Theodore Roosevelt

Theodore Roosevelt (New York, 27. listopada 1858. - New York, 6. siječnja 1919.), američki političar i predsjednik

Kao republikanac 1898. godine izabran je za guvernera države New York, a 1901. godine za potpredsjednika SAD-a. Kad je predsjednik McKinley iste godine ubijen, prema Ustavu postaje predsjednik. Proveo je plan za gradnju Panamskog kanala. Posreduje među zaraćenim stranama u Rusko-japanskom ratu, što mu je donijelo Nobelovu nagradu za mir 1906. godine. Monroevu doktrinu je široko interpretirao u smjeru hegemonije SAD-a nad oba američka kontinenta. Protiv takve politike javio se otpor u državama Južne Amerike. U unutarnjoj politici borio se protiv trustova i haračanje prirodnih bogatstava zemlje. Od republikanskih disidenata osnovao je novu Progresivnu partiju, ali je kod kandidature za predsjednika SAD-a 1912. godine propao.

Theodore Roosevelt, Jr.
Theodore Roosevelt

26. predsjednik SAD-a
trajanje službe
14. rujna 1901. – 4. ožujka 1909.
Potpredsjednik   1) nitko (1901.-1905.)
2) Charles W. Fairbanks (1905.-1909.)
Prethodnik William McKinley
Nasljednik William Howard Taft
25. potpredsjednik SAD-a
trajanje službe
4. ožujka 1901. – 14. rujna 1901.
Prethodnik  Garret Hobart
Nasljednik Charles W. Fairbanks
33. guverner savezne države New York
trajanje službe
1. siječnja 1899. – 31. prosinca 1900.
Prethodnik  Frank S. Black
Nasljednik Benjamin B. Odell, Jr.
Rođenje 27. listopada 1858.
Smrt 6. siječnja 1919.
Politička stranka Republikanska

Životopis

Rani život i obrazovanje

Troosevelt
Službeni portret

Theodore Roosevelt se rodio kao Theodore Roosevelt Jr., u uglednoj njujorškoj aristokratskoj porodici nizozemskog porijekla. Otac Theodore Roosevelt Sr. mu se bavio trgovinom i filantropskim radom, a majka Marta Bulloch je bila kći južnjačkog plantažera i robovlasnika.

Roosevelt je u djetinjstvu bolovao od astme, ali se smatrao hiperaktivnim djetetom. Razvio je strast prema zoologiji, a kasnije i naučio vještinu taksodermije. Otac ga je potakao da se počne baviti sportom, uključujući boks, koji mu je dobro došao u susretima sa školskim nasilnicima.

Theodore Roosevelt u mladosti nije išao u škole, nego su ga kod kuće podučavali privatni tutori. Godine 1880. je dobio diplomu Harvardskog koledža, gdje se za vrijeme školovanja bio istakao kao jedan od najnadarenijih studenata, ali i kao vrstan boksač. Nakon diplome se upisao na pravni fakultet Univerziteta Columbia u New Yorku, ali je ubrzo shvatio da pravo nije za njega, te je prekinuo studije. Umjesto toga se posvetio pisanju knjige The Naval War of 1812 (Pomorski rat iz 1812.), koja se smatra jednim od najboljih radova na temu anglo-američkog rata.

Politička karijera

Roosevelt je 1881. godine započeo političku karijeru kada je kao član Republikanske stranke izabran u Državnu skupštinu New Yorka. Godine 1884. je na republikanskoj konvenciji podržavao reformsku frakciju nasuprot Nepokolebljivih na čelu s Jamesom G. Blaineom.

Iste je godine Roosevelt doživio težak udarac kada su mu na isti dan umrli majka i prva supruga Alice. Ostavivši kći Alice kod starije sestre, podnio je ostavku na mjesto u skupštini, napustio New York i došao u Badlands, u teritoriji Dakota kako bi započeo novi život kao rančer.

U Dakoti je Roosevelt naučio jahati i pucati te je te vještine iskoristio kada je postao zamjenik lokalnog šerifa. Jednom je prilikom uspješno uhvatio trojicu kriminalaca. Ipak, njegov boravak u Dakoti je daleko važniji zbog toga što je iz prve ruke imao prilike saznati cijeli niz vrijednih podataka o Divljem zapadu, čiju će povijest opisati u svom kapitalnom djelu Winning of the West. Tada je također razvio ljubav prema netaknutoj prirodi, što će ga učiniti jednim od gorljivih zagovornika konzervacionizma.

Godine 1886. Roosevelt se vratio u New York te oženio Edith Kermit Carrow, svoju simpatiju iz djetinjstva. Medeni mjesec su proveli u Europi, što je Roosevelt iskoristio kako bi se popeo na vrh Mont Blanca, postavši treći planinar kojemu je to uspjelo.

Roosevelt je za vrijeme izbora 1888. godine podržavao republikanskog kandidata i budućeg predsjednika Benjamina Harrisona. Harrison ga je sljedeće godine imenovao u Komisiju za javnu službu, gdje se Roosevelt istakao kao gorljivi reformator i suprotstavljao imenovanjima po političkoj podobnosti. Rooseveltov ugled je tako narastao, da ga je na tom položaju ostavio i demokratski predsjednik Grover Cleveland nakon izbora 1892. godine.

Godine 1895. Roosevelt je prihvatio ponudu da postane predsjednik odbora policijskih načelnika New Yorka. I tamo je pokazao veliki reformatorski žar - inzistirao je da policajci vježbaju gađanje revolverom i fizičku kondiciju te uveo telefone u svaku policijsku stanicu. Također je po prvi put omogućio zapošljavanje ženama i Židovima.

Nakon što je 1896. za predsjednika izabran William McKinley, Rooseveltov dobar prijatelj Henry Cabot Lodge je ishodio da Roosevelt postane zamjenik sekretara za mornaricu. Tamo je Roosevelt stekao priliku da u praksi provede svoj stav da su SAD prisiljene sagraditi snažnu ratnu mornaricu kao jedini način da zaštite svoje ekonomske interese i nacionalnu sigurnost od sve agresivnijih europskih sila koje su se rapidno širile po Aziji i Africi u to vrijeme. Roosevelt je stekao reputaciju kao gorljivi imperijalist, te još gorljiviji zagovornik rata sa Španjolskom, čiju je kontrolu nad Kubom držao nespojivom s Monroevom doktrinom.

Kada je godine 1898. rat sa Španjolskom uistinu započeo, Roosevelt je, vjeran svom avanturističkom duhu, podnio ostavku kako bi organizirao dobrovoljačku pukovniju, kasnije nazvanu Pakleni jahači (Rough Riders), te osobno sudjelovao u borbama na Kubi. U bitci kod brda San Juan, Roosevelt je osobno vodio juriš koji će Amerikancima donijeti pobjedu. Za iskazanu hrabrost je predložen za Medalju časti (koju iz administrativnih i političkih razloga nije dobio za života), te je stekao status nacionalnog heroja.

Theodore Roosevelt, color painting circa 1920-1940
portret Theodora Roosevelta iz američke mornarice

Zahvaljujući toj reputaciji, Roosevelt je iste godine glatko izabran za guvernera New Yorka. Njegova popularnost i reformatorski žar nisu se nimalo svidjeli stranačkoj mašineriji, koja je pronašla domišljat način kako da ga se riješi. Godine 1900. Roosevelt je na republikanskoj konvenciji izabran za potpredsjedničkog kandidata. Iako je Roosevelt to nevoljko prihvatio, zdušno je vodio kampanju u korist predsjednika McKinleya.

Nezadovoljan uglavnom ceremonijalnim statusom potpredsjednika, Roosevelt je razmišljao o napuštanju politike nakon mandata. Međutim, McKinleyevo ubojstvo u rujnu 1901. ga je po Ustavu učinilo novim predsjednikom, dotada najmlađim u američkoj povijesti.

Predsjedništvo

Roosevelt se po stupanju na dužnost obavezao nastaviti s politikom svog prethodnika. To se najjasnije odrazilo u sferi vanjske politike, gdje je nastavljeno s radikalnim imperijalističkim kursom. Godine 1903. Roosevelt je poslao marince u tadašnju kolumbijsku provinciju Panamu, kako bi tamo ishodili njenu nezavisnost i stvorili uvjete da se pod američkom kontrolm sagradi Panamski kanal. Roosevelt je takvu politiku uobličio u tzv. Doktrinu velike palice, po kojoj su SAD imale pravo služiti kao policajac u zapadnoj hemisferi te intervenirati u unutrašnje poslove latinoameričkih država.

Međutim, na unutrašnjem planu, Roosevelt je s vremenom počeo skretati od McKinleyeveje politike. Roosevelt je smatrao kako SAD, po uzoru na mlade i agresivne imperijalističke države u Europi, moraju biti u stanju regulirati vlastitu ekonomiju, odnosno odbaciti dotadašnju dogmu o slobodnom tržištu. Time je Roosevelt postao jednim od prvih zagovornika državnog intervencionizma u SAD, odnosno prvi koji je te stavove primjenjivao u praksi. Prvi takav slučaj je njegova intervencija kojom je uspješno završen veliki štrajk ugljenara 1902. godine.

Republikanski establishment je na ovakve heretičke stavove nastojao reagirati lansiranjem Marka Hanne kao predsjedničkog kandidata za izbore 1904. godine. Međutim, Hanna je umro prije konvencije, te je Roosevelt lako osvojio nominaciju. Protiv njega demokratski kandidat Alton B. Parker nije imao velike šanse. Status ratnog heroja, izvrsno stanje ekonomije, reforme popularne među nižim i srednjim slojevima, te vješto korištenje novih medija kao što je film omogućile su Rooseveltu jednu od najuvjerljivijih pobjeda u povijesti američkih predsjedničkih izbora.

Roosevelt je taj rezultat shvatio kao mandat za nastavak svoje politike. Američka ratna mornarica je tako dobila cijeli niz novih i modernih brodova, koje je svijetu demonstrirala na velikom putovanju tzv. Velike bijele flote godine 1907. Roosevelt je također uzeo još aktivnije učešće u međunarodnoj politici, pa je njegovim posredovanjem okončan rusko-japanski rat. Za to dostignuće je Roosevelt godine 1906. dobio Nobelovu nagradu za mir.

Na unutrašnjem planu je Roosevelt nastavio svoju djelatnost na razbijanju trustova, pogotovo željezničkih kompanija koje su tada imale snažana utjecaj na američku politiku i javni život. Također je razbio monopol Standard Oila, a doneseni su i zakoni kojom je ustanovljena kontrola kvalitete prehrambenih proizvoda. Roosevelt se također pobrinuo da veliki dijelovi teritorija na zapadu SAD postanu nacionalni parkovi.

Godine 1908. Roosevelt je odlučio napustiti Bijelu kuću, držeći kako njegov ministar rata William Howard Taft dijeli ideologiju koju je tada nazivao progresivnom. Taft je iste godine glatko izabran za predsjednika, a Roosevelt je otišao u Afriku na veliki safari, tokom koje je ubijeno na desetine tisuća životinja, a trofeji kasnije isporučeni vodećim američkim muzejima.

Nakon predsjedništva

U to vrijeme se pokazalo kako između Roosevelta i Tafta ipak postoje značajne ideološke razlike. Taft je, iako u duši progresivac, smatrao kako se radikalne reforme mogu sprovoditi preko sudske, a ne izvršne vlasti. Također mu je nedostajala Rooseveltova karizma. Zbog svega toga je Roosevelt godine 1912. godine pokušao Taftu oduzeti predsjedniku nominaciju na republikanskoj konvenciji. Međutim, tom prilikom nije uspio stvoriti savez s još jednim važnim progresivcem - Robertom La Foletteom - omogućivši tako konzervativnoj stranačkoj mašineriji da kao kandidata ipak istakne Tafta.

Bijesni Roosevelt je na to odlučio formirati vlastitu, progresivnu stranku poznatu kao Bull Moose te s njome izaći na izbore. 25. listopada 1912. - nekoliko dana prije izbora - ga je u atentatu ranio mentalno bolesni barmen John Shrank. To Roosevelta nije spriječilo da nastavi kampanju, te je uspio osvojiti više glasova od Tafta. Na žalost, za razliku od republikanaca, demokrati su bili ujedinjeni oko Woodrowa Wilsona koji je izabran za predsjednika.

TheodorerooseveltCrowd
Roosevelt govori narodu

Nakon toga je Roosevelt zajedno sa sinom Kermitom otišao na veliku istraživačku ekspediciju u Brazil. Tom prilikom je u džungli otkrivena rijeka zvana Rio Roosevelt. Međutim, Roosevelt je tom prilikom teško obolio od malarije, čije posljedice će ga mučiti do kraja života.

Povratak Roosevelta u javni život je potaknut izbijanjem prvog svjetskog rata. SAD su proglasile neutralnost, ali je Roosevelt, usprkos germanofilije u mladosti, bio zgrožen brutalnom njemačkim napadom i okupacijom neutralne Belgije, kao i neograničenim podmorničkim ratom, koga je držao podrivanjem temelja moderne civilizacije. Zbog toga se zalagao za što skori ulazak SAD u rat na strani Antante, a godine 1916. se iz tih razloga vratio Republikanskoj stranci i podržavao njenog ratobornog kandidata Charlesa Evansa Hughesa.

Kada su SAD konačno objavile rat Njemačkoj, Roosevelt je pokušao formirati dobrovoljačku diviziju, ali ga je predsjednik Wilson u tome spriječio. Roosevelt je zbog toga postao jedan od najžešćih Wilsonovih kritičara, čemu mnogi pripisuju dobre republikanske rezultate na kongresnim izborima 1918. godine, kao i propast Wilsonovog plana u ulasku SAD u poslijeratnu Ligu naroda.

Za Roosevelta se držalo kako će biti najizgledniji republikanski kandidat na predsjedničkim izborima 1920. godine, ali su posljedice ranjavanja i malarije, kao i tuga za sinom Quentinom poginulim u ratu, kobno načeli Rooseveltovo zdravlje. Umro je u snu od koronarnog embolizma u dobi od 60 godina.

Zahvaljujući velikom talentu za korištenje masovnih medija, kao što su štampa i film, Roosevelt se nametnuo ne samo kao veliki državnik, nego i danas uživa titulu jedne od najvećih nacionalnih ikona Amerike. Svoju važnost duguje i vizionarskoj politici i uspješnom nastojanju da funkciju predsjednika SAD konačno izvuče iz sjene američke zakonodavne vlasti. Njegov san o SAD kao velikoj svjetskoj sili će, međutim, konačno ostvariti tek njegov nećak Franklin Delano Roosevelt.

20. stoljeće

20. stoljeće je razdoblje koje je trajalo od 1901. do 2000. godine.

27. listopada

27. listopada (27.10.) 300. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (301. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 65 dana.

5. rujna u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 5. rujna u Domovinskom ratu.

1990.

- Na sjednici Predsjedništva Republike Hrvatske zaključeno da su nemiri dijela srpskog stanovništva nanijele velike štete gospodarstvu kao i da vlast u Kninu drže ljudi koji ne žele suradnju.

1991.

- Vukovar pretrpio najžešći napad do sada, a centar Osijeka ponovno granatiran.

- Hrvati ušli u sela Četekovac i Balinci u općini Podravska Slatina. Srpski su teroristi sela opljačkali i spalili do temelja, a stanovnike masakrirali.

- Članovi "Bedema ljubavi" vratili se u Zagreb sa svojih putovanja u Belgiju i Njemačku.

- Slovenija organizira izbjegličke centre u gradovima na obali, u koje će smjestiti rastući broj Hrvata koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog napada JNA i srpskih terorista.

1992.

- Hrvatska se ne može složiti s prijedlogom premijera tzv. SR Jugoslavije Milana Panića da dio vojske "SRJ" ostane na vrhu Prevlake, rekao u Zagrebu Mavraku Gouldingu, pomoćniku glavnog tajnika UN, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

- Čile prekinuo diplomatske odnose s tzv. SR Jugoslavijom

- U Hrvatsku stiglo još 280 prognanih civila iz Bosne.

1993.

Tvrdnje direktora UNPROFOR-a za civilna pitanja Cedrica Thornberryja da u BiH postoje regularne snage Hrvatske vojske apsolutno su tendenciozne i netočne a za cilj imaju međunarodnu diskreditaciju Hrvatske - izvanredno priopćilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.

- Nema mira na bojištima Herceg-Bosne, pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara.- u neposrednoj blizini Viteza na lokalitetu Brdo/Zabilje pripadnici Armije BiH ubili su 13 Hrvata.- U Vojnom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje čelnicima Hrvatske stranke prava - Dobroslavu Paragi, Anti Đapiću i Mili Dedakoviću - koje optužnica tereti za pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske i terorizam. Naime, da su od sredine 1991. godine "osnovali stranačku vojsku, paravojnu silu - HOS", te izdavali naredbe pripadnicima HOS-a "za napad na Banske dvore".

1994.

Zamjenik državnog tajnika Richard Holbrooke, kojeg prati vojna delegacija, započeo u Sarajevu razgovore s namjerom da pokrene projekt hrvatsko-muslimanske federacije, središnjeg elementa američke politike u BiH.

- Njemački Franfurter Allgemeine Zeitung piše da je, osim "etničkog terorizma" (pojam koji upotrebljava Povjerenstvo UN-a za izbjeglice), gušenje sela, gradova i cijelih područja jedna od standardnih metoda ratovanja bosanskih Srba.Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske izdalo priopćenje u svezi novog Zakona o državljanstvu Republike Italije, da je takav zakon jednostrani akt neuobičajen u međunarodnoj praksi, a također da nije u skladu s međunarodnim obvezama Italije prema mirovnom ugovoru iz Pariza od 1947. i Osimskih sporazuma između SFRJ i Italije iz 1975.

1995.

- Američki admiral William Fallon, zapovjednik bojne grupe na Jadranu, priopćio novinarima na palubi američkog nosača zrakoplova Theodore Roosevelt" da je prva skupina od osam zrakoplova tipa FA-18 izvela zračne udare na bosanske Srbe. Na udaru se našlo deset srpskih vojnih ciljeva.

- Vodstvo bosanskih Srba ljutito je i ogorčeno zbog obnove napada NATO-a, javio je novinar američke TV mreže CNN Peter Arnett s Pala.

- Zapovjednik snaga bosanskih Srba general Ratko Mladić upozorio UN da će njegove snage odgovoriti na svaki novi zračni napad NATO-a, javlja Reuter a prenosi HINA.

- Američki predsjednik Bill Clinton pozdravio dogovor o obnovi pregovora između Grčke i Makedonije, što je nazvao "velikim korakom prema miru i stabilnosti na Balkanu".

- Nije bilo stvarnog ni ozbiljnog povlačenja srpskog oružja, komentirao Jacgues Chirac odluku o nastavku bombardiranja srpskih vojnih položaja u Bosni.

1996.

- U Vukovaru održana prva konferencija za novinare ICTY-a u povodu otvaranja masovne grobnice na Ovčari.

- Predstavnik Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) potvrdio je u Beču da je ta organizacija financirala izbornu kampanju Stanke srpskog Jedinstva (SSJ), koju vodi bivši vođa srpske paravojske Željko Ražnatović Arkan.

6. siječnja

6. siječnja (6.1.) 6. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 359 dana (360 u prijestupnoj godini).

Demokratska stranka (SAD)

Demokratska stranka (Democratic Party) jedna je od dvije vodeće stranke Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Republikanskom strankom. Demokratska stranka vuče podrijetlo iz Demokratsko-republikanske stranke koju su 1792. osnovali Thomas Jefferson i James Madison, no današnja stranka je službeno osnovana 1828. godine od strane pristaša Andrewa Jacksona, što ju čini najstarijom političkom strankom s kontinuiranim djelovanjem na svijetu.

Kad je nastala u 19. stoljeću, to je bila konzervativna stranka koja je propagirala ekonomski liberalizam te se bavila poljoprivrednim interesima robovlasničkog Juga. Ostala je dominantna sve do američkog građanskog rata, kad su se mnogi Demokrati našli na strani poražene Konfederacije Američkih Država. Tada je prevlast na razini federacije preuzela, u to vrijeme liberalna, Republikanska stranka, dok su se Demokrati bazirali na etničkim manjinama i siromašnim farmerima.

Na predsjedničkim izborima 1912., Theodore Roosevelt se natjecao kao kandidat liberalne Progresivne stranke (kasnije je postao član Republikanske), što je naposlijetku dovelo do zamjene političkih platformi između Demokrata i Republikanaca. 1913, Woodrow Wilson je izabran kao prvi fiskalno progresivni predsjednik iz redova Demokrata. Od Franklina Roosevelta, Demokratska stranka je započela promovirati socijalni liberalizam i socijalnu pravdu.

Danas su Demokrati u Kongresu u većini progresivci i centristi te u manjoj, zanemarivoj mjeri konzervativci. Stranačka filozofija suvremenog liberalizma zagovara društvenu i ekonomsku jednakost u kombinaciji sa socijalnom državom. Stranka se zalaže za intervenciju države u gospodarstvo te povećanje regulacije tržišta. Programi, kao što su podrška sindikatima, pristupačne školarine, univerzalna zdravstvena zaštita i jednake mogućnosti za sve, zaštita potrošača i zaštita okoliša, čine jezgru gospodarske politike stranke. Demokratska stranka se udružila s manjim liberalnim regionalnim strankama diljem SAD-a, kao što su Farmersko-laburistička stranka u Minnesoti i Nestranačka liga u Sjevernoj Dakoti.

Dugo u 20. stoljeće, stranka je unutar sebe imala i konzervativna pro-poslovna i južnjačka konzervativno-populistička anti-poslovna krila. Koalicija New Deal (1932-1964) dobila je snažnu potporu birača europskog podrijetla od kojih su mnogi bili katolici iz urbanih sredina. Nakon Franklina Roosevelta, stranačko pro-poslovno krilo se održalo jedino među članstvom u državama Juga. Nakon rasnih previranja 1960-ih, većina južnjačkih bijelaca i mnogi katolici sa Sjevera su se okrenuli Republikanskoj stranci na predsjedničkim izborima. Nakon 1970-ih, nekoć značajan element radničkih sindikata postao je manji te je pružao manju podršku stranci. Tijekom 1990-ih, bijeli evangelici i južnjaci postali su skloni konzervativnoj Republikanskoj stranci na državnoj i lokalnoj razini nauštrb sve liberalnije Demokratske stranke. Rasne i etničke manjine, kao što su američki Židovi, Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci i Afroamerikanci, imaju tendenciju podržavati Demokratsku stranku mnogo više nego Republikansku, dajući Demokratskoj stranci značajnu prednost po pitanju broja članova (80:68)

Petnaest Demokrata obavljalo je dužnost predsjednika SAD-a: prvi je bio sedmi predsjednik Andrew Jackson (1829 - 1837) dok je Grover Cleveland služio dva mandata (1885 - 1889 i 1893 - 1897) te se stoga broji kao 22. i 24. predsjednik. Najnoviji je bio 44. predsjednik Barack Obama (2009 - 2017). Franklin Delano Roosevelt jedini je američki predsjednik koji je na dužnost biran četiri puta (1933 - 1945).

Edith Roosevelt

Edith Kermit Carow Roosevelt (Norwich, 6. kolovoza 1861. - New York, 30. rujna 1948.) je bila druga supruga 26. američkog predsjednika Theodorea Roosevelta od 14. rujna 1901. do 4. ožujka 1909.

Otac joj je bio trgovac. Edith i Theodore Roosevelt su bili prijatelji još iz djetinjstva. Kada je Rooseveltova prva supruga, Alice Hathaway Lee Roosevelt, preminula 1884., on obnavlja poznanstvo sa Edit i do vjenčanja dolazi u Londonu 2. prosinca 1886. Imali su četiri sina i jednu kćer.

Bila je neobično sposobna žena koja je predvodila veliku obnovu Bijele kuće tijekom perioda kao "First Lady".

Preminula je 30. rujna 1948. na obiteljskom ljetnikovcu u Oyster Bayu, New York gdje je i sahranjena.

Goyathlay

Goyathlay (Goyaałé, Goyathle, Geronimo16. lipnja 1829. - 17. veljače 1909.), legendarni poglavica plemena Chiricahua Apača.

Pravo mu je ime bilo Goyathlay ('Onaj koji zijeva'), i vjerojatno posljednji pripadnik bande Bedonkohe.

Rodio se kod Turkey Creeka, pritoku rijeke Gila, današnja država Arizona, ali u to vrijeme Meksiko.

Odgajan po plemenskim običajima, imao je mnogo žena i najmanje šestero djece.

Prvu ženu ubili su mu Meksikanci napadom na njegov logor dok su muškarci trgovali u gradu. Osim žene i troje djece ubili su mu i majku. Njegova mržnja bila je neopisiva,, a poglavica Mangas Colorados šalje ga da dovede poglavicu imenom Cochise i njegove ratnike koji bi im trebali pomoći u osveti.

Ime Geronimo dobio je jer je izveo pokolj nad Meksikancima na blagdan sv. Jeronima. O njemu je kružio mit da ga metci ne mogu ubiti. Bio je i kod predsjednika SAD-a. Od 1858. do 1886. borio se i bježao pred Meksikancima, kasnije Amerikancima. Po njegovim riječima, nikad nije bio poglavica, već vojni vođa. Posljednji je poglavica Indijanaca koji se predao vojsci SAD-a. Dogodilo se to 4. rujna 1886. godine u Kanjonu kostura kad se Geronimo sa 38 ljudi strmoglavio u kanjon i predao američkom generalu Nelson Appleton Milesu. Rodnu Arizonu nikad više nije vidio.

Prešao je na kršćanstvo, ali su ga zbog kockanja izopćili iz Crkve.

Jahao je na paradi kada je ustoličen Theodore Roosevelt. Preživljavao je prodajući razglednice i slične stvari. Umro je u Fort Sillu sa 80 godina od upale pluća.

Lech Wałęsa

Lech Wałęsa (Popowo, 29. rujna 1943.), poljski političar i državnik.

Od 1980. do 1990. bio je predsjednik sindikata Solidarność. Prvi je predsjednik demokratske Poljske (1990. - 1995.).

Godine 1983. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Poziv Wałęse je bio električar.

Nacionalni park Theodore Roosevelt

Nacionalni park Theodore Roosevelt jedan je od 58 nacionalnih parkova smještenih na području Sjedinjenih Američkih Država.

Nosači zrakoplova klase Nimitz

Nosači zrakoplova klase Nimitz su najveći nosači zrakoplova i najveći kapitalni brodovi ikad sagrađeni. Prvi ovakav brod klasificiran je kao CVN 68 (CV označava nosače zrakoplova, N označava nuklearni pogon, a broj označava redni broj broda npr. ovo je 68. nosač zrakoplova u povijesti SAD-a).

USS Nimitz (CVN-68) je prvi brod u klasi i u službu je ušao 1975. godine. USS George H. W. Bush (CVN-77) je deseti i posljednji brod ove klase kojeg gradi Northrop Grumman Newport News i planirano je da će ući u službu 2009. godine. Iako su brodovi ove klase najveći i najteži brodovi ikad sagrađeni, nisu i najduži. Najduži je ipak USS Enterprise koji je ujedno i prvi nosač zrakoplova na nuklearni pogon.

Nasljednik klase Nimitz biti će klasa Ford.

Planina Rushmore

Mount Rushmore je monumentalna granitna skulptura koju je kreirao Gutzon Borglum (1867.–1941.), a prikazuje 18-metarske skulpture glava bivših predsjednika SAD-a. S lijeve na desno to su: George Washington (1732.–1799.), Thomas Jefferson (1743.–1826.), Theodore Roosevelt (1858.–1919.) i Abraham Lincoln (1809.–1865.). Nalazi se blizu Keystonea u Južnoj Dakoti, a obuhvaća površinu od 5,17 kvadratnih kilometara.

Porthsmouthski sporazum (1905.)

Porthsmouthski sporazum, mirovni sporazum kojim je formalno okončan rusko-japanski rat koji je trajao 190. i 1905. godine. Potpisan je na 5. rujna 1905. godine nakon pregovora koji su trajali od 6. do 30. kolovoza u Vojnom brodogradilištu Porthsmouthu u Kitteryju, Maine, SAD. Američki predsjednik Theodore Roosevelt posredovao je i za to je dobio Nobelovu nagradu za mir.

Republikanska stranka (SAD)

Republikanska stranka (Republican Party), poznata i kao Grand Old Party (Velika stara stranka), jedna je od dvije vodeće stranke Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Demokratskom strankom.

Nastala je 1854. ujedinjujući pripadnike stare vigovske stranke, Stranke slobodne zemlje i sjevernjačkih demokrata. U početku je bila stranka abolicionista, ljudi nezadovoljinih naznakom širenja ropstva i robovlasničkom južnjačkom elitom u tada vladajućoj Demokratskoj stranci.

Nakon pobjede republikanskog Abrahama Lincolna na predsjedničkim izborima 1860., slijedi secesija južnih država i dugogodišnja dominacija republikanaca. Oni postaju predstavnicima interesa industrijskog sjevera, kasnije krupnih kapitalista. U 19. i 20. stoljeću demokrati skreću ulijevo, a predsjednik Theodore Roosevelt progresivistički slobodno tržište mijenja državnom intervencijom.

Franklinov New Deal počinje skretanje republikanaca udesno, što traje do danas. Republikanci se smatraju pretežno desnom konzervativnom strankom, premda u njoj ima članova sa centrističkim, pa čak i liberalnim gledištima. Na američkim predsjedničkim izborima 2004. godine 84% glasača koji su se identificirali kao konzervativci glasali su za republikanskog kandidata Georgea W. Busha.

Roosevelt

Roosevelt može značiti:

Predsjednici SAD-a:

Franklin Delano Roosevelt

Theodore RooseveltIndijanski rezervat

Roosevelt (indijanski rezervat) (Terra Indígena Roosevelt), indijanski rezervat u brazilskoj državi Rondônia.

William McKinley

William McKinley (29. siječnja 1843. – 14. rujna 1901.), američki političar, 25. predsjednik SAD od 1897. – 1901.

Na mjesto predsjednika je izabran kao kandidat Republikanske stranke. Jedno od glavnih oblježja njegovog mandata bila je politika imperijalizma. Započeo je Američko-španjolski rat, anektirao Havaje i stavio Kubu i Portoriko pod američku kontrolu. Godine 1898. imenovao je tzv. Industrijsko povjerenstvo koje je imalo zadaću istražiti utjecaj velikih konglomerata, trustova, na gospodarstvo. Izvješće tog povjerenstva njegovom nasljedniku Theodoreu Rooseveltu označiti će početak politike razbijanja trustova. Ubio ga je 1901. za vrijeme posjete gradu Buffalou u saveznoj državi New York anarhist Leon Czolgosz.

Po njemu je nazvan najviši vrh Sjeverne Amerike, Mount McKinley na Aljasci.

Predsjednici Sjedinjenih Američkih Država
Seal of the President of the United States
Potpredsjednici Sjedinjenih Američkih Država
Seal of the President of the United States
Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.