Tiberijada

Tiberijada (hebrejski טבריה, Tverya; arapski طبرية, Ṭabariyyah; grč. Τιβεριάς; engleski Tiberias) je grad na sjeveru Izraela. Sa oko 39.000 stanovnika Tiberijada je najveći grad u dolini Jordana. Zbog svojeg smještaja na obali Galilejskog jezera i blage klime popularna je turistička destinacija.

Coat of arms of Tiberias
Grb grada Tiberijada
Tiberias from air
Tiberijada iz ptičje perspektive
Hotsprings At Tiberias, 1893
Tiberijada 1893.
Isrele - Tiberias - Lake 002
Pogled na Galilejsko jezero

Geografija

Tiberijada se nalazi na jugozapadnoj obali Galilejskog jezera u Galileji. Sagrađena je oko 20. godine nakon Krista od Heroda Antipe, sina Heroda Velikog, na lokaciji uništenog sela Rakkat. Grad se rasprostire od jezera, koje leži 212 metara ispod morske razine, sve do visine od 457 metara iznad morske razine. U blizini grada nalaze se i toplice. Vlada većinom umjerena, blaga mediteranska klima.

Povijest

Herod je osnovao grad 20. godine nakon Krista i nazvao ga Tiberijada, u čast Rimskog cara Tiberija, te ga proglasio središtem regije Galileje. Grad je izgrađen u rimsko-grčkom stilu s palačama, forumom, kazalištem, a djelomično su prilikom gradnje iskopani i neki židovski grobovi, zbog čega su židovski vjerski vođe smatrali da je grad „nečist“, te se u početku nisu u njemu nastanjivali.

Nakon uništenja Jeruzalema, Tiberijada je postala središte židovske kulture; postala je centar sudskog vijeća zvanog Sanherdin, koje je tamo i ukinuto, te jedne poznate škole Talmuda. Tiberijada se, uz Jeruzalem, Safed i Hebron, smatra jednim od četiri sveta židovska grada. 637. grad su osvojili Arapi, ali su Židovi i nakon toga neko vrijeme nastavili biti većinsko stanovništvo. 1100. Križari su osvojili grad te su ga iskoristili kao utvrdu. Saladin je 1187. pobijedio Križare tako da su grad opet osvojili Arapi. 1247. Baibar je uništio grad, koji je tek obnovljen osvajanjem Otomanskog carstva 1517. godine. Potresi i ratovi su ostavili ožiljke na gradu u Srednjem vijeku.

Godine 1561. Joseph Nasi, židovski knez venecijanske kneževine Arhipelagos koji je pobjegao iz Španjolske zbog straha od Španjolske inkvizicije, dobio je Tiberijadu i sedam manjih sela u okolici od turskog sultana Sulejmana I. na svoje raspolaganje. Uz pomoć novca svoje tete Dona Gracia Nasi ponovno je osnovao gradske zidine. Današnji stari grad uz obalu jezera osnovan je 1738. Sredinom 19. stoljeća ponovno je počelo jače useljavanje Židova.

Godine 1940. Tiberijada je imala oko 12.000 stanovnika, od kojih su polovica bili Arapi, a polovica Židovi. 1948. grad je pripao Izraelu a mnogi su Arapi napustili državu. Nakon osnutka hebrejske države, Tiberijada je imala status grada u razvoju.

Gospodarstvo

U Tiberijadi je razvijena poljoprivreda; uzgaja se voće i povrće, većinom banane, datulje i grožđe. Zbog blage zimske klime može se iskoristiti i kao rasadnik proljetnog povrća. Razvijeno je i ribarstvo. Tiberijada je tako gospodarsko središte okolnog područja.

Uz to grad je i popularna turistička destinacija, zbog Galilejskog jezera, blage klime te toplica. Kršćani se uglavnom zanimaju za Kafarnaum, mjesto propovijedanja Isusa Krista u sinagogama i izlječenja brojnih ljudi po Novom zavjetu, te mjesto krštenja Jardenit. Židovi se zanimaju za grobove rabina Maimonida, Johanana Bena Zakkaija te Bena Akive, koji je nakon ustanka protiv Rimljana pogubljen.

Vanjske poveznice

Arapsko-izraelski rat 1948.

Arapsko-izraelski rat 1948., znan i kao Izraelski rat za neovisnost (hebrejski מלחמת העצמאות or מלחמת הקוממיות‎, Milhemet HaAtzma'ut; arapski حرب 1948, rat iz 1948.) je bio prvi u nizu ratova između Izraela i arapskih država u sklopu Bliskoistočnog sukoba. Za Izraelce, rat označava uspostavu hebrejske države Izrael, dok za palestinske Arape označava početak pojma „al Nakba“ („Katastrofa“) zbog egzodusa stotina tisuća palestinskih izbjeglica iz Izraela te njihove zabrane povratka, ali i želje za osnutkom palestinske države.

Sve je počelo 1947. kada su Ujedinjeni narodi usvojili rezoluciju 181 kojom bi se palestinski mandat razdvojio na arapsku i izraelsku državu, ali koji su odbile arapske države. Nakon Holokausta, porasli su zahtjevi za osnutkom hebrejske države kojom bi se omogućila domovina za židovsku naciju. Razni Židovi su smatrali da je za to najpogodnija tadašnja Palestina, kolijevka hebrejske nacije. Deseci tisuća židovskih imigranata s godinama se doseljavalo u to područje, no Arapi nisu blagonaklono gledali na došljake i htjeli su da Palestina postane arapska država.

David Ben-Gurion proglasio je Izrael neovisnom državom 14. svibnja 1948. pa je usljedilo priznanje SAD-a i Sovjetskog Saveza, no arapske države su proglasile rat: vojska iz Sirije, Iraka, Saudijske Arabije, Transjordana, Egipta i Libanona ušla je na teritorij britanskog mandata Palestine i napala novoosnovani Izrael. Ipak, Izrael je odbio napad i ipak postao neovisna država, pri tom pripajajući i oko 40 % teritorija koji je bio namijenjen Palestini. Gaza je pripala Egiptu a Zapadna obala Jordanu. U ratu je poginulo najmanje 11.000 ljudi.

Izraelsko-libanonski rat 2006.

Izraelsko-libanonski rat 2006. (arapski حرب تموز‎, Ḥarb Tammūz; hebrejski מלחמת לבנון השנייה‎, Milhemet Levanon HaShniya) znan i kao „Libanonski rat 2006.“, „Srpanjski rat“ i "Drugi libanonski rat" je serija vojnih intervencija u Libanonu i sjevernom Izraelu koja je eskalirala nakon što je paravojna postrojba Hezbollaha 12. srpnja 2006. na izraelsko-libanonskoj granici otela dva izraelska vojnika. Izrael je na to odgovorio blokadom, dijelomičnom invazijom, bombardiranjem i zračnim napadima na Libanon, a Hezbollahovi borci su sa libanonskog teritorija izbacivali kaćuše na sjever hebrejske države, potpuno zaustavivši poslovanje luke Haifa i pripadajuće kemijske industrije. Libanonska vojska većinom se nije miješala u sukob. Sukob je trajao 34 dana a završio je primirjem 14. kolovoza.

Bio je to četvrti sukob između Libanona i Izraela. U njemu je poginulo oko 1.400 ljudi: 165 u Izraelu, 1.191 u Libanonu te 50-ak stranih državljana. Hezbollah je koristio taktiku gerilskog napada na IDF vojnike. Nakon rata, tijela dvojice otetih preminulih izraelskih vojnika razmijenjeno je za nekolicinu libanonskih zatvorenika.

Zbog rata, u Izraelu je privremeno raseljeno oko 300.000 do 500.000 ljudi, a u Libanonu oko 970.000. Nakon prekida sukoba, UNFIL-ove mirovne snage i libanonski vojnici su se smjestili na jugu Libanona kako bi uspostavili tampon zonu između Izraela i Hezbollaha.

Montpellier

Montpellier (okcitanski: Montpelhièr) je grad na jugu Francuske. To je glavni grad francuske pokrajine Languedoc-Roussillon kao i francuskog departmana Hérault. Montpellier je 8. najveći grad u Francuskoj te je također najbrže rastući grad u posljednjih 25 godina.

Povijesni Isus

Povijesni Isus odnosi se na znanstveni prikaz života Isusa iz Nazareta. Ovaj prikaz se temelji na povijesnim metodama, uključujući kritičku raščlambu tekstova evanđelja kao primarnih izvora za njegov životopis, zajedno s razmatranjem kulturno-povijesnog konteksta u kojem je živio.Isus iz Nazareta je bio duhovni učitelj iz Galileje koji je učio ljude načelima spasenja, vječnog života i kraljevstva božjeg. Krstio ga je Ivan Krstitelj, kršćanski svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik te Isusov prethodnik. Isus je propovijedao povratak Bogu, jednostavan život i odbacivanje materijalnog bogatstva. Pričao je iznenađujuće i originalne parabole, mnoge od njih o dolasku božjeg kraljevstva. Neki znanstvenici opisuju njegovo božje kraljevstvo kao moralno, a neki kao apokaliptično.Skoro ništa nije poznato o Isusovom životu prije njegovog javnog djelovanja. Isus je slao učenike liječiti i propovijedati vladavinu neba. Kasnije je s učenicima išao za Jeruzalem, tada dio Rimske Judeje, gdje je došlo do nereda u Hramu. Bilo je to za vrijeme pashe, kada su političke i vjerske prilike bile napete u Jeruzalemu. Evanđelja prenose da su ga stražari hrama (vjerojatno saduceji) uhitili i predali rimskom guverneru Ponciju Pilatu na pogubljenje. Pokret koji je Isus započeo nadživio je njegovu smrt. Nastavili su ga njegov brat Jakov Pravedni i apostoli koji su proglasili Isusovo uskrsnuće. Nakon razlaza s rabinskim judaizmom, pokret se razvio u rano kršćanstvo. Vremenom je Isus postao najutjecajnija osoba svjetske povijesti, ili barem povijesti zapadnog svijeta."Potraga za povijesnim Isusom" započela je u doba prosvjetiteljstva i počiva na pretpostavci da Novi zavjet ne prenosi nužno stvarne povijesne podatke o Isusovom životu, nego mitologiziranu sliku. Nasuprot povijesnog Isusa, takav biblijski opis se često naziva "Kristom vjere". Pored Novog zavjeta, podaci o Isusovom životu temelje se i na drugim starim zapisima. Tako se slika o povijesnom Isusu nadopunjuje svakim otkrićem novih materijala (poput velikog otkrića knjižnice Nag Hamadi u 20. stoljeću). Svrha istraživanja je prikupljanje građe iz različitih izvora i njihovo kritičko slaganje u jedinstvenu sliku Isusa. Uporaba izraza povijesni Isus implicira da će se osoba prikazana na taj način razlikovati od one prikazane u zaključcima ekumenskih sabora (tzv. "dogmatski Krist"). Mišljenja se dosta razlikuju o tome koliko čvrstih povijesnih činjenica doista postoji o Isusu, kao i koliko kršćanska vjera dobija ili gubi pronalaženjem takvih činjenica.

Tet

Tet (טית) je 9. slovo hebrejskog pisma i ima brojčanu vrijednosti od 9.

Akademska transliteracija Tet-a je „ṭ“ („t“ s točkom ispod slova).

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.