Uskrs

Uskrs (Vaskrs, Vazam, Pasha, Veligdan) najveći je blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.

Grunewald - christ
Matthias Grünewald: Isusovo uskrsnuće, premda samo uskrsnuće nije opisano u Bibliji, česta su umjetnička djela s vlastitim prikazom

Etimologija i nazivlje

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji srpski ili hrvatski glagol. Oblik Vaskrs dolazi od crkvenoslavenskog Воскресение.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč. Πάσχα.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija.

Russian Resurrection icon
Ikona uskrsnuća Isusa Krista iz ruske pravoslavne crkve, 16. stoljeće

Evanđelje

Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"

Datiranje

Uskrsni datumi od 2000. - 2020.
Godina Zapadno kršćanstvo Istočno kršćanstvo
2000. 23. travnja 30. travnja
2001. 15. travnja
2002. 31. ožujka 5. svibnja
2003. 20. travnja 27. travnja
2004. 11. travnja
2005. 27. ožujka 1. svibnja
2006. 16. travnja 23. travnja
2007. 8. travnja
2008. 23. ožujka 27. travnja
2009. 12. travnja 19. travnja
2010. 4. travnja
2011. 24. travnja
2012. 8. travnja 15. travnja
2013. 31. ožujka 5. svibnja
2014. 20. travnja
2015. 5. travnja 12. travnja
2016. 27. ožujka 1. svibnja
2017. 16. travnja
2018. 1. travnja 8. travnja
2019. 21. travnja 28. travnja
2020. 12. travnja 19. travnja

Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno - samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.

Sinezije Cirenski u 4. stoljeću zapisao je sljedeći hvalospjev Uskrsu:

O, noći sjajnija od dana,
svjetlija od Sunca,
slađa od raja,
očekivana godinu dana!

Kroz povijest postojale su brojne prepirke oko datiranja. Poznat je kvartodecimanizam (izvedenica od lat. quattuordecim = četrnaest) prepirka kad je Polikarp Smirnski slijedivši Ivanovu tradiciju da je Isus razapet u petak, raspravljao s papom Anicetom. Termin se odnosi na praksu da je slavlje Prijelaza (Pashe) za kršćane bio na četrnaesti dan Nisana (prvog mjeseca u hebrejskom kalendaru) u Starom zavjetu. Problem je bio u tome treba li to slavlje ujedno biti i slavlje Isusova uskrsnuća ili bi se trebala odrediti neka nedjelja koja bi tomu bila posvećena. Naime, rimska je praksa bila nastavljanje slavlja sve do kraja tjedna. Ni jedan ni drugi nisu se uspjeli složiti te je pitanje ostalo neriješeno. No, naraštaj poslije, rimski biskup Viktor izopćio je biskupa Polikrata Efeškog i ostatak azijskih biskupa zbog privrženosti slavljenju na 14. Nisan. Izopćenje je poslije opozvano te su se obje strane pomirile zbog intervencije biskupa Ireneja Lyonskog koji je podsjetio Viktora na njegova tolerantnog prethodnika. Sama metoda računanja datuma Uskrsa nije službeno riješena sve do Prvog nicejskog sabora 325. godine, premda se dotada rimski način proširio u većini crkava.

Na Prvom nicejskom saboru 325. odlučeno je da se Uskrs slavi na istu nedjelju u cijeloj Crkvi, ali vjerojatno je da nikakva metoda određivanja nije donesena (nisu sačuvani nikakvi pismeni spisi o koncilu). Problem se premjestio u Aleksandriju - ondje su slavili Uskrs na prvu nedjelju poslije najranijeg četrnaestog dana mjeseca koji bi bio 21. ožujka ili poslije tog datuma. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi na nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No, to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila:

  • Uskrs pada na prvu nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca 21. ožujka (dan proljetnog ekvinocija) ili poslije tog datuma (riječ je o proljetnom ekvinociju koji se dobija putem tabličnog računanja, a ne putem astronomskih mjerenja).
  • Taj puni mjesec četrnaesti je dan tablične lunacije (novi mjesec).

Rimska Crkva rabila je vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u porabi gregorijanskog i julijanskog kalendara, zapadne i istočne Crkve imaju različite datume Uskrsa.

Godine 1997. u Siriji je na Svjetskom crkvenom kongresu donesena nova metoda koja bi trebala zamijeniti dosadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Početak reforme predložen je 2001. godine, ali još nije usvojen.

Cierge-oeuf-super
Uskrsna svijeća tradicionalno je bijele ili žute boje, s grčkim slovima alfa i omega koja označuju da je Isus početak i kraj te s križem na kojem je označeno pet Isusovih rana

Crkveni običaji

Zapadno kršćanstvo

U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.

Slavlje vazmene noći raspoređeno je na sljedeće dijelove:

  • Služba svjetla
Ova je služba svečani početak vazmenog bdjenja. Prvo se blagoslivlja sveta vatra kojom se pali uskrsna svijeća, simbol uskrsnulog Isusa, te zajednica svečano pali vlastite svijeće i okuplja se. Nakon toga slijedi vazmeni hvalospjev kojim se poziva na uskrsno veselje:

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela,
nek uskliknu službenici Božji
i za tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!

Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom,
i rasvijetljena sjajem vječnoga kralja neka osjeti
da je nestalo po čitavom svijetu mraka!
nek se veseli i majka Crkva urešena bljeskom tolikog svjetla
i silnim poklicima naroda nek odjekne ova dvorana!

Ovo je noć koja svjetlošću stupa
rasprši tmine grijeha.
Ovo je noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju
o tmina grijeha i od opačina otima,
vraća milosti i pridružuje svetosti.
Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao.

  • Služba riječi
  • Krsna i potvrdna služba
  • Euharistijska služba

Istočno kršćanstvo

U istočnom kršćanstvu priprema također počinje korizmom u kojoj se smanjuje zabava i sve nepotrebne aktivnosti sve do Velikog petka. U večeri Velike subote slavi se ponoćna misa nakon 23 sata. Pri završetku sva se svjetla ugase te se pali uskrsna svijeća iz "vječnog svjetla" u crkvi, a potom se svjetlo dalje širi. Procesija se nastavlja oko crkve i u nju vraća u ponoć te se služi pashalna misa. Poslije liturgije običaj je objedovati, a sutradan nema liturgije jer je već proslavljena. Umjesto nje u podne se održava tradicionalno Agape vesper u kojem se čitaju dijelovi Ivanova Evanđelja na raznim jezicima.

Pučki običaji

Easter towel
Uskrsni zec, simbol plodnosti i pisanice, simbol života
Osterfeuer2 Groeben
Paljenje uskrsne vatre u Brandenburgu
Paskhakustodiev
Boris Kustodiev: Uskrsna tradicija, 1912.

Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i brojne slastice.

  • U Sjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade.
  • Belgija ima slične tradicije kao Amerika ali se češće govori da uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim.
  • U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječacima se simbolički "isprašio tur" da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka "istučen kao na Uskrs" koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.
  • U Norveškoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs rješavaju ubojstva - na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zizmelene bobice koje su simbolizirale život.
  • U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene cice-mace. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije.
  • U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće.
  • U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.
  • U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode.
  • U Rusiji se uz tradicionalna jela veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz.
  • U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.
  • Na Lampedusi, talijanskom otočiću na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gdje se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u uskrsnoj noći.
  • U Španjolskoj plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe.

Hrvatska tradicija

Pisanice

Drapanka001
Pisanica obojana pomoću crvenog luka i voska
Czech easter eggs
Pisanice ukrašene otiscima bilja
Easter eggs - straw decoration
Pisanice ukrašene slamom

U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica (od ie. korijena *pis- = crtati, šarati; pisanice = šarenice). Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.

Običaji

U sjevernozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.

U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.

Pjesme

Jedna od najpoznatijih pjesama jest Kraljice neba, ali postoje i brojne druge uskrsne pjesme koje se pjevaju na misnim slavljima i procesijama:

  • Gospodin slavno uskrsnu
  • Isus ista slavni
  • Na čast uskrsnuloga
  • Na nebu zora rudi
  • Naš je ust'o Spasitelj iz groba
  • Nek' mine, majko
  • Pjevaj hvale, Magdaleno
  • Uskrsnu Isus doista
  • Zora nebom zarudjela

Vidi još

Vanjske poveznice

Anicet

Anicet je bio jedanaesti papa u Katoličkoj Crkvi, a pontifikat mu je trajao od 154. do 167. Nije međutim mogućno precizno utvrditi točnost ovih godina. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Asirci

Asirci, odnosno Asirijci, ili Sirci, odnosno Sirjaci, Sirijaci, ili Haldejci ili Kaldejci, su semitski narod naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu kao i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većina Asiraca danas kao glavnim jezikom ili drugim jezikom govori novoaramejskim asirskim koji ima mnogo dijalekata; međutim se i oni koji govore arapski jasno razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama (arapskog, turskog, kurdskog) činjenicom da su kršćani.

Nad Asircima je tokom 1915. i 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid, kojega su provodili mladoturci paralelno sa Armenskim genocidom; dapače su Asirci i Armenci živjeli na istom geografskom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakir smanjen broj Asiraca sa 100.000 prije Prvog svjetskog rata na 28.000 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72.000 na 3000). Među kasnijim progonima u 20. vijeku, poznat je simelski masakr (ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ; Premta d-Simele) u augustu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku, u kojem je poklano preko 3000 Asiraca, a onda su slično prošla i 63 asirskih sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Masakre nad Asircima bilježi se i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlija i Kurda.

Asirci su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se asirska Nova godina koju nazivaju Akitu. Oko tri četvrtine Asiraca pripadaju Kaldejskoj Katoličkoj Crkvi i Sirijskoj Katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi.

Prema SIL-u populacija Asiraca iznosi 4,250.000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30.000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700.000; na području Armenije ima 15.000 Asiraca, od kojih 3000 govori asirskim; u Siriji 700.000 (30.000 govornika; 1995); u Iranu 80.000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14.000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i po mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Uslijed ratnih zbivanja u Iraku i Siriji, od 2003. godine broj Asiraca u tom području svijeta oštro opada, te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 posto raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.

Computus

Računanje datuma Uskrsa je način određivanja datuma pokretnog hrišćanskog praznika uskrsa. Na zapadu se označava rečju computus, što je latinski izraz za termin računanje. Ovaj naziv hrišćanska crkva upotrebljava još od ranog srednjeg veka.

Prema kanonskom pravilu, Uskrs se slavi prve nedelje nakon četrnaestog dana lunarnog meseca (što odgovara punom mesecu) koji pada na 21. mart ili posle njega (nominalno na dan prolećne ravnodnevnice). Da bi odredile tačan datum praznika, hrišćanske crkve su izabrale metod definisanja izračunatog „crkvenog“ punog meseca, umesto da odrede datum posmatranjem meseca, kao što su u to vreme činili Jevreji.

Datumi pravoslavnog uskrsa obično padaju između 4. aprila i 5. maja.

Fabjan Lukas

Fabjan Lukas, jedan od učesnika u prvoj Hajdukovoj utakmici u nedjelju na Uskrs 16. travnja 1911. Nastupio je za B momčad.

Kasnije se povlači iz nogometa, pa nije na popisu igrača Hajduka.

Gregorijanski kalendar

Gregorijanski kalendar, kalendar koji je u oktobru 1582. uveo papa Grgur XIII. u sklopu reforme kalendara koja je bila modifikacija predloga napuljskog astronoma i fizičara Aloisiusa Liliusa.

Po savetu nemačkog astronoma Kristofera Klaviјusa (1538-1612) i napuljskog fizičara i astronoma Aloјziјa Liliјa (1520-1576), papa Grgur XIII (1502-1585) јe 24. februara 1582. obznanio reformu do tada postoјećeg, јuliјanskog, kalendara papskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prve dve reči njenog teksta.

Papska bula јe sadržala sledeće odredbe:

Iz kalendara će se izostaviti 10 dana, tako da posle četvrtka 4. oktobra 1582. sledi petak 15. oktobar.

Prestupna јe svaka godina deljiva sa 4, osim godina deljivih sa 100 kod koјih su prestupne samo one deljive sa 400.

Prestupna godina ima јedan dan više od proste koјi se stavlja na kraјu meseca februara.

Uskrs će se odsad izračunavati po novom pravilu, vezanom za novi kalendar.

Prvi dan u godini biće 1. јanuar.Ovaј novi kalendar nazvan јe po papi Grguru gregoriјanski. Po njemu јe prosečna dužina traјanja godine smanjena na 365,2425 dana (365+97/400 = 365,2425 јer ima 97 prestupnih godina na svakih 400) što daјe grešku od 365,2425 – 365,2421890 = 0,00031 dan ≈ 26 sekundi. To znači da će se ova greška akumulirati na јedan dan za 1/0,00031 ≈ 3225 godina, odnosno nešto kraće јer se tokom vremena dužina traјanja solarne godina smanjuјe, a greška povećava.

Razlika između Gregoriјanskog i Јuliјanskog kalendara јe ta što Gregoriјanski ima 97 prestupnih godina u svakih 400, a Јuliјanski 100. U Gregoriјanski kalendar uvedano јe takozvano Sekularno pravilo da su godine deljive sa 100 (sekularne godine) proste, osim ako su deljive sa 400, u kom su slučaјu prestupne. To znači da su godine 1700., 1800., 1900., 2100., itd. prestupne po Јuliјanskom, a proste po Gregoriјanskom kalendaru. Danas razlika između Јuliјanskog i Gregoriјanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećaće se na 14. dana (što znači da će pravoslavni Božić padati od tada 8. јanuara).

Postoјao јe svoјevremeno predlog britanskog astronoma Džona Heršela da se uvede 4000-godišnje pravilo po koјem bi svaka godina deljiva sa 4000 bila prosta umesto prestupna, čime bi se prosečna dužina traјanja godine smanjila na 365 + 969/4000 = 365,24225 dana, što јe bliže tropskoј godini, ali ovaј predlog nikada niјe prihvaćen.

Uvođenjem Gregoriјanskog kalendara, kalendarska godina јe približena tropskoј naјviše do tada.

Kada јe papa Grgur 1582. godine uveo novi kalendar, njega su odmah prihvatile Italiјa, Poljska, Portugaliјa i Španiјa, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Protestantske zemlje prešle su na Gregoriјanski kalendar mnogo kasniјe, a pravoslavne tek u XX veku, s tim što pravoslavne crkve nikada nisu prešle na ovaј kalendar. U Kraljevini SHS kalendar je izjednačen 1919. godine, tako što je nakon 14. januara po julijanskom (Savindana), došao 28. januar po gregorijanskom kalendaru.

Isusovo vaskrsenje

Isusovo uskrsnuće ili vaskrsenje (također poznato kao resurekcija), je prema Novom zavjetu, naročito evanđeljima, čin Isusovog uskrsnuća iz mrtvih nakon njegove smrti na krstu (uskrsnuće ne treba mešati sa kasnijim uzašćem na Nebo).

Hrišćanska tradicija prenosi da je Isus nekoliko dana nakon pogubljenja ustao iz mrvih. Neki od Isusovih sledbenika bili su uvereni da ga je Bog digao iz mrtvih i da im se ukazao kao "živi Gospodar". Prema evanđeljima, Isus razapet na križu je nakon svoje smrti trećeg dana oživio i uskrsnuo, uznevši se na nebo. Ovaj biblijski čin kršćani slave kao Uskrs. Novi zavjet negde doslovno opisuje vaskrsenje, dok druge dopušta drukčija tumačenja.Većina kršćanskih crkvi prihvataju Isusovo uskrsnuće kao historijsku činjenicu koja je od središnje važnosti za njihovu vjeru. Liberalniji kršćani, ne vjeruju u tjelesno nego samo u duhovno uskrsnuće. Kritički proučavaoci pak smatraju ovu priču kao alegoriju i legendu.

Neki proučavaoci ukazuju i na političke funkcije mita o Isusovu uskrsnuću koji se pokazao kao bitan faktor preobrazbe ranog kršćanstva u institucijsku religiju. Naime, pravovjerno učenje o tjelesnom uksrsnuću je ozakonilo hijerarhiju klera kroz čiji se autoritet moralo prići Bogu, dok je gnostičko učenje o duhovnom uksrsnuću bilo potencijalno subverzivno za ovaj poredak jer je tvrdilo da svako ima neposredan pristup Bogu i uskrslom Kristu.

Jehovini svjedoci

Jehovini svedoci ili Jehovni svjedoci su milenaristička restoracionistička hrišćanska denominacija sa nontrinitarijanskim uverenjima koja je razlikuju od većine drugih hrišćanskih zajednica. Prema navodima same organizacije broji preko 8,3 miliona sledbenika aktivno uključenih u evangelizaciju, preko 12 miliona članova koji redovno dolaze na godišnje konvencije, te preko 20,08 miliona članova koji proslavljaju Memorijal. Njima upravlja Vladajuće telo Jehovnih svedoka, koje čine starešine sa sedištem u Bruklinu, a koje propisuje sve doktrine. Verovanja Jehovinih svedoka se temelje na njihovom tumačenju Biblije pri čemu prednost daju sopstvenom prevodu Novi svet - prevod Svetog pisma. Veruju kako je uništenje sadašnjeg sveta u Armagedonu skoro, te da je uspostavljanje Božjeg kraljevstva na zemlji jedino rešenje za sve probleme čovečanstva.Grupa je nastala od pokreta Proučavatelja Biblije—osnovanog krajem 1870-ih od Čarlsa Tejza Rasela kao Društvo Zionove kule stražare—a značajne organizacijske i doktrinarne promene su se dogodile pod vodstvom Džozefa Frenklina Raderforda. Naziv Jehovini svedoci, temeljen na Izaiji 43:10–12, je uvedeno godine 1931. kako bi se razlikovali od drugih grupa Proučavatelja Biblije te simbolizovalo raskida sa Raselovim tradicijama.

Jehovini svedoci su najpoznatiji po svom propovedanju od vrata do vrata, distribuciji literature kao što su Stražarska kula i Probudite se!, te odbijanju vojne službe i transfuzija krvi. Ime Jehova smatraju nužnim za ispravno ispovedanje vere. Odbacuju Trojstvo, temeljnu besmrtnost duše, i paklene muke, koje smatraju vanbiblijskim konceptima. Ne slave Božić, Uskrs, rođendane kao i druge praznike i običaje za koje smatraju da su paganskog porekla i kao takvi nespojivi sa hrišćanstvom. Sledbenici svoj skup verovanja često nazivaju "istinom" i za sebe smatraju da su u "u istioni". Jehovini svedoci smatraju da je svetovno društvo moralno izopačeno i pod uticajem Satane, te ograničavaju kontakte sa ne-Svedocima.

Kongregacijske disciplinske akcije uključuju odčlanjivanje, njihov izraz za formalno isključivanje te klonjenje. Kršteni pojedinci koji formalno napuste zajednicu se smatraju "oddruštvenim" te ih se članovi također klone. I "odčlanjeni" i "oddruštveni" pojedinci mogu ponovo postati članovima ako se pokaju.

Stavovi o prigovoru savesti prema vojnoj službi i odbijanje pozdrava državnoj zastavi su Jehovine svedoke doveli u sukob sa mnogim vladama. Zbog toga su Jehovini svedoci bili metom progona te su njihove aktivnosti ograničavane i zabranjivane u nizu zemalja. Sudski sporovi vezani uz Jehovine svedoke su imali uticaja na zakonodavstva vezana uz građanska prava.

Korizma

Korizma, Veliki ili Časni post dio je liturgijske godine u kojem se kršćani (osobito pravoslavci i katolici) pokornički pripremaju za Uskrs.

Korizma kod katolika počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje.

Kod pravoslavaca Časni post počinje Čistim ponedjeljkom a završava Cvjetnom nedjeljom, dalje se nastavlja Velika ili Strasna sedmica, od Velikog ponedjeljka do Velike subote. Dakle post, prije nego što dođe Uskrs, traje 42+6=48 dana.

Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs.

Post, koji prethodi Uskrsu, ima 7 sedmica i svaka ima svoje ime. Prva se sedmica posta zove Čista, druga je Pačista ( = paka čista, što znači opet čista), treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna, Glušnica), šesta je Cvjetna odnosno Cvjetnica, a sedma je Velika ili Strasna, to jest Nedjelja muke Gospodnje. Svaki se dan unutar svake od ovih sedmica zove prema nazivu sedmice u kojoj se nalazi. Dakle, na kraju Čiste sedmice imamo Čistu nedjelju, na kraju Cvjetne sedmice Cvjetnu nedjelju, itd. Na kraju Velike sedmice jest Veligdan odnosno Uskrs.

Križni put

Za ostala značenja, v. Križni put (razvrstavanje).

Križni put (latinski: Via crucis, također poznata i kao Via Dolorosa, "žalosni put") u kršćanstvu označava ritual u spomen na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke.

Pobožnost je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put su promicali sv. Franjo Asiški i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18. stoljeću te je priznata u Katoličkoj Crkvi, Evangelističkoj Crkvi i u još nekim protestantskim Crkvama.

Molitveni dio križnoga puta, sastoji se od pripravne molitve, zatim od 14 molitvi za svaku postaju i od završne molitve. Svaka od molitvi 14 postaja počinje zazivom: "Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet". Zatim slijedi razmatranje prigodno za pojedinu postaju, molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, zaziv "Smiluj nam se Gospodine! Smiluj nam se!" i jedna strofa pjesme "Stala plačuć' tužna mati" (lat. "Stabat Mater"). Crkva vjeruje, da svatko tko aktivno sudjeluje u pobožnosti Križnoga puta dobiva brojne milosti i potpun oprost grijeha, ako se taj dan i ispovijedio (po potrebi) te pričestio.

Likovni prikaz postaja križnoga puta, postao je sastavni dio interijera crkvi. Sastoji se od 14 slika ili kipova, koji predstavljaju prizore Isusova trpljenja. Ta tradicija postoji od 17. stoljeća.

Papa svake godine na Veliki petak predvodi pobožnost križnog puta u rimskom Koloseumu. To je posebno popularizirao papa Ivan Pavao II., a nastavio je i njegov nasljednik papa Benedikt XVI. Dok je Ivan Pavao II. bio zdrav, osobno je nosio križ od postaje do postaje, a posljednjih godina njegova pontifikata to su činili odabrani vjernici iz cijeloga svijeta.

Krvavi Uskrs na Plitvicama

Incident na Plitvičkim jezerima, znan i kao Krvavi Uskrs, bio je oružani okršaj u Nacionalnom parku Plitvička jezera od 29.3. do 31.3. 1991. između policije i specijalne policije Hrvatske s jedne strane i pobunjenih Srba koje je podupirala JNA s druge. Incident je prouzročio dvije žrtve - po jednu na svakoj strani - te je doprinjeo pogoršanju odnosa između Srba i Hrvata i etničkim tenzijama pa ga stoga neki smatraju uvodom u Rat u Hrvatskoj. Počeo je kada su pobunjeni Srbi zauzeli Nacionalni park Plitvička jezera, protjerali rukovoditelje te lokaciju pripojili SAO KrajinI.

Opština Stari Grad (Beograd)

Opština Stari grad je beogradska opština i zauzima površinu od 698 ha, na kojoj živi oko 70.000 stanovnika.

Ime Starog grada odražava istorijsko mesto i ulogu starog gradskog središta odakle se Beograd dalje razvijao. Sadašnja opština je nastala i ponela današnji naziv 1957. spajanjem opština Stari grad, Skadarlije i dela Terazija.

Dan opštine slava Cveti, koji se slave poslednje nedelje pred Uskrs.

Revidirani julijanski kalendar

Revidirani ili Reformisani julijanski kalendar, manje formalno Novi kalendar ili Milankovićev kalendar po glavnom kreatoru, je projekt kalendara nastao 1923., kojim je za većinu pravoslavnih crkvi prekinuto 340 godina raskoraka između julijanskog i gregorijanskog kalendara koji je u međuvremenu postao nezvanični međunarodni kalendar. Kalendari će se opet razići, ali tek 2800. godine i to sporije od starog julijanskog i gregorijanskog kalendara.

Nazivom "Revidirani Julijanski" se želi istaći da se njime zamenjuje julijanski kalendar koji ima de fakto podršku pravoslavne crkve, a takođe i da se njime izbegava implicitno priznanje kalendara pape Gregorija XIII iz 1582., donesenog s istim ciljevima i opštim pristupom. Dakle, crkve smatraju da su usvojile Novi a ne gregorijanski kalendar. Uprkos naziva i primene unapređenog naučnog znanja, revidirani julijanski kalendar (r.j.k.) odstupa od julijanskog kalendara u suštinski istom smeru kao i gregorijanski.

Sukob u Borovom Selu

Sukob u Borovom Selu je naziv za događaj koji se zbio 2.5. 1991. godine u naselju Borovo Selo kraj Vukovara, odnosno oružani sukob između pripadnika hrvatske policije s jedne, i lokalne srpske paravojne formacije potpomognute dobrovoljcima iz susjedne Srbije s druge strane, a koji je rezultirao smrću 12 hrvatskih policajaca, 3 pripadnika lokalne srpske milicije i 1 srpskog dobrovoljca.

Predstavljao je dotle nezapamćenu eskalaciju nasilja koja je, uz plitvički Krvavi Uskrs mjesec dana ranije, razmjerima krvoprolića bitno pogoršala odnose između hrvatskih vlasti i srpske zajednice u Hrvatskoj, odnosno značajno doprinijela da incidenti vezani uz raspad SFRJ u Hrvatskoj postepeno prerastu u otvoreni oružani sukob.U Hrvatskoj se za ovaj događaj koristi izraz Pokolj u Borovu Selu, u Srbiji i među podunavskim Srbima Incident u Borovom Selu ili Napad na Borovo Selo. O samim detaljima događaja, kao i onima koji su mu neposredno prethodili, kao i njegovim neposrednim posljedicama, postoje različite verzije.

Symmetry454

Symmetry454 (Sym454) je predlog za reformu gregorijanskog kalendara. To je večni solarni kalendar koji zadržava tradicionalnu 7-dnevnu nedelju/tjedan, ima simetrične i jednake kvartale (tromesečja) a svaki mesec počinje ponedeljkom.

Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak je kršćanska svetkovina. Slavi se dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta je službeni praznik.

Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh. Nekada su uskršnje proslave trajale tjedan dana, ali se u 19. stoljeću skratilo na jedan dan poslije Uskrsa. Uskrsni ponedjeljak je službeni praznik u gotovo svim europskim državama, u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi, Argentini, Čileu i u nekim državama Afrike i Srednje Amerike. U Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji običaj, da mladići ujutro probude djevojke, prskajući ih svetom vodom, posvećenom na Uskrs.

Velika subota

Velika subota je kršćanski spomendan. Slavi se u dan prije Uskrsa. Zajedno s Velikim četvrtkom, Velikim petkom i Uskrsom čini Vazmeno trodnevlje.

To je dan tišine i molitve. Posjećuje se posebno uređeni Božji grob u crkvi. Ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. U subotu navečer, slavi se Vazmeno bdjenje, koje pripada u obrede Uskrsa. Na dan proslave Velike subote, pravoslavni vjernici u Jerusalimu prisustvuju obredu dočeka blagodatnog ognja.

Veliki petak

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Zajedno s Velikim četvrtkom, Velikom subotom i Uskrsom čini Vazmeno trodnevlje.

Na Veliki petak, ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmljišljajući o Isusovoj muci. Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.

Veliki tjedan

Veliki tjedan ili Strastna sedmica (latinski: Hebdomas Sancta ili Hebdomas Maior"; grčki: Μεγάλη Ἑβδομάς, Megale Hebdomas) u kršćanstvu predstavlja posljednji tjedan Korizme, odnosno tjedan pred Uskrs.

Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje. Ovaj se tjedan, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru. Na Veliki petak nema sv. Mise. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima. Na Uskrs slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti. Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak je kršćanski spomendan Isusove posljednje večeri. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa. Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme, Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.