Sumer

Sumer, povijesna regija u južnoj Mezopotamiji i jedna od najstarijih civilizacija. Naseljavali su ga Sumerani, narod nepoznata podrijetla koji je stvorio prve povijesno poznate države i kulturu u 4. tisućljeću pr. Kr. Razvili su poseban tip grada-države i klinasto pismo.

Dinastico arcaico
Lokacija drevne Sumerske države.
Sales contract Shuruppak Louvre AO3766
Kupoprodajni ugovor pisan klinastim pismom na glinenoj pločici iz Sumera, oko 2600 pr. Kr. Louvre, Pariz.

Etimologija

Sami sebe nazivali su "ljudi crnih glava", a svoj teritorij "zemlja" ili "zemlja ljudi crnih glava", dok su Akađani njihovu zemlju nazivali "zemljom civiliziranih kraljeva". Sumer se u Knjizi postanka naziva Shinar.[1]

Povijest

Prvi podatci o Sumeranima potječu iz 4. tisućljeća pr. Kr. Sumerani su razvili hramski tip grada državice. Najpoznatiji sumerski gradovi bili su Ur, Uruk, Nipur, Lagaš, Kiš i Akad. Na čelu grada-državice nalazio se vladar (lugal) ili upravitelj (ensi) okružen činovnicima. U središtu grada nalazio se stepenasti hram (zigurat) u kojem se odvijao čitav gospodarsko-kulturni i politički život. Sumerani nisu posjedovali dovoljne količine kamena i drveta pa su za gradnju upotrebljavali opeku. Promatrajući rast i opadanje vode u rijekama te kretanje nebeskih tijela, izradili su kalendar.

Oko 2350. pr. Kr. Lugalzagizi, vladar Uruka, ujedinio je Sumer i osvojio zemlje od Perzijskoga zaljeva do Sredozemlja. Nedugo potom, područje Sumera osvojio je akadski kralj Sargon Veliki (2334.-2279. pr. Kr.) i stvorio jedinstvenu akadsku državu. Sredinom 22. stoljeća pr. Kr. Gutejci su srušili Akadsko Carstvo i ujedno osvojili sumersko područje na jugu Mezopotamije.

Sumerani su se uspjeli naposljetku osloboditi gutejske premoći te su tijekom tkz. sumerske obnove uspotalvili vlast Treće dinastije iz Ura, čiji je začetnik kralj Ur-Namu, koji je potaknuo izgradnju velikog hramskog kompleksa posvećenog bogu Mjeseca, Sinu, zaštitniku grada Ura.

Početkom 19. stoljeća pr. Kr. semitski nomadski narod Amorićani utemeljio je Starobabilonsko Carstvo, zauzevši Babilon, jedan od najmoćnijih gradova Bliskog istoka. Za vladavine babilonskog kralja Hamurabija (1792.-1750. pr. Kr.) osvojen je Sumer koji je postao dijelom babilonske države i uskoro su Sumerane asimilirali semitski narodi kojima su u trajno nasljeđe ostavili svoje kulturne tekovine.[2]

Književnost

Na području Sumera pronađeni su najstariji zapisi. Najčešće se pisalo tvrdim pisaljkama po glinenim pločicama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvano klinasto pismo. Počinjen se upotrebljavati oko 3500. godine pr. Kr. Od Sumerana nam se sačuvalo najstarije književno djelo - Ep o Gilgamešu. Nestankom Sumerana nije nestao i njihov jezik, koji se koristio u znanosti i religijskim tekstovima sve do 1. stoljeća pr. Kr.

Bilješke

  1. Sumer - ancient.eu
  2. Sumerani - Hrvatska enciklopedija

Poveznice

Vanjske poveznice


P history.svg Nedovršeni članak Sumer koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

3. tisućljeće pr. Kr.

3. tisućljeće prije Krista je razdoblje koje je trajalo od 3000. pr. Kr.. do 2001. pr. Kr.

Akad

Akad (sumer. Agade; heb. אכד ’Akkad) je ime drevnoga grada i pokrajine u sjevernoj Mezopotamiji, između gradova Sipar i Kiš, u današnjem Iraku, vjerojatno oko 50 km jugozapadno od središta Bagdada.

Na vrhuncu svoje moći bio je između 24. i 22. stoljeća pr. Kr. Ugledu Akada zasigurno je pridonio kralj Sargon Akađanin (23. st. pr. Kr.), kojemu je bio prijestolnica, kao i njegovim nasljednicima sve do u 22. st. pr. Kr. i uspona Babilonije.

Antalya

Antalya je grad smješten na jugozapadnoj mediteranskoj obali Turske. Glavni je grad pokrajine Antalya. Antalya je prema zadnjem popisu iz 2014. imala 1.203.994 stanovnika. Ima mediteransku klimu i poznata je kao turističko odredište.

Grad je prvotno naselila oko 200 godina pr. Kr dinastija Atalid, a nedugo nakon toga osvajaju ga Rimljani. Grad je 1207. godine pao u ruke Bizantskog carstva da bi 1391. godine postao dio Osmanskog carstva. Nakon Prvog svjetskog rata grad je pao pod kontrolu talijana, ali je pod tursku kontrolu vraćen tijekom rata za neovisnost.

Antalya je najveće tursko međunarodno morsko odmaralište, a turska vlada aktivno sudjeluje u potporama i razvoju turističke ponude. Godine 2014. kroz grad je prošlo rekordnih 12,5 milijuna turista iz cijeloga svijeta.

Babilonska astronomija

Babilonska astronomija se smatra, prema nekim znanstvenicama, kolijevkom moderne astronomije. Naše znanje o Babilonskoj astronomiji najviše proizlazi iz Babilonskog kataloga zvijezda, koji potječe oko 1200. pr. Kr. Ona je razvijena u Babilonskom carstvu, današnjem Iraku, gde su se nalazile stare zemlje Sumer, Akad, Babilonija i Haldeja. Ta astronomija je bila osnova grčke i helenističke astronomije, klasične indijske, islamske i srednjovekovne europske astronomije.

Početak povijesti astronomije započinje sa Sumeranima, oko 3500. - 3200. pr. Kr., koji su razvili klinasto pismo. Sumerani su se bavili samo osnovnim oblikom astronomije, ali će značajno uticati na složenu astronomiju Babilonaca. Sa Sumeranima počinje astralna teologija, koja je planetarnim bogovima dala značajnu ulogu u religiji Mezopotamaca i njihovoj mitologiji. Oni su također koristili seksagezimalni brojevni sustav (s osnovom 60 umjesto 10), kojim je bilo jednostavnije bilježiti vrlo velike i male brojeve. Današnji običaj dijeljenja kruga u 360º, a zatim po 60 minuta i 60 sekundi je započeo sa Sumeranima. Osim toga, babilonski sat je raspodjela dana na 24 sata, koja su iste duljine.

Jedini dijelovi babilonske astronomije koji su prečivjeli iz toga doba su efemeride ili tablični podaci položaja nebeskih tijela i srodni podaci za određeni period vremena, navedenih u jednakim vremenskim intervalima. Klasični grčki i latinski izvori često koriste pojam "Haldejci" za astronome iz Mezopotamije, koji su zapravo bili svećenici-pisari, koji su se bavili astrologijom i drugim oblicima proricanja.

Hippie

Hippy je pokret nastao 1960-ih godina.

Hram

U svojem osnovnom značenju, hram je građevina posvećena nekom božanstvu, namijenjena obavljanju religijskih obreda. Često se, u raznim religijama, sam hram smatra božjim staništem, u koje samo izuzetno ulaze visoki svećenici, a obredi se vrše ispred hrama.

Općenito, riječ "hram" može označavati bilo kakvo mjesto bogoslužja. Obično označava samo velike, osobito značajne građevine. Riječ bogomolja načelno je sinonim, ali postoje razlike u upotrebi. U starijoj hrvatskoj literaturi ponekad se koristi i riječ templ (od latinskog templum).

Riječ "hram" obično se ne koristi za kršćanske i muslimanske bogomolje (crkva, džamija), kao ni za židovske sinagoge, osim kada se zbirno govori o "hramovima" raznih religija.

Mezopotamija

Mezopotamija (grč. Μεσοποταμία, prijevod od staroperzijskog Miyanrudan "Zemlja između dvije rijeke" ili aramejskog naziva Beth-Nahrin "Kuća dviju rijeka"; međuriječje) je područje jugozapadne Azije koje obuhvaća otprilike 350.000 četvornih kilometara. Mezopotamija obuhvaća aluvijsku ravnicu između rijeka Tigrisa i Eufrata, u Iraku i Siriji. Međutim, u širem smislu, smatra se da izraz obuhvaća i riječne ravnice, te okolna nizinska područja čije granice čine Arapsku pustinju na zapadu i jugu, Perzijski zaljev prema jugu, te planine Zagros i Kavkaz prema sjeveru.

Nipur

Nipur ili Nippur je bio drevni sumerski grad jugoistočno od Babilona. Njegovi ostaci se danas mogu pronaći u blizini sela Niffar nedaleko od grada Diwanyiah u Iraku.

Nipur je u 3. tisućljeću pr. Kr. bio jedno od najvažnijih političkih i drevnih središta Mezopotamije, o čemu svjedoče bezbrojne glinene pločice ispisane na klinastim pismom, uključujući i neke koje predstavljaju vrijedne izvore o drevnim sumerskim zakonima i te Epu o Gilgamešu. U Nipuru se nalazi i najstariji plan grada na svijetu, koji datira iz sredine 2. tisućljeća pr. Kr.

Grad, koji se razvijao od malih seoskih naselja koja datiraju od 6. tisućljeća pr. Kr., svoju je važnost temeljio na hramu boga Ekura. Nastankom babilonske države je izgubio na važnosti zbog širenja kulta boga Marduka. Poslije kraćeg preporoda pod Kasitima, Nipur je počeo opadati, da bi se u doba Seleukida sveo na tvrđavu. U doba Sasanida je i tvrđava napuštena.

Pnar jezik

Pnar jezik (ISO 639-3: pbv), austroazijski jezik mon-khmerske porodice, kojim govori oko 88.000 ljudi, poglavito u indijskim državama Meghalaya, Assam i Mizoram (84.000), i u Bangladešu duž indijske granice (4.000). Postoje dva glavna dijalekta, jaintia (synteng) i nongtung.

Jaintia ima 12 govornih oblika, jowai, shangpung, batau, raliang, sutnga, sumer, martiang, barato, rymbai, lakadong, mynso i nongtalang. Svi su razumljivi osim nongtalanga koji je srodan kmerskom, a standardni je jowai.

Pnarski je nekad smatran dijalektom jezika khasi sa kojim uz jezike war-jaintia [aml] (Bangladeš) i lyngngam [lyg] (Indija) čini jezičnu podskupinu khasi. Pleme Pnar uz svoj jezik koristi ponekad i Bengalskim [ben], Hindijem [hin], ili mizo [lus] jezikom.

SOHO

SOHO (engl. Solar and Heliospheric Observatory) je letjelica koja istražuje Sunce, Sunčev sastav, te njegovo magnetsko polje, sunčev vjetar i baklje, te unutrašnjost Sunca (ispod korone).

Sipar

Sipar (sumer. Zimbir „Grad ptica“, suvremeni Tell Abu Habbah u Iraku), bio je drevni sumerski i kasnije babilonijski grad na istočnoj obali Eufrata, oko 60 km sjeverno od Babilona.

Bio je podijeljen u dva dijela, „Sipar od Sunčevog boga“ i „Sipar od boginje Anunit“. Prvi dio je otkrio Hormuzd Rassam godine 1881. kod Abu Habbe, 20-ak km jugoistočno od Bagdada.

Sipar se u Starom zavjetu zove Sepharvaim.

Na natpisima se spominju dva Sipara - "Sipar od Edena," koji je najvjerojatnije bio četvrt grada. Moguće je i da je jedan od Sipara bio Akad, prijestolnica prvog semitskog carstva.

Glavni bog grada bio je sumerski bog sunca Utu (Šamaš na akadskom).

Stari vijek

Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja pisma odnosno početka civilizacije (oko 3500. g. pr. Kr. u Mezopotamiji) do početka srednjeg vijeka (sredina petog stoljeća). Obično se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, uključujući i Bliski Istok (s Perzijom), ali često se uključuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naročito klasična antika, obuhvaća isključivo grčko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stoljeća pr. Kr. (ovisno o načinu razgraničavanja), pa do početka srednjeg vijeka (što ponovo nema čvrstu, jednoznačnu granicu). Tako je stari vijek širi pojam, a obuhvaća i razdoblje antike.

Početak starog vijeka smješta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitani, Asirija), Iranske visoravni (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta.

Kraj starog vijeka otprilike se poklapa s raspadom Rimskog Carstva i državne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; uništenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovišta da bi se prijelazno razdoblje između antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stoljeća do početka 7. stoljeća) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike.

Sumerani

Sumerani spadaju u prvu visokorazvijenu civilizaciju nastalu u četvrtom tisućljeću prije Krista na području južne Mezopotamije. Podrijetlo Sumerana nije utvrđeno, ali prevladava mišljenje da su doselili sa sjevera i pomiješali se sa zatečenim stanovništvom.

U drugoj polovici četvrtog tisućljeća pr. Kr. nastali su u Sumeru prvi gradovi-države. Najpoznatiji su bili Uruk, Ur, Kiš, Nipur i Lagaš. Na čelu svakog grada nalazio se vladar zvan ensi (upravljač) ili lugal (veliki čovjek). On je bio vrhovni svećenik koji je u ime zajednice komunicirao s bogovima. Središte grada bio je hramski kompleks s dominirajućom građevinom četverokutnog tlorisa ziguratom na čijem se vrhu nalazio grad posvećen glavnom gradskom božanstvu, a služio je i kao zvjezdarnica. U sumerskim gradovima-državama sve zemaljsko smatrano je vlasništvom bogova. Najviše zemlje pripadalo je vladaru, a zatim hramovima. Ostali stanovnici (seljaci, obrtnici) bili su samo korisnici zemlje. Stanovništvo se u osnovi dijelilo na vladajući sloj, u koji je uz vladara i vjerodostojnike spadalo svećenstvo i činovništvo, te na seljaštvo i obrtnike. Robova je bilo malo i potjecali su iz ratnih pohoda, a pripadali su isključivo vladaru ili hramovima.

Promatranje zvijezda u Mezopotamiji je imalo veliku važnost jer se na temelju njihova kretanja određivalo vrijeme nastanka poplave. Tako je nastao i prvi kalendar kojeg su izradili sumerski svećenici, a dijelio je godinu na 12 mjeseci.

U Sumeru su bili cijenjeni umjetnost i umjetnički radovi, a osobito su bili vrsni sumerski zlatari, keramičari i staklari. No, glavna je djelatnost u Sumeru, kao i u cijeloj Mezopotamiji, bilo ratarstvo.

Sumerski jezik

Sumerski (eme-ĝir, eme-gi; ISO 639-3: sux) je jezik drevne Mezopotamije.

Suze Bospora (televizijska serija)

Suze Bospora (tur. Elveda Derken) je turska dramska televizijska serija koja se u turskoj originalno prikazivala 2007. godine. Glavne uloge pripale su turskim glumcima Ece Uslu, Gökhanu Tepeu i Burcu Kari. Radnja je smještena u Istanbulu, a osim u Hrvatskoj, televizijska serija je prikazivana u Sloveniji, Rumunjskoj, Egiptu i Bugarskoj.U Hrvatskoj se premijerno prikazivala od 15. ožujka 2011. do 7. svibnja 2011. na Domi TV (ukupno 54 epizoda).

Uruk

Uruk (sumer. Unug, bibl. Ereč, grč. Ὀρχόη/Orchoë, arap. وركاء Varka) je bio drevni mezopotamijski grad u Sumeru i kasnije Babiloniji, smješten istočno od današnjeg toka Eufrata, na crti drevnog kanala Nil, u oblasti močvara, oko 230 km jugozapadno od Bagdada. Još uvijek postoji nedokazana teorija da je suvremeni naziv za Irak mogao potjecati od naziva Uruk. Na svom vrhuncu, oko 2900. pr. Kr., Uruk je vjerojatno imao oko 80.000 stanovnika koji su živjeli u 6 kvadratnih kilometara okruženih zidom, što ga je činilo najvećim gradom na svijetu u to vrijeme.

Uruk je 2016. godine, zajedno s još šest lokaliteta pod nazivom „Ahvar u južnom Iraku”, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „jedan od tri arheološka lokaliteta mezopotamijskih gradova iz vremena vladavine Sumerana, između 4. i 3. tisućljećja prije Krista u jednom od najvećih kopnenih sustava ušća u krajnje vrućem i suhom okolišu”.

Zigurat

Zigurat je tip drevnih hramova koji se mogu naći u Mezopotamiji i Iranu.

Zigurat (hram posvećen božanstvima) je u prvotnom je obliku nadvisivao cijelu okolicu. Na vrhu stupnjevite piramide bila je zvjezdarnica, s kipom i hramom mjesnog božanstva.

Do vrha zigurata, vodile su stube. Ispred njega je bilo veliko dvorište, okruženo uredima i skladištima, kamo su se donosili žrtveni darovi i zemljarina, koju su plaćali seljaci zakupci. Kraljevske palače nalazile su se na nešto nižem zaravanku. S jedne se strane zid palače oslanjao na zigurat. Budući da je Sumer oskudjevao u prirodnim bogatstvima, većina je građevina bila pod ostacima zemljajnih opeka, osušenih na suncu ili ispečenih u pećinama.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.