Sveti Petar i Mikelon

Sveti Petar i Mikelon (francuski: Saint-Pierre-et-Miquelon) je prekomorski teritorij Francuske koji se sastoji od nekoliko manjih otoka, a nalazi se 25 km južno od istočne pokrajine i otoka Terre-Neuve (engleski: Newfoundland) ,na istočnoj obali Kanade.

Zajedno sa Gvadalupom, Gvajanom i Martinikom, to je jedan od četiri francuska posjeda u Americi i jedini u Sjevernoj Americi, zadnji teritorijalni ostatak Nove Francuske (Nouvelle-France).

Otok Sveti Petar je imenovao Jacques Cartier za vrijeme svog putovanja kod tog otoka u lipnju 1536. Portugalski istraživač João Álvares Fagundes je otoke nazvao otočjem Jedanaest tisuća djevica. Ime otoka Mikelon (Miquelon) je baskijskog porijekla, jer su otok za ribarenje koristili ribari iz Saint-Jean-de-Luza iz francuskog dijela Baskije.

Sveti Petar i Mikelon
Saint-Pierre-et-Miquelon
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
A mare labor
LocationSaint-PierreAndMiquelon
Glavni grad Saint-Pierre
Službeni jezik francuski
Državni vrh
 - Predsjednik generalnog vijeća Stéphane Artano
 - Prefekt Albert Dupuy
Površina
 - ukupno 242 km2
Stanovništvo
 - ukupno (1999.) 6,316
 - gustoća 26/km2
Valuta Euro
Pozivni broj +508
Vremenska zona UTC -3
Internetski nastavak .pm

Povijest

Na otoku su pronađeni tragovi dorsetonske kulture koji datiraju iz 3000 pr. Kr. Smatra se da je Portugalac Fagundes prvi europljanin koji je otkrio otočje 21. listopada 1520. godine, ali neki povijesničari to ne priznaju i smatraju da su otoke otkrili neki drugi istraživači, kao Jean Cabot ili Giovanni da Verrazano.

Otoci su služili kao baza Bretonskim i Baskijskim ribarima od 16. stoljeća. Najstarije još postojeće stalne građevine na otoku su iz 1604. godine. Na zastavi otočja su vidljivi znakovi koji označavaju svoj Bretonsko, Baskijsko i Normandijsko porijeklo.

Početkom 18. stoljeća, otok su naselili Francuzi, a napustili su ga 1713. potpisivanjem Sporazuma iz Utrechta. Otok je ponovno vraćen Francuskoj 1763. godine, Sporazumom iz Pariza. Od 1763. do 1778. otok je bio prihvatilište za akadijanske izbjeglice iz Nove Škotske. 1778. otoke su napali Britanci, zbog potpore Francuske nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država. Cijela populacija otoka, uključujući i izbjeglice je bila premještena.

Francuska je opet dobila otoke 1783. godine, ali Britanci, frustrirani zbog Francuske revolucije, koju smatraju prijetnjom monarhiji i činjenici da je Francuska objavila rat Velikoj Britaniji, opet napadaju otoke 1793. i ponovno deportiraju cjelokupno stanovništvo. Nova domovina svih ovih izbjeglica je bilo otočje Îles-de-la-Madeleine u Québecu, Kanada, gdje i danas živi veliki broj njihovih potomaka.

Otoci su napokon vraćeni Francuskoj poslije drugog Napoleonovog pada 1816. Ovi otoci su jedini ostatak ogromnog francuskog kolonijalnog carstva u Sjevernoj Americi. Otočje je postalo vrlo važan ribarski centar, budući da su oko njega neka od najbogatijih svjetskih mjesta za ribolov.

Zanimljiva činjenica je da su otoci, za vrijeme Američke prohibicije bili baza za krijumčarenje alkohola u Sjedinjene Američke Države. Otoke su za to koristili poznati gangsteri kao Al Capone i Bill McCoy.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je nacistička Njemačka osvojila Francusku, otoci su potpali pod kontrolu marionetske Višijske Francuske pod vodstvom višijskog guvernera Gilberta de Bournata. Ovaj režim je na otocima propagirao nacistički režim i postavio radio odašiljač koji je emitirao propagandu iz Vichya. Smatra se da je ovaj odašiljač pomagao i njemačkim U-Bootovima koji su se nalazili blizu obale Newfoundlanda. Na Badnjak 1941. godine, trupe Slobodnih Francuza koje je vodio kontraadmiral Émile Muselier su oslobodili otoke u ime francuskog pokreta otpora pod vodstvom Charlesa de Gaullea. Otoci su postali predmet prepirke između Slobodnih Francuza i Sjedinjenih Američkih Država, koji su u tom trenutku podupirali Vichyjski režim. Ovo je bio jedan od prvih teritorija koji je oslobodila Slobodna Francuska (France Libre).

Otočje je postalo prekomorski teritorij (territoire d'outre-mer ili TOM) 1946. godine, pa prekomorski departman (département d'outre-mer ili DOM) 1976. godine. Svoj trenutni status otočje je dobilo 11. lipnja 1985. Ustavnom revizijom 28. ožujka 2003. odlučeno je da Sveti Petar i Mikelon postane COM (collectivités d'outre-mer).

Tradicionalno, Sveti Petar i Mikelon predstavlja veliki ekonomski resurs Francuske zbog ribolovnih prava koja se prostiru na 200 nautičkih milja. 1992. godine, zbog sukoba Francuske i Kanade oko ribolovnih prava, gospodarska zona otočja je ograničena na 12 nautičkih milja istočno, 24 nautičke milje zapadno i na koridor dužine 200 milja i širine 10 milja u pravcima sjever i jug.

Administracija i institucije

Miquelon 9
Otok Mikelon

Glavno mjesto otočja, Saint-Pierre je također i sjedište jedne od dviju općina na otočju (sa Mikelonom). Na čelu višestranačke vlade je Predsjednik generalnog vijeća koja ima izvršnu vlast. Na čelu sveukupne prefekture je prefekt.

Generalno vijeće se sastoji od 19 zastupnika, koji predstavljaju dvije općine: Saint-Pierre (15 zastupnika) i Miquelon-Langlade (4 zastupnika). Vijeće odlučuje o novčanim, carinskim, urbanističkim, prirodnim i drugim pitanjima. Vijeću pomaže Gospodarsko-socijalni odbor (Comité économique et social).

Na nacionalnoj razini otočje predstavlja jedan zastupnik u francuskom parlamentu, jedan senator i jedan savjetnik u Gospodarsko-socijalnom odboru.

Za obrazovanje je zadužen predstavnik rektora (inspecteur d'Académie) koji je ovisan o Caenskom rektoratu.

Za pravdu su zadužena tri suda: Tribunal supérieur d'Appel, tribunal de Première Instance i Tribunal administratif.

Politika

1992. godine, prepirku između Kanade i Francuske oko morske granice i gospodarskog pojasa je riješio Međunarodni sud za arbitražu. Tada su odlučene današnje morske granice ovog područja. Današnji ukupni pomorski teritorij čini 18% onoga što je Francuska tražila. Ovaj sukob nije dobro utjecao na inače dobra francusko-kanadske odnose.

Trenutni predsjednik generalnog vijeća je Stéphane Artano iz stranke Archipel demain koji je lokalni ogranak UMP-a. Trenutni prefekt je Albert Dupuy, a gradonačelnica Saint-Pierrea je Karine Claireaux (PS).

Zemljopis

Saint Pierre et Miquelon
Karta Svetog Petra i Mikelona

Ovo malo otočje koje se sastoji od 8 otoka (ovisno o točki gledišta), ukupne površine 242 km² je ledenjačkog porijekla iz prekambrijskog razdoblja. Otočje se sastoji od dva velika otoka, Mikelon (Miquelon), površine 216 km² i dužine 80 km od sjevera prema jugu, i otoka Saint-Pierre (hrvatski: "Sveti Petar"), površine 26 km²; njih okružuju drugi otočići kao Grand Colombier, Petit Colombier, i Île-aux-Marins ("Otok mornara") prije znan kao Île aux Chiens ("Otok pasa").

Veći otok Mikelon dva otoka spojena pješčanom dinom. Veći je Veliki Mikelon (110 km²) ili Grande Miquelon, a manji je Mali Mikelon (91 km²) ili Petite Miquelon (također poznat im kao Langlade). Otoci su spojeni 1783. godine.

Otoci su puni rijetkih vrsta drveća, sa jako malim brojem plaža.

Drugi otoci su još: île aux pigeons ("Otok golubova"), île aux vainqueurs ("Otok pobjednika") i île verte ("Zeleni otok") koji se nalazi u teritorijalnim vodama između francuske i kanadske strane, s upitnim suverenitetom za obje strane.

Klima

Klima otočja slijedi klimu Terre-Neuvea, to je oceanska, hladna i vlažna klima (1500 mm godišnje). Na otočju se dodirivaju hladni arktički zrak i blaži morski zrak. To je također mjesto dodirivanja tople Golfske struje i hladne Labradorske struje. Zimi je prosječna temperatura -3°C, dok je najniža -10°C, zimi često pada snijeg. Prosječna ljetna temperatura je 16°C, magla je vrlo česta.

Stanovništvo

Po francuskom popisu stanovništva iz 1999. na otočju živi 6.316 ljudi. 5.618 živi u općini Saint-Pierre, dok 698 ljudi živi u općini Miquelon-Langlade (697 živi na Mikelonu, dok jedna osoba živi na otoku Langlade).

Materinji i govorni jezik većine stanovništva je francuski, koji sliči francuskom koji se govori u Normandiji. Postoji i manji broj govornika engleskog jezika (oko 190), baskijski jezik je izumro na ovim otocima u 1950-ima.

Etničke grupe koje žive na otocima imaju baskijske, bretonske i normandijske korijene. Postoji i određeni broj potomaka akadijskih izbjeglica i doseljenici sa Newfoundlanda.

Glavna religija je rimokatoličanstvo kome pripada 99% stanovništva otoka. Pismenost je također 99%. Godišnja stopa rasta stanovnika je oko 0.5%.

Jezici

Na Svetiom Petru i Mikelonu govore se 2 jezika, službeni francuski 5.110 (1967 popis) i engleski 190 (1967 popis)[1].

Gospodarstvo

Ile aux marines, SPM, two houses
Île aux Marins

Oko trećine stanovništva radi u javnim službama, što je vrlo veliki broj. Agrikultura je ograničena na 70 ha, a klima otočja ne dozvoljava intenzivniju poljoprivredu. Opskrba hranom se većinom zadovoljava uvozom, dok se goriva za elektrane, grijanje, automobile i brodove u potpunosti uvozi. Opskrba otočja je često izložena manjim krizama. Uvozi se većinom iz Kanade i Francuske. Oko 400 poduzeća obavljaju neku djelatnost na otočju, većinom u području ribolova i prerade ribe. Postoji također znatan broj poduzeća koja se bave građevinarstvom, trgovinom, brodogradnjom i raznim uslugama.

Otočje, koje preživljava zahvaljujući direktnoj ili indirektnoj pomoći vlade, je u gospodarskoj krizi sve od ribolovne krize. 12.8 % radno sposobnog stanovništva je nezaposleno, ulov ribe je pao za 150 tona godišnje. Na otocima se istražuju svi mogući načini kako bi se nastavila glavna aktivnost otočja, ribolov. Ali čini se da će otočje morati transformirati svoje gospodarstvo u smjeru tercijalnog sektora. Zbog postojanja zračne luke, turizam se počeo naglo razvijati na otočju. Najveći je naglasak na kulturnom turizmu: povijest otočja, muzeji, teme povezane sa Terre-Neuveom, Ile-aux-Marins (otok-muzej). Izgleda da će u budućnosti veliki dio prihoda dolaziti od izrabljivanja nafte i zemnog plina na moru.

Obrazovanje

Saint Pierre and Miquelon Islands - SRTM
Sveti Petar i Mikelon

Obrazovanje je zajamčeno do baccalauréata (završni ispit, slično maturi). U pogledu na broj stanovništva, određeni je paradoks vidjeti katolički fakultet koji ima veći kapacitet od svih srednjih škola. Mlado stanovništvo većinom nastavlja svoje obrazovanje u nekim od fakulteta u Francuskoj. Postoji snažan trend odlaženja mladih ljudi nazad u kontinentalni dio Francuske. Sa tim se često ne slažu starosjedioci otočja.

Šport

U odnosu na broj stanovnika, Sveti Petar i Mikelon ima poprilično razvijenu sportsku infrastrukturu: klizalište, bazeni, nogometna igrališta itd. Hokej je glavni sport na otoku i igrači sa otočja igraju u reprezentaciji Francuske. Također se igra i baskijski sport pelote basque. Postoje dva igrališta za ovaj sport, jedan na Svetom Petru, a drugi na Mikelonu, ostavština baskijskih ribara.

Manifestacije

Na otočju postoji mnogo festivala tokom cijele godine i za sve ukuse: festival konja, morske hrane, mornara ili mora, polumaraton od 25 km. Obalna glazba, kao dodatak glazbenom festivalu u lipnju najavljuje glazbeni festival "des Déferlantes Atlantiques". Također postoji i Baskijski festival ( Fête basque) sa tradicionalnim baskijskim plesovima i pelotom (u kolovozu).

Izvori

  1. Languages of Saint Pierre and Miquelon (16th)

Vanjske poveznice

Općenite stranice

.pm

.pm je vrhovna internetska domena za Sveti Petar i Mikelon.

Collectivités d'outre-mer

Collectivités d'outre-mer ili COM (hrvatski bi prijevod bio Prekomorske zajednice) izraz je korišten u političkoj podjeli Francuske. To su prekomorski teritoriji Francuske s posebnim statusom u Republici Francuskoj.

Dana 28. ožujka 2003. ustavnom je reformom promijenjen status bivših prekomorskih teritorija TOM (territoires d'outre-mer) u COM.

Trenutno postoji šest vrsta ovakve zajednice unutar Francuske Republike, to su:

Francuska Polinezija, koja ima poveću autonomiju i dva posebna naslova u svojoj administraciji. To su "Predsjednik Francuske Polinezije" (président de la Polynésie française), koji je na čelu lokalne vlade, i naslov "Prekomorska zemlja" (pays d'outre-mer), koji dodatno označava ovaj teritorij. Ta je reforma provedena 27. veljače 2004. Mayotte je otok u Indijskom oceanu, koji je odvojen od Komora 1976. Status ovog otoka je sličan statusu departmana, otok ima svoje vlastito Generalno vijeće (conseil général), a i otok ima dodatan naziv koji obilježava njegov status - collectivité départementale. Taj status ima od 11. srpnja 2001. Sveti Petar i Mikelon se nalazi u Atlantskom oceanu, blizu Newfoundlanda, Kanada. Ima status sličan departmanu i svoje vlastito Generalno vijeće. Wallis i Futuna se nalazi u Tihom oceanu i ima vrlo poseban status. To je jedino područje Francuske koje nije podijeljeno u općine. Sveti Bartolomej, otok u Malim Antilima.

Sveti Martin, sjeverni dio otoka Sveti Martin u Malim Antilima.

Europa (otok)

Otok Europa (fr.: Île Europa) je tropski otok u Mozambičkom kanalu, otprilike na pola puta od južnog Madagaskara do južnog Mozambika, na koordinatama 22°20′ S 40°22′ E, površine oko 28 km². Ukupna dužina obale je 22.2km, a na otoku nema luka već samo sidrište, dalje od obale.

Otok je prekriven mangrovom šumom, a na otoku se nalazi i utočište za divlje ptice. Prirodni resursi su vrlo siromašni.

Otok je pod francuskom kontrolom od 1897., no i Madagaskar polaže pravo na njega.

Otok nema stalnih stanovnika ni ekonomske aktivnosti. Jedini stanovnici na otoku su mali francuski garnizon koji odrzava meteorološku postaju i makadamsku sletnu stazu dugačku oko 1000 m.

Gornja Normandija

Gornja Normandija (fra. Haute-Normandie) je regija Francuske stvorena 1956. godine. Povijesno je istočni dio stare francuske pokrajine Normandije.

Grb Svetog Petra i Mikelona

Grb Svetog Petra i Mikelona je sličan neslužbenoj zastavi Svetog Petra i Mikelona. Na vrhu je pomorska kruna, pod kojom je štit podijeljen na dva dijela. U gornjem su tri zastave, koje simboliziraju stanovnike otoka, Baske, Bretonce i Normandijce. U donjem dijelu je brod Grande Hermine, kojim je Jacques Cartier 15. lipnja 1536. doplovio do Svetog Petra.

Iza štita su dva sidra, a u podnožju je latinski natpis "A mare labor" ("S mora, rad"), geslo Svetog Petra i Mikelona.

Langlade (otok)

Langlade (također zvan i Petite Miquelon, tj. Mali Mikelon) dio je otočja Sveti Petar i Mikelon. Ovaj otok s površinom od 91 km² je od 18. stoljeća prevlakom spojen s otokom Mikelonom (Grande Miquelon tj. Veliki Mikelon). Ovaj otok danas nije stalno naseljen, ali do srpnja 2006. na njemu je živio Charles Lafitte koji je bio jedini stalni stanovnik otoka.

Upravno je Langlade dio općine Miquelon-Langlade. Tijekom ljeta ovdje se dolaze odmarati mnogi stanovnici Saint-Pierrea, tako da privremena ljetna populacija doseže i do 1000 stanovnika.

Mikelon

Mikelon (francuski: Miquelon, također zvan i Grande Miquelon tj. Veliki Mikelon) dio je otočja Sveti Petar i Mikelon. Iako je ovo otok s najvećom površinom (110 km²) u ovom otočju, na Mikelonu živi svega 690 stanovnika koji su okupljeni u istoimenom selu na sjeveru otoka. Stanovništvo koje je većinom akadijskog i baskijskog porijekla, živi većinom od ribolova.

Ovaj otok je od 18. stoljeća povezan prevlakom od dvanaestak kilometara s otokom Langlade (Petite Miquelon tj. Mali Mikelon).

Ime otoka je baskijskog porijekla, a prvi put ga je 1579. spomenuo Martin de Hoyarçabal (Micquetõ, Micquelle).

Upravno je Mikelon dio općine Miquelon-Langlade.

Miquelon-Langlade

Miquelon-Langlade je francuska općina na Svetom Petru i Mikelonu. Ovo je manja od dvije općine na ovoj prekomorskoj zajednici Francuske koja se nalazi u Sjevernoj Americi. Središte ove općine nalazi se u mjestu na sjeveru otoka Mikelon. Prema zadnjem popisu stanovništva, ovdje živi nešto manje od 700 stanovnika.

Pikardija

Pikardija (fra. Picardie) je regija na sjeveru Francuske podijeljena na tri departmana: Aisne, Oise i Somme.

Poitou-Charentes

Poitou-Charentes je regija na zapadu Francuske. Sastoji se od četiri departmana. Glavni grad je Poitiers.

Popis zavisnih teritorija

Zavisni teritoriji su teritoriji bez pune političke samostalnosti.

Prekomorski departmani Francuske

Prekomorski departmani Francuske (départements d'outre-mer - DOM) su ujedno i prekomorske regije (régions d'outre-mer) i imaju apsolutno isti status i prava kao i kontinentalni departmani i regije.

Prekomorski departmani su:

Gvadalupa/La Guadeloupe (971)

Martinik/La Martinique (972)

Francuska Gvajana/La Guyane (973)

Reunion/La Réunion (974)

Mayotte (976)Sveti Petar i Mikelon/Saint-Pierre-et-Miquelon (975) je bio prekomorski departman od 1976. do 1985. kad mu je status promjenjen u teritorijalni kolektiv (fr.:collectivité départementale).

Svi prekomorski departmani su bivše francuske kolonije, a sada integralni dijelovi Francuske. Svoj su status dobili ustavom Četvrte Republike 19. ožujka 1946.

U Europskoj Uniji Prekomorski departmani (DOM) imaju status ultraperifernih regija.

Rona-Alpe

Rona-Alpe (fra. Rhône-Alpes) je druga po veličini regija u Francuskoj poslije regije Pireneji-Jug. Najveći grad je Lyon. Pokrajina je dobila ime po Alpama i rijeci Rhône.

Saint-Pierre (Sveti Petar i Mikelon)

Saint-Pierre je francuska općina na Svetom Petru i Mikelonu. Ovo je veća od dvije općine na ovoj prekomorskoj zajednici Francuske koja se nalazi u Sjevernoj Americi i njezino glavno mjesto. Općina pokriva cijeli istoimeni otok (hrvatski naziv je Sveti Petar).

Zastava Baskije

Ikurriña (na baskijskom ) ili Ikurriña(na španjolskom jeziku ) je zastava Baskijskog naroda i službena zastava Baskijske autonomne zajednice unutar Španjolske.

Zastava je nastala po uzoru na Zastavu Ujedinjenog Kraljevstva (tzv. Union Jack). Stvorili su je osnivači Baskijske Nacionalističke stranke EAJ-PNV, Luis i Sabino Arana, i uobičajeno se smatra nacionalnim, ali neslužbenim simbolom Baskije.

Zastava Svetog Petra i Mikelona

Zastava Svetog Petra i Mikelona je plava sa žutim brodom imenom Grande Hermine, sa kojim je Jacques Cartier došao na otok Sveti Petar 15. lipnja 1536. Tri kvadratna polja koja se nalaze na lijevoj strani zastave simboliziraju porijeklo većine stanovnika ovih otoka. Od vrha prema dnu: Baski, Bretonci i Normandijci.

Ovu neslužbenu lokalnu zastavu je dizajnirao lokalni poslovni čovjek André Paturel, koji je prilagodio grb koji je dizajnirao Léon Joner.

Île-aux-Marins

Île-aux-Marins (tj. „Otok mornara”; prije poznat kao Île-aux-Chiens, tj. „Otok pasa”) je mali otok u Atlantiku koji spada pod francusko otočje Sveti Petar i Mikelon. Otok se nalazi nekoliko stotina metara od luke na Svetom Petru.

Otok je dugačak 1500 metara i širok između 100 i 400 metara. Najviša točka otoka je rt Beaudry koji je visok 35 metara. Danas je upravno Île-aux-Marins dio općine Saint-Pierre, ali prije 1945. bio je posebna općina.

Godine 1920., ime otoka je iz Île-aux-Chiens promjenjeno u Île-aux-Marins.

Otok je od 1965. nenaseljen. Maleno naselje na njemu postojalo je od početka 17. stoljeća. Od 1980-ih su stare zgrade na otoku obnovljene, tako da naselje danas izgleda kao grad dugova. Ovo naselje je nekad imalo i do 600 stanovnika, a stanovništvo se većinom bavilo ribolovom.

Države u Sjevernoj i Srednjoj Americi
Frankofonija
Zastava Frankofonije
Politička podjela Francuske

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.