Francuski Dahomej

Francuski Dahomej, službeno kolonija Dahomeja i zavisnih teritorija (francuski: colonie du Dahomey et dépendances) bio je francuski posjed na području današnjeg Benina od 1894. do 1958. godine. Francuski Dahomej je inicijalno bio protektorat s ograničenom autonomijom, a od 1900. godine i punopravna kolonija, koja je 1904. godine integrirana u veći kolonijalni kompleks Francuske Zapadne Afrike.

Prvi francuski parcijalni tragovi kolonizacije teritorija tadašnjeg Kraljevstva Dahomej pojavili su se još 1872. godine, kada su ti dijelovi teritorija bili dio kolonije Senegambije i Nigera. Francuzi su inicijalno imali dobre odnose s Dahomejom, međutim prve nesuglasice izbile su 1890. godine, kada su Francuzi zahtijevali da im se prizna pravo na grad Cotonou i kada je Hogbonu zatražio francusku zaštitu od Dahomeja; nakon kratkotrajnog rata, Francuzi su te iste godine stekli Cotonou i postali zaštitnici Hogbonoua, kojeg će kasnije inkorporirati u koloniju Dahomej.

Četiri godine kasnije, nekon još jednog jednog rata, Francuzi su 15. siječnja 1894. godine, nakon što se posljednji dahomejski kralj Béhanzin formalno predao, uspostavili protektorat na teritoriju bivše afričke monarhije, koja je postala Francuski Dahomej.[1] Na čelu protektorata s ograničenom autonomijom bio je ceremonijalni kralj, Agoli-Agbo, mada je faktičnu vlast vršio francuski vicekralj. Takvo stanje trajalo je do 1900. godine, kada su Francuzi potpuno kolonizirali Dahomej i oduzeli mu svu autonomiju, protjeravši kralja iz zemlje. Iako je status kolonije stekao tek 1900. godine, Dahomej je od donošenja dekreta 22. lipnja 1894. godine nosio službeni naziv kolonija Dahomeja i zavisnih teritorija. Od 1904. godine, Francuski Dahomej je službeno postao dio Francuske Zapadne Afrike.[2]

Francuzi su za svoje kolonijalne uprave, koja je bila vođena iz Dakara, značajno modernizirali Dahomej. Izgrađene su željeznice, luka u Cotonouu te ceste. Katoličke misije su značajno modernizirale i unaprijedile obrazovni sustav.

U jeku poslijeratnih reformi u francuskoj unutrašnjoj politici, Dahomej je 1946. godine dobio status prekomorskog teritorija u sklopu Francuske unije, s vlastitim parlamentom i predstavnicima u Narodnoj skupštini.[3] Bio je to uvod u potpunu nezavisnost Dahomeja. Godine 1958., Dahomej je postao samoupravna republika u sklopu Francuske zajednice, dok je potpuna nezavisnost ostvarena 1. kolovoza 1960. godine.[4]

Francuski Dahomej
Colonie du Dahomey et dépendances
Protektorat / kolonija Francuskog Imperija
Blank.png
1894. – 1958. Flag of Benin.svg

Zastava Dahomeja

Zastava

Himna: "La Marseillaise" / "L'Aube nouvelle"
Lokacija Dahomeja
Dahomej (tamnozeleno) na mapi Francuske Zapadne Afrike
Glavni grad Porto-Novo
Jezik/ci francuski jezik
Vlada Kolonijalna administracija
Historija Kolonijalizam
 - Francuska uprava 15. siječnja 1894.
 - Preimenovanje 22. lipnja 1894.
 - Puna kolonizacija 1900.
 - Dio Zapadne Afrike 1904.
 - Samouprava 4. listopada 1958.
 - Nezavisnost 1. kolovoza 1960.
Valuta Francuski franak (1894–1903)
Zapadnoafrički franak (1903–1945)
CFA franak (1945–danas)
Danas dio  Benin

Reference

  1. "French Colonial Conquest of Dahomey in 1892 | HistoryNet" (en-US). http://www.historynet.com/french-colonial-conquest-of-dahomey-in-1892.htm.
  2. "HISTORY OF THE REPUBLIC OF BENIN". http://www.historyworld.net/wrldhis/PlainTextHistories.asp?historyid=ad17.
  3. "The History of the Kingdom of Dahomey - Black History Month 2017". Black History Month 2017 (in en-US). Pristupljeno 2017-09-13.
  4. kästle, klaus. "History of Benin (formerly Dahomey)" (en-us). http://www.nationsonline.org/oneworld/History/Benin-history-timeline.htm.

Literatura

  • Chafer, Tony (2002). The End of Empire in French West Africa: France's Successful Decolonization. Berg. ISBN 1-85973-557-6.
Angélique Kidjo

Angélique Kpasseloko Hinto Hounsinou Kandjo Manta Zogbin Kidjo, poznatija kao Angélique Kidjo (Ouidah, 14. srpnja 1960.) je beninsko-američka pjevačica, kantautorica, glumica i aktivistica, globalno poznata zbog svoje stilski raznovrsne glazbe i kreativnih spotova. Časopis Time ju je nazvao "prvom divom Afrike". BBC ju je uvrstio na popis 50 najvećih ikona Afrike, dok ju je časopis The Guardian stavio na popis 100 najinspirativnijih žena svijeta; ujedno je bila prva žena na Forbesovom popisu "40 najmoćnijih celebrityja Afrike". Londonski Daily Telegraph ju je 2012. godine nazvao "neospornom kraljicom afričke glazbe", dok ju je američki NPR (National Public Radio) 2013. godine nazvao "najvećom živućom divom Afrike". Godine 2014., časopisi New African i Jeune Afrique su ju naveli među najutjecajnijim Afrikancima, dok ju je Forbes Afrique za 2015. godinu naveo na svom popisu 100 najutjecajnijih žena. U lipnju 2013. godine izabrana je za potpredsjednicu CISAC-a (Confédération Internationale des Sociétés d'Auteurs et Compositeurs; sh. Međunarodna konfederacija udruženja autora i kompozitora). Trenutno živi u New Yorku te povremeno piše za The New York Times. Kidjo posjeduje i počasne doktorate s Yalea, Berkleeja i Middleburyja.Njezini stilski utjecaji su brojni, a uključuju afropop, karipski zouk, kongoansku rumbu, jazz, gospel i latinoameričku muziku; konkretni muzički uzori su joj Bella Bellow, James Brown, Nina Simone, Aretha Franklin, Jimi Hendrix, Miriam Makeba i Carlos Santana. Među njezinim obradama ističu se Gershwinov "Summertime" iz opere Porgy and Bess, Ravelov Boléro, pjesma "Voodoo Child" Jimija Hendrixa i "Gimme Shelter" Rolling Stonesa, a surađivala je i s Daveom Matthewsom i njegovim bendom, Kelly Price, Aliciom Keys, Branfordom Marsalisom, Ziggyjem Marleyjem, Philipom Glassom, Peterom Gabrielom, Bonom, Carlosom Santanom, Johnom Legendom, Herbiejem Hancockom, Joshom Grobanom, Dr Johnom, kvartetom Kronos i Cassandrom Wilson. Njezini hitovi su "Agolo", "We We", "Adouma", "Wombo Lombo", "Afirika", "Batonga" te obrada pjesme "Malaika". Njezin album Logozo nalazi se na 37. mjestu Viceove najboljih dance albuma svih vremena.Kidjo tečno govori pet jezika - fon, francuski, joruba, gen i engleski - a koristi i osobni, umjetnički jezik; pjeva na svih pet jezika koje koristi. Uz to, njezin hit "Malaika" je na svahiliju. Pri pjevanju često koristi beninsku tradicionalnu vokalnu tehniku zilin te jazz tehniku vocalese.

Tokom karijere je dobila niz nagrada i odlikovanja, među kojima se ističu i tri Grammyja; godine 2015., dobila je Kristalnu nagradu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, dok je 2016. godine dobila posebnu nagradu udruge Amnesty International.

Benin

Benin, službeno Republika Benin (francuski: République du Bénin) je država u Zapadnoj Africi. Na zapadu graniči s Togom, na istoku s Nigerijom, a na sjeveru s Nigerom i Burkinom Faso. Većina populacije Benina živi na omanjem obalnom pojasu na jugu zemlje, uz Beninski zeljev, koji čini dio većeg Gvinejskog zaljeva. Službeni glavni grad je Porto-Novo, međutim sjedište vlade nalazi se u gradu Cotonou, koji je najveći grad u zemlji i njezin gospodarski centar. Benin ima površinu od 114,763 km2, dok je procijenjena populacija za 2016. godinu iznosila nešto više od 10,800,000 ljudi. Benin je zemlja u tropskom pojasu, a njezino je gospodarstvo uvelike temeljeno na poljoprivredi; glavni izvozi su pamuk i palmino ulje.Službeni jezik u Beninu je francuski, mada se lokalni jezici poput fona i jorube također često koriste. Najveća vjerska skupina u Beninu su katolici, a prate ih muslimani, vudu i protestanti. Benin je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Pokreta nesvrstanih, Frankofonije, Organizacije islamske konferencije i drugih međunarodnih organizacija regionalnog, kontinentalnog i globalnog karaktera.Od XVII. do XIX. vijeka, najznačajniji entiteti na području današnjeg Benina bili su Kraljevstvo Dahomej, grad-država Porto-Novo te serija manjih, plemenskih entiteta na sjeveru. Zbog velikog broja robova koji su s ovog područja transportirani u Novi svijet, područje je još od XVII. vijeka bilo poznato kao Obala robova. Nakon ukidanja ropstva, Francuska je preuzela kontrolu nad teritorijem te mu nadjenula ime Francuski Dahomej. Republika Dahomej proglašena je 1958. godine, a 1. kolovoza 1960. je stekla potpunu nezavisnost od Francuske. Nezavisni Dahomej imao je burnu prošlost prepunu prevrata, vojnih udara i borbi za uspostavu demokracije. Od 1975. do 1990. godine, bio je uređen kao komunistička, jednopartijska Narodna Republika Benin. Višestranačje je uvedeno 1990. godine, kada je proglašena Republika Benin.

Christophe Soglo

Christophe Soglo (Abomey, 28. lipnja 1909. – Cotonou, 7. listopada 1983.) bio je beninski vojni časnik i politčki vođa, aktivan i utjecajan u turbulentnom periodu dahomejske historije tokom 60-ih godina, kada je vojska često bila kontrola zlouporabi moći od strane civilnih vlastodržaca.

Rodio se 1909. godine u Abomeyju, koji je tada pripadao Francuskoj Zapadnoj Africi. Priključio se francuskoj vojsci te je služio u Indokini; u tom se periodu vjenčao s Francuskinjom. Nakon što je Dahomej stekao nezavisnost 1960. godine, Soglo je dobio čin pukovnika i postao šef glavnog štaba u mandatu Huberta Mage, s kojim je bio dobar prijatelj. Međutim, nezadovoljstvo Maginom vlasti koje je kulminiralo velikim neredima potaklo je Sogloa da 28. listopada 1963. godine izvrši državni udar kako bi spriječio građanski rat. Soglo je prisilio Magu da potpiše ostavku, a onda formirao Privremenu vojnu vladu sa sobom na čelu; Maga, kao i dva ostala ključna aktera tadašnje dahomejske politike (Sourou-Migan Apithy i Justin Ahomadégbé-Tomêtin) postali su ministri u toj vladi. Soglo nije imao trajnih političkih ambicija u tom trenutku i osnovni mu je cilj bio stabilizirati zemlju; u tu je svrhu raspustio Narodnu skupštinu, suspendirao ustav, zabranio političke stranke i prosvjede. Formirao je komisiju za istraživanje malverzacija Magine administracije, ali i Mage osobno, kojega je na koncu optužio i za planiranje atentata; Maga je isprva osuđen na kućni pritvor, a onda oslobođen, ali nakon te je presude pobjegao u Pariz.

Stabiliziravši situaciju, Soglo je sišao s vlasti 25. siječnja 1964. godine, nakon čega je Sourou-Migan Apithy kao predsjednik ponovo uspostavio civilnu vlast. Međutim, Apithy i ostali političari su se počeli aktivno prepirati oko državne politike, što je dovelo do nove nestabilnosti. Nakon što je opetovano poticao suprostavljene političke frakcije na dijalog, Soglo je, shvativši da takav pristup neće uroditi plotom, u studenom 1965. izveo novi državni udar i ponovo došao na čelo Dahomeja. Ovoga puta se imenovao predsjednikom te je preuzeo vlast na duži vremenski period.

Nakon gotovo dvije godine na vlasti, Soglo je u prosincu 1967. godine i sam svrgnut od strane skupine mlađih časnika, među kojima su bili Jean-Baptiste Hachème, Maurice Kouandété i Alphonse Alley. Nakon toga, Soglo se trajno povukao iz politike. Preminuo je 1983. godine u Cotonouu.

Dahomej

Dahomej može označavati:

Kraljevstvo Dahomej, historijsku monarhiju na teritoriju današnjeg Benina

Francuski Dahomej, francuski koloniju na području današnjeg Benina

Republika Dahomej, historijsku republiku (1958–1975) i preteču suvremenog Benina

Benin, državu u Zapadnoj Africi čiji je to alternativni naziv

Francuska Zapadna Afrika

Francuska Zapadna Afrika (francuski: Afrique-Occidentale française, A.-O.F.) bila je velika kolonijalna federacija Francuske na području Zapadne Afrike, koja je postojala od 1895. godine do potpunog ukidanja kolonija 1958. godine.

Francuska Zapadna Afrika "konstruirana" je kroz nekoliko etapa i njezin se teritorij mijenjao kroz historiju, da bi na vrhuncu obuhvaćala Mauritaniju, Senegal, Francuski Sudan (danas Mali), Gvineju, Obalu Bjelokosti, Niger, Gornju Voltu (danas Burkina Faso), i Dahomej (danas Benin); koloniji su pripadale i dvije enklave na području današnje Nigerije, koja je tada bila britanska kolonija. Ukupna površina Francuske Zapadne Afrike iznosila je 4,689,000 km2, što je bilo sedam pute više od površine Metropolitanske Francuske. Na čelu federacije bio je generalni guverner (od 1957. do ukidanja se zvao visoki povjerenik), a sjedište je isprva bilo u Saint-Louisu, do 1902. godine, a onda u Dakaru.

Od 1910. godine, jugozapadno od Francuske Zapadne Afrike postojala je i Francuska Ekvatorijalna Afrika, istovjetna federacija koja je okupljala francuske posjede u Centralnoj Africi.

Félix Couchoro

Félix Couchoro (Ouidah, 30. siječnja 1900. – Lomé, 5. travnja 1968.) bio je beninsko-togoanski pisac, koji se smatra začetnikom beninske književnosti; njegov roman L'Esclave iz 1929. godine se smatra prvim romanom beninske nacionalne književnosti.

Couchoro je rođen u brazilskoj četvrti u mjestu Ouidah, u današnjem Beninu, koji je tada bio dio Francuskog Dahomeja. Školovao se, od 1915. do 1919. godine, pri katoličkim misijama i školama u Grand-Popu i Ouidi. Od 1919. do 1924. je predavao u Grand-Popu, nakon čega je preuzeo mjesto voditelja ogranka Zapadnoafričkog trgovačkog društva (Société Commerciale de l’Ouest Africain, SCOA), gdje je radio sve do 1939. godine. U međuvremenu se počeo baviti spisateljskim radom te je 1929. godine u Parizu objavio svoj debitantski roman, L'Esclave, koji se danas smatra prvim romanom beninske, odnosno tada dahomejske književnosti; Couchoro je postao tek drugi Afrikanac s objavljenim romanom na francuskom jeziku, mada je samo djelo godinama bilo prilično opskurno. Od 30-ih godina se bavi i uređivačkim radom u novinama te se zalaže za veće slobode u trgovini između Benina i Toga.

Paralelno s pisanjem, Couchoro se vrlo rano aktivirao u politici, mada togoanskoj, jer je Francuski Togoland u to doba uživao više sloboda nego Francuski Dahomej, s obzirom da se radilo o mandatu Lige naroda, a ne o koloniji. Nakon što je bio izložen maltretiranju od strane policije, Couchoro se 1939. godine preselio u Anecho, u Togu, gdje je radio kao poslovni agent i ubrzo postao borac za nezavisnost Toga pri stranci Sylvanusa Olympija, kasnijeg prvog predsjednika Toga. U tom se periodu ponovo posvećuje pisanju te počinje u novinama serijski izdavati svoja djela, počevši s romanom Amour de féticheuse (1941.). Poovo je bio urednik novina i glasni zagovornik dekolonizacije, što mu je ponovo donijelo probleme s policijom; nakon pobune u Voganu 1952. godine, Couchoro je pobjegao u Aflao, u Gani, kako bi izbjegao zatvor. Zbog propasti posla, u Gani je uglavnom imao velikih problema s novcem.U Togo se vratio tek 1958. godine te se zaposlio u Loméu; kada je Togo 1960. godine stekao nezavisnost, dobio je posao u državnoj službi, odakle se umirovio 1965. godine. Za života je napisao 20-ak knjiga, ali je ostao praktički nepoznat izvan vlastite regije. Umro je 5. travnja 1968. godine u Loméu.

Hubert Maga

Coutoucou Hubert Maga (Parakou, 10. kolovoza 1916. – Cotonou, 8. svibnja 2000.) bio je beninski političar i državnik, aktivan tokom perioda kada je Benin bio znan kao Republika Dahomej. Maga je bio jedan od tri politička moćnika koji su se isprofilirali nakon nezavisnosti Dahomeja 1960. godine te je bio prvi predsjednik Dahomeja po sticanju nezavisnosti. Ranije je bio premijer, a od 1970. do 1972. godine je ponovo bio predsjednik u sklopu rotirajućeg tročlanog predsjedništva.

Justin Ahomadégbé-Tomêtin

Justin Ahomadégbé-Tomêtin (Abomey, 16. siječnja 1917. – Cotonou, 8. ožujka 2002.) bio je beninski političar, najaktivniji dok je država bila znana kao Republika Dahomej. Ahomadégbé-Tomêtin je bio jedan od tri dominantna dahomejska političara, zajedno s Hubertom Magom i Sourou-Miganom Apithyjem, a tokom svoje karijere je služio kao premijer i predsjednik Dahomeja.

Rodio se 1917. godine u Abomeyju, bivšoj prijestolnici dahomejske monarhije. Nakon školovanja u École William Ponty, odlazi u Dakar na studij stomatologije; u međuvremenu je kratko služio u francuskoj vojsci, a po završetku studija je otvorio ordinaciju u Porto-Novu. U politici se aktivirao nakon Drugog svjetskog rata te se probijao u snažnoj regionalističkoj sceni zajedno s Magom i Apithyjem; Ahomadégbé-Tomêtin je dominirao jugozapadnim dijelom zemlje, dok su Maga i Apithy imali svoja uporišta na sjeveru, odnosno jugoistoku. Njih su trojica činili tzv. "troglavu neman" dahomejske politike i dominirat će, uz manje prekide, nacionalnom politikom sve do Kérékouovog puča.

Od travnja 1959. do studenog 1960. godine bio je predsjednik Narodne skupštine, a nakon što je Republika Dahomej 1. kolovoza 1960. godine stekla nezavisnost, Ahomadégbé-Tomêtin se aktivno pokušavao domoći predsjedničke funkcije. Njegovo otvoreno djelovanje protiv Mage kulminiralo je osudom za planiranje atentata 1961. godine. Iako ga je Maga pomilovao već 1962. godine, Ahomadégbé-Tomêtin je po izlasku na slobodu bio prilično ograničen u svom djelovanju jer je Maga u međuvremenu prilično efektno ugušio opoziciju i ograničio slobodu medija.

Nakon što je pučist Christophe Soglo u siječnju 1964. godine odstupio s vlasti, Ahomadégbé-Tomêtin je postao premijer Dahomeja, dok je Sourou-Migan Apithy postao predsjednik. Nakon što je Apithy 27. studenog 1965. godine odstupio s predsjedničke funkcije, Ahomadégbé-Tomêtin je do 29. studenog bio vršitelj dužnosti predsjednika, samo da bi toga dana odstupio s obje funkcije koje je držao. Kada je Christophe Soglo 1965. godine ponovo preuzeo vlast u zemlji, Ahomadégbé-Tomêtin je izgubio svoj utjecaj u zemlji, koja je ušla u period česte vojne vlasti.

Svoj povratak u politiku imao je 1970. godine, kada je zajedno s Magom i Apithyjem postao dio vladajućeg Predsjedničkog vijeća u Dahomeju, koje je proizašlo iz neuspjelih predsjedničkim izborima, na kojima je sporno pobijedio Ahomadégbé-Tomêtin. Predsjedničko vijeće figuriralo je po dvogodišnjem rotirajućem modelu, prema kojemu je Maga vodio državu od 1970. do 1972. godine, dok je Ahomadégbé-Tomêtin 7. svibnja 1972. godine postao predsjednik. Međutim, njegova vlast u Dahomeju nije dugo trajala, s obzirom da ga je u listopadu iste godine u puču svrgnuo Mathieu Kérékou, koji je preuzeo vlast u zemlji i kasnije uveo socijalizam. Ahomadégbé-Tomêtin je, zajedno s ostalim članovima vijeća, zatvoren; pušteni su 1981. godine.

Neaktivan do formiranja demokratskog Benina, Ahomadégbé-Tomêtin je 1991. godine postao parlamentarni zastupnik, ostajući na toj funkciji do 1995. godine. Stranku je vodio sve do svoje smrti u Cotonouu 2002. godine; Ahomadégbé-Tomêtin je u trenutku svoje smrti bio posljednji živući član dahomejskog trijumvirata.

Patrice Talon

Patrice Guillaume Athanase Talon (Ouidah, 1. svibnja 1958.) je beninski biznismen i političar, od 6. travnja 2016. godine je 11. predsjednik Benina.

Rođen je 1958. godine u Ouidi, u fonskoj obitelji koja se generacijama ranije bavila trgovinom robljem. Školovao se u Dakaru i Parizu, a kao mlad je želio postati pilot, ali nije prošao liječnički test tako da je morao odustati od toga. Početkom 80-ih godina, Talon je ušao u posao trgovine poljoprivrednim proizvodima, što mu je omogućilo da stekne značajne prihode, koje je tokom 90-ih godina uložio u industriju pamuka; u tom je periodu dobio nadimak "Kralj pamuka". U politiku je ušao početkom 2000-ih godina te je bio jedan od glavnih financijera budućeg predsjednika Thomasa Bonija Yayija na izborima 2006. godine. Njegov bliski odnos s Bonijem Yayijem počeo je pucati nakon kampanje 2011. godine, a tokom 2012. godine se njegovo ime čak spominjalo i u kontekstu navodnog pokušaja atentata na predsjednika. Iste godine pobjegao je u Francusku zbog optužbi da je utajio 18,000,000€ poreza. Godine 2014. je dobio službeno pomilovanje, a naredne godine ga je Forbes naveo kao 15. najbogatijeg čovjeka u supsaharskoj Africi, s imovinom u vrijednosti oko 400,000,000$.

Nakon što je Thomas Boni Yayi 2016. godine morao sići s vlasti zbog ustavog ograničenja od dva mandata, Patrice Talon se kandidirao za predsjednika i pobjedio bivšeg premijera Lionela Zinsoua u drugom krugu izbora. Kao predsjednik je najavio jačanje veza s Francuskom te ograničenje ovlasti izvršne vlasti i predsjednika, što je bio neviđen prijedlog na afričkom kontinentu. Ipak, tokom 2017. godine, Narodna skupština nije izglasala njegov prijedlog da se predsjednički mandat ograniči na samo jedan šestogodišnji mandat; Talonu su nedostajala samo tri glasa za prihvaćanje prijedloga.Oženjen je s Claudine Gbènagnon, s kojom ima dvoje djece.

Porto-Novo

Porto-Novo je glavni grad afričke države Benin od 223 552 stanovnika. po popisu iz 2002. Porto-Novo je do 1960. bio glavni grad kolonije Francuski Dahomej.

Premijer Benina

Premijer Republike Benin (francuski: Premier ministre de la République du Bénin) je neformalna i nestalna funkcija administrativnog čelnika vlade u Beninu. Iako je od sticanja autonomije 1958. godine (pa čak već od 1957. godine), tadašnji Francuski Dahomej imao obnašatelja dužnosti predsjednika vlade, funkcija premijera uvedena je formalno tek 1959. godine, samo da bi već 1960. godine, kada je tadašnji premijer Hubert Maga postao predsjednik, bila ukinuta.

Kako je Dahomej, a tako danas i Benin, imao predsjednički sistem s izraženom ulogom predsjednika kao čelnika egzekutive (a time i vlade), funkcija premijera bila je više simbolična. Nakon prvog ukidanja, funkcija je ponovno utemeljena 1983. godine, samo da bi pet godina kasnije ponovo bila ukinuta. Od uspostave demokratskog Benina i donošenja Ustava iz 1990. godine, funkcija premijera nije predviđena u ustavu, međutim Nicéphore Soglo je od 1990. do 1991. godine obnašao tu funkciju. Kada je predsjednik Mathieu Kérékou godine 1996. imenovao Adriena Houngbédjija premijerom, pitanje je završilo pred Ustavnim sudom, koji je utvrdio kako, iako je Benin predsjednička republika, nema prepreka u tome da predsjednik imenuje premijera, ali taj premijer ne smije imati nikakve stvarne izvršne ovlasti, već može biti samo upravni koordinator rada vlade; čelnik vlade i dalje ostaje predsjednik.Od odluke Ustavnog suda iz 1996. godine, još su dvojica premijera obnašala tu dužnost - Pascal Koupaki i Lionel Zinsou - obojica za mandata predsjednika Thomasa Bonija Yayija. Funkcija se danas ne smatra ukinutom, međutim Patrice Talon od 2016. godine nije imenovao premijera tako da se ista smatra upražnjenom.

Sourou-Migan Apithy

Sourou-Migan Marcellin Joseph Apithy (Porto-Novo, 8. travnja 1913. – Pariz, 3. prosinca 1989.) bio je beninski političar, aktivan u periodu Republike Dahomej. Apithy je bio jedan od najvažnijih političara u procesu osamostaljenja Dahomeja od Francuske, a služio je kao premijer i predsjednik.

Rođen u Porto-Novu 1913. godine, Apithy je srednju školu završio u Bordeauxu, nakon čega je upisao političke nauke u Parizu. Studirao je trgovinu, nakon čega se zaposlio u jednoj francuskoj kompaniji u Zapadnoj Africi kao računovođa. Po završetku fakulteta, aktivirao se u dahomejskoj politici dok je njegova zemlja još uvijek bila francuska kolonija. Nakon ustavnih i administrativnih reformi u Parizu nakon Drugog svjetskog rata, Apithy je postao zastupnik Dahomeja i Togolanda u Ustavotvornoj skupštini u Parizu, koja je radila na Ustavu Četvrte Republike. Apithy je bio dio grupacije u Francuskoj školovanih afričkih političara, zajedno s, među ostalima, Senghorom i Houphouëtom-Boignyjem, koja je imala značajan utjecaj na kreiranje francuske poslijeratne kolonijalne politike. Tokom 50-ih godina, Apithy, Hubert Maga i Justin Ahomadégbé-Tomêtin postaju tri najmoćnija političara u Dahomeju, čija je unutarnja politika bila pod snažnim utjecajem etničkog regionalizma; Apithy je uživao podršku Joruba na jugoistoku, dok su Maga i Ahomadégbé-Tomêtin držali sjever (uz podršku Bariba), odnosno jugozapad (uz podršku Fona). Apithy je istovremeno bio i zastupnik u Narodnoj skupštini u Parizu, a uživao je ugled političkog oportunista koji je lako mijenjao strane ako bi odgovaralo njegovim potrebama.

Godine 1957. postao je potpredsjednik Vladinog savjeta, a naredne godine i predsjednik istog tijela; bila je to preteča funkcije premijera Dahomeja, koja će formalno biti utemeljena 4. prosinca 1958., kada je Apithy prihvatio imenovanje koje mu je predložio Hubert Maga. Premijer je bio do 1959. godine, a već je 1960. godine postao potpredsjednik Dahomeja u mandatu Huberta Mage.

Interni nemirni doveli su do državnog udara 1963. godine, u kojem je svrgnut Maga. Nakon što je pučist Christophe Soglo nakratko preuzeo vlast kao privremeni predsjednik, ista je 1964. godine predana upravo Apithyju, koji je trebao stabilizirati situaciju. Međutim, nakon što je i to propalo, Apithy je 27. studenog 1965. godine podnio ostavku, a nedugo zatim je vojska ponovo preuzela kontrolu u zemlji. Apithy je pobjegao u Pariz, gdje je ostao sve do 1970. godine, kada se vratio u sam vrh dahomejske politike kao član tročlanog predsjedničkog vijeća, zajedno s Magom i Ahomadégbéom-Tomêtinom. Iako u ovoj iteraciji Apithy nikada nije preuzeo dužnost predsjednika, bio je aktivan član vladajuće strukture koja je dobila nadimak "Troglava neman", a bila je točna preslika one iste vladajuće strukture koja je vladala Dahomejom početkom 60-ih godina.

"Troglava neman" vladala je Dahomejom do 1972. godine, kada je svrgnuta u puču, čiji je predvodnik bio Mathieu Kérékou. Sva tri člana vijeća su uhapšeni te su u zatvoru proveli devet godina, sve dok ih Kérékou 1981. godube nije pustio na slobodu. Apithy se tada preselio u Pariz, gdje je živio do svoje smrti 1989. godine.

Thomas Boni Yayi

Thomas Boni Yayi (Tchaourou, 1. srpnja 1952.) je beninski bankar i političar, najpoznatiji po tome što je od 2006. do 2016. godine bio 10. predsjednik Benina. Od siječnja 2012. do siječnja 2013. godine je bio i čelnik Afričke unije.

Rodio se 1952. godine u mjestu Tchaourou, u tadašnjem Francuskom Dahomeju. Studirao je bankarstvo u rodnoj zemlji, Senegalu i Francuskoj, gdje je i doktorirao. Od 1977. do 1989. godine radio je Centralnoj banci Zapadne Afrike, gdje je bio zamjenik direktora, a od 1992. do 1994. godine bio je savjetnik predsjednika Republike, Nicéphorea Sogloa. Godine 1994. izabran je za predsjednika Zapadnoafričke razvojne banke.

Na predsjedničkim izborima 2006. godine, osvojio je najviše glasova, u konkurenciji od dvadesetšestoro kandidata. Pobjedu je odnio u drugom krugu s osvojenih 75% glasova te je tako naslijedio Mathieua Kérékoua na mjestu predsjednika. Godine 2007. je navodno preživio pokušaj atentata nakon što je njegov konvoj napadnut tokom kampanje, međutim kako je jedini izvor za ovu priču upravo Boni Yayi, ostaje nejasno je li se ovaj napad zaista dogodio.Ponovno je izabran za predsjednika Benina na izborima održanima 2011. godine. Ovoga je puta pobijedio već u prvom krugu, osvojivši 53.18 % glasova. Od siječnja 2012. do siječnja 2013. godine je bio i čelnik Afričke unije. U listopadu 2012., njegova nećakinja, privatni liječnik i bivši ministar trgovine su uhapšeni zbog planiranja navodnog trovanja predsjednika; u priču je navodno bio upleten i Patrice Talon, ali njegova upletenost nikada nije potvrđena. Kako mu je ustav branio da se kandidira za treći mandat, 2016. godine ga je naslijedio upravo Patrice Talon.

Thomas Boni Yayi potječe iz muslimanske obitelji, međuti je danas protestant. Sa suprugom Chantal (née de Souza) ima petoro djece.

Bivši
Aktualni

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.