Enciklopedija

Enciklopedija je pisani pregled ljudskog znanja. Izraz potiče od grčkog ἐγκύκλιος παιδεία (enkuklios paideia), bukvalno prevedeno kao "zaokruženo obrazovanje".

Nauka koja proučava enciklopedijske priručnike naziva se enciklopedistika. Ona se pre svega bavi istorijskim proučavanjem enciklopedija. Leksikografija se više bavi pisanjem rečnika nego pisanjem enciklopedijskih leksikona. Druge srodne nauke su kulturne nauke, medijske nauke i naučnoteoretske nauke.

Enciklopedija može biti opšta, kada sadrži članke o različitim temama (poznati primeri su engleska Britannica i nemački Brockhaus), ili mogu biti specijalizovane (npr. medicinska, filozofska ili pravna enciklopedija). Postoje i enciklopedije koje pokrivaju veliki spektar tema, ali iz određenog ugla, kao što je Velika Sovjetska Enciklopedija (Большая Советская Энциклопедия).

Der Neue Pauly

Razgraničavanje pojma

Enciklopedija ne mora da bude u obliku priručnika. Enciklopedije mogu da budu u različitim organizacionim formama. Njena specifična osobina, za razliku od drugih literarnih vrsta, je univerzalnost. Posebna forma enciklopedije su alfabetski sortirani priručnici kao što su leksikoni i rečnici koji ne predstavljaju celokupno i opširno znanje u jednoj struci. Posebno priručnici sa ograničenim stručnim obimom se češće označavaju kao stručni leksikoni ili stručni rečnici. Leksikoni se proučavaju uz pomoć leksikonske teorije u nauci leksikografiji. Ponekad se i rečnici označavaju kao leksikoni. Rečnik je spisak pojedinačnih leksikonskih jedinica sa objašnjenjima (na prihjjhmer, pojedinačnih reči jednoga jezika). Osim enciklopedije i rečnika postoje još i rečnici pojmova. Oni istražuju upotrebu reči iz ideološke i/ili socijalno istorijske perspektive i predstavljaju mnogo zahtevniji oblik nego stručni rečnici. Tipični primeri tog oblika su "Rečnik istorijskih osnovnih pojmova" i "istorijski rečnici filozofije".

Samokritično istraživanje same enciklopedije ili konkretnih aspekata enciklopedije se označava kao enciklopedijska kritika. Pojam enciklopedija nastaje početkom 16. veka od francuske reči encyclopédie koja od latinske reči encyclopaedia a ta opet od starogrčkih riječi εγκύκλιος i παιδεία, koje su pogrešno od reči egkios (okruglo, zaokruženo) i reči peía (nauka, obrazovanje) spojene u egkyklopaideia (osnovno znanje svih nauka i umetnosti).

Tipovi enciklopedija

Enciklopedijske forme:

  • Generalne ili univerzalne enciklopedije
  • Specijalne enciklopedije (npr. Matematička enciklopedija)
  • Nacionalne i kulturne enciklopedije

Specijalne forme:

  • Antienciklopedije

Međuforme:

  • Konverzacijski leksikoni i realne enciklopedije

Leksikonske forme:

  • Stručni i predmetni leksikoni
  • Kućni leksikoni

Nove forme enciklopedije

U prošlosti su pod pojmom enciklopedije spadale na papiru štampane skupine objašnjenja i tumačenja o mnogim predmetima ljudskog znanja koji su od uvaženih autoriteta i poznavaoca tih istih pisani. Danas je to drugačije. Moderne enciklopedije (npr. Vikipedija) se mnogo brže ažuriraju. Stara kao i nova saznanja su odmah svakome dostupna (npr. preko Interneta). Nove enciklopedije ne robuju tradiciji. Klasične štampane enciklopedije su uglavnom pisane da bi se ostvario materijalni dobitak dok nove više teže širenju znanja. Pronalazak novih medija (DVD i CD) doveo je do jednostavnije i jeftinije mogućnosti da se enciklopedije proizvode i publiciraju. Do velike senzacije došlo je 2002. godine kada je engleska Enciklopedija Britanika izjavila da je neće više štampati na hartiji veće će se izdavati samo u elektronskom obliku. Od ovog plana se nedugo kasnije odustalo, ali je ponovo najavljeno 2012. godine.

Apolodor

Apolodor iz Atene (grčki: Ἀπολλόδωρος ὁ Ἀθηναῖος; cca. 180. pne. - poslije 120. pne.), sin Asklepijadov, bio je grčki učenjak i matematičar. Učitelji su mu bili Diogen iz Babilona, Panetije Stoik i gramatičar Aristarh iz Samotrake. Živio je u Aleksandriji sve do oko godine 146. pne. je kada otišao, pobjegao ili bio prognan, pronašavaši utočište najvjerojatnije u Pergamu prije nego što se konačno naselio u Ateni.

Najpoznatiji je po djelu Kronika (Χρονικά) u kome u komičnim stihovima opisuje grčku historiju od trojanskog rata do svog doba. Također je napisao knjigu O bogovima (Περὶ θεῶν) koja predstavlja historiju grčke religije, komentar o Homerovom "Katalogu brodova".

Njegova djela su uživala veliki ugled u antičkom svijetu, zbog čega su mu pripisivali mnoge knjige kojima nije bio autor. Od svih njih je najpoznatija enciklopedija grčke mitologije zvana Bibliotheca čiji je anonimni autor poznat po imenu Pseudo-Apolodor.

Arahozija

Arahozija je drevna pokrajina Perzijskog Carstva u južnoj Aziji koja obuhvaća područje današnjeg jugoistočnog Afganistana i sjevernog Pakistana, do rijeke Ind. „Arahozija“ je latinizirani oblik grčkog naziva za ahemenidsku i seleukidsku pokrajinu (satrapiju) na istoku njihovog carstva, koja je bila naseljena iranskim narodom Arahozijaca ili Arahoza.

Sredinom 6. stoljeća pne. Arahoziju pokoravaju Perzijanci predvođeni s Kirom Velikim. Arahozijci su spomenuti na popisu perzijskih satrapija na Darijevim zapisima u Behistunu, a prikazani su i na reljefima u Perzepolisu. Godine 330. pne. regiju je osvojio Aleksandar Makedonski, poslije kojeg regijom vlada helenistička dinastija Seleukida, dok nedugo kasnije Arahozijom ponovo vladaju iranske dinastije Parta, odnosno kasnije Sasanida.

Arahozija danas je zajedno sa drevnom regijom Drangijanom poznata pod modernim nazivom Sistan.

Deklinacija (astronomija)

Deklinacija je jedna od koordinata (uz rektascenziju) kojima se definira položaj objekta na nebu u ekvatorijalnom koordinatnom sistemu.

Deklinacija opisuje otklon objekta od nebeskog ekvatora. Izražava se od +90° do -90°.

Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology

Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology (sh. Leksikon grčke i rimske biografije i mitologije, objavljen 1849, a prvi put 1844. pod nešto drugačijim naslovom) jeste enciklopedija i bibliografski leksikon izdata u Velikoj Britaniji. Ova knjiga, koju je uredio William Smith, izašla je u tri toma i ukupno zauzima 3.700 stranica, te predstavlja jedno od klasičnih dela leksikografije 19. veka. To delo čini celinu sa Smithovim Leksikonom grčkih i rimskih starina i Leksikonom grčke i rimske geografije.

Ekliptika

Ekliptika (grč. ἐϰλεıπτıϰός: koji pripada pomrčini Sunca ili Mjeseca) je velika kružnica na nebeskoj sferi kojom putuje Sunce tijekom godine. Nazvana je po tome što do pomrčina (eklipsa) može doći samo onda kada je Mjesec u njezinoj blizini. Nagnuta je pod kutom od 23°27′ prema nebeskom ekvatoru, koji siječe u proljetnoj točki i jesenskoj točki (proljetna ravnodnevica oko 21. ožujka i jesenska ravnodnevica oko 23. rujna). Najdalje od nebeskog ekvatora, Sunce se nalazi u ljetnoj i zimskoj točki (ljetni suncostaj oko 22. lipnja i zimski suncostaj 22. prosinca). Prolazi kroz zviježđa zodijaka. Ekliptika je i ravnina kojom zemlja (preciznije centar masa ili baricentar sustava Zemlja-Mjesec) obilazi oko Sunca. Planeti i Mjesec gibaju se u ravninama koje su vrlo malo nagnute prema ekliptici, pa se uvijek nalaze u njezinoj blizini, inklinacija planetoida može biti veća, a kometi se pojavljuju u svim ravninama koje mogu biti i okomite na ekliptiku. Ekliptika je osnovna ravnina ekliptičkoga koordinatnoga sustava.

Neposredne astronomske posljedice Zemljinog obilaska oko Sunca (revolucije Zemlje) jesu prividno gibanje Sunca (godišnje gibanje Sunca) i godišnja promjena noćnog neba. Promatrajući Sunce, projiciramo ga u neko područje neba (nebeska sfera); na primjer 23. rujna Sunce vidimo u zviježđu Djevice. Spojnica povučena od Zemlje do Sunca prema nebeskoj sferi stalno se zakreće u toku našeg gibanja. Slika Sunca na nebu "neprestano bježi", i to također u smislu vrtnje desnog vijka. Kružnica kojom se Sunce prividno giba među zvijezdama zove se ekliptika. Gibanje Sunca odvija se ekliptikom od zapada prema istoku, što je upravo suprotno smjeru dnevnoga gibanja nebeske sfere! Gibanje Sunca među zvijezdama je optička varka, nastala promatranjem Sunca s pokretne Zemlje. Zviježđa kroz koja Sunce na taj način "prolazi" zovu se zviježđima zodijaka ili životinjskog pojasa. Kako puni kut (360°) ima otprilike isto toliko stupnjava koliko u godini ima dana, Sunce će ekliptikom u jednom danu prelaziti oko 1°.

Sunce se giba među zvijezdama koje se nalaze na dnevnoj strani nebeske sfere, no to njegovo relativno pomicanje izravno ne zapažamo. Zato ćemo na noćnoj strani vidjeti da se zvijezde smjenjuju iz dana u dan, od mjeseca do mjeseca. Mijenja se vidljivo područje noćnog neba. Budući da se spojnica od Sunca do Zemlje prema nebeskoj sferi zakreće na istok, novo će nam zvjezdano područje nicati na istočnom obzoru. Zaključujemo da se godišnje gibanje neba odvija od istoka prema zapadu, isto kao i dnevno gibanje neba, a suprotno od godišnjeg gibanja Sunca među zvijezdama.

Enciklopedija Jugoslavije

Enciklopedija Jugoslavije, nacionalna enciklopedija Jugoslavije izišla u dvama izdanjima od kojih je prvo, osmosveščano izdanje Leksikografski zavod FNRJ (od 1962. Jugoslavenski leksikografski zavod) objavio 1955–71., a drugo, izmijenjeno i prošireno izdanje, objavio 1980–90.

Objavljivao ju je Jugoslovenski leksikografski zavod pod uredništvom Miroslava Krleže. Osnovane su i republičke redakcije i angažovan je veliki broj stručnjaka na pripremi.

Encyclopædia Britannica

Encyclopædia Britannica (lat., [ent͡sikloˈpeːdia briˈtanːika]; sh. Enciklopedija Britanika, engl. British Encyclopaedia = "Britanska enciklopedija"), sveobuhvatna enciklopedija nastala na engleskom jeziku. Vlasnik enciklopedije je kompanija Encyclopædia Britannica, Inc. (engl.; sh. Enciklopedija Britanika).Prvo izdanje je izlazilo u periodu 1768–1771. i imalo je 3 toma. Najnovije je petnaesto izdanje ove enciklopedije koje izlazi od 1985. i sadrži 32 toma. Zadnji put je izdata 2002. godine i ima 65.000 članaka. Verzija za internet Britannica Online (engl.; sh. Britanika Onlajn) ima 120.000 članaka.U skorije vreme enciklopedija Britannica se izdaje i na CD, odnosno DVD diskovima.

Encyclopædia Iranica

Encyclopædia Iranica je međunarodni projekt američkog sveučilišta Columbia u New Yorku čiji je cilj stvaranje sveobuhvatne i mjerodavne enciklopedije na engleskom jeziku o historiji, kulturi i civilizaciji iranskih naroda od prahistorije do danas.

Projekt je začet 1973. godine na inicijativu iranskog profesora Ehsana Jaršatera s prebivalištem u Sjedinjenim Državama. Enciklopedija je prvo izdanje doživjela 1982. godine, a do 2009. izdano je 15 svezaka u tvrdom uvezu od ukupno 45 planiranih. Domena enciklopedije nije ograničena na granice suvremenog Irana već obuhvaća i druge teritorije koji su danas ili kroz historiju bili naseljeni iranskim narodima. Ta područja u današnjem kontekstu obuhvaćaju i Afganistan, Tadžikistan, Anatoliju, Kurdistan i Kavkaz, a u historijskom i Centralnu Aziju, Mezopotamiju, sjever Indijskog potkontinenta, Istočnu Evropu i zapadnu Kinu.

Na projektu je doprinosilo najmanje 1200 akademski afirmiranih autora iz SAD-a, Evrope, Irana i drugih država, a financirale su ga brojne naučne udruge kao što su American Council of Learned Societies, Union Académique Internationale, Iran Heritage Foundation, itd. Od 1996. godine Encyclopædia Iranica dostupna je i u zatvorenom nekomercijalnom internetskom obliku.

Honorije III

Honorije III., pravog imena Cencio Savelli (Rim, o. 1150. - Rim, 18. svibnja 1227.), bio je papa od 1216. do 1227. godine.

Izvori

Za ostale upotrebe, v. Izvori (razvrstavanje).Ovo je popis izvora kojima se služe sastavljači križaljki odn. ukrštenica. Taj popis može poslužiti i za referenciranje s pojedinih stranica Wikipedije kad se želi reći odakle potječe neki podatak ili kad se čitaoca želi uputiti na dalje istraživanje.

Izvori su navedeni pod uobičajenim kraticama, nazivima ili prezimenima autora.

U perspektivi ovo bi mogao postati popis svih takvih izvora: atlasa, enciklopedija, imenika, leksikona, priručnika, rječnika, itd.

KEGG

KEGG (Kjoto enciklopedija gena i genoma) je kolekcija onlajn baza podataka koje obuhvataju oblasti genoma, enzimatskih puteva, i bioloških jedinjenja. PATHWAY baza podataka sadrži mrežu molekulskih interakcija u ćelijama, i njihovih varijanti u specifičnim organizmima.

Paramount Pictures

Paramount Pictures (puno ime Paramount Pictures Corporation), američka tvrtka za proizvodnju i distribuciju filmova. Kao jedan od pet velikih hollywoodskih studija, kroz povijest zauzima značajno, katkad i vodeće mjesto u američkoj kinematografiji.Najstariji je djelatni filmski studio, od 1993. u vlasništvu konglomerata Viacoma. Danas je jedini preostali filmski studio smješten u Hollywoodu.

Rektascenzija

Rektascenzija (njem. Rektaszension, od lat. rectus: prav; uspravan + ascensio: uspinjanje, kratica RA prema engl. right ascension, oznaka α) je jedna od kutnih koordinata za određivanje položaja nebeskih tijela na nebeskoj sferi u ekvatorskom koordinatnom sustavu. Rektascenzija je kut od satne kružnice proljetne točke do satne kružnice nebeskoga tijela, računana u smjeru dnevne vrtnje neba, tj. prema istoku (suprotno od zemljopisne dužine). Računa se u satnoj mjeri od 0h do 24h (1 h odgovara kutu od 15°); povezana je sa zvjezdanim (sideričkim) vremenom. Rabi se od Hiparhova doba. Rektascenzija zvijezda postupno se mijenja zbog Zemljine precesije. Satni kut je sferni kut ili luk između ravnine nebeskoga meridijana i ravnine satne kružnice nebeskoga tijela, mjeren u smjeru dnevnoga gibanja zvijezda. Mjeri se satnom mjerom od 0h do 24h (1 h odgovara kutu od 15°). Označuje razliku mjesnoga zvjezdanog vremena i rektascenzije nebeskog tijela. Time označuje i zvjezdano vrijeme koje je proteklo od prolaska tijela kroz mjesni meridijan. Poseban smisao ima satni kut proljetne točke, koji označuje mjesno zvjezdano vrijeme.

Suda

Suda (grč. Σοῦδα) naziv je za vizantijsku enciklopediju iz 10. veka, koja se ranije navodila kao Suida, jer je pripisivana nepoznatom autoru tog imena. Ovaj enciklopedijski leksikon napisan je na srednjovekovnom grčkom jeziku i sadrži oko 30.000 odrednica. Sadržina mnogih odrednica oslanja se na antičke grčke izvore koji su u međuvremenu izgubljeni.

Sastavljanje ovog leksikona, koje se datira u sredinu 10. veka, bilo je uslovljeno potrebom za izvesnom rekapitulacijom naučnog i književnog stvaralaštva antičkog, helenističkog i vizantijskog razdoblja, kao i nagomilavanjem znanja i dela iz raznih oblasti. Zahvaljujući bogatoj i raznovrsnoj građi, Suda je važan izvor za rekonstrukciju pojmova, znanja, pa i izvesnog broja izgubljenih književnih dela iz starogrčke i vizantijske književnosti.

To svakako nije prvi bio leksikon na grčkom jeziku: Suda koristi već postojeće rečnike Harpokrationa i Eladija. Ostali izvori su: glosari i sholijari pravnog, teološkog, književnog karaktera (četiri zbirke sholija uz Aristotela, Sofokla, Homera, Tukidida); članci iz svetovne i crkvene istorije (najviše Izvodi Konstantina Porfirogenita i Hronika Georgija Amartola); Onomatolog Isihija Milesija u preradi iz 829–857. god., jedan od glavnih izvora Fotijeve Biblioteke; Teodoritovi komentari psalama i dr.

Sunčev sistem

Sunčev sustav je sustav zvijezde Sunca i manjih nebeskih tijela što ih okuplja zajednička gravitacijska sila i kojima fizičko stanje određuje Sunčeva energija zračenja. Sustav sadrži 8 planeta, 3 patuljasta planeta, više od 150 njihovih prirodnih satelita, te mnoštvo sitnih tijela: kometa, planetoida, tijela Kuiperova pojasa, meteoroida i međuplanetne prašine. Sunčeva plazma ispunja heliosferu, a gravitacijski se utjecaj širi do područja Oortova kometskog oblaka (Jan Hendrik Oort), koji se nalazi bliže od susjednih zvijezda. Osam planeta razvrstano je u dvije skupine, unutarnju ili terestričku, gdje se nalaze Zemlja i njoj slična 3 planeta (Merkur, Venera i Mars), te u vanjsku ili jovijansku, s Jupiterom i njemu sličnim divovskim planetima Saturnom, Uranom i Neptunom. Unutarnja je skupina stjenovita, s tankim atmosferskim slojem (bez njega je jedino Merkur). Jovijanski su planeti plinoviti s malom stjenovitom jezgrom, i njihov je sastav bliži sastavu protoplanetnoga oblaka iz kojega su planeti nastali. Kemijski sastav Jupitera gotovo je identičan Sunčevu. Razlika između tih dviju skupina planeta posljedica je razvoja u kojem je zračenje mladoga Sunca zagrijalo jezgre bližih planeta i očistilo ih od lako isparivih elemenata. Dobivši tako čvrstu površinu, na njoj se geološkim procesima razvila sekundarna atmosfera od pretežitoga ugljikova dioksida (Venera i Mars) i tercijarna atmosfera Zemlje od dušika i kisika. Svi planeti osim Zemlje prozvani su po grčkim i rimskim božanstvima.

Patuljasti planeti su, prema određenju Međunarodnoga astronomskog saveza iz 2006., Ceres (Cerera), najveće tijelo glavnoga planetoidnoga pojasa, Pluton i Eris (Erida), najveća transneptunska tijela. Eris, otkrivena 2003., promjera 2 400 do 3 000 km, veća je od Plutona i zajedno s pratiocem Disnomijom među najdaljim je poznatim članovima Sunčeva sustava (srednja udaljenost od Sunca 67,7 astronomskih jedinica ili AJ). Glavni planetoidni pojas smješten u području između Marsa i Jupitera sadrži mala čvrsta tijela građena od stijena i metala. Ta se tijela razvijaju sudarno, a kreću se oko Sunca istim smjerom kao i planeti, ali su im staze izduženije, zbog čega neki odlaze dalje od Saturna ili se približavaju Suncu bliže od Merkura. U Hrvatskoj se planetoidi prate i otkrivaju na zvjezdarnici u Višnjanu. Zbog intenzivna praćenja i poboljšanja mjernih metoda, u novije se doba otkriva mnogo planetoida koji prolaze pokraj Zemlje.

Bliža transneptunska tijela gibaju se u blizini ekliptičke ravnine, dok su dalja više raspršena pa se dijele u Kuiperov pojas (Gerard Kuiper) i u raspršeni disk. Građena su od stijena i leda. Pretežno zaleđena tijela, s udjelom prašine, jesu kometi, kojih se manji dio nalazi u području divovskih planeta (kratkoperiodni kometi), dok većina pristiže iz Oortova oblaka i ima periode od više tisuća godina (dugoperiodni kometi). Građeni od zaleđenih tvari, kometi imaju svoje podrijetlo u prostorima iza Neptuna. Kometi u prolazu blizu Sunca razvijaju komu i rep te se postupno raspadaju. Ostarjeli kometi bez hlapljive tvari sliče planetoidima.

Postanak i razvoj Sunčeva sustava objašnjava se posljednjih nekoliko stoljeća nizom kozmogonijskih hipoteza i teorija. Postojeći podatci dokazuju da su planeti srasli od tvari prisutne u međuzvjezdanom oblaku od kojega je nastalo i Sunce prije 4,65 milijarde godina. Tijela manje mase i ona udaljenija od Sunca brže su se hladila, zbog čega je starost najstarijega stijenja pojedinih tijela različita (na primjer na Mjesecu 4,45 milijarde godina, a na Zemlji 3,7 milijarde godina). Udaljeni planeti i njihovi sateliti brže su postigli sadašnju nisku temperaturu pa su gravitacijskom silom privukli plin iz maglice. Da se izbjegne zbrka, drugi sustavi nazivaju se planetarni sustavi. U većini drugih jezika (vidi poveznice) naziv je izveden iz riječi Sol, što je latinsko ime za Sunce.

Talište

Talište je temperatura pri kojoj neka tvar prelazi iz čvrstoga u tekuće agregatno stanje. Ovisi o tlaku, ali se u tablicama za pojedine tvari obično navode vrijednosti tališta kod normiranog atmosferskoga tlaka (101 325 Pa). Pod većim tlakom talište se snizuje, a pod manjim povisuje. Talište slitina i čvrstih otopina redovito je niže od tališta pojedinih komponenata. Temperatura skrućivanja, što je obrnuta pojava prelaska iz kapljevitog u kruto stanje, zove se krutište (za vodu se tradicionalno koristi pojam ledište). Za većinu tvari talište je jednako krutištu, na primjer kod žive su na 234,32 kelvina (−38,83 °C). Za neke se tvari razlikuju, na primjer organski se polimer agar tali iznad 85 °C, a skrućivati se počinje tek kada se temperatura spusti između 32 °C i 40 °C. Taj fenomen zovemo histereza. Kod nekih tvari, kao što je staklo, dolazi do postupnog skrućivanja bez kristalizacije pa se krutište i talište ne mogu točno odrediti. To su takozvane amorfne krutine.

Talište vode (leda) je na 0 °C (273 K). Ako u vodi ima sitnih čestica koje djeluju kao jezgre kristalizacije ledište je jednako talištu, međutim potpuno čista voda se može pothladiti do −42 °C (231 K) prije nego što se počne smrzavati. Za razliku od vrelišta, talište je relativno neosjetljivo na promjenu tlaka. Kemijski element s najvišom temperaturom tališta koja iznosi 3 695 K (3 422 °C) je volfram. S druge strane ljestvice je helij koji se pri normalnom tlaku ne skrućuje čak ni na apsolutnoj nuli.

Vojna enciklopedija

Vojna enciklopedija je obimno vojno delo koje je nastalo u SFRJ i objavljivano dva puta, od 1958. do 1969. i 1970. do 1976. (kasnije izdanje je ponovo štampano 1985).

Wikipedia

Wikipedia (engl. izg. [ˌwɪkiˈpiːdiə], od engl. wiki (viki) + [encyclo]pedia ([enciklo]pedija)), internetska enciklopedija sa slobodnim sadržajem i slobodnim pristupom koju podržava i hosta neprofitni Wikimedia Foundation. Oni koji mogu pristupiti siteu, mogu urediti većinu njezinih članaka. Wikipedia je rangirana među deset najpopularnijih websiteova i tvori najveće i najpopularnije opće referentno djelo na internetu.Jimmy Wales i Larry Sanger pokrenuli su Wikipediju 15. januara 2001. Njezino ime, portmanteau od engl. wiki + [encyclo]pedia, skovao je Sanger. Inicijalno samo na engleskom, Wikipedia je brzo postala višejezična pošto je na drugim jezicima razvila slične verzije, koje se razlikuju u sadržaju i praksama uređenja. Srpskohrvatska Wikipedia sada je jedna od 291 izdanja Wikipedije i sa 450.054 članka spada u njezinih 20 najvećih izdanja, dok po broju članaka prvo mjesto zauzima engleska Wikipedia (u novembru 2015. dosegla 5 000 000 članaka). Uzevši u obzir sva izdanja, Wikipedia sadrži više od 37 mil. članaka na više od 250 različitih jezika. Prema stanju iz februara 2014. imala je 18 milijardi pregleda i gotovo 500 mil. jedinstvenih posjetitelja svaki mjesec.Podupiratelji Wikipedije citiraju istraživanje objavljeno 2005. u Natureu, gdje su na osnovi 42 znanstvena članka komparirane Wikipedia i Encyclopædia Britannica, pri čemu je utvrđeno da se nivo točnosti Wikipedije približio onom koji ima Encyclopædia Britannica. Kritika Wikipedije obuhvaća tvrdnje o tome da ona pokazuje sistemsku pristranost, predstavlja mješavinu »istina, poluistina i nešto neistina« i predmet je manipulacije i spinanja.

Zemlja

Zemlja je treći planet po redoslijedu udaljenosti od Sunca i najveći među unutarnjim planetima. Prosječno je od Sunca udaljen 149,6 milijuna kilometara, što se uzima kao astronomska jedinica (AJ). Zemljina putanja nije jako izdužena, numerički ekscentricitet Zemljine staze iznosi 0,016 79, zbog čega se Zemlja Suncu približi za 2,5 milijuna kilometara (perihel, oko 4. siječnja) ili udalji za jednako toliko (afel, oko 4. srpnja). Ekscentricitet se u 100 000 godina mijenja za iznos od približno 0,003 2 do 0,005 7. S vremenom se mijenja i položaj Zemljine staze u ravnini gibanja, pa godišnji progradni zakret perihela (pomicanje u smjeru ophoda oko Sunca), potaknut utjecajem planeta i relativističkim učinkom, iznosi 11,63". Zemlja ima svojstvenu topografiju (71% kore prekriveno je vodom), ima atmosferu s dušikom i kisikom, te biosferu. Jedini je planet koji ima oceane, atmosferu s mnogo kisika i živu geološku aktivnost. Do te raznolikosti, koju nema nijedan drugi trenutno nama poznat planet, došlo je u toku razvoja. U oblikovanju atmosfere, na primjer suštinsku ulogu imali su procesi u organskoj tvari. Posebno, morske alge (modrozelene alge) izdvajaju iz atmosfere ugljikov dioksid i oslobađaju kisik. Promatrana iz daljine, Zemlja je modrikasti planet. Zemlja je planet na kojem živi čovjek i jedini nama poznati planet na kojem postoji život. Evolucionisti smatraju da je Zemlja nastala prije otprilike 4,6 milijarda godina.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.