Knjiga Izlaska

Knjiga Izlaska (heb. שׁמות; grč. Ἔξοδος; lat. Exodus) ili Druga knjiga Mojsijeva druga je knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Izl.

Pisac je Mojsije, a mesto pisanja je Sinajska pustoš. Pisanje je završeno 1512.pne., godinu dana nakon što su Izraelci napustili Egipat. Knjiga obuhvata vreme od 1657-1512pne., tj. od Josifove smrti do podizanja šatora Jehovinog (Božjeg) obožavanja (2.Mojs.1:6; 40:17).

Dokaz da je pisac Mojsije je taj što je 2. Mojsijeva druga sveska Pentateuha, kao i ukazivanja u samoj knjizi da Mojsije pravi pisani zapis pod Jehovinim vođstvom (2.Mojs. 17:14; 24:4; 34:27). Prema biblijskim naučnicima Veskotu i Hortu, Isus i pisci Hrišćanskih grčkih pisama (Novog zaveta) citiraju ili ukazuju na 2.Mojsijevu više od 100 puta. Tako, na primer, Isus kaže:’’Nije li vam Mojsije dao zakon?’’ (Jovan 7:19).

Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
  • Ezra
  • Treća knjiga o Makabejcima
  • Ode
  • Psalm 151
Istočno i rusko
pravoslavlje
  • Ezra
Istočno pravoslavlje
  • Jubileji
  • Henok
uredi

Naziv

Srpskohrvatsko ime Knjige Izlaska izvedeno je iz grčkog Ἔξοδος i latinskog Exodus što znači upravo »izlazak«, a ukazuje na izlazak izraelskog naroda iz egipatskog ropstva kao glavnu temu.

Ova knjiga je na hebrejskom nazvana Veele šemot, što znači ’’Ovo su imena’’, ili jednostavno Šemot, ’’Imena’’, prema njenim početnim rečima. Današnji naziv ’’Izlazak’’ dolazi iz grčke Septuaginte, gde se knjiga naziva Eksodos, što je bilo latinizirano za Exodus, što znači ’’Izlazak’’ ili ’’Odlazak’’. Da je 2.Mojsijeva nastavak izveštaja iz 1.Mojsijeve, vidljivo je iz uvodne reči koja doslovno znači ’’I’’ i po ponovnom nabrajanju imena Jakovljevih sinova, što je uzeto iz potpunijeg zapisa u 1.Mojsijevoj 46:8-27.

Struktura

U Knjizi Izlaska mogu se razdvojiti dvije glavne teme: oslobođenje iz Egipta (Izl 1,1-15,21), te Savez na Sinaju (Izl 19,1-40,38). Kao poveznica među tim dvjema temama služi izvještaj o putovanju kroz pustinju (Izl 15,22-18,27).

Na taj se način ova knjiga i fizički može podijeliti na tri dijela, svaki sa svojom glavnom temom.

Književni sastav

Slično kao i u Knjizi Postanka i u Knjizi Izlaska vidljiva je prisutnost različitih tradicija, osobito jahvističke, elohističke i svećeničke koje su se vremenom stopile u jedinstveni tekst.

Ta se raznolikost tradicija očituje, primjerice, u dvostrukom pozivu Mojsija, od kojih je prvi povezan s pripovijesti o »gorućem grmu« (Izl 3,1-4,17), a drugi je smješten nakon Mojsijeva prvog pojavljivanja pred faraonom (Izl 6,2-7,7). Prvi je tekst mješavina jahvističkih i elohističkih predaja, a drugi pripada svećeničkoj predaji.

Slično tome, postoje znakovi drevnih tradicija o izlasku iz Egipta koje su živjele u različitim izraelskim plemenima. Dok tekst uglavnom govori o prolasku kroz pustinju Sin, prema istoku, postoje i tragovi jednog putovanja prema sjeveru, kroz »zemlju Filistejaca« (Izl 13,17). Pretpostavlja se da je dio izraelitskih plemena doista čuvao spomen na takav sjeverni smjer.

Sadržaj Knjige Izlaska

Ova knjiga, između ostalog, govori o znakovima i čudima koje je Jehova Bog izvršio da bi izbavio svoj narod iz ropstva u Egiptu; Zatim o organizovanju Izraela kao posebnog vlasništva u ’kraljevstvo sveštenika i svetu naciju’; kao i početak istorije Izraela kao teokratske nacije (2.Mojs.19:6).

U prvom dijelu (Izl 1,1-15,21) Knjiga Izlaska govori o potlačenosti Izraelaca u Egiptu i Božjoj zainteresiranosti za njihovu situaciju. Slijede izvještaji o Mojsijevu pozivu i poslanju u kojem mu je pridružen i brat Aron. U ovom je dijelu opisano i poznatih deset egipatskih čuda kojima Bog dokazuje svoju nadmoć nad egipatskim svećenicima. Zadnje veliko čudo predstavlja prelazak preko Crvenog mora i poraz Egipćana, što se zaključuje Mojsijevom pjesmom, zapravo zahvalom Bogu za izbavljenje što ga je dao Izraelcima (Izl 15,1-21). Riječ je o pravom remek djelu starozavjetnoga pjesništva.

Drugi dio (Izl 15,22-18,27) govori o prolasku Izraelaca kroz pustinju i u mnogočemu nalazi svoje paralele u Knjizi Brojeva, a u njemu se stalno isprepliću različite predaje. Osobita je tema ovog dijela mrmljanje naroda i njegovo žaljenje za sigurnošću u Egiptu. Bog dokazuje narodu da mu može dati sve što mu je potrebno, te ne treba žaliti za prošlošću. Od njih traži samo pouzdanje da će ih dovesti onamo kamo im je obećao.

Treći dio (Izl 19-40) za temu ima sklapanje Saveza na brdu Sinaj, a pripada ponajviše svećenikčkoj redakciji. Upravo su starozavjetni svećenici bili osobito zainteresirani za obdržavanje odredaba Saveza, koje su uključivale i hramsko bogoslužje. Ovdje je opisano »bogojavljenje«, Božja samoobjava Mojsiju na Sinaju (Izl 19,16-25), te davanje Deset zapovijedi (Izl 20), čemu slijede podrobni propisi o hramskom bogoslužju, o međuljudskim odnosima unutar naroda, o pravednosti prema neprijatelju, te o svetkovanju blagdana. Osobito je dramatično prikazan otpad Izraelaca koji izrađuju zlatno tele, te mu se klanjaju, dok čekaju da se Mojsije vrati s brda. To dovodi do raskida Saveza i njegovog ponovnog sklapanja. Knjiga završava gradnjom svetišta u obliku šatora koje će pratiti narod kroz pustinju. Općenito se drži da takvo putujuće svetište odražava nomadski način života prvih Izraelaca.

Istorijska autentičnost

Arheolozi su do početka 1970ih prestali da smatraju Knjigu izlaska istorijski vrednim izvorom.

Areheološki izvori za hananske, a ne egipatske, korene nastanka kraljevstava Judeja i Izrael ne ostavljaju mesta za izlazak iz Egipta i četrdesetogodišnje lutanje nekoliko stotina hiljada ljudi kroz sinajske divljine."[1] Kultura najstarijih izraelitskih naselja je hananska, njihovi verski predmeti potiču od hananskog boga Ela, grnčarija je u lokalnoj hananskoj tradiciji, a alfabet je ranohanaski. Skoro jedini pokazovač koji razlikuje izraelitska naselja od hananskih je odsustvo svinjskih kostiju.

Smatra se da je moguće da su se Hanancima pridružili ili su ih vodili male grupe Semita iz Egipta. Kako su se širili, mogli su dolaziti u sukob sa susedima, što bi moglo biti izvor za Knjigu Isusa Navina i Knjigu o sudijama.

Iako se Knjiga izlaska u judaizmu smatra primarnim istorijskim izvorom o nastanku ove religije, njene kulture i jevrejske države, prihvaćeno je mišljenje da je Knjiga izlaska sastavljena u 8. ili 7. veku pne. od priča koje datiraju najranije u 13. veku pne.[2][3], a da je kasnije uobličena u 6. ili 5. veku pne.[4] kao teološki i politički manifest u cilju ujedinjenja Izraelićana u tadašnjem sukobu protiv Egipta.[5]

Osobe koje veruju u istinitost Knjige izlaska su ponudile približni vremenski okvir za izlazak Izraelićana. Džejms Ašer je u svom delu iz 1654. -{Annales Veteris Testamenti: A Prima Mundi Oigine Deducti}- izlazak smestio u 1491. pne. u vreme vladavine 18. egipatske dinastije, preciznije za vreme vladavine faraona Tutmosa II, prema standardnoj hronologiji[6], mada bi početak vladavine Hatšepsut i kraj vladavine Tutmosa I bili u opsegu od ±15 godina.[6] Imanuel Velikovski je stavio Izlazak u vreme faraona Dudimosea, poslednjeg faraona 13. egipatske dinastije pri kraju Srednjeg carstva. Velikovski je svoj rad zanovao na alternativnoj hronologiji i izlazak smestio u 1447/1446. pne. Vladavina Ramzesa II je dugo bila smatrana kandidatom za Izlazak, zbog biblijske reference na grad Per-Ramzes (Ramesu)[7], koji je izgrađen tokom njegovo vladavine.[8]. Ramzesov sin Merneptah se takođe spominje kao faraon iz Knjige izlaska. Međutim, egipatski izvori iz ovog doba uopšte ne pominju važne događaje kao što su glad, kuga ili iseljavanje stanovništva, posebno što bi takvi događaji uzdrmali državu. Za vreme vladavine Hatsepšut, Egipat je bila stabilna država, za vreme njenog naslednika Tutmosa III carstvo je dostiglo najveću površinu. Takođe, vreme Ramzesa II je isto bilo period stabilnosti. Posle Merneptaha je nastao period borbi za presto, ali ne postoje izvori o nekim katastrofalnim događajima.

Exodus Map
Crnom linijom je nacrtana tradicionalno putanja Izlaska. Ostale putanje su nacrtane drugom bojom.

Knjiga brojeva daje spisak lokaliteta koje su Izraelićani naselili na Sinaju i okolini tokom Izlaska. Neka od ovih naselja se lako mogu naći zahvaljujući njihovim opisima. Dva takva mesta su Kadeš Barnea, današnji Ejn Kvadis, i Ezion Geber kod Ejlata. Arheolozi su istraživali oba lokaliteta i zaključili da su osnovani krajem gvozdenog doba, ne ranije od 800. pne., uz izuzetak ranih neolitskih i nomadskih aktivnosti.[9] Takođe, mnoga mesta iz Knjige izlaska nisu postojala u istom periodu. Pitom i Par-Razmes, dva grada koja su navodno sagradili Izraelićani, nisu postojala u isto vreme. Pitom nije bio značajno naselje pre 26. dinastije (oko 685-525. pne.). Pre toka, naselje se zvalo Ckenu i tako se nazivalo čak i u ptolemejskom periodu i bio je nebitan grad sa garnizonom, koji je uglavnom, ako ne i samo zbog toga, služio kao početna stanica za egipatske ekspedicije. Čak i u rimsko vreme, grad se retko spominjao u grčko-rimskim zapisima.[8] Per-Ramzez, Razmzesova rezidencija, je bio napušten krajem Novog carstva, nekoliko vekova ranije.[8]`

U Knjizi izlaska pominje se kraljevstvo Edom, ali najranije naselje povezano sa ovom državom je iz 9. veka p. n. e, daleko posle svih predloženih okvira.

Izvori

  1. Dever, William G. (2002). What Did the Biblical Writers Know and When Did They Know It? Wm. B. Eerdmans Publishing Company. ISBN 0-8028-2126-X.p.99
  2. James K. Hoffmeier, Israel in Egypt: the evidence for the authenticity of the Exodus tradition, Oxford University Press, 1996, 1999, ISBN 978-0-19-513088-1.
  3. Kitchen, Kenneth A (2003). On the Reliability of the Old Testament. Eerdmans. str. 309–10. ISBN 978-0802849601.
  4. John McDermott, "Reading the Pentateuch" (Paulist Press, 2002) p.22
  5. Israel Finklestein and Neil Asher Silberman, The Bible Unearthed: Archaeology's New Vision of Ancient Israel and the Origin of Its Sacred Texts, Free Press, 2001. ISBN 978-0-684-86912-4
  6. 6,0 6,1 Shaw, I (2000), Oxford History of Ancient Egypt, Oxford University Press, Oxford
  7. Knjiga postanja 1:11
  8. 8,0 8,1 8,2 Uphill, 1968
  9. Finkelstein, I & Silberman, N (2001), The Bible Unearthed, The Free Press, New York
Druga knjiga o Makabejcima

Druga knjiga o Makabejcima biblijska je knjiga, te kao i Prva knjiga o Makabejcima pripada među Deuterokanonske knjige Staroga zavjeta, dok su Treća knjiga o Makabejcima i Četvrta knjiga o Makabejcima apokrifi.

U ovoj se knjizi izričito spominje vjera u uskrsnuće mrtvih i prinošenje žrtve za oprost grijeha pokojnikâ (2Mak 12,46).

Druga knjiga o Samuelu

Druga knjiga o Samuelu ili Druga knjiga Samuilova jedna je od knjiga Staroga zavjeta koja pripada deuteronomističkoj povijesti . Kratica za ovu knjigu je: 2 Sam.

Jokeved

Prema Hebrejskoj Bibliji Jokeved ili Johaveda (Jochebed, Yochéved) (יוֹכֶבֶד / יוֹכָבֶד "Gospodar je slava", Standardni hebrejski Yoḫéved / Yoḫáved, tiberijski hebrejski Yôḵéḇeḏ / Yôḵāḇeḏ) bila je supruga Amramova. Amram je također njen nećak, Kohat'ov. Jokeved je majka Aarona, Mojsija, i Mirijam (Knjiga Izlaska 6:20).

Judita (knjiga)

Judita je jedna od knjiga Svetoga pisma, dio Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Kratica knjige je Jdt.

Ime Judita (hebr. "יְהוּדִית" Yehudit) što znači "slavljena" je ženska izvedenica imena Juda. Knjiga sadrži anakronizme, kronološka nepopudaranja, pa neki učenjaci smatraju, da se ne radi o istinitoj priči, već o alegoriji ili možda o prvoj povijesnoj noveli.

Knjiga Baruhova

Knjiga Baruhova (ili Knjiga Varuhova) je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Biblijska kratica knjige je Bar.

Baruh je jedna od deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. Ne nalazi se u Hebrejskoj Bibliji, ali se nalazi u prvim prijevodima Biblije na latinski (Vulgata) i grčki jezik (Septuaginta), svrstana u proročke knjige. Knjiga je pripisana Baruhu, prijatelju i tajniku proroka Jeremije (Jr 36,4; 45.1). On je sin Nerijin iz ugledne obitelji. Njegov brat službovao je kod židovskog kralja Zedekije. Baruh je od 605. pne., stalni pratitelj proroka Jeremije . Pisao je u njegovo ime i prenosio poruke. Spominje se više puta u Jeremijinoj knjizi. Živio je u Babilonu nakon progona Židova. Knjiga se sastoji od 5 poglavlja, a ponekad se Pismo Jeremije proroka pripisuje kao 6. poglavlje. Teme knjige su priznanje grijeha, molitva Bogu za milosrđe, razmišljanja o Mudrosti, ohrabrivanje židovskih prognanika u Babilonu. U Novom zavjetu ima nekoliko poveznica s ovom knjigom. u Rimokatoličkoj Crkvi odlomak iz Baruhove knjige (Bar 3,9-38) čita se na Veliku subotu. Crkveni oci poput sv. Tome Akvinskog i sv. Klementa Aleksandrijskog citirali su ovu knjigu u svojim djelima.

Knjiga Brojeva

Knjiga Brojeva (heb. במדבר baMidbar; grč. Ἀριθμοί; lat. Numeri) je četvrta knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Br. Također je poznata i kao Četvrta knjiga Mojsijeva.

Knjiga Levitska

Levitski zakonik (heb. ויקרא vajjikra; grč. Λευϊτικόν; lat. Leviticus) je treća knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, kao i židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Lev.

Knjiga Postanka

Knjiga Postanka (heb. בראשׁית Berešit; grč. Γένεσις; lat. Genesis) prva je knjiga Staroga zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Post.

Knjiga o Sucima

Knjiga o Sucima (heb. ספר שׁופטים Sefer Šoftim; grč. Κριταί; lat. Iudicum) naslov je sedme knjige Staroga zavjeta. U katoličkom kanonu ubraja se među Povijesne knjige, a u židovstvu među Prednje proroke. Kratica za ovu knjigu: Suci.

Magnolia (film)

Magnolija (eng. Magnolia) drama je Paula Thomasa Andersona iz 1999. koja uključuje devet različitih, ali povezanih priča o odnosima među nekoliko ljudi tijekom jednog dana u San Fernando Valleyju u Los Angelesu.

Magnolija je bila kritički i komercijalni uspjeh. Od velikog glumačkog ansambla, Tom Cruise je bio nominiran za Oscar za najboljeg sporednog glumca, a 2000. je osvojio Zlatni globus u istoj kategoriji.

Mojsije

Moše, Mojsije ili Musa (hebrejski מֹשֶׁה [Moshe], grčki Mωϋσῆς [Mōüsēs], arapski موسى [Mūsa]) je legendarni jevrejski oslobodilac, vođa, zakonodavac i prorok.

Mojsije je bio potomak Avrama. Procenjuje se da je živeo u 13. veku pre nove ere.Prema jevrejskim svetim knjigama, Mojsije je izveo Jevreje iz Egipta. Mojsijeva najveća zasluga leži u širenju vere u jednog Boga, Jahvea, dakle u učvršćivanju monoteizma među Jevrejima, te objavljivanju Deset zapovesti.

Kao prorok je priznat u Judaizmu, Hrišćanstvu i Islamu. Judaizam ga smatra najznačajnijim od svih proroka.Tradicionalno mu se pripisuje autorstvo nad knjigama Tore.

Nahum (knjiga)

Nahum je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Nah.

Nahum je sedmi od dvanaest malih proroka. Njegovo ime znači "tješitelj". Ne znaju se detalji iz njegova života ni točno vrijeme nastanka ove knjige. Nahum se u Bibliji spominje jedino u ovoj proročkoj knjizi. Ima tri poglavlja.

Prorok naviješta propast asirskoga grada Ninive, zbog njezina ponosa i zloće. Nahum piše, da je "Jahve spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena (Nah 1,3) ." Prije Nahuma, prorok Jona je također navijestio propast Ninive, tada su se oni obratili i Bog im je bio milostiv. Ovaj će put doživjeti kaznu, zbog svojih grijeha. Svome izraelskom narodu, Nahum piše riječi utjehe: "Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov (Nah 2,3)." Asirci iz Ninive bili su neprijatelji Izraelaca, osvojili su Kraljevstvo Izrael i velik broj naroda odveli u ropstvo. U nastavku se detaljno opisuje razaranje Ninive, koje se uspoređuje s razaranjem egipatskog grada Tebe 633. pne., koju su razrušili baš Asirci. U povijesti se razaranje Ninive stvarno dogodilo 612. g. pne., kada su je osvojili Medijci na čelu s Kijaksarom i Babilonci s vođom Nabopolasarom .

U hebrejskom originalu, knjiga je pisana u obliku pjesme. U njoj ima metafora i drugih pjesničkih izraza.

Pismo Jeremije

Pismo Jeremije proroka je jedan od spisa Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige.

Pismo Jeremije proroka svrstava se u deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. Katolici ovo pismo gledaju kao 6. poglavlje u Baruhovoj knjizi, a kod pravoslavnih je zasebna knjiga. Neki smatraju, da je autor prorok Jeremija, a drugi da je neki helenistički Židov iz Aleksandrije. Ne zna se točno vrijeme pisanja. Smisao pisanja je poručiti prognanim Židovima u Babilonu, da se ne klanjaju babilonskim poganskim idolima, nego samo pravome Bogu. Oni su dospjeli u Babilon, zbog grijeha protiv Boga, nakon što je babilonski kralj Nabukodonosor II. osvojio Judeju. Tamo će ostati oko 70 godina. Pisac je naglasio, da su poganski idoli od srebra i zlata nemoćni i nesposobni: "Naime oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeve; oni su nesposobni pokazati bezbožnicima znakove u nebu ni svijetliti kao mjesec. Divlje zvijeri su im nadmoćnije, one koje mogu, bježeći prema jednom zaklonu, spasiti same sebe. Dakle, na nikakav način, nama se ne čini da su to bogovi; dakle ne bojte ih se! (Bar 6, 65-67). Ovo pismo je jedno od tri deuterokanonske knjige (uz Tobiju i Knjigu Sirahovu), koje su pronađene među Kumranskim svicima s Mrtvog mora. Tekst je bio na grčkome jeziku.

Psalm 151

Psalam 151., poznat kao Manašeova molitva, navodno je molitva judejskog kralja Manašea za vrijeme asirskog ropstva. Prihvaćen je od strane pravoslavnih kršćana kao dio kanona Starog zavjeta.

Ruta (knjiga)

Ruta (heb. ‏רות Rut; grč. Ρούθ; lat. Ruth) naslov je osme knjige Staroga zavjeta. U katoličkom kanonu ubraja se među Povijesne knjige, a u židovstvu među Spise i među pet svitaka (Megilot). Kratica za ovu knjigu: Rut.

Sefanija (knjiga)

Sefanija ili Sofonije je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Sef, odnosno Sof.

Sefanija (Sofonije) je 9. od 12 malih proroka. Njegovo ime znači: "Jahve (Bog) je zaštitio" . On spominje četiri naraštaja svojih predaka i piše, da je: "sin Kušije, sin Gedalijina, sin Amarjina, sin Ezekije (Sef 1,1) ." Ezekija je bio kralj Kraljevstva Jude. Pisao je u vrijeme judejskog kralja Jošije (640. - 609. g. pne.) iz glavnog grada Jeruzalema.

Knjiga se sastoji od 3 poglavlja. U prvom poglavlju, prorok Sefanija naviješta Dan Jahvin, kojeg i kasnije puno spominje u ovoj knjizi. Dan Jahvin je Mesijina vladavina koja započinje Njegovom pojavom i sudom nad narodima te obuhvaća buduće Tisućgodišnje kraljevstvo mira . Grješnici će biti kažnjeni: "Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom (Sef 1,9)." Ljudi su pozvani na obraćenje, da budu zaštićeni na Dan Jahvin. Neprijatelji izraelskog naroda poput Filistejaca i Etiopljana, doživjet će kaznu, zbog oholosti: "jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama (Sef 2,10)." Ostatku preživjelih iz izraelskog naroda (koji su preživjeli ratove i izgnanstva), Bog obećaje blagostanje.

Knjiga ima sličnosti s nekim drugim proročkim knjigama iz Staroga zavjeta, pogotovo s Izaijom, Amosom, Joelom i Mihejem.

Stari zavjet

Stari zavjet - je dio Biblije kojim se podjednako služe Židovi i kršćani.

Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijelimo ih u knjige zakona, povijesne, mudrosne knjige, poeziju i proroke. Jedina razlika između protestantske i hebrejske verzije je podjela knjiga, naime hebrejski Tanakh sastoji se od 24 knjige: knjige u parovima (o Samuelu, Kraljevima te Ljetopise) smještene su u jednu knjigu (6 knjiga u 3 = -3); 12 proroka stavljeno je u jednu knjigu (-11); te su Ezra i Nehemija također u jednoj knjizi (-1).

Tobija (knjiga)

Tobija je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. U originalu je vjerojatno pisana na aramejskom jeziku, a sačuvani su prijevodi na grčki jezik. Biblijska kratica knjige je Tob.

Knjiga o Tobiji je jedna od deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. U njoj se nalaze vrijedne molitve, koje se koriste u liturgiji. Često se čita na vjenčanjima, jer ima dio o čistoći braka. U njoj se nalazi učenje o anđelima. Ne zna se točno vrijeme i mjesto pisanja. Smatra se, da je napisana 2. stoljeća pne.

Zaharija (knjiga)

Zaharija je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Zah.

Zaharija je drugi prorok nakon povratka iz babilonskog zatočeništva. Njegovo ime znači "Jahve se sjeća". Prorokovao je kada i prorok Hagaj, ali o različitim temama. Spominje se u Nehemijinoj knjizi, bio je glavar Idove svećeničke obitelji (Neh 12,6).

Ovu proročku knjigu, Zaharija je počeo pisati "osmoga mjeseca druge godine Darijeve (Zah 1,1)" . To je druga godina vladavine perzijskog kralja Darija I. Velikoga tj., 521./520. g. pne. U 7. poglavlju spominje se vrijeme: "četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca (Zah 7,1)." Smatra se, da je posljednjih 5 poglavlja Zaharija napisao tek oko 480. g. pne. Knjiga počinje pozivom na pokajanje. Od 1. do 6. poglavlja opisano je 8 viđenja, koja je Zaharija imao noću. Smatra se, da je to simbolički presjek povijesti židovskog naroda s ciljem, da se ohrabri narod koji se vratio iz babilonskog zatočeništva. Simboličko krunjenje Jošue (Zah 6,9-15) opisuje kako će kraljevstvo svijeta postati Mesijino Božje kraljevstvo. Sedmo i osmo poglavlje, odgovaraju na pitanje, da li treba nastaviti dane posta i nakon povratka iz izgnanstva. Ostala poglavlja su su proročanstva nakon gradnje jeruzalemskog hrama. Sastoje se od dva govora. Prvi je o prvom dolasku Mesije. Tu je prorokovano, da će Isus ući u Jeruzalem ponizan, jašući na magarcu, mladetu magaričinu (Zah 9,10), što se i dogodilo. Mesiju neće svi prihvatiti. U drugom govoru prorokuje se drugi dolazak Mesije i konačna pobjeda Boga i njegovog naroda.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.