Vijeće Europske unije

Vijeće Europske unije je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene vlade država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država članica EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u nadležnost Europske unije. Vijeće je glavni donositelj odluka u EU-u te pregovara i donosi nove propise EU-a ili ih prema potrebi prilagođava. Novi se zakoni EU-a obično donose uz suglasnost Europskog parlamenta, primjenom redovnog zakonodavnog postupka.

Vijeće također:

  • usklađuje politike država članica, na primjer, u području gospodarstva
  • sklapa međunarodne sporazume u ime EU-a
  • razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju strateških smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće
  • donosi proračun EU-a, zajedno s Europskim parlamentom

Do 1993. Vijeće je bilo poznato pod nazivom Vijećem ministara.

Former logo of the European Council and Council of the European Union (2009)
Logo Vijeća Europske unije.

Sjedište

Justus Lipsius, Eastern side
Sjedište Vijeća u zgradi Justus Lipsius u Bruxellesu.

Vijeće ima sjedište u Bruxellesu. Tijekom travnja, lipnja i listopada Vijeće održava sastanke u Luxembourgu.

Sastav Vijeća

EU Council Room
Glavna dvorana za sastanke u Vijeću.

Posebnost Vijeća EU ogleda se i u njegovom sastavu. Pravno gledajući, Vijeće je jedinstveno tijelo, a u stvarnosti se sastoji od deset formacija.

  • opći poslovi;
  • vanjski poslovi;
  • ekonomski i financijski poslovi;
  • pravosuđe i unutarnji poslovi;
  • zapošljavanje, socijalna politika, zdravlje i zaštita potrošača
  • konkurentnost (unutarnje tržište, industrija i istraživanje);
  • promet, telekomunikacije i energija;
  • poljodjelstvo i ribarstvo;
  • zaštita okoliša;
  • obrazovanje, mladi i kultura.

Dakle, ministarski sastav mijenja se ovisno o temi o kojoj se raspravlja. U pravilu u radu Vijeća sudjeluju ministri vanjskih poslova, međutim kada se raspravlja o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, kada se radi o prometu, sudjeluju ministri zaduženi za transport itd.

Načini donošenja odluka

Vijeće i dalje zajedno s Europskim parlamentom dijeli zakonodavnu djelatnost i donošenje odluka u svezi s proračunom EU, te zadržava središnje mjesto u okvirima zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Nakon donošenja Lisabonskog ugovora postupak odlučivanja kvalificiranom većinom postaje redoviti postupak odlučivanja, osim ako Osnivački ugovori ne inzistiraju na drugačijoj vrsti glasovanja (jednoglasnosti).

Od 2014. godine uvodi se novi sustav glasovanja tzv. dvostruke većine, na temelju kojeg će predložene akte morati prihvatiti većina država članica koje čine 55 posto glasova te koje istovremeno predstavljaju većinu EU stanovništva odnosno barem 65%.

Broj glasova država članica EU-a unutar Vijeća
Država Glasovi Postotni udio
Flag of Germany.svg Njemačka po 29 po 8,2 %
Flag of France.svg Francuska
Flag of Italy.svg Italija
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Flag of Poland.svg Poljska po 27 po 7,7 %
Flag of Spain.svg Španjolska
Flag of Romania.svg Rumunjska 14 4,0 %
Flag of the Netherlands.svg Nizozemska 13 3,7 %
Flag of Belgium (civil).svg Belgija po 12 po 3,4 %
Flag of the Czech Republic.svg Češka
Flag of Greece.svg Grčka
Flag of Hungary.svg Mađarska
Flag of Portugal.svg Portugal
Flag of Austria.svg Austrija po 10 po 2,8 %
Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of Sweden.svg Švedska
Flag of Denmark.svg Danska po 7 po 2,0 %
Flag of Finland.svg Finska
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of Ireland.svg Irska
Flag of Lithuania.svg Litva
Flag of Slovakia.svg Slovačka
Flag of Cyprus.svg Cipar po 4 po 1,1 %
Flag of Estonia.svg Estonija
Flag of Latvia.svg Latvija
Flag of Luxembourg.svg Luksemburg
Flag of Slovenia.svg Slovenija
Flag of Malta.svg Malta 3 0,9 %
Ukupan broj glasova 352 100 %

Raspored predsjedavanja

Vijećem predsjedaju države članice u trajanju od po šest mjeseci, (od 1. siječnja do 30. lipnja i od 1. srpnja do 31. prosinca).

Raspored predsjedavanja Vijećem Europske unije i Europskim vijećem (prvo i drugo polugodište)
2013. Irska, Litva 2014. Grčka, Italija 2015. Latvija, Luksemburg
2016. Nizozemska, Slovačka 2017. Malta, Ujedinjeno Kraljevstvo 2018. Estonija, Bugarska
2019. Austrija, Rumunjska 2020. Finska, Hrvatska

Ostala tijela Vijeća

Kada bi se priprema odluka Vijeća EU-u odvijala isključivo na sastancima ministara Vijeće bi bilo potpuno neoperativno. Stoga u sklopu Vijeća EU dijeluju i razna podtijela koja pomažu Vijeću u uspješnom obavljnju njegovih zadataka. To su:

  • rotirajuće Predsjedništvo
  • Odbor stalnih predstavnika (COREPER) - odgovoran za pripremu rada svih sastanaka Vijeća i za obavljanje zadataka koje mu povjeri Vijeće. Coreper osigurava dosljednost politika i aktivnosti Europske unije.
  • radne skupine stručnjaka
  • Glavno tajništvo Vijeća
Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, također poznata pod akronimom Frontex (od francuski: Frontières extérieures - vanjske granice), nekadašnje ime Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, agencija je Europske unije za sigurnost vanjske granice. Odgovorna je za kooridinaciju aktivnosti nacionalnih graničnih službi u nadzoru vanjske granice EU s državama nečlanicama. Sjedište Frontexa je u Varšavi, Poljska.

Frontex je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) 2007/2004, a s radom je započela 3. listopada 2005. godine. Ta je Uredba zamijenjena novom Uredbom (EU) 2016/1624 od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži. Naime, Europska komisija je 15. prosinca 2015. iznijela zakonodavni prijedlog uspostave europske granične i obalne straže, na temelju dotadašnje, postojećih struktura Frontexa, kao odgovor na nove izazove i političku stvarnost s kojima se u području migracije i unutarnje sigurnosti suočava EU. Europski parlament i Vijeće Europske unije odobrili su osnivanje europske granične i obalne straže.

Dan Europe

Dan Europe obilježava se 9. svibnja svake godine. Naime, 9. svibnja 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao "Schumanova deklaracija", smatra se početkom formiranja onoga što je danas poznato kao Europska unija.

Danas se deveti svibnja, uz himnu i zastavu, uzima kao europski simbol. Vijeće Europske unije u Milanu 1985. godine donijelo je odluku kojom se 9. svibnja svake godine obilježava kao "Dan Europe".

Dan Europe je prilika za aktivnosti i festivale koji Europu približavaju njenim građanima. Za posjetitelje su tog dana sve institucije Europske unije otvorene. Slogan pratećih akcija svake godine određuje zemlja koja je u tom razdoblju predsjedavajuća Europske unije.

Dan Europe obilježava se i u Hrvatskoj, na način da se tjedan u koji pada 9. svibnja obilježava kao Europski tjedan.

EULEX

Misija vladavine prava Europske unije na Kosovu - EULEX KOSOVO je misija policije i civilne administracije Europske unije (EU) koja bi omogućila provođenje moguće neovisnosti Kosova po planu Marttija Ahtisaarija. Misija uključuje 2250 međunarodnih i lokalnih policajaca, tužitelja i sudaca.

Energetska unija

Energetska unija je plan Europske komisije pokrenut u veljači 2015. godine kojim će se za građane i poduzeća Europske unije osigurati sigurna, cijevno dostupna i ekološki prihvatljiva energija. Projekt je predložio sadašnji predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. Potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič ocijeno je taj projekt kao najambiciozniji europski energetski projekt još od vremena stvaranja Zajednice za ugljen i čelik 1951. godine. Oslanjanje EU na Rusiju i njezinu energiju te aneksija Krima navedeni su kao jaki razlozi za važnost ove politike.Koncept uvođenja obvezne i sveobuhvatne energetske politike Europske unije odobren je na sastanku neformalnog Europskog vijeća 27. listopada 2005. godine u Hampton Courtu. Lisabonski ugovor iz 2007. godine legalno uključuje solidarnost u pitanjima opskrbe energijom i promjenama energetske politike unutar EU. Prije Lisabonskog ugovora, energetsko zakonodavstvo EU temeljilo se na tijelu EU u području zajedničkog tržišta i okoliša. Međutim, u praksi mnoge politike vezane za energiju ostajale su na nacionalnoj razini članica, a napredak u politici na europskoj razini zahtijeva dobrovoljnu suradnju svih država članica.

Europska pučka stranka

Europska pučka stranka (EPP) je europska politička stranka osnovana 1976. godine okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka. Naknadno su se članstvu pridružile neke konzervativne stranke i druge stranke desnoga centra.Od 1999. godine EPP ima većinu u Europskome parlamentu, od 2002. i u Europskome vijeću, a ujedno ima kudikamo najvise predstavnika u Europskoj komisiji. Predsjednik Europskoga vijeća i predsjednik Europske komisije su članovi EPP-a. Mnogi su osnivači i oci Europske unije pripadali strankama koje su kasnije osnovale EPP. Izvan područja EU-e stranka također ima većinu u Parlamenarnoj skupštini Europskog vijeća. EPP je izmjenično sa suparničkom strankom lijevog centra Strankom europskih socijalista (PES) bio najveća stranka u Europskom parlamentu.

EPP okuplja najveće stranke poput njemačke Kršćansko-demokratske zajednice (CDU), francuske Zajednice narodnog pokreta (UMP), španjolske Narodne stranke (PP), poljske Građanske platforme (PO), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ima stranke-članice u gotovo svim zemljama EU-e. Nema članica u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer se britanska Konzervativna stranka ne slaže s EPP-ovim federalnim političkim programom. 2009. godine su kao protutežu osnovali Savez europskih konzervativaca i reformista (AECR).

Europski odbor regija

Europski odbor regija (OR) skupština je lokalnih i regionalnih predstavnika Europske unije (EU) koja predstavlja glas podnacionalnih vlasti ( tj. regija, županija, pokrajina, općina i gradova) unutar institucionalnog okvira EU-a.

Osnovan 1994. godine, Odbor regija uspostavljen je kako bi riješio dva glavna problema. Prije svega, oko tri četvrtine zakonodavstva EU-a provodi se na lokalnoj i regionalnoj razini, pa je bilo logično da lokalne i regionalne vlasti imaju pravo glasa pri donošenju novih europskih zakona. Pored toga, javljala se bojazan od sve većeg jaza između javnosti i postupka Europske integracije; uključivanje izabrane razine vlasti najbliže građanima bio je jedan od načina smanjenja jaza.

FP7

Sedmi okvirni program (Seventh Framework Programme, FP7), glavni program Europske unije za financiranje istraživanja i tehnološkog razvoja, koji predstavlja uokvirenu plansku cjelinu istraživanja u razdoblju od 2007. do uključivo 2013. godine.

Hrvatsko-slovenski odnosi

Međunarodni hrvatsko-slovenski odnosi su formalno započeli 6. veljače 1991. kada su su uspostavljeni međusobni diplomatski odnosi.Od tada odnose dvaju zemalja opterećuje nekoliko otvorenih pitanju koja su prouzročena raspadom Jugoslavije. Iako je suradnja dvaju zemalja u ostalim aspektima vrlo dobra (osobito u gospodarskom) otvorena pitanja povremeno dolaze u središte interesa političkog života, medija i javnosti.

Južna Osetija

Južna Osetija (osetski: Хуссар Ирыстон, latinično: Xussar Iryston; gruzijski: სამხრეთ ოსეთი, latinično: Samkhret Oseti ; ruski: Южная Осетия, latinično: Južnaja Osetija) je de facto nezavisna republika koja se nalazi unutar međunarodno priznate Gruzije. Službeno zemlju priznaju i s njom imaju uspostavljene diplomatske odnose Rusija, Nikaragva, Venezuela i Nauru, također je priznaju i Abhazija i Pridnjestrovlje koje međutim i same imaju neriješen status. Ipak, njezino odvajanje za sada nije priznala niti jedna međunarodna organizacija (kao UN, OSCE, EU itd.). Gruzija ne priznaje Južnu Osetiju ni kao zasebno područje niti kao nezavisan entitet, te se ovo područje naziva ili po povijesnom srednjevjekovnom imenu Samačablo ili, od nedavno, nazivom regija Činvala (po glavnom gradu područja).

Kapelica Uskrsnuća u Bruxellesu

Chapelle de la Résurrection (nizozemski: Verrijzenis-Kapel,, hrv. Kapelica Uskrsnuća) katolička je crkva s ekumenskim usmjerenjem smještena u europskom središtu Bruxellesa. Zgrada, na temeljima koji sežu u 15. stoljeće, nalazila se prvotno u središtu grada i u okviru urbanističke obnove 1907. dobiva svoj sadašnji položaj. U jesen 2001. – nakon obnove zgrade i pastoralnoga plana – kapelica dobiva svoje aktualno ime Kapelica Uskrsnuća Gospodnjega, a program koji se u njoj održava ima snažan ekumenski karakter. Pastoralnu odgovornost za djelovanje Kapelice nosi Družba Isusova.

Opća uredba o zaštiti podataka

Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) (EU) 2016/679 uredba je Europske unije kojom se regulira zaštita podataka i privatnost osoba unutar Europske unije, a donosi i propise vezane za iznošenje podataka u treće zemlje. Glavni su ciljevi GDPR-a vratiti građanima nadzor nad njihovim osobnim podacima i pojednostaviti regulatorno okruženje za međunarodne korporacije ujednačavanjem propisa u cijeloj Uniji. Stupanjem GDPR-a na snagu prestaje važiti Direktiva 95/46/EC.Uredba je usvojena 27. svibnja 2016. godine, čime je počelo teći prijelazno razdoblje od dvije godine. GDPR na snagu stupa 25. svibnja 2018.

Za razliku od direktiva, uredbe stupaju na snagu bez potrebe za dodatnim glasanjem u parlamentima država članica pa je primjena GDPR-a od navedenog datuma obavezna.

Poboljšana suradnja

Poboljšana suradnja (engl.: Enhanced cooperation, u hrvatskim medijima poznatija pod nazivom pojačana suradnja) postupak je gdje je za minimalno 9 država EU-a dozvoljena veća integracija ili suradnja na području struktura EU-a, ali bez uključivanja drugih država EU-a. Ovo im omogućava kretanje različitim brzinama prema različitim ciljevima od onih izvan područja poboljšane suradnje. Ovaj je postupak uveden tako da prevlada paralizu, tj. stanje kada pojedinačna zemlja članica ili manja skupina zemalja članica koje ne žele sudjelovati u inicijativi blokiraju prijedlog. Međutim, ne dopušta proširenje ovlasti izvan onih dozvoljenih Ugovorima EU-a.Vijeće daje odobrenje za poboljšanu suradnju, na temelju prijedloga Komisije i nakon pristanka Europskog parlamenta.Od listopada 2017. ovaj se postupak suradnje koristi na području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu u kojem Hrvatska ne sudjeluje, patenata u kojem Hrvatska također ne sudjeluje, imovinskih režima međunarodnih parova u kojem Hrvatska ne sudjeluje, europskog javnog tužitelja te za područje poreza na financijske transakcije u kojem sudjeluje samo 11 zemalja članica - bez Hrvatske.Pojačana suradnja razlikuje se od izuzimanja (engl. Opt-out) od primjene prava unutar struktura EU-a (prava koja su upisana u Ugovorima EU-a) gdje je ograničenom broju zemalja članica dopušteno da se suzdrže od sudjelovanja u integracijama koje su inače obvezne za sve zemlje članice (npr. EMU, Schengenski prostor). Pojačana suradnja se nadalje razlikuje od Mehanizma za suradnju i provjeru trajnog nepridržavanja acquisa, gdje se zemlji članici tim mehanizmom postavljaju određene suspenzije (npr. blokiranje povlačenja sredstava iz EU fondova, nemogućnost učlanjenja u Schengenski prostor i sl.) a ukidanje istih se uvjetuje ispunjavanjem određenih mjerila od strane pogođene zemlje članice. Zemlje članice koje ne primjenjuju (ili u prošlosti nisu primjenjivale) barem jednu od svih odgovarajućih odredbi su: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka Republika, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Ovaj članak govori o tijeku pristupanja Hrvatske u članstvo Europske unije te razvoju međusobnih odnosaDana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije.

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.

Pregovori o članstvu u Europskoj uniji bili su podijeljeni u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Pregovori su se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cjelokupnu pravnu stečevinu.

Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te skoro šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. je José Manuel Barosso u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Tu je odluku 24. lipnja iste godine podržalo i Europsko vijeće pozivajući na zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do kraja lipnja 2011. te na potpisivanje pristupnoga ugovora s Hrvatskom do kraja iste godine. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine.

Pristupanje Kosova Europskoj uniji

Kosovo, kao i cijeli zapadni Balkan, ima europsku perspektivu.20. travnja 2005., Europska komisija usvojila je Vijeće o Kosovu u Vijeću "Europska budućnost za Kosovo" koje pojačava opredijeljenost Komisije na Kosovu. Europsko društvo sredstvo je ostvarenja europske perspektive zemalja Zapadnog Balkana u okviru procesa pridruživanja i stabilizacije.

Na privremene institucije samouprave - Vlada je usvojila plan djelovanja za provedbu u Europskoj članstva u kolovozu 2006. godine, a ovaj dokument odražava trenutne dinamike rada između Europske unije i PISG.

U ožujku 2007. uspostavljena je nova struktura sektorskih sastanaka pod okriljem Mehanizma za stabilizacijski nadzor u područjima dobre uprave, ekonomije, unutarnjeg tržišta, inovacija i infrastrukture.

Do 2008. održano je četrnaest sastanaka „Mehanizma za stabilizacijski nadzor“, procesa namijenjenog promicanju političkog dijaloga između Europske unije i kosovskih vlasti o pitanjima koja se odnose na pristup Europskoj uniji.

Članice EU koje Kosovo ne priznaju kao neovisnu državu su: Španjolska, Slovačka, Cipar, Rumunjska i Grčka.

Premda je do sada samo 23 od 28 članica Europske unije priznalo Kosovo kao neovisnu državu, službeno se smatra potencijalnim kandidatom za ulazak u Europsku uniju, a pripisuje mu "europsku perspektivu" Vijeće Europske unije. Kao što je potvrđeno na samitu u Solunu u lipnju 2003., Kosovo je čvrsto povezano s okvirom procesa stabilizacije i pridruživanja, politikom EU koja se odnosi na Balkan i namijenjena je pripremi potencijalnih kandidata za članstvo u EU.

Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju su započeli 28. listopada 2013., sporazum je potpisan 27. listopada 2015., a stupio na snagu 1. travnja 2016. Kosovo je prva država čiji se sporazum nije ratificirao u svakoj pojedinoj članici EU.

Slovenska blokada pristupa Hrvatske Europskoj uniji

Slovenska blokada pristupa Hrvatske Europskoj uniji odnosi se na 10-mjesečno razdoblje, od prosinca 2008. do rujna-listopada 2009., u kojem je Slovenija, članica EU-a, počela Hrvatskoj, državi kandidatkinji, nametati blokadu otvaranja pregovaračkih poglavlja, što je od hrvatskih vlasti protumačeno kao ucjena i iskorištavanje slovenskog povlaštenog položaja kako bi riješila neka otvorena granična pitanja u svoju korist. U prosincu 2008. je slovenski premijer Borut Pahor direktno blokirao otvaranje daljnjih poglavlja Hrvatskoj, iako su se sve ostale zemlje članice EU zalagale za nastavak pregovora. Slovenija je još prije obećavala da će nastaviti otvaranje pregovora ako Hrvatska ukine ZERP, što se i dogodilo, no u prosincu 2008. je opet blokirala otvaranje pregovora.

Ipak, ostala je jedina članica EU-a koja je inzistirala na blokadi - ostalih 26 članica prihvatilo je otvaranje pregovora Hrvatske i EU-a, zbog čega je postala izložena kritikama.. Neki su prigovarali da je Pahorov potez blokade zapravo taktika lažne zastave kojom se nastoji dobiti nekakve ustupke od Europske komisije i Hrvatske.

Političari i jedne i druge države optužili su ovu drugu za nakanom za krađom teritorija: Hrvati tvrde da Slovenija želi dio hrvatskog teritorija, dok Slovenci tvrde da Hrvatska želi dio slovenskog teritorija. Ipak, dok je hrvatska strana u više navrata predložila arbitražu granice od treće strane, slovenska strana je to uporno odbijala. Europska komisija obećala je posredovati posebnom posredničkom komisijom. Slovenija je pak sa istim graničnim problemom ušla i u EU i u NATO. Također, Hrvatska vlada nije Sloveniji uzvratila nikakvom sličnom blokadom.

Uzgred, u prosincu iste godine hrvatski premijer Ivo Sanader i crnogorski premijer Milo Đukanović dogovorili su se da će hrvatsko-crnogorski granični spor uz Boku Kotorsku riješiti na međunarodnom sudu pravde u Haagu te da će obje države poštivati odluku suda. Hrvatska je vlada ponovno predložila Sloveniji da se tako isto riješi i hrvatsko-slovenski granični spor, no Pahor je ponovno odbio.

U rujnu i listopadu 2009., nova hrvatska premijerka Jadranka Kosor dogovorila se sa Pahorom oko arbitraže koja bi riješila granični spor, čime je završena slovenska blokada.

Službenički sud Europske unije

Službenički sud Europske unije (engl. European Union Civil Service Tribunal) je specijalizirani sud unutar Suda Europske unije. Osnovan je 2. prosinca 2005. godine, a sjedište mu je u Luxembourgu. Prestao je postojati 1. rujna 2016. godine.

Vijeće Europske unije usvojilo je 2. studenog 2004. odluku o osnivanju Službeničkog suda Europske unije. Novi specijalizirani sud, koji se sastojao od sedam sudaca koji su se birali na 6 godina, odlučivao je u sporovima između Europske unije i njezinih službenika, za koje je do 2005. godine bio nadležan Opći sud. Postojala je mogućnost žalbe na odluke Suda samo pred Općim sudom te, u iznimnim slučajevima, mogućnost revizije od strane Europskog suda.

Stalna strukturirana suradnja

Stalna strukturirana suradnja (engleski: Permanent Structured Cooperation; PESCO) je strukturalna integracija koju provodi 25 od 28 nacionalnih oružanih snaga država članica Europske unije na temelju članka 42.6 i Protokola 10 Ugovora o Europskoj uniji u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene Unije (CSDP). Početnu integraciju predstavlja niz projekata koje se planira pokrenuti tokom 2018. Zajedno s Koordiniranim godišnjim pregledom obrane (Coordinated Annual Review on Defence, CARD), Europskim obrambenim fondom (European Defence Fund, EDF), Sposobnostima za planiranje i provedbu vojnih misija s neizvršnim mandatom (Military Planning and Conduct Capability, MPCC), PESCO tvori novi sveobuhvatni obrambeni paket EU. PESCO je sličan EU mehanizmu pojačane suradnje (Enhanced cooperation) u smislu da integracija ne zahtijeva da u njemu sudjeluju sve države članice EU.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.