Vjesnik

Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Bila je također značajna izdavačka kuća, koja izdaje niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.

Vjesnik
Logotip



View towards south-west on Vjesnik skyscraper

Vjesnikov neboder u Zagrebu

Tip dnevne novine
Format cijeli format
berliner
Vlasnik Narodne novine
Izdavač Narodne novine press d.o.o.
Glavni urednik Bruno Lopandić
Utemeljen 24. lipnja 1940.
Jezik hrvatski
Sjedište Slavonska avenija 4,

Zagreb, Hrvatska

Naklada 9.660 (2005.)[1]
ISSN 0350-3305
OCLC 28366082
www.vjesnik.hr Službene internetske stranice

Povijest

Prvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine, a list se zvao Politički vjesnik. Zapravo, u tisku je načinjena pravopisna greška, pa je stajalo pogrešno "vijesnik" umjesto "vjesnik". List je, u ilegali, pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda.

Početkom Drugoga svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. Zanimljivo je da u zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola "Smrt fašizmu – Sloboda narodu!" koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split.

Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika; bio je to Šerif Šehović. Prve poratne godine Vjesnika protječu u službi novom režimu. Šezdesetih godina širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada izdaje časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija "Plava vrpca Vjesnika", nagrada za pothvate spašavanja na moru. 1960-ih u Vjesniku svoj prvi posao stječe kasnija "najveća živuća enciklopedija hrvatskog kazališta" Dalibor Foretić.

Uoči "Hrvatskoga proljeća", list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlade. Kraće vrijeme, 1992. i 1993. godine, list nosi naziv Novi vjesnik. Od 1998. Vjesnik kao prve hrvatske dnevne novine izlazi i na internetu.

Prestanak izlaženja

Nakon 72 godine Vjesnik je ugašen kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju.[2][3] Prodana naklada je dotad već dulje bila veoma niska i nije nipošto mogla pokriti troškove.

Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga je do 26. travnja 2012 izlazio u elektronskom obliku (e-novine), a zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Od dana 12. lipnja 2012. prestaje ažuriranje portala Vjesnik.hr.

Hrvatsko kulturno vijeće gašenje Vjesnika označilo je "gašenjem atributa državnosti", a kao razloge toga navelo je neovisnost i nepodobnost vladajućim elitama kao i promicanje kulturnih, športskih i umjetničkih dostignuća.[4]

Redakcija Vjesnika 1940-1941
Ploča na kući u Nazorovoj ulici u Zagrebu u kojoj je bilo prvo sjedište redakcije „Vjesnika“ 1940. i 1941. godine.

Glavni urednici

Kultura

U vrijeme dok je u Vjesnikovoj kulturnoj rubrici radio Dražen Vukov Colić kao kazališni kritičar, prema tvrdnji samog Colića, ta je rubrika ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja te vrste u ondašnjoj Hrvatskoj. Njegovi kolege koji su surađivali s njime u toj rubrici su bili osobama koji su "odredili hrvatsku kulturnu povijest" (abecedno): kazališni kritičar i teatrolog Dalibor Foretić, likovni kritičar i "duhovni otac" i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Vladimir Maleković, kritičar, kolumnist, polemičar i esejist Igor Mandić, novinar i književni kritičar Josip Pavičić, Veselko Tenžera "kao jedini pravi Matošev nasljednik" te televizijski i filmski kritičar Ivan Starčević.[5]

Naslovi

Ostala izdanja

Nagrade koje dodjeljuje Vjesnik

Vjesnikove nagrade za umjetnička dostignuća[6]:

Vjesnikova nagrada za pothvate na moru:

  • Plava vrpca Vjesnika

Izvori

  1. Izvješće Page white acrobat.png(PDF)
  2. http://www.vecernji.hr/vijesti/vjesnik-nakon-72-godine-prestaje-izlaziti-98-ljudi-ostaje-bez-posla-clanak-400880
  3. http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/mm/11340-vjesnik-rijeen-na-redu-hina.html
  4. HKV Portal Hrvatskog kulturnog vijeća: Gašenje atributa državnosti – Na redu Vjesnik, tko je sljedeći? , www.hkv.hr, 27. lipnja 2010. (pistupljeno 5. listopada 2017.)
  5. http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/125710/Komentatoru-tportala-nagrada-za-zivotno-djelo-HND-a.html
  6. T-portal Tportal/HINA: Dubravka Ugrešić dobila Vjesnikovu nagradu za književnost, 30. svibnja 2011.

Vanjske poveznice

1. studenoga u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 1. studenoga u Domovinskom ratu.

1991.

- Na naslovnici Pravoslavlja od 1. studenoga 1991. je objavljeno pamflet-pismo patrijarha Pavla lordu Caringtonu, predsjedniku Međunarodne mirovne konferencije o Jugoslaviji iz Haaga, prepuno velikosrpskih podvala.

6. veljače u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 6. veljače u Domovinskom ratu.

1990.

- U demonstracijama na Kosovu ubijeno 26, ranjeno 94, a uhapšeno 1.000 Albanca, iznesen podatak na izvanrednog sjednici Skupštine SAP Kosovo.

- "Washington Post" objavio dosad najopširniji napis o temi Jugoslavija, a Miloševićevu politiku naziva politikom represije i manipulacije.

- Milošević, na sjednici Predsjedništva SR Srbije, optužio Hrvatsku i Sloveniju za podršku "kontrarevolucionarima i teroristima na Kosovu", a Predsjedništvo SFRJ optužio za kašnjenje "u donošenju odluka u skladu sa svojom odgovornošću za integritet zemlje".

1991.

- Najnovije, strogo povjerljive informacije, koje su u potpunosti provjerene, posebno su zabrinjavajuće: JNA je u gotovosti i spremna izvršiti vojnu intervenciju na Sloveniju, stoji u pismu Lojzeta Peterlea američkom državnom tajniku Jamesu Bakeru.

- Nakon mitinga u središtu Belog Manstira, kojeg je organizirala Srpska demokratska stranka, a za koju policija nije dala odobrenje, u Baranji više nema mira - govornici su vrijeđali hrvatski narod i njene vrhovnike, prijetili s JNA i dobrovoljačkim odredima iz Srbije te tražili rušenje vlasti u Hrvatskoj.

1992.

- Između Hrvatske i Slovenije potpisan u Zagrebu ugovor o uspostavi diplomatskih odnosa, odnosno sporazum o gospodarskoj i financijskoj suradnji. Naše dvije države trebaju biti sastavni dio zapadnog svijeta, rekao tom prigodom predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

- Turska priznala neovisnost Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine, izjavio turski ministar inozemnih poslova Hikmet Ćetin.

1993.

- Mirovni plan za BiH čeka odluku Washingtona.

- Vance izjavio u New Yorku da je mirovni plan UN i EZ "najbolji mogući plan", a lord Owen u intervjuu za BBC rekao da "SAD ne mogu blokirati jedini postojeći plan i objavljivati da neće sudjelovati u snagama UN".

- Srbi kod Karlovca pokušali srušiti njemački zrakoplov s humanitarnom pomoći za Sarajevo.

1994.

- Skup Hrvata u Sarajevu, koji je podržala muslimanska vlast, založio se za teritorijalnu i institucionalnu cjelovitost BiH, koja bi bila transformirana u složenu državu s kantonima i nenacionalnim republikama.

- Židovska zajednica evakuirala iz Sarajeva, u dva konvoja, prema Lukavici i Makarskoj, 300 osoba, što je 11. evakuacija iz Sarajeva što su je organizirale židovske organizacije.

- Nakon masakra u Sarajevu, Iran najavio spremnost da pošalje svoje snage u BiH.

- Zapovjednik UNPROFOR-a general Michael Rose izjavio u Sarajevu da nema dokaza tko je ispalio granatu na sarajevsku tržnicu.

1995.

- U Zagrebu jučer preminuo inž. Drago Stipac, predsjednik Hrvatske seljačke stranke od njenog ujedinjenja 1991. do prosinca 1994., kada je izabran za prvog počasnog predsjednika HSS-a.

- Srbi iz Hrvatske uvijek su bili trojanski konj "velike Srbije" - napominje u intervjuu za "Vjesnik" dr. Mirko Valentić, direktor Instituta za suvremenu povijest u Zagrebu.

- U Hrvatskoj nema stranih plaćenika, već samo dobrovoljaca, zaključak je posebnog izvjestitelja UN Enriquea Bernallesa Ballestrosa.

1996.

- Ukinute vize za državljane Federacije BiH, priopćilo veleposlanstvo Republike Hrvatske u Sarajevu.

- Belgija odlučila preuzeti zapovjedništvo nad 5.000 pripadnika "plavih kaciga", koji će biti raspoređeni u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu.

- Bosanskohercegovačka policija uhitila između 20. siječnja i 2. veljače osmoricu visokih oficira vojske bosanskih Srba, među kojima i jednog generala, za koje se sumnja da su učinili ratne zločine, priopćio glavni stožer IFOR-a u Sarajevu.

Anđeo

Anđeo, mn. anđeli (grč. ἄγγελος "poslanik, vjesnik", što je prijevod hebr. מלאך malakh "poslanik, vjesnik"; posuđeno i u lat. angelus, engl. angel), je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu ili bogovima. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije.

Drugi vatikanski sabor

Drugi vatikanski sabor bio je 21. ekumenski sabor Katoličke Crkve. Sabor je sazvao 1962. godine papa Ivan XXIII. koji je preminuo prije kraja sabora, koji je nadalje vodio papa Pavao VI.. Sabor je zaključen 1965. godine.

Drugi vatikanski sabor bio je najvažniji crkveni događaj 20. stoljeća. Sabor je bio okrenut prema aggiornamentu, tj. otvaranju prema modernom društvu. Među najvažnijim odlukama Drugog vatikanskog sabora bile su odluke slavljenja Mise na narodnim jezicima i jedan otvoreniji pristup prema drugim svjetskim religijama.

Katolički list

Katolički list je bio hrvatski katolički tjednik. U impresumu se definirao kao crkveno-pastoralni časopis. ISSN je bio 1331-7636.

List je izlazio od 4. siječnja 1877. godine sve do 3. svibnja 1945. godine. Izlazio je u Zagrebu. Izdavač je bila Zagrebačka nadbiskupija.

Tekstovi u Katoličkom listu bili su na hrvatskom jeziku, ali i na stranim jezicima: francuskom, latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

Poznati list Bogoslovska smotra u početku je izlazio kao prilog Katoličkog lista, od 1910. do 1911. a poslije se je osamostalio. Izašao je za mandata Josipa Pazmana kao urednika. Također je u Katoličkom listu kao prilog izlazila Katolička akcija, vjesnik hrvatskoga Katoličkog narodnog Saveza nadbiskupije zagrebačke.

Kraljeva Sutjeska

Kraljeva Sutjeska je naseljeno mjesto u sastavu općine Kakanj, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Kroatistika

Kroatistika je znanost koja se u prvom redu bavi hrvatskim jezikom i hrvatskom književnošću, dok se hrvatski studiji (kroatologija) uz navedeno bave i hrvatskom kulturom.

Dio je (slavističkog) jezikoslovlja.

Kruščica (jezero)

Kruščica je umjetno jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Lici 1971. za potrebe Hidroelektrane Senj i kasnije za Hidroelektranu Sklope.

Lukovo Brdo

Lukovo Brdo je naselje u općini Kakanj, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Lučići

Lučići su naselje u općini Kakanj, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Nuncij

Nuncij (lat. nuntius - glasnik, vjesnik), odnosno apostolski nuncij, papinski je poslanik pri nekoj vladi, odnosno stalni diplomatski predstavnik Svete Stolice pri nekoj državi s kojom Sveta Stolica ima regularne diplomatske odnose.

Opća i nacionalna enciklopedija

Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, najnovija je hrvatska opća enciklopedija, a izlazila je od svibnja 2005. do kraja 2007. godine.

Plavi vjesnik

Plavi vjesnik bio je specijalizirani tjednik novinske kuće Vjesnik iz Zagreba, namijenjen djeci (kasnije omladini), koji je izlazio od 1954. do 1973. godine prošlog stoljeća.

Slavko Mihalić

Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. - Zagreb, 5. veljače 2007.), hrvatski pjesnik, akademik.

Sportske novosti

Sportske novosti, hrvatski športski dnevni list iz Zagreba. Ranije izlazio pod nazivima Ilustrirane fiskulturne novine i Narodni sport.

Prvi broj izašao je 9. kolovoza 1945., kao nastavak tradicije Ilustriranih sportskih novosti, najpoznatijih predratnih hrvatskih sportskih novina, koje su izlazile od 1936. do 1941., a glavni im je urednik bio Vladimir Bičanić.

IFN pokrenute su na inicijativu Miroslava Habuneka i u početku su izlazile tjedno. Od 10. prosinca 1945. list nosi naziv Narodni sport. Od ožujka 1949. list izlazi dvaput tjedno; ponedjeljkom i petkom, a od 1951. triput tjedno.

Početkom 1962. godine list ulazi u sastav kuće Vjesnik, te mijenja ime u Sportske novosti, od 1. ožujka, izlazeći pet puta tjedno (osim srijedom i petkom). Godine 1964. uvedeno je izdanje za Sloveniju (izlazilo do 2014. i spajanja sa slovenskim listom Ekipa. Od 1967. izlaze svakim danom osim nedjelje. List je 1974. izdavan u 100.000 primjeraka i približno takva naklada ostala je sve do 1987. godine, s tim da je rekordna godina prodaje bila 1984. s prosječno 150.000 primjeraka dnevno. Sportske novosti su bile najtiražniji sportski list u Jugoslaviji. Takvoj izvanrednoj prodaji pridonijela je stručnost novinara, velik broj suradnika, inovacije u grafičkom uređivanju, orijentacija prema regijama, obuhvatno praćenje međunarodnog sporta - posebno velikih međunarodnih sportskih natjecanja. Velikoj nakladi su pridonijeli i značajni sportski uspjesi u tadašnjoj državi.

Izdavane su i sportske revije (SN revija, Sport magazin, Super Sport, Sprint). Povremeno SN izlaze i nedjeljom, a od 2001. redovito.

Višegodišnji urednik šahovske rubrike bio je poznati hrvatski šahist Mario Bertok.Novine su privatizirane 1992. godine i vlasnik je postao Vice Međugorac, a od 2000. vlasnik je tvrtka Europapress holding. Nakon nogometne utakmice Croatia - Partizan, 31. srpnja 1997. godine prodano je svih 140.000 primjeraka. Godine 2004. uredništvo je preseljeno iz Slavonske avenije u Koransku ulicu.

Od 8. ožujka 2008. postoji i internetsko izdanje Sportskih novosti, sada na adresi https://sportske.jutarnji.hr/

Godine 2008. Sportske novosti su dobile Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Dobitnici Zlatnog pera SN bili su Stjepan Ljubić, Ivan Snoj, Bora Stanković, Mirko Novosel, Dušan Osmanagić, Žarko Dolinar, Bojan Stranić, Vasilije Gojtan i Artur Takač.

Večernji list

Večernji list hrvatske su dnevne novine koje izlaze od 30. lipnja 1959. u Zagrebu, kao večernji informativno-politički dnevnik, a od 1990. kao nezavisne novine. Izdaje ga zagrebačka tvrtka "Večernji list d.d", medijska kuća osnovana 1990. u Zagrebu izdvjanjem iz kuće Vjesnik.

Vjesnik u srijedu

Vjesnik u srijedu (VUS) je hrvatski tjedni informativni list.

Sjedište mu je bilo u Zagrebu. Bio je dio Vjesnikove novinske kuće. Prvotno je bio zabavna revija, a poslije je postao najčitaniji politički tjednik, naklade od preko 300.000 primjeraka.

Zoran Primorac

Zoran Primorac (Zadar, 10. svibnja 1969.) je hrvatski stolnotenisač.

Odličan je strateg, a igra moderan i agresivan stolni tenis s razornim napadima s obje strane. Počeo je igrati stolni tenis s osam godina u STK "Bagat" u Zadru, a već kao junior osvaja sedam medalja na europskim prvenstvima. 1985 godine prelazi u zagrebački klub "Vjesnik", a početkom 90ih igra za STK Partizan s Ilie Lupulescus kojim je i osvojio ekipno srebro 1991 u Chibi na SP. Igrao je za jedan od najtrofejnij eurospkih klubova (Charleroi) u Belgiji zajedno s Jean Michel Saive (viceprvak svijeta iz Goteborga 1993), a kasnije im se pridužio i velikan svjetskog stolnog tenisa bjelorus Vladimir Vladi Samsonov. Igrao je i za STK Zagreb, za Caja Granadu i UMMC Verkhnaya Pyshma. Dok je igrao za"Vjesnik" ostvaruje odlične rezultate na međunarodnoj sceni. Prvo je na Svjetskom prvenstvu 1987. godine u New Delhiju osvojio srebro u paru s Lupulescom, da bi godinu kasnije odličje istog sjaja osvojio na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. S Lupulescom osvaja u naslov europskih prvaka na EP u Göteborgu 1990. godine.

Zoran je nastupao i na prvim hrvatskim ljetnim Olimpijskim igrama, onima u Barceloni 1992. i osvojio 9. mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i igri parova. Isti plasman ponavlja na sljedećim igrama, a na Igrama u Ateni 2004. ispada u trećem kolu.

Prvu medalju za samostalnu Hrvatsku u ekipnoj konkurenciji osvaja na EP u Beogradu 2007. godine kada su porazom od Njemačke u finalu, natjecanje u ekipnom dijelu završili kao srebrni.

1993. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.