Kameno doba

Kameno doba je uobičajeni naziv za najraniji period u historiji čovječanstva, odnosno prahistoriji. Ime je dobilo po kamenju koje su u to vrijeme ljudi pretežno koristili za izradu alata.

Započelo je s počecima čovječanstva, odnosno s počecima korištenja tehnologije u istočnoj Africi. Smatra se da je završilo s početkom korištenja metalnih oruđa, odnosno razvitkom poljoprivrede i pripitomljavanjem životinjama. Dijeli se na paleolitik, mezolitik i neolitik.

Kameno doba

prije Homo (Pliocen)

Paleolit

Donji paleolit
Homo
Upravljanje vatrom, kameno oruđe
Srednji paleolit
Homo neanderthalensis
Homo sapiens
Egzodus iz Afrike
Gornji paleolit
Modernost ponašanja, atlatl, Pas

Mezolit

Mikroliti, luk, kanui

Neolit

Predgrnčarski neolit
Poljoprivreda, uzgajanje životinja, polirano kameno oruđe
Grnčarski neolit
grnčarija
Kalkolit
Metalurgija, konj, kotač
Brončano doba

Terminologija

Termin kojim se označava najstarije razdoblje prapovijesti, iako se danas rijetko koristi. Prvu periodizaciju prapovijesti definirao je danski arheolog Christian Jürgensen Thomasen 1836 g. Njegov "troperiodni sustav" kojim se prapovijest dijeli na kameno, brončano i željezno doba postaje temeljem svih kasnijih periodizacija.

Godine 1865. britanski arheolog John Lubbock kameno doba dijeli na starije kameno doba ili paleolitik i mlađe kameno doba ili neolitik. Godine 1866. Wentropp ubacuje srednje kameno doba ili mezolitik.

podjela kamenog doba

  • paleolitik (grč. palaios=star, lithos=kamen)
  • epipaleolitik (grč. epi=iza, poslije)
  • mezolitik (grč. mesos=srednji)
  • protoneolitik (grč. protos=prednji, prvi, neos=nov)
  • pretkeramički neolitik
  • neolitik

Kameno doba | Bronzano doba | Gvozdeno doba

Spisak arheoloških perioda

Austrija

Za ostale upotrebe, v. Austrija (razvrstavanje).

Austrija (njem. Österreich [ˈøːstɐˌʁaɪç]; službeno Republika Austrija, njem. Republik Österreich), srednjoevropska država koja graniči na sjeveru s Njemačkom i Češkom, na istoku sa Slovačkom i Mađarskom, na jugu sa Slovenijom i Italijom, te na zapadu sa Švicarskom i Lihtenštajnom. Površina Austrije je 83.871 km². Glavni grad države je Beč. Ukupni broj stanovnika je 8.331.930. Austrija je članica organizacije Ujedinjenih naroda od 1955. godine, a Evropske unije od 1995. godine. Od 2009-10. godine, Austrija je nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Donji paleolit

Donji paleolit (ili Donji paleolitik) je najraniji period paleolita ili Starijeg kamenog doba. Pokriva vrijeme od oko prije 2,5 miliona godina kada arheologija bilježio upotrebu kamenog oruđa od strane hominida, do oko prije 120.000 godina kada su važne evolucijske i tehnološke promjene označile početak srednjeg paleolita.

Epipaleolit

Epipaleolit ili epipaleolitik je bio period u razvoju ljudske tehnologije koji prethodi neolitskom periodu kamenog doba. On se preferrira kao alternativa mezolitu u oblastima s ograničenim efektima glacijacije. Taj je period započeo krajem pleistocenske epohe od oko prije 10.000 godina i završio s pojavom poljoprivrede prije oko 8.000 godina.

Epipalaeolit je posebno izražen na Bliskom Istoku, u Anatoliji i na Cipru, odnosno u oblastima gdje se neolitska revolucija (neolitizacija) dogodila rano a post-glacijalne klimatske promjene nisu bile posebno izražene.

Epipaleolitski lovci-sakupljači su pravili relativno napredne oruđa napravljeni od malih kremenih ili opsidijanskih oštrica, poznatih kao mikroliti koji su bili usađeni u drvene drške.

Uglavnom su živjeli kao nomadi, iako je Natufijanska kultura na Levantu ustanovila trajna naselja.

Gornji paleolit

Gornji paleolit (ili Gornji paleolitik) je treći ili posljednji period paleolita ili Starijeg kamenog doba koje se odnosi na Evropu, Afriku i Aziju. Uopćeno se smješta u okvir od oko prije 40.000 do prije 10.000 godina.

Moderni ljudi (Homo sapiens sapiens)su se pojavili prije oko 100.000 godina i počeli migrirati iz Afrike za vrijeme srednjeg paleolita. Do oko prije 40.000 godina način života ljudi se malo mijenjao u odnosu na njihove pretke. Ali tada, u relativno kratkom roku, počeli su stvarati kulture s regionalnim specifičnostima, koristeći nove tehnologije, efikasnije tehnike lova i stjecati rafiniraniji estetski senzibilitet. Ova promjena od srednjeg prema gornjem paleolitu se naziva Revolucija gornjeg paleolita. Neandertalci su nastavili koristiti mousteriansku tehnologiju kamenog oruđa. Khoisanci u Tanzaniji i Južnoj Africi su genetički u direktnom srodstvu s originalnim homo sapiens sapiensima, te predstavljaju najstarije poznate ljudske kulture.

Najstariji oblici organiziranih naselja u obliku logorišta, ponekad s jamama za skladištenje hranje, se mogu pronaći u ovom periodu. Ona su često podizana u uskim dijelovima dolina, vjerojatno da olakšaju lov na prolazeća krda životinja. Neka logorišta su možda bila naseljena tokom cijele godine, iako se uglavnom čini da su koristili samo tokom jedne sezone te ih napuštali kako bi koristili druge izvore hrane tokom drugih dijelova godine.

Tehnološki napredak je uključivao značajan razvoj proizvodnje kremenog oruđa uključujući industrije temeljene na finim oštricama umjesto jednostavnijih i kraćih čehotina. Burini i racloiri su omogućili rad na kostima, rogovlju i kožama. Napredne sulice i harpuni se također pojavljuju u ovom periodu.

Umjetnička djela su također procvjetala preko paleolitskih Venera, pećinskih slika, petroglifa te egzotičnih sirovina pronađenih daleko od njihovih izvora što sugerira nastanak trgovačkih veza. Nastale su i složenije društvene grupe, podržane od raznovrsnijih i pouzdanijih izvora hrane i specijaliziranih vrsta alata. To je vjerojatno pomoglo jačanju grupne identifikacije ili nastanku etniciteta. Te grupe su počele stvarati specifične simbole i rituale koji su važan dio modernog ljudskog ponašanja.

Razlozi za takve promjene u ljudskom ponašanju su moguća posljedica klimatskih promjena tokom perioda kojeg karakterizira veliki broj padova globalne temperature, što je sa sobom povlačilo pogoršanje ionako teške klime u posljednjem ledenom dobu. Te promjene su sa sobom vjerojatno dovele do smanjenja zaliha iskoristivog drva i tjerale ljude na korištenje drugih materijala dok je kremen postao previše krhak na niskim temperaturama te se više nije mogao koristiti kao oruđe.

Također se tvrdi da je nastanak jezika omogućio sve ove promjene. Složenost novih ljudskih mogućnosti ukazuje da su ljudi bili manje u mogućnosti dalekosežno planirati prije 40.000 godina, odnosno da je govor sve to promijenio[1]. Ova sugestija nije široko prihvaćena, s obzirom da se ljudska filogenetička separacija dogodila u srednjem paleolitu, v. Proto-jezik.

Ječam

Ječam (Hordeum sativum) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Graminae).

Dijeli se u tri podvrste:

1) dvoredni (Hordeum distichum), koji najčešće služi za proizvodnju piva

2) višeredni (Hordeum polystichum i Hordeum vulgare);

3) prijelazni (Hordeum intermedium)

Ječam se smatra jednom od najstarijih žitarica u Evropi. Sijao se još u kameno doba, kultivirao u drevnom Egiptu, Mezopotamiji i području evropskih sojenica. U Babiloniji se od njega pravila kaša i pivo, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna živežna namirnica.

Ječam je žitarica koja uspijeva u hladnijim krajevima.

Koristi se za proizvodnju hleba, slada, piva, kavovina, stočne hrane i dr.

Južnoazijsko kameno doba

Južnoazijsko kameno doba pokriva paleolitski i mezolitski period u južnoj Aziji.

Kelti

Kelti su indoevropski narod koji se je još u kameno doba većinom naseljavao između sadašnje Francuske i Češke (bilo ih je i na Balkanu). Pod pritiskom Germana bili su prinuđeni da se pomeraju ka zapadu i jugu (Britanija, sev. Španija, sev. Italija, zap. Francuska). Na prvom pogledu izgleda čudno da su Kelti stalno ratovali jedni protiv drugih i nikada nisu mogli da se ujedine. Ipak, moramo uzeti u obzir da verovatno o pojmu keltske nacije nisu bili ni svestani. Kelti su živeli u malim seoskim zajednicama. Radije su se bavili stočarstvom nego poljoprivredom. U borbi su bili vrlo hrabri, ali nisu umeli da se bore po uputstvima. Kada bitka počne svaki Kelt bi se borio sam za sebe. Keltska civilizacija održala se do danas u Irskoj, Škotskoj, Bretanji i Velsu.

Kultura Cucuteni

Kultura Cucetni (nazvana po selu Cucuteni u rumunjskom okrugu Iaşi, također poznata kao Tripiljska (po selu Tripilja (Трипiлля) u Ukrajini) ili Tripoljska kultura (po ruskom izrazu Триполье, odnosno Cucetni-tripilijska kultura, je kasna neolitska arheološka kultura koja je cavala od cca. 4500. pne. do 3000. pne.. To je neolitska kultura Centralne Evrope, smještena u današnjoj Rumunjskoj, Moldovi i Ukrajini, u regiji Dnjepra i Dnjestra.

Kurganska hipoteza

Godine 1956. Marija Gimbutas je predstavila svoju kurgansku hipotezu u kojoj je, kombinirajući arheologiju s lingvistokom locirala začetke naroda koji su govorili protoindevropski (PIE) jezik. Ona je sve te kulture nazvala "kurganskim" prema ruskom izrazu za poseban grobni humak te odredila njihovu difuziju prema Evropi.

Ova je hipoteza imala značajan efekt na proučavanje Indoevropljana. Naučnici koji prihvaćaju Gimbutasine argumente koriste izraz kurganska ili Kultura jamnih grobova kako bi označili rani proto-indoevropski etnicitet koji je postojao u pontskim stepama i jugoistočnoj Evropi od petog do trećeg milenijuma pne.

Lov

Lov je naziv za metode i načine uzgoja, zaštite i lova divljači. Obuhvaća tražaranje, pramatranje, prbribrojavanje, uzgoj, prihranjivanje, slijeđenje, odstrijel, hvatanje žive divljači, puštanje umjetno (u uzgajalištu) uzgojene divljači u lovišta.

Lovci-sakupljači

Društvo lovaca-sakupljača je u antropološkom smislu svako ono čiji metod održavanja uključuje direktno prikupljanje jeestivih biljaka i životinja iz divljine, uz korištenje prikupljanja i lova, a bez da se koristi domestikacija za jedno i drugo. Granica između društava lovaca-sakupljača i drugih društava koje koriste metode kao što su poljoprivreda i stočarstvo nije sasvim jasna, jer moderna društva koriste različite tehnike ne bi li nabavili hranu u svrhu vlastitog održanja.

Mezolit

Mezolitik ili mezolit (grčki mesos=sredina and lithos=kamen ili 'Srednje kameno doba') je bio period u razvoju ljudske tehnologije između paleolitskog i neolitskog perioda u kamenom dobu. Počeo je krajem pleistocenske epohe otprilike prije 10.000 godina i završio s pojavom poljoprivrede, što je datum koji varira ovisno o geografskoj oblasti. U nekim oblastima, kao što je Bliski Istok, zemljoradnja je već postojala krajem pleistocena i tu je mezolitik kratko trajao te loše definiran. Za oblasti s ograničenim efektom glacijalnih promjena se ponekad preferira izraz epipaleolitik. Regije koje su iskusile snažnije ekološke efekte kraja posljednjeg ledenog doba su imale mnogo jasniju mezolitsku eru koja je trajala kroz milenijume. Na primjer, u Sjevernoj Evropi su društva mogla živjeti vrlo dobro zahvaljujući bogatim zalihama hrane u močvarama stvorenim zatopljenjem klime. Takvi uvjeti su proizveli specifično ljudsko ponašanje očuvano kroz materijalne dokaze, kao što je slućaj maglemosijskom i azilianskom kulture. Takvi uvjeti su također odgodili dolazak neolita sve do oko 4000. godine pne. u Sjevernoj Evropi.

Ostaci iz ovog perioda su rijetki i prilično raštrkani, često ograničeni na gomile otpadaka koje su rasle s vremenom. U šumskim područjima svijeta pojavili su se prvi znakovi deforestacije, iako će to istinski početi tek u neolitu, kada je trebalo više prostora za zemljoradnju.

Mezolit u većini područja karakteriziraju mali složeni kremeni alati (mikroliti i mikroburini). Pribori za pecanje, kamene širočke i drveni predmeti poput kanua i lukova su pronađeni na nekim područjima.

Neandertalac

Neandertalac je pračovjek, odnosno čovjekov predak koji je živio prije 350.000 godina (srednji paleolitik) u Europi i dijelu Azije. Jedan od poznatijih je tzv. krapinski pračovjek ili krapinski neandertalac. Ostatke njegovih kostura pronašao je Dragutin Gorjanović-Kramberger prije više od 100 godina.

Izraz Neandertalac je skovao je 1863 godine Irski anatomist William King od dvije riječi: njemačke riječi Thal, koja znači dolina, koja se u ranom XX. stoljeću počela pisati Tal.

Neandertalac ili "Čovjek iz Neander doline" je nazvan po teologu Joachimu Neanderu koji je tamo živio u kasnom sedamnaestom stoljeću.

Znanstvenici su dugo vremena pretpostavljali da je moderni čovjek naslijedio gene neandertalca. Najnovije istraživanje, međutim, dovodi tu teoriju u sumnju. Neandertalac je bio nizak, snažan pračovjek, koji je zahvaljujući svojim lovačkim vještinama, prije više od 100 tisuća godina dominirao Europom. Ipak, kako kaže profesor Richard Klein sa sveučilišta Stanford, nova genetska istraživanja fosilnih ostataka pokazuju da između neandertalca i homo sapiensa nije došlo do ukrštavanja, kada se moderni čovjek iz svoje prapostojbine u Africi proširio po Europi prije 45 tisuća godina.

Prema zaključcima profesora Kleina, neandertalac se stoga može smatrati fascinantnom, ali izumrlom granom čovječanstva. Uzrok njegovog izumiranja još nije utvrđen. Neki znanstvenici smatraju da je podlegao bolestima koje je sa sobom iz Afrike donio moderni čovjek. Drugi pak vjeruju da je homo sapiens, s bolje organiziranom kulturom i naprednijim mozgom, uspio preteći neandertalca u borbi za hranu.

Profesor Klein, čije je istraživanje objavljeno u najnovijem izdanju znanstvenog časopisa Science, vjeruje pak da je homo sapiens razvio gene, koji su potaknuli razvoj govornih organa i komunikacije, što neandertalcu nije uspjelo.

Neolit

Neolitik je mlađe kameno doba. Ime dobiva od grčkih riječi neos = nov i lithos = kamen.

Osnovna obilježja neolitika su razvoj zemljoradničke i stočarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja tj. prijelaz na sjedilački način života, te proizvodnja keramičkog posuđa i drugih predmeta od pečene gline. Kameno se oruđe oružje i dalje proizvodi (sve do u brončano doba), a javljaju se tehnike glačanja i poliranja. Umjetnost se ogleda u ukrašavanju keramičkih posuda, figuralne plastike i različitih kultnih predmeta.

Neolitik se nije ravnomjerno pojavljivao u svim krajevima svijeta niti na europskome tlu. Negdje nastaje postupnim razvojem, negdje kao posljedica naglog lokalnog preobražaja, a u neka područja stiže seobom nove populacije. Radi se o dugotrajnom procesu koji se odvijao između 12. i 6. tisućljeća prije Krista. Britanski prapovijesničar Gordon Childe uveo je u znanost pojam neolitičke revolucije, prve revolucije u povijesti ljudskog roda koja ima društveno-gospodarski karakter.

Neolitičke se promjene nisu svuda odvijale istovremeno. Novosti se pojavljuju prije što bliže idemo prema JI, Grčkoj i Maloj Aziji, tj. bliže žarištima - pokretačima društvenih tokova. Teorija o plodnom polumjesecu zasniva se na činjenici da su prvi koraci u proizvodnji načinjeni u prostoru koji čini široki luk što se pruža visoravnima (ne dolinama) od Levanta preko Male Azije do iračkog Kurdistana, južno od Kaspijskog jezera, a ovija se oko velikih pustinjskih prostranstava (Arapska, Sirijska, Iranska pustinja). Pravo poljodjelstvo počinje, dakle, neovisno u različitim dijelovima svijeta, u različita vremena, s uzgojem različitih biljaka (plodni polumjesec - pšenica, ječam, mahunarke oko 8000. g. pne.; Azija - riža, proso oko 6000. g. pne.; Srednja Amerika - kukuruz, grah, krumpir u 7. tis. pne.)

Paleolit

Paleolit ili starije kameno doba je istorijski preriod koji traje od nastanka čoveka do 10.000 godine pne. U nedostatku pisanih istorijskih izvora bilo je veoma teško saznati kako su ljudi tada živeli. Naučnici su uz pomoć ugljenika C-14 mogli da utvrde vreme smrti živih organizama do 50.000 godina. Antropolozi su proučavanjem skeletnih ostataka mogli da odrede fizičke osobine tadašnjih organizama. Paleolit se poklapa sa ledenim dobom i najduže je trajao od svih istorijskih perioda.

Prahistorija

Prethistorija ili preistorija, odn. prapovijest (ijek.) ili prapovest (ek.), najduže razdoblje u prošlosti čovječanstva. Procjenjuje se da ono traje od 1 800 000. godine pne. pa sve do 4000. godine pne.

Prahistorija se podijelila na dva velika razdoblja – kameno doba i metalno doba. Kameno doba dijeli se na starije, srednje i mlađe kameno doba, a metalno doba na bakreno, brončano i željezno doba. Paleolitik traje od 1 800 000. god. pne. pa do oko 10000. godine pne. Neolitik traje do 4000. godine pne. Metalno doba traje od 4000. godine pne. pa se nastavlja i kroz historiju.

Međutim nije svuda u isto vrijeme završio paleolitik i počeo neolitik. Na nekim prostorima paleolitik je završio u 12. milenijumu pne.., a na drugim prostorima je paleolitik završio tek u 4. tisućljeću pne.

Prvi uspravni čovjek naziva se Homo Erectus, a prvi razumni čovjek naziva se Homo Sapiens. Najstariji ostaci Homo Sapiensa nađeni su u Africi i stari su oko 150.000 godina.

Prva čovjekova zadaća bila je sakupljanje jer je čovjek već tada radio po svojoj svrsi. Prvi alat čovjek je dobivao tešući mekani kamen od kojeg je izrađivao ručne klinove ili oblutke. Čovjek živi u zajednicama od 50 do 60 članova. Takve zajednice nastajale su kad se skupe ljudi radi ostavljanja potomstva i radi lakšeg preživljavanja. Takve zajednice su bile kratkog vijeka svaki su se čas mogle raspasti.

Čovjek je u tom dobu pronašao i vatru. Vatra je zasigurno najveći pronalazak u povijesti. Čovjek ju je najvjerojatnije primijetio onda kad je grom negdje lupio i zapalio vatru. Čovjek je tu vatru pokušavao zadržati što je dulje mogao jer je primijetio da ona daje toplinu. Po hladnijem vremenu kad bi se sklanjao u pećine i spilje uvijek je sa sobom ponio i vatru. Život u pećinama nije bio stalan nego samo povremen radi zaštite od kiše i hladnoće. Ostalo vrijeme ljudi su lutali i skupljali.

Nakon ovoga javlja se i artikulirani govor, tj. pojavljuju se glasovi. Čovjek je potom upotrebljavao tvrde vrste kamenja koje je glačao i brusio te tako dobivao savršeno izrađeno oruđe. Da bi sačuvao hranu što dulje, čovjek je počeo kopati trapove u koje je zakapao hranu. To je bilo prije 12 000 godina.

Nakon nekog vremena sjemenke u trapovima su proklijale i izrasle iz zemlje. Tako je otkrivena zemljoradnja i to najprije u Mezopotamiji. Prvo oruđe za zemljoradnju bila je kamena motika. Uz zemljoradnju ljudi su i dalje odlazili u lov i usavršavali luk i strijelu. Prve pripitomljene biljke bile su žitarice, pa je prva zemljoradnja i bila motičarstvo. Za spremanje hrane trebale su i neke posude pa je čovjek naučio praviti posude od keramike. Javljala se i tkalačka radnja jer se je morala izrađivati i odjeća. Pošto je čovjek otkrio zemljoradnju morao je ostati živjeti na jednom mjestu pa je započeo sjedilački način života. Iz toga su se razvijale krvne zajednice: rodovi, bratstva i plemena. Rodovi su se sastojali od 150 do 200 članova. Nastalo je i prvo selo – Kalat Jarmo, pa i prvi grad – Jerihon.

Zajednice vode žene i takve zajednice zovu se matrijarhati. Da bi se ostavljanje potomstva i dalje razvijalo žena iz jedne zajednice ostavljala je potomstvo čiji je otac bio član druge zajednice. Rad u zajednici je bio zajednički, no bio je podijeljen prema dobi i spolu. Žene su obrađivale zemlju, a muškarci su bili stočari, lovci i ribolovci, a isto tako su i gradili naselja i branili ih od napada drugih zajednica. Ostarjele žene kuhaju, spremaju hranu, predu i tkaju, dok ostarjeli muškarci popravljaju kuće, prave posuđe i razne alate. Jedina zadaća djece bila je učiti od odraslih.

Muškarci polako preuzimaju vodstvo zajednice i takve zajednice zovu se patrijarhati. Uslijedio je napredak znanja i iskustva, a javlja se i promjena načina rada.

U metalnom dobu tehnika se znatno razvija. Od zemljoradnje se odvaja obrt, a od obrta kasnije trgovina. Događa se društvena podjela rada po zajednicama. Svaka zajednica do sada se bavila s raznim poslovima, a sada se svaka zajednica bavi svojim poslom. Ako neka zajednica ima mnogo obradive zemlje posvetit će se zemljoradnji. Ako pak druga zajednica ima mnogo gline, posvetit će se lončarstvo. Temeljni je rad fizički rad i njime se bave gotovo svi ljudi.

Neke bogataške obitelji bave se samo umnim radom i za njih rade ratni zarobljenici.

Zbog okrenutosti zajednice k jednom poslu pojavljuje se višak proizvoda. Pa jača trgovina. Prva vrsta trgovine bila je trampa s principom proizvod za proizvod. Nakon toga vrlo je tražena bakrena pločica pa je ona postala predmet trgovine ili tadašnji novac. Zbog ove trgovine počinje nejednakost ljudi. To doba nazvano je doba bogataša i siromaha. Rat postaje glavni izvor bogatstva, a ratno zarobljeništvo postaje roblje.

Rodovi se raspadaju u patrijarhalne obitelji s 20-50 članova. Zbog toga se javlja potreba za vezom s drugim obiteljima zbog potomstva, obrane i razmjene. Udruživanjem više patrijarhalnih obitelji nastaju seoske općine koje su nova vrsta zajednice. Starješina općine izabran je iz ugledne i bogate i ugledne obitelji. Uz starješinu vlada i ratno vijeće. Društvo se dijeli na robovlasnike, robove i slobodne siromašne seljake. Robovlasnici organiziraju vojsku i sudove te izdaju zakone. Također uvode i poreze da bi plaćali vojsku i činovnike. Pojavljuje se država. Na mjestu razmjene među općinama nastaju gradovi. Gradovi postaju države na čijem je vrhu knez.

Počinje doba civilizacije. Kroz prahistoriju broj robova sve više raste, a broj slobodnih seljaka je sve manji jer se seljaci zadužuju kod bogatih da bi platili porez, a kad ne mogu vratiti dug onda najčešće sami postaju robovi bogataša. Fizički rad postaje sramota za slobodnog čovjeka. Robovi se smatraju oruđem koje govori.

U prahistorijsko doba razvija se i kultura. Stručnjaci za kulturu prapovijesti su arheolozi. Prva se razvijaju vjerovanja. Kult lubanje je štovanje ljudske glave. Arheolozi su pronašli na jednom mjestu uredno pokopane ljudske glave bez ostatka tijela. Totemizam je obožavanje životinja. Ljudi su u to doba vjerovali da su njihove svete životinje praotac i pramajka njihove horde.

Dolazi do pojave osobnih imena. Svaka zajednica dobiva ime po svom totemu i svaki član zajednice zove se kao i njihov totem. Tijekom vremena se javljaju obredi magije totemu, a jednom godišnje pračovjek ubija svog totema i njime prehranjuje zajednicu i članovi zajednice tako se duhovno spajaju sa svojim totemom. Totemi su dotad bili samo životinje, no to kasnije postaju i biljke i neki predmeti. Nakon totemizma javlja se animizam ili vjerovanje u duhove. Pračovjek je pridonosio žrtvu dobrim duhovima. No na kraju čovjek shvaća da je o najrazvijenije biće, pa svi duhovi dobivaju ljudski oblik i izgled. Razvija se politeizam, a i monoteizam.

Od umjetnosti najrazvijenije su likovna umjetnost i kiparstvo. Najpoznatija spilja s likovnim crtežima je spilja Altamira u Španjolskoj. Izrađuju se i kipovi totema. Na nakit i alat se rezbare totemi. Za religijske obrede i za istjerivanje zlih duhova koristi se šminkanje. Počinje i tetoviranje, ponajprije tetovaže totema. Glazba se slabije razvijala, a prvi instrument bio je bubanj. Književnost se razvija usmenom predajom. Graditeljstvo je kasnije postalo vrlo razvijeno. Gradila su se prva naselja, kuće i svetišta. Sve građevine građene su od ogromnih kamenih blokova – to se naziva megalitsko graditeljstvo i razvijeno je u Europi i Africi. Najpoznatije takvo svetište je Stonehenge u Engleskoj.

Skara Brae

Za ostala značenja, v. Skara Brae (razvrstavanje).

Skara Brae je veliko kameno neolitsko naselje, smješteno u Zaljevu Skaill na zapadnoj obali glavnog od Orkneyskih otoka u Škotskoj. Razina očuvanosti je takva da je dobio UNESCOv status Svjetske baštine. On je jedan od četiri takve lokacije u Škotskoj, dok su ostali Old Town i New Town u Edinburghu; New Lanark u Južnom Lanarkshireui St Kilda na Zapadnim Otocima. To je najočuvanije neolitsko naselje u Evropi.

Srednji paleolit

Srednji paleolit (ili Srednji paleolitik) je drugi po redu period paleolita ili Starijeg kamenog doba koje se odnosi na Evropu, Afriku i Aziju. Uopćeno se smješta u okvir od prije 300.000 do prije 30.000 godina. Postoje značajne razlike u datiranju s obzirom na različite regije. Slijedio ga je period gornjeg paleolita.

Stolac

Stolac je grad i opština u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanskog kantona Federacije BiH.

psar je pursu cutinv stolac spurot vcit itiabpor dre itor pirit pitirit dutiv purieit sair mpieita je urifa puror ueit ueirir je putioim uirut oputo

tirut

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.