Winston Churchill

Winston Leonard Spencer Churchill (Oxfordshire, 30. studenog 1874. - London, 24. siječnja 1965.) - britanski konzervativni političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata. Osvojio je 1953. godine Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca. Iako je bio ratni premijer, nije bio izabran na demokratskim izborima. Prvi je u povijesti čovječanstva naredio masovna bombardiranja civilnih gradova (Njemačka) i uzrokovao ogromne patnje civila[1]. Prema Hrvatima je suodgovoran za izručenje i nakon toga ubojstvo preko 200 000 hrvatskih civila. Smatra ga se najodgovornijim krivcem za urušavanje britanskog imperija nakon Drugog svjetskog rata i jednog od začetnika poslijeratnog uspostavljanja cionističke države Izraela. [2].

Sir Winston Churchill
Winston Churchill

Premijer Ujedinjenog Kraljevstva
trajanje službe
26. srpnja, 1945. – 26. listopada, 1951.
Zamjenik Clement Attlee
Prethodnik Neville Chamberlain
Nasljednik Clement Attlee
trajanje službe
26. listopada, 1951. – 7. travnja, 1955.
Prethodnik  Clement Attlee
Nasljednik Anthony Eden
Rođenje 30. studenog 1874.
Smrt 24. siječnja 1965.
Politička stranka Konzervativac (1900.-1904. i 1924.-1964.)
Liberal (1904.-1924.)
Disambig.svg »Churchill« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Churchill (razdvojba).

Životopis

Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenog 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. - 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana (Sudan). Naredne godine napušta vojsku i neuspješno se kandidra kao član Konzervativne stranke za zastupnika u britanskom parlamentu. Kao ratni dopisnik sudjelovao je u burskom ratu kada je (1898.) i zarobljen. Svojim podvizima i dopisima s bojišta stekao je veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma. Četiri godine kasnije priključio se Liberalnoj stranci. U periodu od 1905. - 1908. obnašao je dužnost državnog podtajnika za kolonije, a u razdoblju 1908. - 1909. bio je ministar trgovine. No, iste godine preuzima dužnost ministra unutarnjih poslova i na njoj ostaje sve do 1911. godine. Od tada pa sve do 1915. prvi je lord Admiraliteta. Nakon neuspjele dardanelske operacije odlazi na Zapadni front kao zapovjednik bojne. Dvije godine kasnije, 1917. ponovo preuzima ministarsku dužnost kao ministar za streljivo. Već naredne godine (1918.) postaje ministar rata i zrakoplovstva. Na tom mjestu ostaje sve do 1921. godine. Od tada pa do 1922. ministar je kolonija.

U vrijeme Oktobarske revolucije uporni je zagovornik intervencije protiv Sovjetske Rusije i jedan od glavnih organizatora intervencije. Neuspjeh i visoka cijena tog eksperimenta potakli su Lloyd Georgea da ga premjesti na na čelo ministarstva kolonija (1921. - 1922.). Godine 1924. iz Liberalne stranke prelazi u Konzervativnu stranku i iste godine postaje ministar financija. Na toj dužnosti ostaje sve do 1929. godine. Po dolasku Hitlera na vlast u Njemačkoj Churchill opominje Britaniju i poziva je da se što prije i što jače naoruža. Oštro osuđuje vladinu politiku popuštanja Hitleru, a Münchenski sporazum naziva porazom bez rata. Zalagao se za beskompromisni stav spram Hitlera kao jedini način na koji ga se može obuzdati. Nakon što je Britanija objavila rat Njemačkoj (3. rujna 1939.) ulazi u Chamberlainovu vladu kao prvi lord Admiraliteta. U najtežim danima za Britaniju - nakon Savezničkog sloma u Norveškoj (10. svibnja 1940.) i poslije pada Francuske postao je predsjednik britanske vlade i vođa Konzervativne stranke. U sudbonosnim trenucima kada je Velika Britanija sama stajala nasuprot nacističkoj Njemačkoj Churchillove riječi zadivile su čitav svijet:

"... Nikada nećemo malaksati ni popustiti. Ići ćemo do kraja ma kakva cijena bila; borit ćemo se na plažama; borit ćemo se na poljima i na ulicama; borit ćemo se u brdima; nikada se nećemo predati."

Tada je proklamirao i svoju parolu: Svaki čovjek i svaka država koji idu s Hitlerom naši su neprijatelji, i već 22. lipnja 1941. nudi savez napadnutom SSSR-u.


U skladu sa svojim gledištem da rat vode državnici i političari, a ne vojnici, bio je tvorac mnogih strateških poduhvata u 2. svjetskom ratu. Za vrijeme rata blisko je surađivao s američkim predsjednikom Rooseveltom s kojim je potpisao Atlansku povelju (začetak Ujedinjenih naroda) i Zakon o zajmu i najmu, zahvaljujući kojem su Britanci primali američku vojnu pomoć. Na parlamentarnim izborima 1945. pobjedu odnosi Laburistička stranka. Ali na izborima 1951. laburisti gube vlast i u listopadu iste godine Konzervatinva stranka ponovo preuzima vlast. Godine 1953. Churchill dobija Nobelovu nagradu za književnost, a u travnju 1955. povlači se i mjesto ustupa najbližem suradniku Anthonyju Robertu Edenu.

Djela

  • Lord Randolf Churchill
  • Moje afričko putovanje
  • Liberalizam i socijalni problem
  • Povijest svjetskog rata
  • Marlboro, njegov život i doba
  • Korak po korak
  • U borbu
  • Neumoljiva borba
  • Početak kraja
  • Memoari iz 2. svjetskog rata
  • Svjetska kriza (The World Crisis, pisano 1923.- 1929.)
  • Drugi svjetski rat (The Second World War, pisano 1948.-1953.)
  • Povijest naroda engleskog govornog područja (A History of the English-speaking Peoples, pisano 1956.-1958.)

Izvori

  1. http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/germany/1413598/Germans-call-Churchill-a-war-criminal.html
  2. Gideon Polya: "Churchill’s Crimes From Indian Holocaust T Palestinian Genocide"
14. kolovoza

14. kolovoza (14.8.) 226. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (227. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 139 dana.

17. kolovoza

17. kolovoza (17.8.) 229. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (230. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 136 dana.

20. stoljeće

20. stoljeće je razdoblje koje je trajalo od 1901. do 2000. godine.

26. veljače

26. veljače (26.2.) 57. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 308 dana (309 u prijestupnoj godini).

5. travnja

5. travnja (5.4.) 95. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (96. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 270 dana.

Anthony Eden

Anthony Robert Eden (Windlestone, 12. lipnja 1897. - Alvediston, 14. siječnja 1977.), britanski državnik

Bio je prvak Konzervativne stranke. U Ligi naroda istupao je za primjenu sankcija protiv Italije zbog napada na Etiopiju. Kao ministar vanjskih poslova podnio je ostavku zbog politike popustljivosti prema Hitleru i Mussoliniju, što ju je vodio predsjednik vlade Arthur Neville Chamberlain. Kad je izbio Drugi svjetski rat 1939. godine ulazi u Chamberlainovu vladu te ostaje i u Churchillovoj vladi. U travnju 1955. zamijenio je Winstona Chruchilla kao predsjednik vlade. Kao jedan od inicijatora oružanog britansko-francusko-izraelskog napada na Egipat 1956. osuđen je od javnog mijenja te se 1957. povukao iz političkog života. Godine 1961. dobio je plemićku titulu (Earl of Avon).

Atlantska povelja

Atlantska povelja je dokument potpisan 14. kolovoza 1941.g. u sjevernom Atlantiku na krstarici Prince of Wales od strane Franklina Roosvelta, predsjednika SAD-a, i Winstona Churchilla, premijera Velike Britanije. Atlantska povelja sadržavala je zajedničke ciljeve dviju država te njihovu zamisao o uređenju svijeta nakon uništenja nacističke Njemačke. Atlantska povelja bila je preteča kasnijoj deklaraciji o Ujedinjenim narodima.

Potpisom povelje Winston Churchill je nastojao osigurati suradnju sa SAD-om, smatrajući da Velika Britanija neće sama moći pobjediti nacističku Njemačku, ali i da SAD neće moći ostati po strani u ratu. Franklin Delano Roosevelt nije se mogao odmah uključiti u rat jer je javnost u SAD-u u tom trenutku bila izričito protiv toga.

Burski rat

Burske ratove vodili su u Južnoj Africi Britanci protiv doseljenika nizozemskog porijekla zvanih Buri.

Prvi Burski rat trajao je od 16. prosinca 1880. do 23. ožujka 1881., a Drugi od 11. listopada 1899. do 31. svibnja 1902.

Buri su poraženi i njihov teritorij je postao dio britanskog imperija.

Jedan od sudionika Burskih ratova bio je i Winston Churchill[nedostaje izvor], kasniji britanski premijer.

Nedovršeni članak Burski rat koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Cecilienhof

Palača Cecilienhof (njemački: Schloss Cecilienhof) je palača u sjevernom djelu Novog parka (Neuer Garten) u Potsdamu, u blizini jezera Jungfernsee, koji je 1990. god. upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedan od zaštićenih spomenika Potsdama i Berlina.

Cecilienhof je posljendja palača koju je podigla pruska dinastija Hohenzollern. Podigao ga je njemački car Vilim II. za svog sina, prijestolonasljedniks Vilima i njegovu ženu vojvotkinju Ceciliju od Mecklenburg-Schwerina. Palaču je dizajnirao arhitekt Paul Schultze-Naumburg po uzoru na ladanjske kuće engleskih Tudora (točnije prema dvoru 'Bidston' (kasnije 'Hillbark') na poluotoku Wirral), a izgrađena je između 1914. I 1917. god. Unutrašnjost je uređena prema Paul Troost Paula Troosta, inače dizajnera brodskih interijera.

Ova građevina od opeke i drvenih okvira trebala je imati 6 dvorišta, i 55 izrezbarenih dimnjaka od opeke već 1915. god. No, izbijanjem Prvog svjetskog rata, gradnja je usporena i princ Vilim i princeza cecilija su se uselili u nju tek u kolovozu 1917. god. Već sljedeće godine princ Vilim je, zajedno s ocem, pobjegao u izgnanstvo, a princeza Cecilija je ostala živjeti u palači sve do dolaska Crvene armije u veljači 1945. god.

U palači je od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. god. održana Potsdamska konferencija, a njene prostorije su uvelike promijenjene kako bi odgovarale različitim ukusima sudionika konferencije. Winston Churchill, te kasnije Clement Attlee, Josif Staljin i Harry S. Truman su svoje sastanke održavali za okruglim stolom u Velikoj dvorani. Dana 26. srpnja 1945. god., Churchill i Truman su objavili tzv. Potsdamsku deklaraciju kojom su definirani uvjeti predaje Japana, dok je Truman iz dvorca već dao naredbu da se bace atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.

Danas je Cecilienhof muzej, ali i hotel koji je 30. svibnja 2007. god. bio mjesto održavanje samita ministara vanjskih poslova država G8.

Churchill (razdvojba)

Churchill je ime više mjesta i ljudi, kao i izvedenih predmeta i organizacija.

Clement Attlee

Clement Richard Attlee, 1. baron Attlee (Putney, London, 3. siječnja 1883. - London, 8. listopada 1967.) je bio premijer Ujedinjenog Kraljevstva od 1945. do 1951. Attleeovi laburisti su uvjerljivo porazili Chruchilla koji je vodio Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom Drugog svjetskog rata. Attlee je bio prvi laburistički ministar koji je odslužio cijeli mandat u Parlamentu i prvi laburist koji je imao većinu u Parlamentu.

Attleeova vlada donijela je poslijeratni konsenzus (koji je do dolaska Margaret Thatcher na vlast konzervativaca bio prihvaćen od svih stranaka), provela je nacionalizaciju velikih industrijskih postrojenja, provela je dekolonizaciju Indije, Burme, Cejlona i Pakistana, osnovala nacionalnu zdravstvenu službu, proširila shemu nacionalnog osiguranja.

Na glasovanju na MORI-evim stranicama, Attlee je proglašen najefikasnijim britanskim premijerom 20. stoljeća, ispred Winstona Churchilla, Davida Lloyda Georgea i Margaret Thatcher.[nedostaje izvor]

Lutz Graf Schwerin von Krosigk

Johann Ludwig (Lutz) Graf Schwerin von Krosigk (Rathmannsdorf, 22. kolovoza 1887. - Essen, 4. ožujka 1977.) je bio njemački političar.

Rođen je u mjestu Rathmannsdorf u Saskoj. Studirao je pravo i političke znanosti u Halleu, Lausannei na Oxfordu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata služio je njemačkoj vojsci i nagrađen je Željeznim križom. Godine 1918. von Krosigk se oženio barunicom Ehrengard von Plettenberg, s kojom je imao pet kćeri i četiri sina.

Anti-partizanski konzervativac, Schwerina von Krosigka postavio je na mjesto ministra financija Franz von Papen 1932. Na molbu predsjednika von Hindenburga ostao na tom mjestu i za von Schleicherove vladavine, a i za vrijeme nacističkog režima.

Nekoliko članova njegove obitelji sudjelovalo je u pokušaju atentata na Adolfa Hitlera. Schwerin von Krosigk je rijetko viđan u javnim nastupima, a kako Hitler nije imao redovite sjednice kabineta, Schwerin von Krosigk je bio više apolitički ministar u svom ministarstvu.

Dana 1. svibnja 1945., tadašnji predsjednik Karl Dönitz postavio je von Krosigka na mjesto kancelara. Dönitz i Schwerin von Krosigk vodili su pregovore sa Zapadnim silama o privremenom primirju, dok su u isto vrijeme na istoku bili prisiljeni odbijati snažne sovjetske napade. No Dönitzovu vladu nisu priznali Saveznici i ukinuta je kada su njezine članove uhitili Britanci 23. svibnja 1945. u Flensburgu. Schwerin von Krosigk držan je u pritvoru sve do pomilovanja 1951.

U kasnijim je godinama Schwerin von Krosigk napisao mnoge knjige o ekonomskoj politici, kao i dvije inačice memoara. On je bio prva osoba koja je spominjala spuštanje "Željezne zavjese" preko Europe. Tu frazu pokupio je iz knjige Josepha Goebbelsa (Godina 2000, Reich, 25. veljače 1945, str. 1-2), a svjetski poznatom učinio ju je Winston Churchill u svojem govoru.

Schwerin von Krosigk umro je u Essenu u 89. godini života.

Neville Chamberlain

Arthur Neville Chamberlain (Edgbaston kod Birminghama, 18. ožujka 1869. - Heckfield kod Readinga, 9. studenog 1940.), britanski političar, premijer Ujedinjenog Kraljevstva

Zagovarač je britanskog imperijalizma 19. stoljeća. Od 1930-40. bio je predsjednik Konzervativne stranke, od 1937-40. britanski premijer naslijedivši Stanleya Baldwina. S njim na čelu britanska je vlada, u savezu sa Francuskom, vodila politiku smirenja i pregovora u Europi, koja se u svojemu ishodu pokazala popustljivom, te kapitulantskom prema sve agresivnijem Hitleru, što je bilo kobno za međunarodnu zajednicu. Dao je ostavku nakon što je Njemačka napala Francusku. Naslijedio ga je Winston Churchill.

Chamberlain je umro od raka šest mjeseci nakon odlaska s premijerskog položaja.

Teheranska konferencija

Teheranska konferencija je konferencija najviših predstavnika Saveznika u Drugom svjetskom ratu, održana u Teheranu, 28. studenog – 1. prosinca 1943. Sudjelovali su britanski premijer Winston Churchill, američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza Josif Staljin, te njihovi najviši vojni i politički suradnici.

U vrijeme održavanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je već kapitulirala, a Njemačka i Japan bili su u defanzivi. Njihov je otpor međutim bio još vrlo jak i pred Saveznicima su stajale teške zadaće. Težište diskusije bilo je na Europi: otvaranja "drugog fronta" od strane zapadnih saveznika (uz onaj u Italiji), operacije na Istočnom frontu, pomoć Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji, uvlačenje Turske u rat, poslijeratno uređenje Njemačke, buduće granice Poljske, sovjetski teritorijalni zahtjevi.

Unatoč razlikama u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici suglasili su se u opsegu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Europe radi uništenja njemačke vojske. Postigli su i načelnu suglasnost i o glavnim političkim pitanjima. Donesene su odluke:

Saveznici će pomagati partizanima u Jugoslaviji, četnici kao suradnici okupatora prestat će dobivati pomoć;

uvući Tursku u rat na strani Saveznika;

ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj;

iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u svibnju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.Predviđena je suradnja stožera zapadnih Saveznika i SSSR-a u pripremama za predstojeće operacije u Europi.

Razgovaralo se također o stvaranju Organizacije ujedinjenih naroda nakon rata.

Jugoslavija nije dobila titulu Saveznice.

V znak pobjede

V znak pobjede, Znak pobjede, ili Victory-znak gesta je s različitim značenjima koji ovise kulturnom kontekstu i načinom kako ga se pokazuje.

Najčešće se rabi za prikaz slova "V" (engleska riječ victory - pobjeda), kao simbol mira (obično s dlanom na vanjskoj strani) ili s dlanom prema unutra pogotovo u Velikoj Britaniji, Irskoj, Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi značenje vrlo uvredljive geste.

Može predstavljati i broj dva.

Tijekom Drugog svjetskog rata gestu je popularizirao britanski premijer Winston Churchill kao simbolom pobjede i slobode.

Dobitnici Nobelove nagrade za književnost
Najvažnije osobe Hladnog rata

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.