Woodrow Wilson

Thomas Woodrow Wilson (28. prosinca 1856. - 3. veljače 1924.), američki povjesničar, publicist i političar, 28. predsjednik SAD-a koji je potakao stvaranje Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda.

Thomas Woodrow Wilson
Woodrow Wilson

28. predsjednik SAD-a
trajanje službe
4. ožujka 1913. – 4. ožujka 1921.
Potpredsjednik   Thomas R. Marshall
Prethodnik William Howard Taft
Nasljednik Warren G. Harding
Rođenje 28. prosinca 1856.
Smrt 3. veljače 1924.
Politička stranka Demokrat

Rani život i karijera

Thomas Woodrow Wilson rodio se 28. prosinca 1856. godine kao sin vlč. dr. Josepha Ruggersa Wilsona i Janet Woodrow. Roditelji su mu se početkom 1850-ih godina doselili iz Ohia u Virginiju te prihvatili južnjački način života. Wilsonovi su držali robove, a nakon izbijanja građanskog rata podržavali Konfederaciju. Wilsonov otac, inače prezbiterijanski svećenik, je služio kao kapelan u južnjačkoj vojsci, a Wilson će često spominjati kako mu je najsretniji dan u životu bio kada se sreo oči u oči sa slavnim južnjačkim generalom Leejem.

Nakon rata je Wilsonov otac služio u Georgiji i Južnoj Karolini. Mladi Wilson je 1870-ih godina upisao Davidson College, ali se poslije preselio na Princeton gdje je diplomirao 1879. godine. Nakon toga je diplomirao pravo na Univerzitetu Virginije i kraće vrijeme se bavio advokaturom. Ipak, Wilsona je od prava daleko više zanimala politika, ali ne u praksi, nego kao znanost. Stoga se upisao na novootvoreni Johns Hopkins Univerzitet gdje je upisao studij političkih znanosti.

Wilson je diplomirao 1886. godine, a njegov diplomski rad je poslije izdan kao knjiga Congressional Government (Kongresna vlada) te izazvao veliku pozornost javnosti. U njemu je na temelju pažljivog proučavanja američkog političkog sistema, kojim su u poratnom periodu prevladavali korumpirani republikanski Kongres i neefikasna izvršna vlast, došao do zaključka da se tadašnji Ustav Sjedinjenih Američkih Država s trodiobom vlasti mora ukinuti i zamijeniti novim kroz koji bi se u SAD uveo parlamentarni sustav nalik na onaj u Velikoj Britaniji.

Iako američki političari nisu prihvatili ta stajališta, i iako ih je i sam Wilson poslije revidirao, ta je knjiga učinila Wilsona jednim od najpoznatijih i najutjecajnijih intelektualaca svog doba. Wilson je postao predavač na Bryn Mawr koledžu, te Wesleyan univerzitetu, da bi 1890. godine postao profesor prava i političke ekonomije na Princetonu.

Wilsonov ugled je rastao sve dok 1902. godine nije postao predsjednikom Univerziteta. To je iskoristio kao priliku da neke od svojih reformatorskih ideja primijeni u praksi. Zamislio je univerzitet kao "demokratsku državu" i poduzeo niz reformi u cilju autonomije fakulteta, povećanja broja i kvalitete nastavnika, te pooštrenja akademskih kriterija. Zbog toga je s vremenom došao u sukob s dekanom Andrewom Flemingom Westom i bivšim predsjednikom SAD-a, a sada članom uprave, Groverom Clevelandom.

Iscrpljen tim sukobom, Wilson je prihvatio ponudu Demokratske stranke da se po prvi put okuša kao političar. Kao zagovornik institucionalnih reformi se kandidirao za guvernera New Jerseya te je izabran 1910. godine.

Na tom položaju je pokazao bliskost stavovima Williama Jenningsa Bryana, karizmatskog vođe populističke frakcije u Demokratskoj stranci. Njihovo savezništvo je 1912. godine na demokratskoj konvenciji rezultiralo nominacijom Wilsona kao predsjedničkog kandidata. Wilson je na izborima vrlo dobro iskoristio raskol među republikancima i podjelu njihovih glasova na tadašnjeg predsjednika Tafta i bivšeg predsjednika Roosevelta. S 42 % glasova Wilson je glatko izabran za predsjednika. Time je postao prvi južnjak izabran na tu funkciju nakon građanskog rata.

Wilsonovo predsjedništvo

Wilsonova administracija je u sferi politike predstavljala kontinuitet s politikom dvojice svojih prethodnika. Zakoni protiv trustova su pooštreni, te je osnovana Federalna trgovinska komisija (FTC) kao novo regulatorno tijelo s još većim regulatornim ovlastima. Još je važnija bila dotada najveća reforma bankarskog sistema, kojim je stvoren američkih Federalnih rezervi, te tako vlada dobila još veću kontrolu nad monetarnom i financijskom politikom.

Wilsonovo predsjedništvo je ipak daleko više obilježilo izbijanje prvog svjetskog rata. SAD su proglasile neutralnost, a mišljenje javnosti o ratu bilo je podijeljeno. Najveći dio je htio da se zadrži neutralnost; nešto manji dio je, zgrožen njemačkim gaženjem neutralnosti Belgije, htio da se SAD priključe Antanti; irski i njemački imigranti i njihovi potomci su, pak, htjeli da SAD stupe u rat na strani Središnjih sila.

Wilson se, pak, držao neutralnosti, iako je rat i pitanje nacionalne sigurnosti poslužio kao izgovor za okupaciju Haitija, kupnju Djevičanskih otoka od Danske, te vojne intervencije u Meksiku i Nikaragvi. Wilson je istodobno odbio pozive da američku vojsku ozbiljnije pripremi za sukob, držeći da bi same pripreme mogle izazvati nepotrebni rat.

S druge strane je antipatija prema Njemačkoj rasla u američkoj javnosti, dijelom i zbog neograničenog podmorničkog rata, te potapanja putničkog broda RMS Lusitania gdje je poginuo veliki broj američkih državljana. To su na predsjedničkim izborima 1916. godine nastojali iskoristiti republikanci i njihov kandidat Charles Evans Hughes. Međutim, Wilson je prije toga uspio od Nijemaca ishoditi prekid neograničenog podmorničkog rata te tako sebi omogućiti tijesnu izbornu pobjedu.

Početkom sljedeće godine Njemačka je ponovno proglasila neograničeni podmornički rat, a u američkom tisku uskoro se pojavio Zimmermanov telegram u kojem Njemačka nudi Meksiku savez i povrat teritorija izgubljenih u meksičko-američkom ratu kao nagradu za objavu rata SAD. Wilson je, suočen s otvorenim neprijateljstvom Njemačke, stavljen pred gotov čin te je 1. travnja 1917. godine zatražio objavu rata Centralnim silama.

Američka javnost je na to reagirala izljevima šovinističke histerije, ispočetka usmjerene prema njemačkim imigrantima i njihovim potomcima, a zatim i prema socijalistima i pacifistima. Wilsonova administracija je tome dala svoj doprinos zakonima koji su ograničili slobodu izražavanja, te stvaranjem Komiteta za javne informacije - prvim federalnim tijelom organiziranim u svrhu propagande. SAD su također uvele regrutaciju i mobilizirale veliku vojsku. Međutim, trebat će proći najmanje godinu dana prije nego što se ekspedicijski korpus pod generalom Johnom C. Pershingom dovoljno obuči kako bi mogao aktivnije sudjelovati u borbama na zapadnoj bojišnici (fronti).

Ulazak SAD-a u rat je ipak dao snažan propagandni poticaj Antanti. Wilson je, nastojeći opravdati odluku da se pogaze predizborna obećanja i uđe u rat, toj odluci dao ideološko objašnjenje. Opisavši rat kao podrivanje temelja zapadne civilizacije, odnosno kao plod "despotskih" režima Starog svijeta, Wilson je držao da SAD imaju moralnu dužnost stari poredak temeljen na tajnoj diplomaciji velikih sila zamijeniti transparentnim sistemom temeljenom na ravnopravnim državama, odnosno modeliranom prema američkoj demokraciji. Time bi se spriječili svi budući ratovi, odnosno prvi svjetski rat učinilo "ratom koji će prekinuti sve ratove". Wilson je početkom 1918. godine te stavove iznio u programu zvanom 14 točaka, u kome se prvi put spomenulo pravo na samoodređenje naroda.

Wilson je iz ideoloških razloga bio prilično zadovoljan s februarskom revolucijom, isto kao i prilično razočaran s oktobarskom revolucijom, koja je u Rusiji srušila kratkotrajnu demokratsku vladu. Zbog toga je još krajem 1917. godine počeo podupirati kontrarevolucionare u građanskom ratu, a na sjever Rusije i u Vladivostok su poslani ekspedicijski korpusi. U samom SAD se to odrazilo kao antikomunistička histerija te niz represivnih mjera usmjerenih prema komunistima, socijalistima i anarhistima.

Nakon završetka rata Wilson je kao prvi američki predsjednik u povijesti službeno doputovao u Europu kako bi sudjelovao u radu versajske mirovne konferencija. Wilson je tada bio najpopularniji svjetski vođa - javnost ratom iscrpljenih zemalja Antante ga je držala spasiteljem, a 14 točaka učinili su ga herojem novostvorenih nacionalnih država na istoku Europe. Tako je Bratislava u Čehoslovačkoj u to doba promijenila ime u Wilsonovo mjesto (slovački Wilsonov grad).

Wilson je sav svoj autoritet i energiju uložio u stvaranje što boljeg mirovnog ugovora. Inzistirao je da on sadrži odredbe o stvaranju Lige naroda - organizacije koja bi u budućnosti morala jamčiti svjetski mir. Versajski ugovor je tako donesen 1919. godine. Iste godine dobio je i Nobelovu nagradu za mir.

Međutim, u samim SAD je Wilson nije uživao tako veliku popularnost, pa su 1918. godine na izborima većinu u Senatu stekli republikanci. Američka javnost je s prestankom rata izgubila interes za međunarodnu politiku, pogotovo kada je, kao u slučaju Wilsona, ona bila motivirana apstraktnim idealima. Senat je odbio ratificirati Versajski ugovor i SAD nije postala članicom Lige naroda.

Wilson je 2. listopada 1919. godine doživio teški moždani udar, nakon koga je ostao potpuno uzet. Njegova je supruga Edith Wilson odlučila to sakriti od javnosti i u tome do kraja mandata uspjela, postavši de facto predsjednica SAD-a.

Zadnje godine i smrt

Wilson se nakon izlaska iz Bijele kuće povukao iz javnosti i umro tri godine kasnije, 3. veljače 1924. godine.

Vanjske poveznice

Drugi projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Woodrow Wilson
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorna djela autora: Woodrow Wilson
Wikiquote-logo.svgNa stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Thomas Woodrow Wilson
28. prosinca

28. prosinca (28.12.) 362. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (363. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 3 dana.

8. siječnja

8. siječnja (8.1.) 8. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 357 dana (358 u prijestupnoj godini).

Demokratska stranka (SAD)

Demokratska stranka (Democratic Party) jedna je od dvije vodeće stranke Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Republikanskom strankom. Demokratska stranka vuče podrijetlo iz Demokratsko-republikanske stranke koju su 1792. osnovali Thomas Jefferson i James Madison, no današnja stranka je službeno osnovana 1828. godine od strane pristaša Andrewa Jacksona, što ju čini najstarijom političkom strankom s kontinuiranim djelovanjem na svijetu.

Kad je nastala u 19. stoljeću, to je bila konzervativna stranka koja je propagirala ekonomski liberalizam te se bavila poljoprivrednim interesima robovlasničkog Juga. Ostala je dominantna sve do američkog građanskog rata, kad su se mnogi Demokrati našli na strani poražene Konfederacije Američkih Država. Tada je prevlast na razini federacije preuzela, u to vrijeme liberalna, Republikanska stranka, dok su se Demokrati bazirali na etničkim manjinama i siromašnim farmerima.

Na predsjedničkim izborima 1912., Theodore Roosevelt se natjecao kao kandidat liberalne Progresivne stranke (kasnije je postao član Republikanske), što je naposlijetku dovelo do zamjene političkih platformi između Demokrata i Republikanaca. 1913, Woodrow Wilson je izabran kao prvi fiskalno progresivni predsjednik iz redova Demokrata. Od Franklina Roosevelta, Demokratska stranka je započela promovirati socijalni liberalizam i socijalnu pravdu.

Danas su Demokrati u Kongresu u većini progresivci i centristi te u manjoj, zanemarivoj mjeri konzervativci. Stranačka filozofija suvremenog liberalizma zagovara društvenu i ekonomsku jednakost u kombinaciji sa socijalnom državom. Stranka se zalaže za intervenciju države u gospodarstvo te povećanje regulacije tržišta. Programi, kao što su podrška sindikatima, pristupačne školarine, univerzalna zdravstvena zaštita i jednake mogućnosti za sve, zaštita potrošača i zaštita okoliša, čine jezgru gospodarske politike stranke. Demokratska stranka se udružila s manjim liberalnim regionalnim strankama diljem SAD-a, kao što su Farmersko-laburistička stranka u Minnesoti i Nestranačka liga u Sjevernoj Dakoti.

Dugo u 20. stoljeće, stranka je unutar sebe imala i konzervativna pro-poslovna i južnjačka konzervativno-populistička anti-poslovna krila. Koalicija New Deal (1932-1964) dobila je snažnu potporu birača europskog podrijetla od kojih su mnogi bili katolici iz urbanih sredina. Nakon Franklina Roosevelta, stranačko pro-poslovno krilo se održalo jedino među članstvom u državama Juga. Nakon rasnih previranja 1960-ih, većina južnjačkih bijelaca i mnogi katolici sa Sjevera su se okrenuli Republikanskoj stranci na predsjedničkim izborima. Nakon 1970-ih, nekoć značajan element radničkih sindikata postao je manji te je pružao manju podršku stranci. Tijekom 1990-ih, bijeli evangelici i južnjaci postali su skloni konzervativnoj Republikanskoj stranci na državnoj i lokalnoj razini nauštrb sve liberalnije Demokratske stranke. Rasne i etničke manjine, kao što su američki Židovi, Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci i Afroamerikanci, imaju tendenciju podržavati Demokratsku stranku mnogo više nego Republikansku, dajući Demokratskoj stranci značajnu prednost po pitanju broja članova (80:68)

Petnaest Demokrata obavljalo je dužnost predsjednika SAD-a: prvi je bio sedmi predsjednik Andrew Jackson (1829 - 1837) dok je Grover Cleveland služio dva mandata (1885 - 1889 i 1893 - 1897) te se stoga broji kao 22. i 24. predsjednik. Najnoviji je bio 44. predsjednik Barack Obama (2009 - 2017). Franklin Delano Roosevelt jedini je američki predsjednik koji je na dužnost biran četiri puta (1933 - 1945).

Edith Bolling Wilson

Edith Bolling Galt Wilson (Whyteville, 15. listopada 1872. - Washington D.C., 28. prosinca 1961.) je bila druga supruga 28. američkog predsjednika Woodrowa Wilsona od 18. prosinca 1915. do 4. ožujka 1921.

Ellen Axson Wilson

Ellen Louise Axson Wilson (Savannah, 15. svibnja 1860. - Washington D.C., 6. kolovoza 1914.) je bila prva supruga 28. američkog predsjednika Woodrowa Wilsona od 4. ožujka 1913. do 6. kolovoza 1914.

Guglielmo Marconi

Guglielmo Marconi (Bologna, 25. travnja 1874. - Rim, 20. srpnja 1937.), talijanski inženjer i fizičar.

Jedan od osnivača bežične telegrafije. Od 1896. živio je u Engleskoj, gdje je 1897. patentirao primjenu elektromagnetskih valova za bežičnu telegrafiju. Godine 1901. Marconi je prvi uspio predati radio-signal preko Atlantskog oceana. Godine 1932. upotrijebio je decimetarske radio-valove.

Za radove na bežičnoj telegrafiji podijelio je 1909. s Braunom Nobelovu nagradu za fiziku.

Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država je u pitanju zasluga za izum radija (tj. pripadnosti odgovarajućih patenata) ipak presudio u korist Nikole Tesle.

Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje

Godine 1964. Arno Allan Penzias i Robert Woodrow Wilson sasvim su slučajno otkrili kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (pozadinsko zračenje, prazračenje, eng. cosmic microwave background radiation, CMBR, rus. рели́ктовое излуче́ние, космическое микроволновое фоновое излучение) - kratkovalno zračenje zaostalo iz vremena 100 000 godina nakon Velikog praska.

Lech Wałęsa

Lech Wałęsa (Popowo, 29. rujna 1943.), poljski političar i državnik.

Od 1980. do 1990. bio je predsjednik sindikata Solidarność. Prvi je predsjednik demokratske Poljske (1990. - 1995.).

Godine 1983. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Poziv Wałęse je bio električar.

Nacotchtank

Nacotchtank (Nacotchtanke), pleme Algonquian Indijanaca koje je u rano kolonijalno (rano 17 stoljeće) doba obitavalo na području gdje se sastaju Potomac i Anacostia, vjerojatno na mjestu današnjeg Bolling Air Force Base, blizu Catholic University-ja, Washington, DC. Nanchotank (Nacotchtank) Indijanci bili su poluagrikulturno pleme, a znatan dio hrane potjecao je od ribolova na kristalno-bistrim vodama rijeke Anacostia.

Prema kapetanu John Smithu, koji ih posjećuje 1608. pleme je moglo imati oko 80 ratnika. Arheolog Stephen R. Potter, njihovo glavno naselje imalo je dominaciju nad još 4 druga sela u području Potomaca, jedno se nalazilo na mjestu sadašnjeg Arlingtona, druga dva blizu sadašnje Alexandrie i jedno na obali uz granicu Marylanda i DC., uzvodno od velikog mosta Woodrow Wilson Bridge. Lovno područje, prema arheolozima, nalazilo se na mjestu današnjeg Catholic University-ja.

Živjeli su od lova, ribolova i uzgoja kukuruza, a pripadali su plemenskoj konfederaciji Conoy.

Pariška mirovna konferencija 1919.

Pariška mirovna konferencija 1919. godine je bila konferencija koju su organizirali pobjednici u Prvom svjetskom ratu kako bi ustanovili mirovne sporazume između Saveznika i poraženih Središnjih sila. Konferencija je otvorena 18. siječnja 1919. godine i trajala je do 21. siječnja 1920. godine sa nekoliko prekida.

Primirje s Njemačkom 1918.

Primirje s Njemačkom 1918. dogodilo se 11. studenoga 1918. tijekom Prvog svjetskog rata između Saveznika i Njemačke. To je sporazum koji je okončao borbu na zapadnom bojištu.

Primirje je stupilo na snagu u Parizu u 11 sati 11. studenoga 1918. godine ("jedanaest sati jedanaestog dana jedanaestog mjeseca") i označilo je pobjedu Saveznika i potpuni poraz za Njemačku, iako ne formalno predaju. Nijemci su reagirali na politiku koju je predložio američki predsjednik Woodrow Wilson sa četrnaest točaka u siječnju 1918. godine. Stvarni uvjeti, u velikoj mjeri pisani od strane francuskog maršala i vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga Ferdinanda Focha, uključivali su prestanak neprijateljstava, povlačenje njemačke vojske iza vlastitih granica, očuvanje infrastrukture, razmjenu zatvorenika, obećanje o odštetama, raspoređivanje njemačkih ratnih brodova i podmornica te uvjete za produljenje ili ukidanje oružja.

Iako je primirje okončalo stvarne borbe, na Pariškoj mirovnoj konferenciji trebalo je šest mjeseci pregovora za zaključivanje mirovnog sporazuma, Versajskog ugovora.

Robert Woodrow Wilson

Robert Woodrow Wilson (Houston, 10. siječnja 1936.), američki radioastronom. Studirao u Houstonu i potom u Pasadeni na Kalifornijskom institutu za tehnologiju, gdje je i doktorirao 1962. Radio u Bellovim laboratorijima u Holmdelu, te je zajedno s A. A. Penziasom sastavio prijamni sustav kojim je otkriveno pozadinsko zračenje svemira, koje odgovara zračenju tvari na temperaturi 3 K preostaloj sa samih početaka stvaranja svemira (Veliki prasak). Za to su otkriće obojica, zajedno s P. L. Kapicom, dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1978.

Sveučilište Princeton

Sveučilište Princeton (engl. Princeton University, lat. Universitas Princetoniensis) privatno je znanstveno-istraživačko sveučilište iz istoimenog grada u New Jerseyu. Zajedno s Harvardom i Yaleom čini tzv. Veliku trojku najuglednijih američkih sveučilišta. Dio je elitne Lige bršljana, a kao četvrto najstarije sveučilšte u Sjedinjenim Državama ubraja se i među Kolonijalne koledže. Od osnivanja 1746. do 1896. godine nosilo je naziv College of New Jersey.

Službene boje sveučilišta su narančasta i crna, a sukladno tome momčad sveučilišta nosi ime Princeton Tigers. Među diplomanima, magistrima i doktorima sveučilišta njih 41 su dobitnici Nobelove nagrade, 21 Fieldsove medalje, petorica Abelove i desetorica Turingove nagrade. Na Princetonu je, između ostalih, studiralo osam američkih državnih tajnika, tri ministra obrane, dva guvernera Američkih federalnih rezervi i američki predsjednici James Madison i Woodrow Wilson.

Versajski ugovor

Nakon prvog svjetskog rata, mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.

Mirovna konferencija održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vjećanja bila u dvorcu Versailles (Versaj), za nju se ustalio naziv: Versajska mirovna konferencija.

Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u dvorcu Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.

Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.

William Howard Taft

William Howard Taft (Cincinnati, 15. rujna 1857. - Washington, 8. ožujka 1930.) je američki pravnik i političar, najpoznatiji po tome što je bio 27. predsjednik SAD, odnosno 10. po redu predsjednik Vrhovnog suda SAD.

Predsjednici Sjedinjenih Američkih Država
Seal of the President of the United States
Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.