Tristan Tzara

Tristan Tzara (Moineşti, 16. travnja 1896. - Pariz, 25. prosinca 1963.), rumunjski pjesnik i esejist, značajna karika u francuskoj književnosti.

Rodio se u mjestu Moineşti, Bacäu, Rumunjska, u obitelji rumunjskih Židova. Pravo ime bilo mu je Sami Rosenstock. Kao mladić naprednih pogleda, otišao je u Pariz gdje u četvrti Montparnasse postaje dio zajednice avangardnih umjetnika. Prve radove objavljuje dok još traje Prvi svjetski rat( 1916. i 1918. godine), a glavno djelo, "Sedam manifesta dadaizma" objavljuje 1924. godine. Time je on postao vođa avangardnog pokreta imenom dadaizam.

Prema jednoj teoriji, dadaizam je dobio ime po riječi dada što je zapravo riječ "Da,da" na rumunjskome. No, prema drugom izvoru, Tristan je izabrao riječ dada iz francusko-njemačkog rječnika. Tamo riječ dada označava dječju igračku u obliku drvenog konjića za njihanje. Iz dadaizma proizašao je nadrealizam. Taj pokret čine Andre Breton, Louis Aragon, Philippe Soupault, i drugi.

Kasnije postaje lirski pjesnik, pristupačan ljudima. Objavljuje niz zbirki poput "Otprilike čovjek", "Govoriti sam" i druge.

Francuska komunistička partija postaje institucija kojoj se priključuje umoran od nihilizma i uništavanja. Kad je izbio Drugi svjetski rat, priključio se francuskom Pokretu otpora. Iz Partije je istupio 1956. godine, prosvjedujući na taj način za sovjetsko gušenje Mađarske revolucije. Umro je na Božić 1963. godine te je pokopan na groblju Montparnasse.

Tristan Tzara
Puno ime Sami Rosenstock
Datum rođenja 16. travnja 1896.
Moineşti, Rumunjska
Mesto rođenja 25. prosinca 1963.
Pariz, Francuska
Književni period Dadaizam
16. 4.

16. travanj/aprila (16. 4.) je 106. dan godine po gregorijanskom kalendaru (107. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 259 dana.

1896

Godina 1896 (MDCCCXCVI) bila je prijestupna godina koja počinje u srijedu po gregorijanskom, odn. prijestupna godina koja počinje u ponedjeljak po 12 dana zaostajućem julijanskom kalendaru (linkovi pokazuju godišnje kalendare).

1963

Godina 1963 (MCMLXIII) bila je redovna godina koja počinje u utorak.

Federativna Narodna Republika Jugoslavija je proměnila ime u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

25. 12.

25. prosinca/decembra (25. 12.) je 359. dan godine po gregorijanskom kalendaru (360. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 6 dana.

Dadaizam

Dadaizam je umjetnički pokret koji akcentira besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti. Naglašavali su apsurdnost izlažući banalne predmete kao umjetnička djela.

Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistosti logike, ismijava "vječnu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer "koliko posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima." (De Michelli)

Erik Satie

Alfred Éric Leslie Satie (Honfleur, 17. svibnja 1866. - Pariz, 1. srpnja 1925.), francuski skladatelj i pijanist. U javnosti je poznatiji po pseudonimu Erik Satie, kojeg koristi od 1884., kada sklada svoje prvo glazbeno djelo.

Satie je 1887. predstavljen kao gimnopedist, nedugo prije no što je skladao svoje najpoznatije djelo - Gymnopédies. Kasnije je sam sebe prozvao "fonometrografom" ili "fonometričarom" (što doslovno znači osoba koja mjeri zvuk), te je preferirao taj naziv ispred naziva "glazbenik". Taj naziv si je dodijelio 1911. kada je u knjizi o suvremenim francuskim skladateljima nazvan "nespretnim, ali suptilnim tehničarem".

Osim što se bavio glazbom, Satie je iza sebe ostavio znatan broj publikacija, pišući za raznovrsne časopise, od dadaističkog časopisa 391, pa do američkog Vanity Fair. Iako se tijekom kasnijeg života hvalio kako je sva svoja djela potpisao svojim imenom, postoje indicije da je krajem XIX. stoljeća koristio i pseudonime Virginie Lebeau i François de Paule.

Satie se, kao jedna od najraznovrsnijih glazbenih ličnosti XX. stoljeća, smatra pretečom avangarde, minimalizma i Teatra apsurda.

Man Ray

Man Rej (engl. Man Ray), pravo ime Emanuel Radzicki (engl. Emmanuel Rudzitsky; (27. avgust 1890 — 18. novembar 1976) je bio američki fotograf, režiser slikar i skulptor i njegovo se delo svrstava u dadaizam i nadrealizam. U prvom redu je bio avangardni fotograf.

Od 1908. godine do 12-te studirao je umetnost u Njujorku i tokom 1911. radio je kao slikar i skulptor. Prve svoje značajne fotografije je radio 1918. godine i već tada je slikao i radio na filmu.

Sarađujući sa Marselom Dišanom stvorio je američki dadaizam koji je kao pravac začet u Evropi kao radikalno otuđenje od tradicionalnih principa i bio je član grupe umetnika zvanih „engl. Others“. Posle nekoliko neuspelih pokušaja i proba tvrdio je da dadaizam ne može zaživeti u Njujorku. Da bi mogao da stvara i živi preselio se u Pariz u umetničku četvrt u kojoj su živeli poznati umetnici na Monparnasu. Tu se zaposlio u radionicama kod tamošnjih umetnika. Postao je obožavaoc tamošnjeg modela Alise Prine koju su tamo nazivali „Kiki iz Monparnasa“ i koja se bavila poziranjem za slikare. Ona je postala njegov model i objekat fotografisanja.

Kroz više od 20 godina života koji je proveo na Monparnasu, Man Rej je revolucionirao fotografiju i mnogi znameniti ljudi su postali predmet njegovog fotografisanja i pozirali su mu za njegove fotografije.

U susretu sa umetnicima na surealističkoj izložbi i to Žanom Arpom, Maksom Ernstom, Andreom Masonom, Jonom Mironom i Pablom Pikasom reprezentovao je svoja dela u Galeriji Pijere u Parizu 1925. godine.

1934. godine Meret Openhajm umetnica nadrealizma mu je naga pozirala za seriju nadrealističkih aktova fotografija.

Prilikom susreta sa fotografkinjom Le Miler otkriva solarizaciju fotografije, a on je takođe i stvaralac fotografske tehnike koju je njegov prijatelj dadaista Tristan Tzara nazvao rejografija.

U kasnim godinama života, Man Rej se vraća u SAD u Los Anđeles ali je ipak Monparnas u Parizu smatrao za svoj dom gde se vraća, i tu i umire 18. novembra 1976. godine.

Piet Mondrian

Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan, od 1912. Mondrian (Amersfoort, 7. ožujka 1872. - New York, 1. veljače 1944.), nizozemski slikar i teoretičar. Uvelike je pridonio umjetničkoj grupi De Stijl koju je osnovao Theo van Doesburg. Razvio je novi oblik apstraktne umjetnosti nazvan neoplasticizam.

Studirao je od 1892. na akademiji u Amsterdamu. Obuzet religioznim problemima, proučava teozofske spise i postaje član sekte. Iz ovoga razdoblja potječu platna prožeta mistikom, s motivima osamljenih kuća u dubokim tonalitetima i neobičnim osvjetljenjima.

Početak rata 1914. zatekao ga je u Amsterdamu. Oko 1915. napušta motiv kao ishodište; plohu komponira slobodno u preglednom i smirenom ritmu obojenih kvadratnih površina obrubljenih rasterom crnih linija. Koloristička skala reducirana je na tri osnovne boje: žutu, modru i crvenu. Godine 1917. jedan je od osnivača pokreta „De Stijl“ i formulira principe neoplasticizma.

U posljednjim godinama motivi njegovih slika reducirani su na minimum; konačno su njegova platna sadržavala tek nekoliko obojenih ploha na bijeloj podlozi. U platnima nastalim u Americi nestaje karakteristična crna linija, čime je ublažen opći dojam i postignut življi i vedriji ritam plohe.

Predanost ideji i principijelna dosljednost čine Mondriana najistaknutijim apologetom apstrakcije: njegovo slikarstvo, lišeno svake emocije i tragičnosti, u osnovi meditativnoga i metafizičkoga karaktera, simbol je nastojanja da se pojavnoj realnosti suprotstavi trajniji vid univerzalnog realiteta. Svojim teoretskim stavovima i metodom Mondrian je izvršio veoma velik utjecaj na slikarstvo apstraktnoga izraza; doživio je, da epigoni njegova geometrizma automatski ponavljaju obojene četvorine kao jednu od pomodnih likovnih spekulacija.

Svjetska književnost

Svjetska književnost obuhvaća književnost svih naroda i nacija, premda se općenito često odnosi na književnost zapadnoeuropskog kulturnog kruga (nakon romantizma i Sjeverne Amerike). Prvu programatsku ideju o Weltliteratur iznio je Johann Wolfgang von Goethe.

Zapadno slikarstvo

Historija zapadnog slikarstva predstavlja trajnu, iako isprekidanu, tradiciju od antike do današnjeg vremena. Do sredine 19. vijeka prevashodno se doticala predstavnih i klasičnih oblika proizvodnje, nakon kojeg je vremena više modernih, apstraktnih i konceptualnih formi dobilo favorizaciju.Razvoji u zapadnom slikarstvu historijski su paralelni sa onima u Istočnom slikarstvu, generalno nekoliko vijekova kasnije. Afrička umjetnost, islamska umjetnost, indijska umjetnost, kineska umjetnost i japanska umjetnost imale su značajan utjecaj na zapadnu umjetnost, a na kraju i obrnuto.Isprva služeći carskim, privatnim, građanskim i religijskim pokroviteljima, zapadno slikarstvo kasnije je našlo publiku među aristokratijom i srednjom klasom. Od srednjeg vijeka i tokom renesanse slikari su radili za crkvu i bogatu aristokratiju. Počevši u periodu baroka, umjetnici su primali privatne narudžbe od obrazovanije i uspješnije srednje klase. Ideja "umjetnosti zarad umjetnosti" počela je nalaziti izražaj u djelu romantičkih slikara poput Francisca de Goye, Johna Constablea i J. M. W. Turnera. Tokom 19. vijeka komercijalne galerije osnivane su i nastavile su pružati pokroviteljstvo u 20. vijeku.Zapadno slikarstvo dostiglo je svoj vrhunac u Evropi za vrijeme renesanse, zajedno sa usavršenjem crtanja, upotrebom perspektive, ambicioznom arhitekturom, tapiserijom, vitrajima, skulpturom i periodom prije i poslije dolaska štamparske mašine. Slijedeći dubinu otkrića i složenost inovacija renesanse, bogato nasljedstvo zapadnog slikarstva (od baroka do savremene umjetnosti). Historija slikarstva nastavlja se u 21. vijek.

Književnici razdoblja 1857. - 1952.
Moderna - Parnasovstvo - Simbolizam - Impresionizam -
Secesija - Bečka moderna - Larpurlartizam
Avangarda - Futurizam - Ekspresionizam
- Dadaizam - Nadrealizam
Kasni modernizam 1929. - 1952.
Hrvatska moderna: 1892. - 1916.
Praška skupina - Bečka skupina
Hrvatski književnici avangarde (20. stoljeće)
Književnost od 1914. - 1952. - Druga moderna

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.