Edom

Disambig.svg Za ostala značenja, v. Edom (razvrstavanje).
Kingdoms around Israel 830 map sh
Teritorija Palestine oko 830. pne.

Edom (hebrejski: אֱדוֹם, moderni: Edom tiberijski: ʼĔḏôm ; "crveno", asirski Udumi; sirijski, ܐܕܘܡ; grčki, Ἰδουμαία (Idoumaía); latinski, Idumæa ili Idumea) je kraljevstvo koje se u Željeznom dobu, odnosno 1. milenijumu pne. nalazilo na području današnjeg južnog Jordana.[1] Područje kraljevstva je karakteristično po crvenkastom kamenju, po kome je vjerojatno dobilo ime.

Povezano

  • Popis vladara Edoma
  • Edomski jezik
  • Habiru

Napomene

  1. Piotr Bienkowski, "New Evidence on Edom in the Neo-Babylonian and Persian Periods", in John Andrew Dearman, Matt Patrick Graham, (eds), "The land that I will show you: essays on the history and archaeology of the Ancient Near East in honour of J. Maxwell Miller" (Sheffield Academic Press, 2001), pp.2198ff

Literatura

Eksterni linkovi

9. dalmatinska divizija NOVJ

Deveta dalmatinska divizija NOVJ-a formirana je 13. veljače 1943. godine u Imotskom naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita. U njen sastav su ušle Treća, Četvrta i Peta dalmatinska brigada NOVJ-a.

Alfred Krupa (stariji)

Alfred Krupa stariji (Alfred Joseph Kruppa, Mikołów, 22. VII. 1915. — Karlovac, 16. X. 1989.) bio je hrvatski slikar, ilustrator, grafičar, likovni pedagog, izumitelj, te sportski i kulturni djelatnik.[1]

Božidar Vinković

Božidar Vinković je bio hrvatski političar i odvjetnik iz Karlovca.

Zajedno s karlovačkim oporbenjacima iz saborskih klupa Edom Lukinićem i Božom Vinkovićem bio je na čelu demonstranata koji su srpnja 1908. prosvjedovali u Karlovcu protiv omraženog hrvatskog bana Pavla Raucha kad je posjetio Karlovac. Posljedica prosvjeda bila je da je gradonačelnik Ivan Banjavčić zbog nesmotrene potpore koju je dao omraženom banu bio prisiljen demisionirati. Bio je gradonačelnik grada Karlovca, u razdoblju kad su pravaši bili uspješni u Karlovcu. Od 1896. do 1920. pravaši su Karlovcu dali četvoricu gradonačelnika. Vinković je obnašao gradonačelničku dužnost 1910. i 1911. godine, a bio je prisiljen prestati obnašati dužnost zbog bolesti. Vinković je bio i dioničarem novog mlina u Karlovcu na rijeci Korani (Prvi hrvatski mlin na čigre d.d) koji je po kapacitetu i po opremljenosti bio drugi mlin u Hrvatskoj, odmah iza zagrebačkog kraljevskog paromlina. Osim njega osnivači-dioničari bili su Prva hrvatska štedionica, Hrvatska komercijalna banka, Pučka štedionica, Karlovačka štedionica, bogati zagrebački i karlovački pojedinci Petar Bakšić (karlovački gradonačelnik i saborski zastupnik), Gustav Modrušan (karlovački gradonačelnik), Samuel Kramer, Dragutin Herman, Gašo Dević, saborski zastupnik Antun Strzalkovsky, Robert Reiss, Vilim Reiner, Vatroslav Reier i David Kramer.

Clint Eastwood

Za ostala značenja, v. Clint Eastwood (razvrstavanje).Clint Eastwood ml. (San Francisco, 31. svibnja 1930.), američki je filmski glumac, redatelj i producent.

Iako je njegov redateljski rad na posljednjim filmovima kao što su Pisma s Iwo Jime i Zastave naših očeva doživio velika priznanja od strane kritike, Eastwood je najpoznatiji po ulogama antijunaka, ponajprije u vesternima Sergia Leonea u šezdesetima, i "žestokih momaka", kao što je inspektor 'Prljavi' Harry Callahan u filmovima Prljavi Harry u sedamdesetima i osamdesetima.

Edom, Texas

Za ostale upotrebe, v. Edom (razvrstavanje).Edom je grad u američkoj saveznoj državi Teksas. Po popisu stanovništva iz 2010. u njemu je živelo 375 stanovnika.

Filistejci

Za ostala značenja, v. Filistejci (razvrstavanje).

Filistejci ili Filistinci (hebrejskli פלשתים, plishtim) su bili narod nastanjen na južnoj obali Kanaana, na teritoriji kasnije nazvanoj Filistija. Porjeklo im je predmet rasprave među naučnicima, ali moderna arheologija je sugerisala kulturne veze s mikenskim svijetom u Grčkoj. Iako su Filistejci preuzeli lokalnu kanaansku kulturu i jezik prije nego što su ostavili i jedan zapis, sugeriše se da je nekoliko filistejskih riječi bilo indoevropskog porjekla (v. filistejski jezik).

Dana 10. srpnja 2016. godine obznanjeno je veliko arheološko otkriće filistejskog groblja u blizini Aškelona.

Gustav Modrušan

Gustav Modrušan (1859. - Karlovac, 10. prosinca 1930.) je bio hrvatski političar i ljekarnik, magistar farmacije, zaslužni karlovački gradonačelnik.Bio je vlasnik ljekarne K sv. Ćirilu i Metodu na predjelu Baniji od 1889. do 1906. godine. Bio je gradonačelnik grada Karlovca, u razdoblju kad su pravaši bili uspješni u Karlovcu. Od 1896. do 1920. pravaši su Karlovcu dali četvoricu gradonačelnika. Modrušan je obnašao gradonačelničku dužnost od 3. lipnja 1912. do 13. travnja 1920. Za svog mandata zalagao se za osuvremenjenje infrastrukture u gradu i uređenje grada Karlovca. Osnovao je Banijansku pomoćnicu. (Štedna i pripomoćna zadruga na Baniji)Na izborima za hrvatski sabor 1913. ušao je kao zastupnik izbornog kotara Draganića.

Ime Gustava Modrušana dovodi se i u svezi s osnivanjem karlovačkog gradskog muzeja. 1904. grad je odlučio osnovati muzej, a sljedeće godine za oživotvoriti ovu zadaću dano je Miji Balašu, Gustavu Modrušanu i Vatroslavu Reineru.Modrušan je bio i dioničarem novog mlina u Karlovcu na rijeci Korani (Prvi hrvatski mlin na čigre d.d.) koji je po kapacitetu i po opremljenosti bio drugi mlin u Hrvatskoj, odmah iza zagrebačkog kraljevskog paromlina. Osim Modrušana osnivači-dioničari bili su Prva hrvatska štedionica, Hrvatska komercijalna banka, Pučka štedionica, Karlovačka štedionica, bogati zagrebački i karlovački pojedinci Petar Bakšić (karlovački gradonačelnik i saborski zastupnik), Božo Vinković (karlovački gradonačelnik), Samuel Kramer, Dragutin Herman, Gašo Dević, saborski zastupnik Antun Strzalkovsky, Robert Reiss, Vilim Reiner, Vatroslav Reier i David Kramer.Bio je i u ravnateljstvu tvornice koža, imao je tvornicu soda vode na Baniji, predsjedavao je Zemljišnom zajednicom imovne općine na Baniji.Zajedno s karlovačkim oporbenjacima iz saborskih klupa Edom Lukinićem i Božom Vinkovićem bio je na čelu demonstranata koji su prosvjedovali protiv omraženog hrvatskog bana Pavla Raucha. Posljedica prosvjeda bila je da je gradonačelnik Ivan Banjavčić zbog nesmotrene potpore koju je dao omraženom banu prigodom posjeta gradu Karlovcu srpnja 1908. bio prisiljen demisionirati.

Hari Mata Hari

Hari Mata Hari je glazbeni sastav iz Bosne i Hercegovine, osnovan u rujnu 1985. godine. Članovi tek osnovane grupe bili su Hajrudin Varešanović, Izo Kolečić, Edo Mulahalilović, Pjer Žalica i Zoran Kesić. Njihov prvi album je bio "U tvojoj kosi", a nastupili su na Jugoviziji 1986. s pjesmom "U tvojoj kosi" i osvojili 5. mjesto. Na Eurosongu 2006. s pjesmom "Lejla" osvojili su 3. mjesto.

Grupa Hari Mata Hari je često menjala sastav. Danas je čine Hari Varešanović (vokal), Izudin Izo Kolečić (bubnjevi, udaraljke), Karlo Martinović (solo gitara, prateći vokal) i Nihad Voloder (bas gitara, prateći vokal). Većinu pesama Hari Mata Harija komponuje i aranžira Varešanović, a tekstove piše Fahrudin Pecikoza-Peco.

Septembra 1985. godine, Hari Varešanović zajedno sa članovima sastava "Baobab", Izom Kolečićem, Edom Mulihalilovićem, Pjerom Žalicom i Zoranom Kesićem, koja je ranije te godine pobedila na festivalu Nove nade, nove snage', osniva sastav "Hari Mata Hari". Iste godine objavili su i album prvenac U tvojoj kosi. 1986. godine, Hari Mata Hari napuštaju Pjer Žalica "Badžo" (koji je želeo da se bavi režijom) i Zoran Kesić, a zamenjuju ih klavijaturista Adi Mulihalilović i basista Neno Jeleč, namesto kojeg je ubrzo zatim došao Željko Zuber. Njihov album iz ove godine, Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija, proglašen je za najbolji album godine, a na Jugoviziji, nacionalnom takmičenju za izbor predstavnika SFR Jugoslavije na Pesmi Evrovizije, Hari Mata Hari su 1986. u Prištini osvojili peto mesto sa pesmom U tvojoj kosi, te četrnaesto mesto sa pesmom Nebeska kraljica 1987. u Beogradu.

1988. godine Hari Mata Hari počinje da snima za zagrebački Jugoton i sledi serija fantastično uspešnih izdanja. Album Ja te volim najviše na svijetu iz 1988. koji je prodat u 300.000 primeraka, nosio je 10 pesama koje su listom još uvek (2006.) slušane (Igrale se delije, Javi se, Sedamnaest ti je godina sa Tatjanom Matejaš Tajči, Naše malo misto, Ja te volim najviše na svijetu, Hej, kako si, Zapleši, Kad dođe oktobar, Ruža bez trna, Poslednji valcer sa Dunava). Usledila je 1989. ploča Volio bih da te ne volim, prodata u 500.000 kopija (Svi moji drumovi, Na more dođite, Što je bilo bilo je, Pazi šta radiš sa Tajči) i 1990. album Strah me da te ne volim, prodat u rekordnih 700.000 primeraka (Prsten i zlatni lanac, Otkud ti k'o sudbina, Ostavi suze za kraj, Daj još jednom da čujem ti glas, Nek' nebo nam sudi). Na izuzetno jakoj jugoslovenskoj pop sceni kasnih osamdesetih, pesme sastava Hari Mata Harija su uvek bile pri samom vrhu lestvica. Na turnejama su im gostovale La Toja Džekson i Sabrina. Hari Mata Hari su na tri "Mesama" za redom (1989., 1990. i 1991.) osvajali titulu najbolje pop grupe SFRJ. Pripale su im i nagrade za pesmu godine, kao i "Oskar popularnosti".

Raspad Jugoslavije i rat koji je on prouzrokovao, jasno, ostavio je traga i u karijeri Hari Mata Harija. 1991. godine sastav izdaju album Rođena si samo za mene za sarajevski Diskoton (Ja ne pijem sa Harisom Džinovićem, Nije za te bekrija, Nije zima što je zima), koji je imao skromniji uspeh, a zatim su aktivnosti zamrle do 1994. kada su u izbeglištvu objavili ploču Ostaj mi zbogom ljubavi (Bilo je lijepo dok je trajalo, Ti si mi droga, Ja sam kriv što sam živ, te obrada pesme Poletjela golubica sa Halidom Bešlićem). Od celog Hari Mata Harija delovali su tada samo Hari i Izo, a grupa se okupila tek 1997–1998, kada joj se priključuju Karlo Martinović i Miki Bodlović, te Adi Mulihalilović i Emir Mehić. Na scenu su se vratili na velika vrata albumom Ja nemam snage da te ne volim iz 1998. (Ne lomi me, Emina, Ja nemam snage da te ne volim, Gdje li si sada ljubavi, U pomoć).

Hari Mata Hari je 1999. godine sa pesmom Starac i more pobedio na prvom zajedničkom izboru za predstavnika Bosne i Hercegovine na Pesmi Evrovizije u Jerusalimu, ali je pesma naknadno diskvalifikovana, jer se ispostavilo da je Hari pesmu ranije prodao u Finskoj, gde je u međuvremenu i snimljena i izdata pre propisanog roka. Umesto njih, na Pesmi Evrovizije su učestvovali drugoplasirani Dino (Merlin) i Beatris sa pesmom Putnici, osvojivši sedmo mesto, najbolji plasman do sada za Bosnu i Hercegovinu. Iste godine, Hari je sa Hankom Paldum snimio duet Crni snijeg, a 2001. izlazi novi album Baš ti lijepo stoje suze, sa nekoliko pesama koje su postale veliki hitovi (Kao domine, Zjenico oka moga, Baš ti lijepo stoje suze), i gostujućim nastupima Sulejmana Ramadanovskog-Ramčeta u Sad znam fol i Dragane Mirković na Ja imam te, a k'o da nemam te. 2002. godine sa pesmom Ružmarin, koja je postala veliki hit, nastupaju u finalu 6. Hrvatskog radijskog festivala i predstavljaju Bosnu i Hercegovinu na takmičenju za Pesmu OGAE u Francuskoj, a 2003. godine nastupaju sa pesmom Idi, idi na 7. Hrvatskom radijskom festivalu i sa pesmom Navodno (zajedno sa Ivanom Banfić) i na Splitskom festivalu. Nakon niza koncerata po Balkanu, Evropi i Australiji, grupa je počela spremati novi album, pridružio im se Harijev dugogodišnji saradnik Franjo Valentić, a napustio Mili Bodlović radi samostalne karijere. Na 8. Hrvatskom radio festivalu učestvovali su sa pesmom Nema čega nema, a na Splitskom festivalu sa pesmom Zakon jačega sa Kemalom Montenom. Krajem godine izašao je i brži album pod tim nazivom, za beogradski Haj-faj centar, zagrebački Kroacija rekords i sarajevski Diskoton.

Javni RTV servis Bosne i Hercegovine je predstavnika za Pesmu Evrovizije 2006. u Atini izabrao internom selekcijom, a 9. februara je saopštio da će to biti Hari Mata Hari, potvrđujući glasine koje su o ovome kružile već dva meseca. Emiter je BH Eurosong kampanji dao i naziv Vrijeme je za Bosnu i Hercegovinu, a pesmu opisao kao bosansku verziju priče o Romeu i Juliji. Prvi je put pesma prikazana javnosti 5. marta 2006. na posebnoj večeri "BH Eurosong 06" u sarajevskom Narodnom pozorištu uz živi prenos RTV BiH, gde ju je Hari otpevao uživo uz ovacije publike, a šest dana kasnije Hari je sa pesmom bio i na prvom gostovanju u Beogradu, na finalnoj večeri Evropesme-Europjesme 2006. Pesma Lejla je snažna balada o neuzvraćenoj, dalekoj ljubavi sa jakim zvukom sevdaha i deonicama lokalnih instrumenata. Žensko ime Lejla je arapskog porekla i označava veoma tamnu noć, posebno onu u kojoj je sudbina u Božijim rukama, noć hiljadu snova i želja. Prvi put je romantizovano u legendi o Medžnunu i Lejli, priči o mladom čoveku tragično zaljubljenom u ćerku vođe susednog plemena, a pesme ovog naziva imali su i Erik Klepton i ZZ Top. Tekst su pisali Fahrudin Pecikoza i Dejan Ivanović na muziku Željka Joksimovića. Joksimović, predstavnik Srbije i Crne Gore na Pesmi Evrovizije 2004. u Istanbulu (Lane moje, 2. mesto), izjavio je da je odbio slične ponude iz nekoliko evropskih zemalja i da je Lejlu radio bez naknade, kao dragi poklon. Promotivni spot, koji je režirao Pjer Žalica, osim Harija i družine, prikazuje i tradicionalne tkalje i duvandžiju. Sniman je na nekoliko lokacija u Herecegovini: po ciči zimi u planinama kraj Blidinja, na jezeru-nacionalnom parku Hutovo blato, na Ruištu, i u Mostaru, kraj Starog mosta i u starom gradskom jezgru. Pesma je zvanično dobila naziv nakon glasanja na mrežnom mestu RTV BiH (sa 3501 glasom, ostali predlozi bili su Zar bi mogla ti drugog voljeti sa 660 i Sakrivena sa 462 glasa).

Tri godine nakon uspeha na Pesmi Evrovizije u Atini, grupa Hari Mata Hari izdaje studijski album "Sreća" za beogradski "City records". Album obiluje gostujućim nastupima Arsena Dedića u "Sve smo podijelili", Eldina Huseinbegovića u veoma duhovnoj i filozofskoj pesmi "Tvoje je samo to što daš" i vlasnice anđeoskog glasa Nine Banjica - Blok 45 Badrić u "Ne mogu ti reći šta je tuga", kojom je i najavljen novi album. Osim navedenih, na aktuelnom (2010.) albumu izdvajaju se i naslovna numera "Sreća", zatim "Azra", "Zaigra srce moje", "Uplakanooka", "Stope da ti ljubim", kao i obrada sevdalinke "Jutros mi je ruža procvjetala". U novembru 2009. godine grupa je održala seriju uspešnih koncerata u "Sava" centru u Beogradu.

Osim brojnih koncerata u sarajevskoj "Skenderiji" i "Zetri", Hari Mata Hari nikada nije imao problema da napuni koncerte bilo gde na prostoru nekadašnje Jugoslavije. 1999. godine su u Beogradu sedam uzastopnih dana svirali rasprodane koncerte u "Sava centru". Album Baš ti lijepo stoje suze su promovisali klupskim koncertima, u "Akvi" u Sarajevu na godišnjicu osnivanja sastava, u "Trezoru" u Beogradu na Dan zaljubljenih, te u "Bestu" u Zagrebu 27. februara (Hari kaže da je to dan kada se on zaljubio). Hari Varešanović je komponovao i pisao tekstove i za brojne druge balkanske izvođače (skorije npr. za Eminu Jahović i Elviru Rahić), kao i za film "Duhovi Sarajeva". Ne preza od saradnje sa izvođačima narodne muzike. Oženjen je Aidom, imaju kćerku Nađu i sina Damira.

Izudin Kolečić rođen je 15. avgusta 1963. u Nevesinju. Sa Hari Mata Harijem je od osnivanja 1985., a učestovovao je u pratnji Zlatana Fazlića Fazle sa pesmom Sva bol svijeta na prvom samostalnom učešću Bosne i Hercegovine na Pesmi Evrovizije 1993 u Milstritu. Karlo Martinović, rođen 21. oktobra 1977. u Nojsu (Nemačka), je u sastavu od 1997. Pohađao je studije klasične gitare u Dizeldorfu, a sprema i samostalni projekat. Nihad Voloder, rođen 26. marta 1978. u Sarajevu, trenutno završava studije muzikologije na sarajevskoj Muzičkoj akademiji. Nihad svira brojne žičane instrumente (saz, buzuki, mandolina, bas prim), producira, komponuje, aranžira i često radi muziku za film i televiziju.

Ivan Hirkan

Ivan Hirkan (? - 104. pne.) bio je hasmonejski vladar Judeje od 134. pne. do 104. pne. Na vlast je došao nakon što su njegov otac Simon Makabejac i dva brata na jednom banketu ubijeni od strane Ptolemeja, sina Abubovog. Ivan je nakon toga preuzeo vlast kao knez Judeje i prvosvećenik Izraela. Na samom početku vladavine je doživio težak udarac kada je seleukidski kralj Antioh VII Sidet opsjeo Jeruzalem i prisilio Jevreje da plate ogroman danak, prisilivši išto tako Ivana Hirkana da opljačka Davidov grob kako bi nabavio zlato u tu svrhu. Hirkan je nakon toga pratio Antioha na pohodu na Partsko Carstvo, ali je nakon Antiohove pogibije iskoristiop metež i raspad seleukidske države kako bi od Judeje napravio nezavisnu državu. Održavao je dobre odnose s Rimom, a uzevši grčko ime Hirkan (Hyrcanus) djelomično je raskrstio s anti-helenističkom politikom svojih makabejskih prethodnika. Pod njegovom vlašću se Judeja proširili na teritorije Samarije i Idujemaca koje je prisilno preobratio na judaizam. Naslijedio ga je sin Aristobul.

Joram od Jude

Jehoram ili Joram od Jude (יהורם המלך) bio je kralj drevnog Kraljevstva Juda i sin Jozafatov (2 Kraljevi 8:16).

William F. Albright mu je vladavinu datirao u period 849. pne.-842. pne., dok je E. R. Thiele naveo datume 848. pne.-841. pne..

Jehoram je sklopio savez sa Kraljevstvom Izrael oženivši Athaliah, the daughter of Ahab. Usprkos saveza s moćnijom sjevernom državom, Jehoramova vladavina nad Judom je bila slaba. Edom se pobunio, a kada je Jehoram krenuo da to uguši, vojska mu se razbježala pred Edomcima, pa im je morao priznati nezavisnost. Grad Libnah se pobunio protiv njegove vladaine, a 2 Ljetopisi (21:10), navode kao razlog da je "napustio Jahvea, Boga svojih otaca."

2 Ljetopisi također navodi i pljačkaški prepad Filistejaca, Arapa i Etiopljana koji su ušli u kraljevske odaje te odveli cijelu porodicu osim najmlađeg sina Ahazije (21:16f). Nakon toga je Jahve učinio Jehorama da pati od upale trbuha, da mu crijeva izađu i umre dvije godine poslije (21:18f).

Knjiga Izlaska

Knjiga Izlaska (heb. שׁמות; grč. Ἔξοδος; lat. Exodus) ili Druga knjiga Mojsijeva druga je knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Izl.

Pisac je Mojsije, a mesto pisanja je Sinajska pustoš. Pisanje je završeno 1512.pne., godinu dana nakon što su Izraelci napustili Egipat. Knjiga obuhvata vreme od 1657-1512pne., tj. od Josifove smrti do podizanja šatora Jehovinog (Božjeg) obožavanja (2.Mojs.1:6; 40:17).

Dokaz da je pisac Mojsije je taj što je 2. Mojsijeva druga sveska Pentateuha, kao i ukazivanja u samoj knjizi da Mojsije pravi pisani zapis pod Jehovinim vođstvom (2.Mojs. 17:14; 24:4; 34:27). Prema biblijskim naučnicima Veskotu i Hortu, Isus i pisci Hrišćanskih grčkih pisama (Novog zaveta) citiraju ili ukazuju na 2.Mojsijevu više od 100 puta. Tako, na primer, Isus kaže:’’Nije li vam Mojsije dao zakon?’’ (Jovan 7:19).

Obadija (knjiga)

Obadija ili Avdije je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Ob. Najkraća je knjiga u Bibliji, ima samo jedno poglavlje, koje se sastoji od 21 retka.

Pisac je Obadija (Abdias), čije ime znači "sluga Božji". Ne znaju se podaci iz njegova života. Nije poznato ni vrijeme pisanja ove knjige. Jedni stručnjaci smatraju, da je živio u u doba judejskoga kralja Jorama (848.-841. pne.), a drugi da je živio u vrijeme razaranja Jeruzalema, 586. g. pne. Obadija naviješta uništenje naroda Edoma. Oni su višestoljetni neprijatelji izraelskog naroda. Izrael i Edom su potekli od dva brata blizanaca Ezava i Jakova. Još prije nego su se rodili, Bog je navijestio, da će stariji Ezav služiti mlađemu Jakovu . Ezav je zbog toga zamrzio Jakova (Post 27). Kasnije su se pomirili. Od Ezava je potekao edomski narod, koji je mrzio izraelski narod. Sukobljavali su se tijekom stoljeća. Npr. Edomci nisu pustili Izraelce, da prođu kroz njihovu zemlju, kad su otišli iz Egipta (Br 20,14-21) i radovali su se nakon razorenja Jeruzalema 586. g. pne. Narod Edom je postojao do 70 g. i tada nestaju iz povijesti.

U prvih 9 redaka Obadija naviješta propast Edoma. Dalje navodi razloge razloge za to: "Za pokolj i nasilje nad bratom Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda (Ob 1,9)" . Edomci su se naslađivali, kad je izraelski narod doživio nesreće (Ob 1,12). Na kraju prorokuje Dan Jahvin i spasenje Izraela.

Obadijina knjiga poručuje, da premda je Bog milosrdan i oprašta, postoje kazne zbog lošeg ponašanja. Kazna se može dogoditi i unutar roda. Izrael i Edom su srodni narodi. Ako pripadnici nekog naroda loše se postupaju prema srodnom narodu, doživjet će kaznu, koju je doživio Edom zbog zlostavljanja Izraela.

Oultrejordain

Oultrejordain (na francuskom doslovno "Prekojordanje"), formalno Gospodstvo Oultrejordain ili, rjeđe, Transjordanija, je izraz koji se u vrijeme križarskih ratova koristio za teritorije pod kontrolom križara istočno od rijeke Jordan.

Područje koje je u biblijska vremena obuhvaćalo zemlje Edom i Moab, su prije Prvog križarskog rata kontrolirali Fatimidi. Bilo je to relativno pustinjsko, slabo naseljeno područje s nedefiniranim granicama, ali blizu važnih trgovačkih i hodočasničkih ruta između Sirije i Arabije. Jeruzalemski kralj Balduin I je na njega počeo slati ekspedicije još 1100. ali je konačna kontrola uspostavljena tek s izgradnjom strateškog zamka Montreal. Godine 1118. je uprava povjerena Romanu od Le Puya, ali je tek 1126. Pagan Vinar dobio feudalnu titulu "gospodar" (francuski: seigneur). Novi entitet je bio u vazalnom odnosu prema jeruzalemskim kraljevima, sve do Raynalda od Chatillona koji je počeo iskazivati sve veću samovolju, ali i agresivnost prema muslimanskim hodočasnicima. To je Saladin iskoristio kao izgovor za invaziju koja će dovesti do bitke kod Hatina i pada Jeruzalema 1187. Pojedine križarska uporišta u Outlejordainu su se održala još dvije godine kasnije.

Poslije toga su titulu gospodara Outlejordaina pojedini evropski feudalci simbolički koristili sve do 14. vijeka.

Proročanstvo

Definicija: Nadahnute poruke; otkrivenje božanske volje i namere. Proročanstvo može biti predskazivanje nečega što će doći, nadahnuta moralna pouka ili izraz božanske zapovesti ili suda.

Sargon II

Sargon II je bio kralj Asirije, koji je vladao od 722 do 705. pre Hrista. Postao je 710. pre Hrista i kralj Vavilona. Kipar, Frigija, Izrael, Sirija su bili tada u posedu Asirije. Nije jasno da li je bio uzurpator, ili je bio sin Tiglat-Pilesera III. U zapisima on se predstavlja kao novi čovek i retko spominje svoje prethodnike. Ipak uzeo je ime Šaru-kinu ili pravi kralj, prema Sargonu od Akada, koji je osnovao prvo semitsko carstvo , tj Akadsko carstvo, čitavih 16 vekova pre Sargona II.

Stepmom

Stepmom je američki igrani film snimljen 1998. godine u režiji Chrisa Columbusa sa Julijom Roberts, Susan Sarandon i Edom Harrisom u glavnim ulogama. Po žanru je dramedija i prati odnos mlade modne fotografkinje sa bivšom suprugom svog sadašnjeg dečka. Film je imao uspeh i u bioskopima, iako nešto slabiji kod kritičara. Suzan Sarandon je bila nominovana za Zlatni globus za najbolju glavnu glumicu.

U Hrvatskoj je prikazan pod naslovom Pomajka, a u Srbiji pod naslovom Maćeha.

Tokio

Tokio (japanski: 東京‎; Tōkyō slušaj) nekadašnji Edo je glavni i najveći grad Japana od 8 535 792 stanovnika (po procjeni iz 2006). Ali metropolitanski (prefektura) Tokio je puno veći, on ima oko 13 185 502 stanovnika, dok još 20 miliona ljudi svaki dan putuje iz okolnih područja radi posla. Tokio je centralno mesto japanske politike, ekonomije, kulture i obrazovanja, kao i grad u kom stoluje japanski car. Tokio je i poslovni i financijski centar istočne Azije.

Zanimljivo je da ima daleko manje nebodera nego drugi gradovi slične veličine, a čemu je razlog standardi u gradnji koji su zahtevani zbog čestih zemljotresa. Zgrada gradske vlade (Tokio metropoliten) je najviši neboder u Tokiju. Tokio ima najkompleksniji sistem javnog prevoza na svetu.

U doslovnom prevodu Tokio znači "istočna prestonica" na japanskom, a ime je dobila zato što je stara prestonica (Kjoto) nalazila na zapadu i bila je preimenovana u "Saikio" (西京 Saikyō), što znači "zapadna prestonica", u toku devetnaestog veka. Do 1870. Tokio je bio poznat pod imenom "Edo" (u nekim evropskim jezicima se izgovara "Jedo"). Kada je Carska porodica preselila iz Kjota ime je promenjeno.

Zlatko Prica

Zlatko Prica (Pečuh, 1916 - Rijeka, 2003), bio je hrvatski slikar i likovni pedagog.

Željko Bebek

Želimir - Željko Bebek rođen 16. 12. 1945. godine je jugoslovenski rok muzičar, koji je najpoznatiji kao prvi pevač Bijelog dugmeta.

Bebek je rođen u [Sarajevu ]. Rano je pokazao interes za muziku, zabavljajući majčine goste tako što je pevao pesme koje je čuo na radiju. Takođe je eksperimentisao sa harmonikom, ali ju je ostavio u trećem razredu osnovne škole, pošto je želeo da svira gitaru i peva, ali se učitelj nije složio, tako da je Željko završio sa mandolinom. Ubrzo je postao najbolji mandolinista u školi, pa mu je dozvoljeno da svira gitaru.

Sa šesnaest godina prvi put je zasvirao u bendu, u zabavnom klubu Druge gimnazije koji se zvao Eho 61, gde je upoznao Kornelija Kovača, Zorana i Fadila Redžića. Kada se grupe raspala, Bebek je nastavio da svira sa braćom Redžić sve do Fadilovog prelaska u Indekse. U to vreme Edo Bogeljić ga poziva u grupu Kodeks. Bio je pevač i ritam gitarista Kodeksa u 1960ima. Oko 1969. je upoznao Gorana Bregovića i grupa je počela da svira sa njim. 1969. godine sviraju u dubrovačkom Splendid baru, gde ih je uočio Italijan Renato Pacifiko i ponudio im da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Grupa je prešala u Italiju i imala je više nego uspešnu karijeru sve dok Milić Vukašinović nije stupio u grupu, donevši sa sobom novi muzički uticaj i grupa je počela da zanemaruje Željka, pošto im više nije bio potreban pevač. Bebek je napustio grupu 1970, vratio se u Sarajevo i ponovo osnovao Nove Kodekse sa Edom Bogeljićem (koji je napustio Kodekse par meseci nakon što su otišli u Italiju). Grupa je imala malo uspeha i Željko je ubrzo morao da služi vojsku.

Nakon perioda neprijateljstva, 1972. (nakon Bebekovog povratka iz vojske) Bregović je pozvao Bebeka da peva sa njegovom novom grupom Jutro, koje se ubrzo transformisalo u Bijelo dugme.

Bebek je nastavio karijeru kao pevač i povremeni bas gitarista Bijelog dugmeta od 1974. do 1984. 1978. je snimio solo album "Skoro da smo isti" sa bubnjarom Điđijem Jankelićem, Edom Bogaljićem na gitari i Nevenom Pocrnjićem na klavijaturama. Album nije bio veliki uspeh. 1984, malo pre napuštanja Bijelog dugmeta, Bebek je snimio svoj drugi solo album "Mene tjera neki vrag". Grupu zvanično napušta 23. 4. 1984. godine. Svojim autorskim albumom iz 1985. "'Željko Bebek i Armija B" pokušava da se vrati na muzičku scenu, ali bez velikog uspeha.

Njegova solo karijera je bila naročito uspešna. Snimio je velike hitove, poput: Ko je mene prokleo, Šta je meni ovo trebalo, Da bog da te voda odnijela, Kako došlo, tako prošlo, Oprosti mi što te volim, Kučka nevjerna, Sinoć sam pola kafane popio (za koju je tekst napisao Bora Đorđević), Il' me ženi, il' tamburu kupi.

Kada su izbili ratovi u bivšoj Jugoslaviji, Bebek se preselio u Zagreb, gde nastavlja da živi i radi. Njegove izdavačke kuće su uključivale Taped Pictures i Kroaciju Rekords.

Učestvovao je u tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta 2005.

Na drugim jezicima

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.