Endem

Disambig.svg Za ostala značenja, v. Endem (razvrstavanje).
Velebitska degenija kamenjar 080509
Velebitska degenija je napoznatiji hrvatski endem

Endem (grč. ἔνδημος = "lokalni") je organizam koji je rasprostranjen na određenom, često malom, teritoriju ili akvatoriju. Endemične mogu biti vrste (najčešća uporaba pojma) ili bilo koja druga taksonomska kategorija. Endemični takson naziva se endemitom. Površina područja (areala) na kojem je endem rasprostranjen može biti veoma mala (područje Velebita za Velebitsku degeniju), ali i veoma velika (kontinent Australija — australski endemiti). Stoga je glavna karakteristika endemizma, u stvari, poklapanje areala nekog taksona sa zemljopisno ili ekološki definiranom površinom (staništem). Centrima endemizma nazivamo ona područja koja imaju relativno veliku zastupljenost endemičnih taksona u odnosu na površinu.

Endemizam je kao pojava najčešće prisutna u izoliranim područjima kao npr. otocima, jezerima, klancima i sl.

Uzroci endemizma

Uzroci endemizma su brojni, najvažniji je zemljopisna izoliranost, u smislu da postoji mehanička barijera širenju areala izvan trenutnih granica.[1] Ekološka izoliranost je često uzrokovana potpunom zamjenom povoljnih staništa onim nepovoljnim za preživljavanje endemičnog taksona. Genetske osnove endemizma nalazimo u nedostatku razmjene genetskog materijala između srodnih populacija odvojenim prirodnim preprekama, akumuliranju mutacija, kao i mogućnosti genskog drifta.

Uzroci endemizmu flore i faune velikih zemljopisnih područja leže u izlomljenosti litosfere u kontinentalne ploče koje su u stalnom pokretu. Kontinentalnene ploče koje su se davno odvojile od ostalih dale su mogućnost nastanka novih vrsta (i viših taksona), endemskih za ta područja.

Eruptivni nastanak oceanskih vulkanskih otoka česti je uzrok nastanka biološki sterilnog područja, koje s vremenom naseljavaju nove vrste. Doseljeničke vrste su u početku najčešće ptice, kao i biljke čije sjeme može preživjeti putovanje morskim strujama. S vremenom se ove vrste razviju u nove, koje postaju endemične za ove otoke.

Bilo koje stanište ili ekosustav, koji je okružen potpuno različitim ekosustavima, predstavlja na neki način "otok".[1] Neki od primjera su pećinski ekosustavi, viši dijelovi planina, jezera, vodeni slivovi odvojeni razvođem koje se teško prelazi, kontinentalne pustinje i polupustinje i sl.

Podjela endema

Platypus
Kljunaši su jedan od primjera paleoendemizma

Endemi se mogu podijeliti na temelju veličine areala na:[2]

  • stenoendemite
  • lokalne endemite
  • subendemite
  • pseudoendemite.

Endemiti se mogu dijeliti na i temelju starosti:

  • paleoendemiti su oni taksoni, čiji je endemizam posljedica filogenetske starosti;
  • neoendemiti su, naprotiv, oni taksoni čiji je endemizam posljedica nedavnog nastanka, samim time i nedostatka vremena za širenje areala.

Najpoznatiji primjeri paleoendemizma su kljunaši (Monotremata) i tobolčari (Metatheria, Marsupialia), latimerija (Latimeria chalumnae) i tuatara (Sphenodon punctatum).

Područja s visokim stupnjem biljnog endemizma

Izvori

  1. 1,0 1,1 World Wide Fund for Nature Hong Kong. Factsheet No 7 — Endemism.
  2. Thompson J.D. 2005. Plant Evolution in the Mediterranean. Oxford University Press. ISBN 0-19-851534-0.
Amazonski crni urlikavac

Amazonski crni urlikavac (lat. Alouatta nigerrima) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Amazonske prašume u Brazilu. Sve do 2001. smatran je podvrstom crvenorukog urlikavca.

Bjeloobrazni majmun pauk

Bjeloobrazni majmun pauk (lat. Ateles marginatus) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Brazila, živi u kišnim šumama.

Bolivijski crveni urlikavac

Bolivijski crveni urlikavac (lat. Alouatta sara) je vrsta primata iz porodice hvataša, endem je Bolivije. Nastanjuje kišne šume do 1000 metara nadmorske visine.

Bornejska mačka

Bornejska mačka (lat. Pardofelis badia) je vrsta male mačke, koja je endem otoka Bornea. Klasificirana je kao ugrožena vrsta zbog velikog pada populacije uzrokovanog gubitkom staništa.

Bosanska zvončika

Bosanska zvončika ili hofmanova zvončika (lat. Symphyandra hofmannii) je bosanskohercegovački biljni (steno)endem.Bosanska zvončika je rasprostranjena u srednjoj Bosni: područje srednjeg toka rijeka Vrbas i Bosne, na planini Vranici i kod Brčkog. Prvi ju je otkrio njemački botaničar Otto Sendtner u proljeće 1847. godine na vapnenastim stijenama kod Srebrenika nedaleko Tuzle. Sendtner ju je zamjenio za sličnu biljku, pa je bosansku zvončiku tek 1881. godine opisao kao novu vrstu mađarski botaničar József Pantocsek.

Bosanski staračac

Bosanski starāčac (lat. Senecio bosniacus G. Beck.) je biljka iz porodice

Asteraceae (Compositae): glavočike. Ova vrsta je opisana svojevremenim izdvajanjem bosanskih populacija vrste Senecio thapsoides.

Bosanskohercegovački endemi

Bosanskohercegovački endemi obuhvataju niz biljnih i životnjskih vrsta i podvrsta čiji je areal ograničen na područje Bosne i Hercegovine, a pripadaju balkanskom centru endemizma. Iako su pretežno vezani za Dinaride, ima ih i u unutrašnjosti, do prisavskih ravničarskih područja.

Imajući u vidu relativnu površinu Bosne i Hercegovine u globalnim razmjerima, svi njeni endemi se mogu uključiti u kategoriju koja se označava kao stenoendemi, tj. endemi uskog rasprostranjenja. Ipak, i u toj kategoriji se razlikuju oni koji su usko lokalno vezani, među kojima su posebno zanimljivi glacijalni relikti, koji su svoja pribježišta (refugije) pred naletima glacijacija (ledenih doba) našli na području današnje Bosne i Hercegovine.

Coturnix novaezelandiae

Coturnix novaezelandiae je izumrla vrsta prepelice koja je bila endem Novog Zelanda.

Crvenoruki urlikavac

Crvenoruki urlikavac (lat. Alouatta belzebul) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Brazila, gdje se može naći na jugoistoku Amazonske prašume, te u Atlantskoj šumi između država Rio Grande de Norte i Sergipe.

Filipinski krokodil

Filipinski krokodil (lat. Crocodylus mindorensis) je vrsta gmaza iz reda krokodila. Endem je Filipina, a stanište su mu slatkovodna područja. Kritično je ugrožen, prema podacima istraživanja koje je provedeno 1995., u divljini je ostalo tek oko 100 jedinki ove vrste, što je čini među najugroženijim vrstama životinja na svijetu. Prijeti mu izumiranje je uzrokovano ljudskim nemarom (poput gubitka staništa i slučajne smrti uzrokovanje lovljenja ribe dinamitom). Donedavno je smatran podvrstom novogvinejskog krokodila.

Kretska ciklama

Kretska ciklama (lat. Cyclamen creticum) je vrsta biljke iz roda ciklama. Endem je grčkih otoka Krete i Karpatosa na nadmorskoj visini do 1300 metara. Nastanjena je u stjenovitim područjima

Madagaskarska patka

Madagaskarska patka (lat. Aythya innotata) je vrsta patke iz potporodice ronilica.

Endem je Madagaskara i kritično ugrožena vrsta. Prije ponovnog otkrića populacije 2006. zadnji put je viđena na jezeru Alaotra u madagaskarskoj pokrajini Toamasina. Tada je jedan mužjak bio zatočen u botaničkom vrtu u Antanarivu.

Maranhãški crvenoruki urlikavac

Maranhãški crvenoruki urlikavac (lat. Alouatta ululata) je ugrožena vrsta primata iz porodice hvataša.

Endem je šuma sjevernoistočnih brazilskih država Maranhão, Piauí i Ceará. Prethodno je smatran vrstom crvenorukog urlikavca. Malo se podataka zna o njemu. Ugrožena je vrsta zbog lova i uništavanja njegovih prirodnih staništa.

Novozelandska patka

Novozelandska patka (lat. Aythya novaeseelandiae) je vrsta patke iz potporodice ronilica. Endem je Novog Zelanda, a tu je zovu papango, također matapouri, titiporangi i raipo .

Tamnosmeđe je boje. Mužjak ima upečatljivu žutu šarenicu i tamno obojenu (zelenkastu) glavu. Ženka je slična mužjaku, samo ima svjetliju glavu i nema žute oči.

Ortalis superciliaris

Ortalis superciliaris je vrsta ptice iz roda Ortalis, porodice Cracidae. Živi isključivo u Brazilu, endem je te države. Prirodna staništa su joj suptropske i tropske suhe i nizinske šume, kao i grmovita područja. Ugrožena je zbog gubitka i fragmentacije staništa, te lova.

Panamski urlikavac

Panamski urlikavac (lat. Alouatta coibensis) je vrsta majmuna iz porodice hvataša, koji je endem države Paname.

Plavoleđa mišjakinja

Plavoleđa mišjakinja (Urocolius macrourus) nastanjuje subsaharske predjele na sjeveru do jugozapadne Tanzanije na jugu. Endem je subsaharske Afrike, ali nije ugrožena vrsta. Ima sedam podvrsta. Postoji dosta poštanskih markica sa likom ove ptice.

Vraničko zvonce

Bijelo vraničko zvonce ili Vraničko zvonce (lat. Edraianthus niveus) je bosanskohercegovački biljni endem. Ova vrsta jedino raste na planini Vranici, Zec-planini i Vitreuši.Ovu biljku prvi je otkrio i opisao Günther Beck von Mannagetta und Lechernau koji je istraživao floru BiH.

Čovječja ribica

Čovječja ribica (lat. Proteus anguinus) je endemični vodozemac iz porodice glavašica i jedini pretstavnik roda Proteus. Spada u razred vodozemaca (Amphibia) i red repaša (Caudata ili Urodela).

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.