Evropska unija

Evropska unija (skraćeno EU; engl. European Union, EU) je unija (zajednica) dvadeset osam evropskih država.

Unija je oformljena pod sadašnjim imenom Ugovorom o Europskoj uniji (više poznatim pod imenom Mastrihtski ugovor) 1993. godine. Mnogi aspekti EU su postojali i prije potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih '50. godina dvadesetog veka/stoljeća.

Političke aktivnosti Europske unije se ispoljavaju u mnogim sverama, od politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih/inozemnih poslova i obrane. U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob, organizacija Europske unije se razlikuje u različitim oblastima. EU je definirana/definisana kao federacija u monetarnim odnosima, agrokulturi, trgovini i zaštiti životne sredine; konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u spoljnoj politici. Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 19 članica), zajedničkoj agrokulturnoj politici i zajedničkoj politici u sferi ribarstva.

29. oktobra 2004, predsednici i premijeri europskih država doneli su prvi ustav Evropske unije, koji trenutno čeka ratifikaciju pojedinačno svake zemlje potpisnice. Ratifikacija je trenutno suspendirana jer su ga odbili glasači na referendumima u Francuskoj i Holandiji.

Vidjeti: Spisak država članica EU
Europska unija (Nazivi)1
Zastava Europske unije
(Detaljno)
Moto: In varietate concordia
(latinski: Ujedinjeni u raznolikosti/različitosti)
EU28 on a globe
Službeni jezici Pogledajte Zvanični jezici Evropske unije2
Predsednik Evropskog Saveta Wolfgang Schüssel (Austrija3)
Predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Durao Barozo (José Manuel Durão Barroso)
Predsednik Evropskog Parlamenta Žosep Borel (Josep Borrell)
Površina
 - Ukupno
sedma4
4.324.782 km²
Stanovništvo
 - Ukupnol (2004)
 - Gustina
treća4
454,900,000 (EU-25)
116,4 stanovnika/km²
BDP (2003)
 - Ukupno
 - Po stanovniku
Prva4
€9.752·10¹² [1]
€21,400
Formiranje
Kao EEZ
 - Osnovana
 - Primenjena

Kao EU
 - Osnovana
 - Primenjena


Ugovor u rimu
 - 25. mart, 1957.
 - 1. januar, 1958.

Ugovor iz Mastrihta
 - 7. februar, 1992.
 - 1. novembar, 1993.

Monete Evro (Euro) (EUR ili €;)5
Vremenska zona UTC 0 do +26
Himna Oda radosti
Internet domen .eu (od 2005.); drugi nivo domena .eu.int , u upotrebi
Pozivni telefonski broj +37 (predloženo)
Dan Evropske unije 9.maj
1 Nazivi EU na drugim jezicima
2 Države članice mogu imati druge zvanične/službene jezike
3 Do 1. jula 2006.
4 ako se računa pojedinačno
5 Koristi se kao eurozona od strane EU i njenih institucija
6 +1 do +3 tokom DST; French overseas départements, UTC -4 do +4
7Svaka država članica ima svoj pozivni broj, u zonama 3 i 4

Status

Evropska unija je najmoćnija regionalna organizacija koja trenutno u svijetu postoji. Kao što se iz prethodnog može vidjeti, u nekim oblastima gdje su države članice svoj suverinitet prepustile Europskoj uniji, može se reći da je Europska unija federacija ili konfederacija. Unija nema pravo da premjesti dodatna ovlašćenja drugih članica na sebe bez dopuštenja određene članice. Isto tako, određeni broj članica rukovodi samostalno svojim politikama od nacionalnog interesa, kao što su inostrani/inozemni poslovi, odbrana/obrana, valuta.

Zahvaljujući ovakvom ustrojstvu, Europska unija se ne može definirati ni kao internacionalna organizacija ni kao konfederacija ili federacija. Moglo bi se reći da je sui generis cjelina.

Trenutni i budući status Europske unije je predmet velike političke pažnje unutar nekih članica EU.

Pravna osnova

Pravna osnova Evropske unije su ugovori između njenih članica. Oni su donošeni tokom godina. Prvi takav ugovor je Ugovor u Parizu (1951) kojim je oformljena Europska zajednica za ugalj /ugljen i čelik između šest europskih zemalja. Ovaj ugovor je istekao pre donošenja docnijih ugovora. Sa druge strane, Rimski ugovor (1957) i dalje traje, poslije njega je donesen Mastrihtski ugovor (1992), koji je Evropsku uniju konstituisao/konstituirao pod tim imenom. Najviše amandmana na Rimski ugovor se ticalo pristupa 10 novih članica 1. maj/svibanja 2004.

Članice EU su se nedavno dogovorile oko teksta Europskog Ustava koji će, ako se ratifikuje/ratificira od strane članica, postati prvi zvanični/službeni ustav EU zamjenjujući sve dotadašnje ugovore.

Ako Ustav ne prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi možda bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u vezi njegovog donošenja. Većina političara i državnih zvaničnika/službenika se slažu oko toga da je sadašnji pred-ustav neodgovarajući za trenutnih 28 država članica (kao i za buduće). Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne ratifikuje/ratificira nekoliko članica treba „nastaviti bez njih“.

Vidjeti također:

Sedišta institucija Evropske unije

Trenutna pitanja

EU28-2013 European Union map
Evropska unija (EU 28)

Glavna pitanja sa kojima se Europska unija u ovom trenutku bavi je njeno proširenje na jug i istok, odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, revizija pravila Pakta za stabilnost i ratifikacija Ustava Evropske unije od strane država članica.

Početak i povijest/istorija/historija

Glavni članak: Istorija Evropske unije

EC-EU-enlargement animation
Širenje EU (1957.-2007.)

Pokušaji da se ujedine disparatne nacije Europe prethode nacionalnoj državi. Oni su se dešavali konstantno kroz povijest kontinenta još od propasti Rimskog Carstva. Franačko carstvo Karlemanija, Sveto Rimsko Carstvo i Poljsko-Litvanski Komonvelt su ujedinili velika prostranstva. Mnogo kasnije, tokom 19. veka - carinske unije pod Napoleonom i osvajanja nacističke Nemačke '40. godina dvadesetog stoljeća su imala samo trenutno postojanje.

S obzirom na izvorne jezičke i kulturne različitosti u Europi, ovi pokušaji obično su podrazumevali vojno potčinjavanje nevoljnih i neposlušnih nacija, što bi potom dovelo do nestabilnosti i konačnog neuspjeha. Jedan od prvih predloga za mirno ujedinjenje kroz suradnju i jednakost članstva dao je začetnik pacifizma Viktor Igo (1851). Nakon katastrofa Prvog, a zatim i Drugog svjetskog rata, pokretačka snaga za osnivanje Europske unije (odnosno onoga iz čega će se ona potom razviti) značajno je porasla, vođena željom da se Europa obnovi i sprječi mogućnost da se takvi užasi rata ikada ponove. Evropska zajednica za ugalj/ugljen i čelik (oformljena 1951, a koju su činile: Zapadna Nemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa) je bila inicijalna kapisla za dalje ujedinjenje Evrope.

Prva carinska unija, koja se izvorno zvala Europska ekonomska zajednica, osnovana je Rimskim ugovorom 1957, a implementirana 1. siječanja 1958. Kasnije se promjenila u Europsku zajednicu, koja je sada „prvi stub“ Europske unije. EU se razvila od trgovačkog sistema do ekonomskog i političkog partnerstva. Za više detalja, molimo vas pogledajte članak Istorija/povijest/historija Evropske/Europske unije .

Evropska unija - ugovori, struktura, historija
1952 1958 1967 1993 1999 2003 ?
EC - Evropska zajednica... E V R O P S K A   U N I J A   ( E U )
Evropska zajednica za ugljen i čelik (ECSC)
Evropska ekonomska
zajednica
(EEC)
Evropska zajednica (EC)
...Evropske zajednice: ECSC, EEC (EC, 1993), Euratom Pravda iunutrašnji poslovi  
Policija i pravosudana suradnjau krivičnim slučajevima (PJCC)
Zajednička vanjska i sigurnosna politika (CFSP)
Euratom (Evropska zajednica za atomsku energiju)
Pariški
ugovor
Rimski
ugovori
Ugovor ospajanju Mastrihtski
ugovor
Amsterdamski
ugovor
Ugovor izNice Evropskiustav
"TRI STUPA" - Evropske zajednice (EC, Euratom), Zajednička vanjska i sigurnosna politika (CFSP), Policijska i pravosudna suradnja u krivičnim slučajevima (PJCC)

Metode

Da bi postigla svoj cilj, Europska unija želi da oformi infrastrukturu koja prelazi preko državnih granica. Harmonizovani/hermonizirani standardi prave veće i produktivnije tržište; a države članice mogu da oforme svoju carinsku uniju bez gubitaka. Na primjer, države čiji građani nikad ne bi pristali da jedu istu hranu mogu i dalje da se dogovore oko standarda.

U skorije vrijeme, EU nastavlja da širi svoj uticaj na istok. Primila je nekoliko (10) novih članica, a planira da primi još nekoliko novih u skorijoj budućnosti. Nada je da će to uticati na njihove ekonomije, i političku stabilnost, kao što je to svojevremeno bio slučaj sa Španijom, Portugalom i Grčkom.

Dalje proširenje na istok donelo bi na duge staze značajnu korist u ekonomiji, ali zemlje još dalje ka istoku Europe još nisu podobne za ulazak u Uniju, naročito zbog njihovih ekonomija. Proširenje Evropske unije bi mnogo značilo za razrješenje post-ratne krize na području bivše Jugoslavije, kao i na Kipru.

Države članice i proširenja

Glavni članci: Članice Europske unije, Proširenje Evropske unije, Države koje se graniče sa Europskom unijom, Kriterijumi za članstvo u EU.

Od 2013. godine EU ima 28 zemalja članica. Ukupna površina tih zemalja je 4,324,782 km². Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu država u svetu po površini dok broj građana EU (pod uvjetima Mastrihtskog sporazuma) u 27 zemalja je otprilike 500 miliona (2010 godine, bez Hrvatske) što bi ju činilo trećom najvećom svetskom državom odmah nakon Kine i Indije.

U periodu od 1952/1958. šest osnivačkih zemalja EU bile su: Belgija, Francuska, Zapadna Nemačka, Italija, Luksemburg i Holandija. Devetnaest budućih zemalja su joj se pridružile u „talasima proširenja“ koji su dati u sledećoj tabeli:

Godina Države
1973. Danska, Republika Irska i Velika Britanija
1981. Grčka
1986. Portugalija i Španija
1995. Austrija, Finska i Švedska
2004. Kipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Letonija, |Litvanija, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija
2007. Rumunjska i Bugarska
2013 (1. Jula). Hrvatska

Napomene:

  • Grenland, koji je sastavni deo Danske je na referendumu (1979) napustio sve evropske institucije 1985. godine.
  • 1990. godine teritorija i stanovništvo Evropske zajednice su uvećani kada se Istočna Nemačka ponovo ujedinila sa Zapadnom Nemačkom.

Buduće članice, ostale zemlje

Srbija, Crna Gora i Makedonija su zvanični kandidati, i za verovati je da će se pridružiti EU u tom vremenskom periodu. Turska je jedini drugi oficijelni kandidat za koju se ne zna tačan datum prijema. Pored njih službeni status budućih kandidata to jest članova imaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo [1]. Ostale informacije o ovoj tematici možete naći na članku Proširenje Evropske unije.

Mnoge države, kao što su Norveška, Švajcarska i Island, ne žele da uđu u EU, ali s njom imaju specijalne sporazume.

Teritoriji EU izvan Europe

Napomena: Ceuta, Melilla, Gibraltar i otoci Åland spadaju u EU ali ne u carinsku uniju.

Nijedan drugi izvaneuropski teritorij zemalja članica ne spada u EU (kao ni u carinsku uniju):

Osim toga, teritoriji britanske krune Guernsey, Jersey i otok Man (koji ne spadaju u Veliku Britaniju) ne spadaju u Europsku uniju, ali spadaju u carinsku uniju.

Carinska politika

SchengenGrenzeBayern-Tirol
Oznaka za Schengenski sporazum

Carinska politika jedan je od temelja Europske unije. Ona je odigrala ključnu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg tržišta i zajedničke gospodarske politke. Carinska unija jedan je od stupnja povezivanja i integriranja ka jedinstvenom unutarnjem tržištu. Pojam carinska unija podrazumijeva prostor na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe (što prvenstveno uključuje zabranu carina i pristojbi), a na robu koja ulazi izvana primjenjuju se zajednička pravila, carine i kvote. Carinska unija uspostavljena je 1. srpnja 1968. godine, a stvaranjem unutarnjeg tržišta 1993. godine uklonjena su preostala ograničenja slobodnom kretanju robe.

Ekonomska i monetarna unija

Ekonomska i monetarna unija (eng. Economic and Monetary Union - EMU) naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja zajedničke valute - eura. EMU je uređena Ugovorom iz Mastrichta, koji uređuje harmonizaciju u tri faze:

  1. Prva faza (od 1.7. 1990. do 31.12. 1993.): slobodno kretanje kapitala među državama članicama, usklađivanje ekonomskih politika i bliža suradnja ekonomskih politika i suradnja između središnjih banaka.
  2. Druga faza (od 1.1. 1994. do 31.12. 1998.): konvergencija ekonomskih i monetarnih politika država članica (s ciljem osiguravanja stabilnosti cijena i javnih financija), osnivanje Europskoga monetarnog instituta (EMI) i osnivanje Europske središnje banke (ECB).
  3. Treća faza (od 1.1. 1999.): nepovratno fiksiranje tečajeva i uvođenje jedinstvene valute na devizna tržišta i u elektronička plaćanja, koja prate uvođenje novčanica i kovanica eura od 1.1. 2002. Treća faza EMU-a uvedena je 1999. u 11 država članica, kojima su se kasnije pridružile Grčka i Slovenija. Euro do danas nisu uvele tri stare države članice - Velika Britanija i Danska, koje koriste opt-out klauzulu i Švedska, koja je na referendumu u rujnu 2003. godine odbila uvođenje eura, te deset novih država članica.

Zajednička poljoprivredna politika

Poljoprivreda je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema kao i jedna od glavnih točaka Rimskih ugovora 1957. godine. Poljoprivreda naime se razlikuje od drugih područja gospodarstva, jer su, prije svega, cijene poljoprivrednih proiozvoda jako podložne promjenama, te je stoga bitna uloga vlada u održavanju njihove stabilnosti. Rimski ugovori definirali su osnovne točke Zajedničke poljoprivredne politike (Common agricultural policy - CAP). Načela CAP-a uobličena su na Konferenciji u Stresi 1958. godine.

Tri su načela (definirana još 1962.), na kojima se temelji Zajednička poljoprivredna politika:

  1. Jedinstveno tržište poljoprivrednih proizvoda, odnosno zajedničko uređenje tržišta - zajedničko reguliranje cijena, isplaćivanja pomoći i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima, kao i zajedničku vanjskotrgovinsku politiku;
  2. Prednost proizvoda Unije pred uvoznim proizvodima i zaštita unutarnjeg tržišta od poremećaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama:
  3. Financijska solidarnost: troškovi koji proizlaze iz primjene Zajedničke poljoprivredne politike moraju biti podijeljeni među svim zemljama članicama, bez obzira na njihov nacionalni interes.

Od šest proizvoda za koje su početkom 1960-ih godina bile uspostavljene, CAP danas obuhvaća gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pića. Time su postavljeni osnovni instrumenti zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda, koji uklanjaju prepreke u unutarnjoj trgovini i održavaju zajedničku carinsku barijeru prema trećim zemljama.

Zajednička poljoprivredna politika, unatoč mnogobrojnim pokušajima reformi, i dalje ostaje izuzetno skupa, neproduktivna i nekonkurentna, a cijena poljoprivrednih proizvoda koje plaćaju građani EU znatno je viša od onih na svjetskom tržištu.

Pravosuđe i unutarnji poslovi

Suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima uspostavljena je stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993., gdje je označena kao treći stup na kojemu se temelji Unija. Ugovorom iz Amsterdama reorganizirana je suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova. Schengenski sporazum usvojen izvan pravnog okvira EU uključen je u Ugovore o EU i EZ. Određena područja, poput azila, imigracije, viza i drugih politika povezanih sa slobodnim kretanjem osoba, podvedena su pod prvi stup, odnosno nadležnost Zajednice, što je omogućilo korištenje uobičajenih zakonodavnih instrumenata kao što su uredbe ili direktive. S druge strane, policijska i sudska suradnja u kaznenim pitanjima ostala je u sklopu trećeg stupa i za nju se koriste sljedeći instrumenti: zajednička stajališta (common positions), okvirne odluke (framework decisions) i odluke, konvencije te rezolucije, preporuke, deklaracije, zaključci itd.

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

Zajednička vanjska i sigurnosna politika također je utemeljena stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993. godine. Pet je glavnih ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike:

  • štititi zajedničke vrijednosti i temeljne interese Unije,
  • ojačati sigurnost EU,
  • očuvati mir i ojačati međunarodnu sigurnost,
  • promicati međunarodnu suradnju i
  • razvijati demokraciju i vladavinu prava, uključujući ljudska prava.

Osim toga, jedan je od ciljeva EU osnažiti svoj identitet na međunarodnoj sceni, posebno putem provedbe zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući progresivno stvaranje zajedničke obrambene politike što bi moglo voditi zajedničkoj obrani.

Proračun

Proračun je financijski okvir djelovanja Unije u kojem se iskazuju sve vrste prihoda i rashoda Europske zajednice, uključujući Europski socijalni fond, kao i administrativne troškove zajedničke vanjske i sigurnosne politike te suradnje u području pravosuđa i unutarnjih poslova. EU donosi proračune na razdoblje od šest godina.

European-Union-GDP-per-capita-map
BDP po stanovniku (2004), EU prosjek = 100

Ukupna sredstva kojima raspolaže EU ograničena su na 1,24% BDP-a Unije i predstavljaju tek oko 2,5% zbroja nacionalnih proračuna država članica. Sredstva u proračun EU pritječu iz tzv. vlastitih izvora, u koje se ubrajaju:

  • uvozne poljoprivredne pristojbe,
  • carine,
  • udio u prihodima što ih države članice ostvaruju od poreza na dodanu vrijednost i
  • uplate država članica koje su razmjerne njihovu BDP-u - čine polovicu ukupnih sredstava kojima raspolaže proračun EU.

Ekonomski položaj

Trenutno (februar 2005.) EU ima najveću ekonomiju na svetu sa, BDP od 8.639•10¹² evra (ili 11.323•10¹² USD sa kursom od 1,31$ za 1 evro u 11. januara, 2005. [vidi tabelu]). [2]

BDP Europske Unije i država članica

Države članice BDP (PPP)
u milionima
int. dolara
BDP (PPP)
per capita
u int. dolarima
BDP (nominal)
per capita
u int. dolarima
Postotak od
prosjeka EU-BDP-a
(PPP) per capita
Europska Unija 13,840,833 27,894 30,937 100%
Luksemburg 35,194 76,025 91,927 273%
Irska 191,694 45,135 57,163 162%
Danska 203,502 37,399 54,474 134%
Austrija 298,683 36,189 41,266 130%
Finska 179,141 34,162 41,542 122%
Belgija 353,326 33,908 39,331 122%
Hrvatska 61,804 13,923 10,559 50%
Nizozemska 549,674 33,079 42,763 119%
Ujedinjeno Kraljevstvo 2,004,461 32,949 41,960 118%
Njemačka 2,698,694 32,684 36,779 117%
Švedska 296,715 32,548 44,454 117%
Francuska 2,088,171 31,377 37,417 112%
Italija 1,791,006 30,383 33,078 109%
Španjolska 1,203,404 28,810 31,727 103%
Grčka 274,493 24,733 24,030 89%
Slovenija 49,062 24,459 18,346 88%
Cipar 19,692 23,419 22,046 84%
Malta 8,447 21,081 14,598 76%
Portugal 217,892 20,673 19,000 74%
Češka 210,418 20,539 15,186 74%
Estonija 25,796 19,243 12,933 69%
Mađarska 190,343 18,922 10,914 68%
Slovačka 101,220 18,705 11,307 67%
Litva 56,985 16,756 9,620 60%
Latvija 34,426 15,061 10,074 54%
Poljska 556,933 14,609 9,214 52%
Bugarska 82,533 10,844 4,075 39%
Rumunjska 218,926 10,152 6,338 36%
Zemlje kandidati:
Bosna i Hercegovina 25 505 10 ,033 9,991 25%
Srbija 51,162 9 987 9,780 23%
Turska 653,298 8,839 5,417 32%
Makedonija[2] 17,902 8,738 3,040 31%
Potencijalni kandidati:
Albanija 18,329 6,259 3,175 22%
Crna Gora 2,412 3,800 1,784 15%

Izvor: CIA World Factbook [3]
Podaci se odnose na procijeni BDP-a za 2007. godinu

Institucije

Evropska unija ima nekoliko institucija:

Savet Evrope (25 članova) nije institucija već "kvazi-institucija"

Postoji nekoliko finansijskih tela:

  • Evropska centralna banka (koji zajedno sa nacionalnim (narodnim) bankama čini Evropski sistem centralnih banaka)
  • Evropska investiciona banka (uključujući Evropski investicioni fond)

Postoji još mnogo tela zadužena za sprovođenje objektivne politike i pravde. To su tzv. Agencije Evropske unije.

Literatura (sa engleske Vikipedije):

  • Europe Recast: A History of European Union by Desmond Dinan (Palgrave Macmillan, 2004) ISBN 0-333-98734-9
  • The Great Deception: The Secret History of the European Union by Christopher Booker, Richard North (Continuum International Publishing Group - Academi, 2003) ISBN 0-8264-7105-6
  • Understanding the European Union 2nd ed by John McCormick (Palgrave Macmillan, 2002) ISBN 0-333-94867-X
  • The Institutions of the European Union edited by John Peterson, Michael Shackleton (Oxford University Press, 2002) ISBN 0-19-870052-0
  • The Government and Politics of the European Union by Neill Nugent (Palgrave Macmillan, 2002) ISBN 0-333-98461-7
  • The European Union: A Very Short Introduction by John Pinder (Oxford, 2001) ISBN
  • This Blessed Plot: Britain and Europe from Churchill to Blair by Hugo Young (Macmillan, 1998) ISBN 0-333-57992-5

Reference

  1. European Commission Enlargement
  2. U EU prepoznata samo kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija.

Vanjske veze

Evropska unija On-Line

Zvanični sajt EU, europa.eu, na Zvaničnim jezicima. Some subpages:

Ostale internet adrese

.eu

.eu je predloženi najviši Internet domen državnih kodova (ccTLD) za Evropsku uniju (uprkos tome što EU zapravo nije država). Domen treba da se lansira u jesen 2005. Trenutno je .eu.int zvanični domen u upotrebi.

Pošto će biti otvoren za individualne registracije, očekuje se da će biti velika potražnje od strane govornika portugalskog jezika, pošto eu znači "ja" (lična zamenica prvog lica) na portugalskom. Naravno, građani Portugala će moći da registruju sajtove, ali oni iz Brazila neće moći. Eu takođe znači "ja" na rumunskom, tako da će se isto očekivati i sa Rumunijom kada pristupi EU 2007. godine.

Velika potražnja je takođe očekivana od osoba čiji je posao u Holandiji, Nemačkoj i Italiji, pošto je ostalo malo dobrih imena domena dostupnih pod .nl, .de i .it najvišim Internet domenima.

.eu NID je odobren od strane ICANN 22. marta 2005. godine [1] i postavljen na Internet zonu korena 2. maja 2005. godine [2].

Alain Poher

Alain Émile Louis Marie Poher (Ablon-sur-Seine, 17. travnja 1909. – Pariz, 9. prosinca 1996.) je bio francuski političar i dugogodišnji predsjednik Senata Pete Republike.

Isprva član MRP-a, a od 1967. član CD-a, Poher je 2. listopada 1968. godine izabran za predsjednika Senata. Reizabran je ukupno sedam puta tako da je tu funkciju obnašao sve do 2. listopada 1992. godine. U svojstvu predsjednika Senata, Poher je prema Ustavu bio zadužen za vođenje države u odsutnosti predsjednika, što ga je u dva navrata dovelo u situaciju da kratko vrši dužnost predsjednika Republike. Prvi puta se to dogodilo 1969., kada je Charles de Gaulle podnio ostavku. Poher se kandidirao na izborima za de Gaulleova nasljednika, ali ga je u drugom krugu porazio Georges Pompidou. Pompidou je preminuo 1974. godine tokom svog mandata tako da je Poher ponovo došao na mjesto v.d. predsjednika, zamijenivši tako osobu koja ga je porazila na izborima 1969. godine.

Nakon 1974. je nastavio služiti u Senatu te ostaje do danas najdugovječniji predsjednik Senata u francuskoj historiji.

ERASMUS

ERASMUS je program akademske razmene koji je današnja Evropska unija pokrenula 1987. godine. Od januara 2014. novi program pod nazivom ERASMUS plus objedinio je sve programe EU u polju obrazovanja i neformalnog obrazovanja, treninga, mladih i sporta. ERASMUS je od 1994. pa sve do 1999. bio deo Socrates programa zajedno sa nekoliko drugih programa unije. Od 2000. Socrates program postao je Socrates II, a od 2007. do 2013. program Socrates II zamenjen je Programom celoživotnog obrazovanja 2007-2013.. Program je namenjen mobilnosti u oblasti visokog obrazovanja, namenjen student ima, profesorima i visokoškolskim institucijama. U programu učestvuje ukupno 32 evropske zemlje.

Studentima visokoškolskih ustanova, u državama koje u programu učestvuju, ERASMUS omogućuje studiranje u drugoj državi u trajanju od 3 do 12 meseci. Iako središnji deo ovoga programa zauzima razmena studenata među univerzitetima država ERASMUS programa, on takođe podstiče i razmenu profesora, transnacionalni razvoj nastavnih programa i panevropske tematske mreže.

Euro

Euro ili evro (€; ISO 4217 kod EUR) je valuta Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Kipra, Estonije, Njemačke, Grčke, Irske, Italije, Letonija, Litvanija, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Portugala , Slovačke, Slovenije, Crne Gore i Španije. Šestnaest od dvadeset i sedam država koje čine Evropsku Uniju (i četvero izvan EU, kao što su Crna Gora i Kosovo), koje čine Ekonomski i Novčani Savez (EMU). Ishod je najznačajnijeg novčanog preustrojstva u Evropi od doba Rimskog carstva. Iako se introdukcija Eura može smatrati jednostavno kao način za usavršavanje Zajedničkog Evropskog Tržištva, podržavajući slobodnu trgovinu među članova Eurozone, Euro je također značajan dio Evropskog projekta za političku integraciju.

Nad Eurom upravlja Evropski Sistem Centralnih Banaka (ESCB), koji se sastoji od Evropske Centralne Banke (ECB) i Eurozonskih centralnih banaka koje upravljaju u državama. ECB (Smještena u Frankfurt am Mainu, Njemačka) ima isključivu moć da uspostavi novčanu policu; ostali članovi ESCB-a sudjeluju u štampanju, kovanju, i raspodjeli novčanica i kovanica, i djelovanju Eurozonskom sistemu isplate.

Eurozona

Eurozona je zona članica EU-a (njih 19 od 28) koje su Euro prihvatile kao svoju službenu valutu.

Osim pojedinih članica EU-a, u Eurozonu spada i Crna Gora koja nije članica EU-a, te Kosovo na čijem području se, zbog specifičnosti situacije u kojoj se nalazi, uglavnom koristi Euro.

Evropejstvo

Europizam, europejstvo ili evropejstvo (engleski: europeanism) je izraz kojim se opisuje osjećaj pripadnosti Evropi, odnosno vjerovanje da ona predstavlja zajednicu u kojoj se njeguju specifične društvene vrijednosti, u pravilu "civiliziranije", "uljuđenije" i progresivnije od onih u ostatku svijeta. Pod time se, pogotovo u posljednjih nekoliko decenija, podrazumijeva inzistiranje na sekularizmu, državi blagostanja, multilateralnoj vanjskoj politici, povjerenje u državu i njene institucije kao ključni faktor društva nasuprot tržišta, odbacivanje korištenja sile radi rješavanja problema. Koncept europejstva je 2000-ih stekao veliku popularnost među evropskom inteligencijom, pogotovo onom lijevog ideološkog predznaka, kao svojevrsna antiteza SAD u vrijeme administracije Georgea W. Busha.

Evropska ekonomska zajednica

Evropska ekonomska zajednica (akronim EEZ), organizacija osnovana 25. ožujka 1957. u Rimu od strane šest država članica Evropske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a.

EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije.

Evropska komisija

Evropska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Evropske unije. Naziva se često i Vladom EU. Evropska komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu nezavisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Evropskim parlamentom i Vijećem Europske Unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.

Evropska komisija sastoji se od povjerenika (komesara) koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tokom vremena povećavao (do 1973. bilo ih je 9; do 1981. bilo ih je 13; do 1986. 14; do 1995. 17; do 2004. bilo ih je 20) do današnjeg broja od 25 člnova. Ugovorom iz Nice dugoročno je ograničen broj člnova na 26. Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Evropskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.

Predsjednika Komisije bira Evropsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Evropskom parlamentu. Vijeće EU kvalificirano većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje Europski parlament, a na kraju Vijeće EU imenuje novu Komisiju.

Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasaju nepovjerenje, ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.

Temeljna zadaća Evropske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese građana Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala.

Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.

Evropski glavni grad kulture

Evropski glavni grad kulture je naslov koji se godišnje dodjeljuje barem jednome evropskom gradu kojeg Evropska unija odredi na razdoblje od jedne godine, tijekom koje mu se ukazuje prilika u najboljem svjetlu prikazati svoj kulturni život te svoju kulturno-povijesnu baštinu.

Brojni evropski gradovi dosada su iskoristili tu titulu za preobražaj vlastite kulturne osnove, te tako izmijenili način na koji ih svijet promatra. Kad grad dobije naslov Evropskoga glavnog grada kulture, tijekom cijele jedne godine u njemu se održavaju različite kulturne manifestacije i umjetničke priredbe, a postavljaju se i zanimljive instalacije kao što je npr. «Šuma naopako» («La forêt suspendue») na jednome od najpoznatijih trgova Lillea 2004. godine. Jednogodišnjim nošenjem ove titule izabrani se gradovi nadaju povećanoj inozemnoj pozornosti i velikom broju posjetitelja.

Evropski parlament

Evropski parlament je tijelo Evropske unije, čije članove direktno biraju građani Evropske unije svakih pet godina, koliko poslanicima traje mandat. Zajedno sa Vijećem ministara i Evropskom komisijom čini zakonodavnu vlast Evropske unije. U parlamentu zasijeda ukupno 751 poslanik i drugi je najveći demokratski izabrani parlament na svijetu nakon Parlamenta Indije te ima i najveću trans-nacionalnu izbornu bazu sa 375 miliona osoba sa pravom glasa na izborima 2009. godine.Parlament se od 1979. godine bira direktno po načelu univerzalnog prava glasa na mandat od pet godina. Izlaznost evropskih građana na izbore doživjela je pad na svakim izborima od kada se održavaju, a od 1999. godine je pala ispod 50%, da bi na izborima 2014. godine bila 42.54% građana sa pravom glasa na nivou cijele unije.

Iako Evropki parlament posjeduje zakonodavna ovlašćenja usvajanja zakona koje Vijeće ministara i Evropska komisija ne posjeduju, on formalno ne posjeduje pravo na zakonodavnu inicijativu predlaganja zakona, što je suprotno većini nacionalnih parlamenata zemalja članica EU koji ne samo da glasaju o prijedlozima zakona već ih mogu i sami predložiti. Parlament je „prva institucija“ EU (prva spomenuta u ugovorima, i nosilac ceremonijalnog prvenstva nad svim drugim institucijama unije), i dijeli jednake zakonodavne i budžetske ovlasti kao i Savjet ministara osim u nekoliko specifičnih područja u kojima su na snazi specijalne zakonodavne procedure. Parlament ima jednaku kontrolu nad proračunom EU. Evropska komisija, kao izvršno tijelo EU, odgovara za svoj rad parlamentu. Parlament bira predsjednika Komisije i potvrđuje ili odbacuje imenovanje Komisije kao cjeline. Parlament ima ovlasti da naknadno pokrene postupak kojim može primorati Komisiju da odstupi.

Evropski parlament djeluje u ukupno tri grada i tri zemlje članice EU. Ti gradovi su Bruxelles (Belgija), Luxembourg (Luksemburg) i Strasbourg (Francuska). Administrativni uredi su smješteni u Luxembourg, plenarne sjednice se odvijaju u Strasbourgu i Bruxellesu dok se komiteti poslanika za posebna pitanja sastaju u Bruxellesu.

Evropsko vijeće

Europsko vijeće (engleski The European Council) sastanak je predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske unije.

Europsko vijeće razvilo se iz povremenih sastanaka na vrhu (summita) predsjednika država i vlada država članica Europske ekonomske zajednice 1960-tih godina. Ovakvi sastanci postali su od 1975. godine redovita praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnje francuskog predsjednika Valéry Giscard d'Estainga (prvi se održao u Dublinu za vrijeme irskog predsjedanja Vijećem EU). Formalno je priznat 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act).

Čelnici država ili vlada zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (lipanj, prosinac, a po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o pojedinim temama) zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. To političko tijelo ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica.

Unutar Vijeća osobito je istaknuta uloga predsjednika Vijeća. Tu funkciju svakih šest mjeseci obnaša predsjednik one države koja predsjedava Europskom unijom.

Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte, a tada se smatra da ih je donijelo Vijeće EU u sastavu predsjednika država ili vlada budući da samo Europsko vijeće nije formalo tijelo koje može samo donosit odluke. Ono to rijetko čini.

Kada Ustav Europske unije stupi na snagu, Europsko vijeće će konačno biti pravno priznato kao jedno od tijela u institucionanoj strukturi Europske unije. Također rotirajuće predsjedništvo biti će zamjenjeno funkcijom Predsjednika EU s mandatom od dvije i pol godine.

Europsko vijeće ne treba miješati s Vijećem Europske unije (koje se naziva još i Vijećem ministara EU) koje je zasebno tijelo Europske unije, niti s Vijećem Europe, koje je zasebna međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, odvojena od EU.

Jean Monnet

Jean Omer Marie Gabriel Monnet (Cognac, 9. studenog 1888. - Houjarray, 16. ožujka 1979.) je bio francuski političar, ekonomist i diplomat. Monnet se danas smatra jednim od glavnih arhitekata eurointegracije te jednim od očeva utemeljitelja Europske unije. Iako nikada nije izabran na neku javnu dužnost, Monnet je bio izrazito utjecajan političar svoga vremena, djelujući iza kulisa američkih i europskih vlada kao dobro povezani pragmatični internacionalist.

Monnet je svoj prvi značajni uspjeh ostvario već nakon Drugog svjetskog rata, kada je njegov plan o gospodarskoj obnovi Francuske naišao na odobravanje Charlesa de Gaullea. Naime, Monnet je predložio da se poslijeratnoj Francuskoj ustupi kontrola nad rudarskim predjelima Ruhra i Saara (koji su bili dio Njemačke) kako bi se francusko gospodarstvo oporavilo od rata. Nakon što je 1946. godine de Gaulle odobrio plan, Francuska je doživjela gospodarski rast, dok su njemački industrijski kapaciteti naglašeno ograničeni. Nakon rata, Monnet je imao snažnu ulogu u integriranju zemalja Zapadne Europe te u osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, čijeg je izvršnog tijela bio prvi predsjednik.

Preminuo je 16. ožujka 1979. godine u dobi od 90 godina.

NUTS

NUTS (francuski: Nomenclature des unités territoriales statistiques = „Nomenklatura prostornih jedinica za statistiku“) je hijerarhijski sustav za identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe službene statistike u zemljama članicama Europske unije.

Ovaj sustav je 1980. godine razvio Europski ured za statistiku u Luksemburgu, s ciljem uspoređivanja regija unutar Europe. Ove teritorijalne jedinice su definirane čisto za statističke svrhe, te ne tvore nužno službene upravne jedinice. Često se grupiranjem određenih upravnih jedinica dobivaju NUTS regije, zbog broja stanovnika koji živi na području te regije.

Svaka europska zemlja dobiva abecedni kôd, slično službenom ISO 3166-1 kodu (jedina iznimka je kôd Ujedinjenog Kraljevstva), te je podijeljena na statističke jedinice koje su strukturirane na tri razine po zemlji:

NUTS 1: odgovara statističkim jedinicama u kojim živi od 3 do 7 milijuna stanovnika;

NUTS 2: od 800 000 do 3 000 000 stanovnika;

NUTS 3: od 150 000 do 800 000 stanovnika.Budući da sve zemlje nemaju upravne jedinice s brojem stanovništva unutar ovih granica, neke razine podijele se ne koriste, te ih čini samo jedan član po razini.

Lokalne upravne jedinice LAU 1 i LAU 2 (Local Administrative Units, LAU), koje su prije označavane kao NUTS 4 i NUTS 5, sastavni su dio NUTS regija.

Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji

Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji održao se 22. siječnja 2012. godine. Hrvatska je završila pregovore o pristupanju 30. lipnja 2011. potpisala Ugovor o pristupanju 9. prosinca 2011. Ustav Hrvatska zahtijeva da referendum mora održati na temu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Dana 23. prosinca 2011 Hrvatski sabor je potvrdio odluku o priključenju EU i utvrdio da će se referendum održati 22. siječnja 2012. Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji je drugi u hrvatskoj povijesti, prvi je bio 1991. godine Referendum o hrvatskoj samostalnosti.

Robert Schuman

Ovo je biografija francuskog političara, za kompozitora iz 19. stoljeća vidi Robert Schumann.Jean-Baptiste Nicolas Robert Schuman (Clausen, Luksemburg, 29. lipnja 1886. - Chazelles kraj Metza, 4. rujna 1963), luksemburško-francuski političar.

Kao ministar vanjskih poslova Francuske pripremio je Schumanovu deklaraciju. Kasnije je bio predsjednik Evropskog parlamenta te pored Jeana Monneta slovi za jednog od glavnih osnivača Evropske Unije.

Vijeće Evropske unije

Vijeće Evropske unije (Savet Evropske Unije) je tijelo u kojem se neposredno izražavaju interesi država članica Evropske unije. To je mjesto gdje se najefikasnije uspostavlja međusobna suradnja i dogovori između vlada držva članica. Ono donosi zakonodavne odluke u EU, zaključuje ugovore sa trećim državama. Od 1993. naziva se i Vijećem ministara.

Posebnost Vijeća (Saveta) EU ogleda se i u njegovom sastavu. Pravno gledajući, Vijeće (Savet) je jedinstveno tijelo, a u stvrnosti se sastoji od više vijeća (saveta). Naime, ministarski sastav mijenja se ovisno o temi o kojoj se raspravlja. U pravilu u radu Vijeća (Saveta) sudjeluju ministari vanjskih poslova, međutim kada se raspravlja o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, kada se radi o prometu, sudjeluju ministri zaduženi za transport i sl. Zato je i skovan naziv Vijeće (Saveta) s bezbroj lica

Dužnost predsjedavajućeg Vijeća (Saveta) naizmjenično obnašaju države članice u trajanju od po šest mjeseci (od 1.1. do 30.6., te 1.7. do 31.12.).

Šećerna repa

Šećerna repa je kultivar biljke Beta vulgaris iz familije lobodâ (Amaranthaceae), sa visokom koncentracijom saharoze u korenu. Gaji se da bi se iz nje dobio šećer.

Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i Rusija su najveći proizvođački šećerne repe, a Evropska unija i Ukrajina su veliki izvoznici. Iz šećerne repe se dobije 16% svetske proizvodnje šećera.

Države članice Europske unije
1901. – 1925.
1926. – 1950.
1951. – 1975.
1976. – 2000.
2001. – 2019.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.