Kupus

Kupus (lat. Brassica oleracea, još poznato kao zelje) razvio se iz divljeg kupusa (Brassica oleracea L.) koji raste na kamenitim obalama Europe, od Sredozemne obale do Irske i još od prethistorijskog doba su ga prastanovnici europskog obalnog područja upotrebljavali u svojoj prehrani.

Stalnom selekcijom, kroz dugo vremensko razdoblje, nastalo je iz divljeg kupusa današnjih veći broj kulturnih biljaka. Veliki ugled je kupus uživao kod Rimljana koji su ga nazivali brassica, a Katon Stariji je kupus hvalio kao najbolje povrće u jednom od svojih djela De agricultura i dao je čitav niz kuharskih i medicinskih uputa. Već u 4. stoljeću pne. Teofrast (Aristotelov učenik) razlikuje tri vrste kupusa.

Kupus
Brassica oleracea2
Bijeli kupus
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Brassicales
Porodica: Brassicaceae
Rod: Brassica
Vrsta: B. oleracea
Dvojni naziv
Brassica oleracea
L.

Kiseljenje kupusa

U početku se konzerviranje kupusa radilo na rimski način, tako što bi se glavice kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, ali tek je slavenski način kiseljenja kupusa našao na opću primjenu. Za ispravno kiseljenje kupusa moraju se u rezanom i zasoljenom kupusu razviti bacil mliječne kiseline i kvasne gljivice, koje potiskuju gljivice plijesni i bakterije maslačne kiseline. Kiseli kupus sadrži značajne količine vitamina C , pa otklanja bolesti koje su povezane nedostatkom tog vitamina. Tako je James Cook na svoje putovanje uzeo 60 bačvi kiselog kupusa prema savjetu njemačkog prirodoslovca Georga Forstera i nije izgubio niti jednog člana posade zbog skorbuta, što je nekad desetkovalo posade brodova na dugim putovanjima (poput posade Vasco da Game na plovidbi oko Rta Dobre Nade).

Rode kool

Crveni kupus

Koolrabi (Brassica oleracea convar. acephala alef. var. gongylodes)

Koraba

Fractal Broccoli

Romanesco

Brassica oleracea - Elaborated 01

Brassica oleracea L. var. acephala DC. f. tricolor Hort.

Eksterni linkovi

Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Brassica oleracea
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Kupus
Belorusi

Belorusi (ek.) ili Bjelorusi (ijek.) (bjeloruski: беларусы) su indoeuropski narod iz grupe Istočnih Slavena naseljen u Bjelorusiji. Jezično i etnički su srodni Rusima i Ukrajincima.

Bobovo (Pljevlja)

Bobovo je naselje u opštini Pljevlja u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 101 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 207 stanovnika).

Brokula

Brokula (lat. bracchium) je povrće iz porodice kupusnjača kojoj još pripadaju prokulica, kupus, koraba, cvjetača, kelj i druge. Smatra se izvornim oblikom karfiola, a uzgaja se zbog središnjeg i postranih zelenih cvjetnih izdanaka smještenih na razgranatoj i mekanoj stabljici.

Departman Comayagua

Departman Comayagua (španjolski: Departamento de Comayagua) je jedan od 18 Departmana Hondurasa koji se prostire u unutrašnjosti na jugozapadu zemlje.

U njemu živi 541,711 stanovnika (2018.) na površini od 5,124 km² (što iznosi 105.7 stan/km²).

Divlji kupus

Divlji kupus (Brassica oleracea) je dvogodišnja vrsta biljke iz familije kupusa (Brassicaceae). Genetički je veoma srodna sa nekoliko vrsta iz roda Brassica, a kao osnovna karakteristika sličnosti uzima se isti broj hromozoma (n = 9).

Prirodni areal rasprostranjenja divljeg kupusa i srodnih biljaka obuhvata krečnjačke stene na obalama Mediterana i zapadne Evrope. Sama vrsta Brassica oleracea rasprostranjena je na obalama severne Španije, zapadne Francuske i južne i jugoistočne Britanije. Usled duge istorije gajenja i kultivisanja ove vrste areal je proširen na teritorije svih kontinenata. Pojedine gajene sorte ove vrste su jednogodišnje ili višegodišnje.

Eudikotiledone

Eudikotiledone ili eudikotide su monofiletska grana cvjetnica koje su ranije označavane kao trikolpate ili ne-magnolidne dikotiledone. Ovaj botanički termin su prvi uveli evolucijski botaničar James A. Doyle i paleobotaničar Carol L. HottonHotton, 1991., da bi naglasili kasniju evolucijsku divergenciju trikolpatnih dikotiledona od ranijih, manje specijaliziranih, dikotiledona.Bliski odnosi među cvjetnica sa trikolplatnim polenom su prvobitno viđeni u morfološkim studijama zajedničkih izvedenih svojstava. Ove biljke imaju izrazitu zajedničku osobinu u polenovim zrnima sa tri pločice ili žljeba, paralelnim sa polarnom osi. Kasniji molekulskobiološki dokazi su potvrdili genetičku osnovu za evolucijske odnosa među cvjetnicama sa trobridim polenom i dva kotiledona. Termin znači "prave dikodiledone", jer obuhvataju većinu biljaka koje su uključene u dvokotiledone i imaju fenotipska obilježja dikotiledona. Izraz "eudikotile(done)" je naknadno široko usvojen u botanici da se imenuje jedana od dva najveća grane sjemenjača (čine preko 70% od vrsta ove grupe), a monokotiledone su druga granaj. Preostale cvjetnica se ponekad nazivaju bazne cvjetnice ili paleodikotiledone, ali ovi termini nisu široko ili dosljedno usvojeni, jer se ne odnose na monofiletsku grupu.Drugo ime za eudicotiledone je trikolpate, naziv koji se odnosi na rebrastu strukturu polena. Članovi grupe imaju trikolpatni polen, ili oblike koji su iz toga proizašli. Ovakav polen ima tri ili više pora, koje se nalaze u brazdi zvanoj kolpa. Nasuprot tome, većina drugih sjemenjača (koji je golosjemenjače, jednokotiledone i paleodikotiledone) proizvodi monobrazdni polen, sa jednom porom u različito orijentiranom utoru, zvanom sulkus. Neki botaničari preferiraju ime "trikolpates" da bi se izbjegla konfuzija sa dikotioledonama – nemonofiletskom grupom. U eukotiledone se svrstavaju brojne poznate biljke i mnoge koje su uobičajene u ishrani, drvećće i ukrasne biljke. Neki uobičajeni i poznati predstavnici su iz porodice suncokreta (Asteraceae), kao što su obični maslačak, u nezaboravak, kupus i drugi članovi porodice Brassicaceae, jabuka, ljutići, javori i makadamija. Većina lisnatog drveća sa srednjih nadmorskih visina također pripada eudikotilama, sa izuzecima kao što su drvenaste magnolije i tulipani koje pripadaju magnolidima i Ginkgo biloba , koja nije angiosperma.

Naziv "eudikotiledone" (množina) se koristi u APG sistemu, 1998. godine, i APG II sistemu, 2003., za klasifikaciju angiospermi. Odnosi se na kladus, monofiletsku grupu, koja uključuje većinu (bivših) dikotiledona.

Germanofobija

Germanofobija (ili antigermanizam) je naziv za strah ili mržnju prema svemu što je njemačko. Germanofobija je česta pojava među evropskim narodima čiji je jedan od uzroka uloga Njemačke u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

James Cook

James Cook (Džejms Kuk) (27.10. 1728. - 14.2. 1779.) je britanski moreplovac i istraživač poznat po ekspedicijama po Pacifiku.

Smatra se da je Cook svojim istraživanjima doprinio britanskom Imperiju više nego svi ratovi koje je Kraljevstvo vodilo u historiji.

Poznato je i to da je Cook bio jedan od prvih kapetana koji se služio iskustvima svojih prethodnika da bi spriječio bolesti kao skorbut, i da bi podigao nivo zdravlja posade. Pri tome je tjerao ili navodio lukavstvom posadu da jedu kiseli kupus kako bi iz njega dobili što više c vitamina i tako se borili protiv te podmukle bolesti koja je inače nosila živote posada istraživačkih brodova. Takođe je održavao strogu higijenu na svojim brodovima.

Kale

Kale može značiti:

Kale (mjesec), mali jupiterov satelit, otkriven 2001. godine

Kale (mitologija), lik iz grčke mitologije

Kale (kupus), vrsta kupusa (Brassica oleracea)

Kale (Konjic, BiH), naselje u općini Konjic, BiH

Kale (Skopje), tvrđava u Skoplju, Makedonija

Kale, naselje u općini Žalec, Slovenija

Calais, Francuska

Kelj

Kelj (Brassica oleracea var. sabauda) je kultivar (uzgojena sorta) divljeg kupusa. Ime potiče od nemačke reči Kohl (kupus), koja se u Austrougarskoj (i danas u Austriji) koristila kao naziv za ovaj kultivar.

Početak uzgoja kelje je verovatno povezan sa dobom Antičkog Rima, što se ogleda i u nazivu ove sorte u pojedinim jezicima:

u francuskom i turskom jeziku — kupus iz Milana;

u većini germanskih jezika, u španskom jeziku — kupus iz Savoje;

u portugalskom jeziku — lombardijski kupus;

u poljskom — italijanski kupus.

Kiseli kupus

Kiseli kupus je fino iseckani kupus koji je fermentisan raznim bakterijama mlečne kiseline, među kojima su Leuconostoc, Lactobacillus, i Pediococcus. On ima dug rok trajanja i karakterističan kiseo ukus, koji dolaze od mlečne kiseline nastale bakterijskom fermentacijom šećera iz kupusa. On se stoga razlikuje od zakišeljenog kupusa ili salate od kupusa, koja dobija svoj kiseli ukus od sirćeta.

Krstašice

Krstašice (lat. Brassicaceae, ranije Cruciferae; kupusovke, kupusnjače), velika i ekonomski veoma značajna biljna porodica u redu Brassicales s ukupno 7887 vrsta unutar 865 rodova. Ova porodica raširena je po svim naseljenim kontinentima, a najrasprostranjenija je u gusto naseljenim područjima Evrope i Sjeverne Amerike. Sedam vrsta među njima je invazivnih, a pripadaju rodovima Alliaria (Alliaria petiolata), Brassica (Brassica elongata i Brassica tournefortii), Cardamine (Cardamine flexuosa i Cardamine glacialis) i Lepidium (Lepidium latifolium i Lepidium virginicum). U čovjekovoj prehrani najveći značaj ima kupus koji se razvio iz divljeg kupusa (Brassica oleracea).

Povrtlarstvo

Povrt(l)arstvo ili vrtlarstvo grana je zemljoradnje u okviru ratarstva koja se bavi uzgojem (po)vrtlarskih biljaka. Obuhvata uzgoj na otkrivenom tlu (na oranicama i u baštama odn. vrtovima) i na zaštićenom tlu — (u staklenicima i plastenicima).

Najzastupljenije (po)vrtlarske kulture su cikla (cvekla), grašak, kelj, krumpir (krompir), kupus, luk, krastavac, mahune (boranija), mrkva (šargarepa), paradajz (rajčica), paprika, peršin, špinat (spanać), zelena salata i dr.

Povrće

Povrće je zajednički naziv za kultivirane biljke, odnosno njihove dijelove koji služe u ljudskoj prehrani. Povrće je bogato ugljikohidratima i bjelančevinama i kao takvo neizostavni dio prehrane. Za jelo se koriste razni dijelovi povrtnih biljaka: plod, cvijet, lišće, korijen, stabljika, lukovica, podanak i gomolj. Upotrebljava se svježe ili konzervirano, odnosno priprema se za jelo na različite načine.

Uobičajena je podjela povrća na više grupa:

lisnato (kupus, spanać, kelj, blitva...)

korjenasto (krumpir, mrkva, peršun, celer, repa, ...)

lukovičasto (sve vrste luka)

cvjetno (karfiol, brokula, artičoka, ...)

plodno povrće (rajčica, paprika, krastavac, tikva, patlidžan, mahuna, grašak...)Povrće, zahvaljujući svom visokom sadržaju vitamina, minerala, celuloze, te niskom udjelu masnoće, ima u prehrani neprocijenjivu ulogu. Količina vitamina i minerala različita je od vrste do vrste, kao i podneblja u kojem povrće uspijeva. Svoj ukus duguju sadržaju eteričnih ulja.

Salopek Selo

Salopek Selo je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Ogulina, Karlovačka županija.

Do 1994. bilo je sastavni dio naselja Ogulin.

Skradnik

Skradnik je malo mjesto u općini Josipdol, smješteno između Oštarija i Josipdola, na cesti koja je nekad bila glavna prometnica od Dalmacije prema Karlovcu. Okružuju ga brdašca: Viničica, Skradnik i Mali Vidrinac.

Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, a glavne su kulture kukuruz, kupus i krumpir. Mjesto ima osnovnu školu, dućan, kapelicu i društvene prostorije, koje su uredili sami mještani.

Trujillo (savezna država)

Država Trujillo (španjolski: Estado Trujillo) je jedna od 23 savezne države Venecuele, koja se nalazi na sjeverozapadu zemlje.

Začin

Pod začinima podrazumijevamo dijelove biljki koji se zbog svog sadržaja okusa ili mirisa koriste u pripravljanju svih vrsta hrane kao bi se tim svojstvima jelo "oplemenilo". U tom smislu, kuhinjska sol nije začin.

Začini su u srednjevjekovnoj Europi ali još i početkom novog vijeka igrali jednako tako značajnu gospodarsku i političku ulogu kao danas nafta. Bili su iznimno značajni, ali ne samo kao začini, nego i kao sredstvo za konzerviranje, ali i kao podloga za lijekove.

Trgovina začinima, a naročito onim iz Azije, je bila vrlo unosan posao. Tom trgovinom su se obogatile prvo arapske države i talijanski gradovi-države, a zatim i kolonijalne sile koje su svoj monopolistički položaj povremeno branile i oružjem. Europska ekspanzija je počela u 14. stoljeću otvaranjem puta začina, morskog puta do Istočnih Indija (u to vrijeme uobičajeni naziv za Malajski i Indokineski poluotok). Već u 12. stoljeću su neki liječnici pridavali začinima određena ljekovita svojstva. Danas je najskuplji začin šafran, a slijede ga vanilija i kardamom.

Zelena menestra

Zelena menestra tradicionalno je i autohtono jelo dubrovačkog kraja. U povijesnim spisima se spominje još od daleke 1480. godine. Uskoro bi se trebalo naći na popisu UNESCO-ove zaštićene nematerijalne baštine.Iako se zelene menestra pojavljuje u raznim oblicima i u raznim dijelovima dubrovačkoj kraja, ipak je to autohtono konavosko jelo. Tradicija spremenja zelene menestre okrunjena je i natjecanjem u kuhanju zelene menestre koja se odvija u okviru menifestacije Mirisi Božića u Konavlima.

Župljanima najdraže jelo, zacijelo je zelena menestra. Župljani, odvjeka ratari i uzgajivači sitne stoke od plodova svojih težačkih ruku spravljahu zelenu menestru.

Kaštradina (suha bravetina), suha svinjetina („štuk“ od pršuta (bedrena kost), panceta (slanina), svinjska glava...), te neizostavne suhe domaće kobasice, nosivi su dio zelene menestre. U vodi u kojoj se već prije skuhalo meso kuha se kupus (raštan, verza, glavati...), patate (krumpir) i malo larda (svinjska mast).

Servira se toplo složeno suho meso i kobasice na plitici (tacni), a kupus u dubokoj zdjeli s malo tekućine. Neizostavni začin u Župi pri uživanju u menestri je freško (svježe) izvađeni i izgratani (naribani) hren. Čaša domaćeg crnog vina je sjajan epilog objeda od menestre.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.