Srednji vijek

Srednji vijek označava središnje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske povijesti.

Europe 1000
Karta Europe oko 1000. godine.

Opći podaci

Oko vremenskih granica Srednjeg vijeka među povjesničarima postoji neslaganje. Prema jednima, Srednji vijek počinje u 1. polovici 3. stoljeća, u doba vladavine rimskog cara Dioklecijana, zbog tadašnjeg društvenog uređenja koje već počinje nalikovati feudalizmu, dok drugi smatraju da počinje padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine i nastankom prvih germanskih država. Također, neki za kraj Srednjeg vijeka uzimaju pad Carigrada 1453. godine, dok drugi za kraj istog razdoblja smatraju Kolumbovo otkriće Amerike 1492. Pojam Srednji vijek ili središnje doba počeo se upotrebljavati tek u 15. stoljeću. Mnogi su tadašnji učenjaci u doba humanizma proučavali stare antičke spise te grčku i rimsku kulturu, veličali su antička postignuća i smatrali da su stari Grci i Rimljani jedini u povijesti stvorili znanja i umjetnost trajne vrijednosti.

Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je feudalizam. Pogled srednjovjekovnog čovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo katoličanstvo, dok su viši staleži imali i viteštvo kao skup etičkih pravila.

Srednji vijek se dijeli na rani srednji vijek (5.-11. st.), razvijeni srednji vijek (12.-13. st.) te kasni srednji vijek (14.-15. st.) Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do jačanja Svetog Rimskog Carstva i svjetovne moći crkve), još se naziva i mračnim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije starog Rima prije njega i renesanse poslije njega. Ipak, posljednjih su desetljeća znanstvenici i humanisti kao Johann Huizinga i Jacques Le Goff te prije njih Ernst Robert Curtius (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve različita od spomenutih, ali jednako složena i vrijedna.

Seoba naroda bitno je izmjenila način života tadašnjih stanovnika Europe. Padom Zapadnog Rimskog Carstva promijenila se politička, gospodarska i društvena slika same Europe. U graničnim područjima počele su nicati prve države novopridošlih naroda- Germana, Gota, Slavena i Avara.

St Michaels Church Hildesheim
Crkva Sv. Mihaela u Hildesheimu (Njemačka) iz 11. st.

Srednji vijek je obilježila prevlast katoličke Crkve, te se ona u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka pokušava suprotstaviti sve moćnijem građanstvu te zadržati prevlast nad svjetovnim vladarima. Kako je s razvojem društva došlo do razvoja cjelokupne društvene svijesti te su mislitelji uvidjeli preveliko bogatstvo crkve, amoralnost, simoniju (prodavanje crkvenih časti), indulgenciju (prodavanje oprosta grijeha) i drugo. Usporedno s tim došlo je do sukoba s Crkvom te osnivanja mnogih smjerova koji su općenito nazvani katari koji su tražili čišćenje pred Bogom, također su nazivani i puritanci, valdenzi, ketzeri, humilijati. Zbog suprotstavljanja Crkvi ona je protiv njih povela čak i križarske vojne te osuđivala herezu osnivanjem inkvizicija. Tako nastaju biskupska, papinska (Rimska) te španjolska inkvizicija.

Hrvatska u srednjem vijeku

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Srednjovjekovna hrvatska država
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom
U ranom srednjem vijeku se na područje nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije doseljavaju Hrvati, koji osnivaju svoju državu. U 12. stoljeću ona potpada pod kraljeve Ugarske da bi nakon dugih borbi s Turcima njen opseg bio sasvim smanjen, a nakon nestanka dinastije, kruna je dana Habsburgovcima. U hrvatskoj povijesti srednji vijek se obično dijeli na rani, do 1102., kad je hrvatska neovisna, i na kasni, kada Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom.

Društvo i način života

Arbalette-p1000556
Srednjovjekovno oružje i oklopi u Muzeju de Morges, Švicarska.

Većina stanovništa toga doba živjela je na selu gdje se svakodnevni život određivao prema ritmu godišnjih doba i obrade zemlje. Sela su često bila vrlo neprivlačna naselja s grubim priprostim kućicama, namještenim s vrlo malo pokućstva i vrlo prljavih zidova izvana. Najjednostavnije kuće bile su sagrađene od zbijenog blata i ilovače i imale slamnati krov. Oko kuća često su se nalazile okućnice sa vrtovima i voćnjacima.

Plemićke kuće i dvorci mogli su već biti sagrađeni od kamena, a isto tako i sjenik. Znak raskoši je bio kada je plemić postavio kvalitetniji krov, ukrasne crijepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i popločio dvorište. U dvorcu je središnje mjesto življenja tijekom većeg dijela godine zauzimala središnja dvorana, mjesto za druženje, ali i spavanje, kao i za objedovanje i slavlja. Prozori su bili mali i visoki, a staklo na prozorima počelo se prije koristiti u crkvama nego u kućama. Pokućstva je bilo malo, a činili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i škrinje.

Ricetto di Candelo-DSCF0352
Srednjovjekovni festival u Ricetto di Candelo, Italija.

Većina stanovništva živjela je vrlo jednostavno, svakodnevno jedući (u najboljem slučaju) dvadesetak dekagrama grubog kruha spravljenog od neprosijanog brašna ječma (ili pšenice s raži ili grahom), uz malo mesa, sira, mlijeka i maslaca, povrća i određene količine slabog piva. Nije bilo vilica niti zemljanih tanjura.

Plemstvo se, za razliku od većine stanovništva, bolje hranilo. Iz zapisa žene Simona de Montforta, grofa od Leicestera i sestre kralja Henrika III. o vođenju svojih posjeda i domaćinstva mogu se vidjeti točni podatci o posluzi koja je kod nje radila, kao i o hijerahiji iste, a također i podaci o zalihama hrane i njezinim cijenama što pomaže rekonstrukciji načina života u jednom plemićkom domaćinstvu u Engleskoj u 13. stoljeću. Naime, riža je bila toliko dragocjena da su je držali pod ključem. Mirodije su bile skupe ali su smatrane neophodnima (Križarski ratovi pridonijeli su njihovom širenju kao i širenju voća). Cijena šećera se često mijenjala i njegova godišnja potrošnja bila je jedva nešto veća od potrošnje papra. Mnoga jela iz onog doba bila su ne samo jako začinjena, posebice octom i raznim mirodijama, nego i vrlo obojena žutim šafranom ili onim možda manje privlačnim crvenim. Vino se uvozilo u velikim količinama iz Francuske. Proizvodilo se i vlastito pivo, doduše još bez uporabe hmelja u njegovu spravljanju.

Chudów 2006 - Bitwa 05
Rekonstrukcija srednjovjekovne bitke u Chudówu, Poljska.

U srednjovjekovnom društvu obredi Crkve prožimali su sve važne događaje u svakodnevnom životu pojedinca i obitelji. Rođenje, brak i smrt imali su svaki svoje obrede. Kalendar se satojao od izmjene postova i blagdana. Sve poruke koje je čovjek sa sela ili iz grada, bio priprost ili relativno učen, primao o povijesti, ljepoti, moralu ili vječnosti dolazile su od Crkve, a župnik je bio posrednik između seljaka, svojeg stada, i Gospodina. Granice između vjerskih i laičkih stvari bile su nejasne.

Crkva je govorila kroz liturgiju i svete slike: vitraje, mozaike, freske, kipove i rezbarene krstionice. Ona je djelovala posvuda, u svim sferama života i rada. Vjerski obredi i propovjedi bili su usmjereni, kao i sami redovnici, prema budućem životu poslije smrti gdje će pravednici uživati mir. Ispovijed i pokora bile su neizbježne sastavnice vjerskog obreda.

Stado je imalo svoje pastire, ali i sami pastiri mogli su odlutati. Samo u Engleskoj je u 13. stoljeću bilo oko 40.000 zaređenih svećenika koji su bili iz svih društvenih slojeva pa i onih najsiromašnijih. Roger Bacon je, motreći društvene prilike onog vremena rekao da svećenici u crkvi "ponavljaju tuđe riječi ne znajući što uopće znače, kao papige i svrake", dok su se isti izvan Crkve opijali, bavili krivolovom i imali djecu. John Peckham, franjevački nadbiskup Canterburyja i suvremenik Rogera Bacona krenuo je jednom prilikom u obilazak biskupije s namjerom da otkrije što se stvarno događa u njegovim župama te je ustanovio da čak mora jasno zapovijediti svećenicima da "njihova djeca ne smiju nasljeđivati prava svojih očeva".

Umjetnost

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Srednjovjekovna umjetnost
Umjetnost srednjeg vijeka u Europi započinje oko 1000. s romanikom, a doživljava procvat za vrijeme gotike u 13. i 14. st.

Pojedini kršćani su se u to doba odricali materijalnog bogtstva i udruživali u zajednice redovnika koje su živjele uz molitvu i rad. Ti isti redovnici su kao misionari širili kršćanstvo. Kasnije su te zajednice počele podizati samostane. Najvažnija takva redovničk zajednica su bili Benediktinci. Taj crkveni red osnovan je u 6. st. u Monte Cassinu u Italiji. Osnovno se pravilo temeljilo na isticanju zajedničke molitve i fizičkog rada. Od tuda i proizlazi geslo benediktinca, moli i radi (lat. Ora et labora.)

Vanjske poveznice

Avari

Euroazijski Avari (poznati i pod imenom Obri), nomadski narod podrijetlom iz Središnje Azije. Postoje dvije grupe Avara, euroazijski (o kojim govori ovaj članak) i Kavkaski Avari, žitelji današnjeg Dagestana.

Feud

Posjed dobiven za vojnu službu ili drugu obvezu u srednjem vijeku nazivao se feud ili leno.

Sastoji se od alodija i selišta. Ima dva osnovna sloja: feudalci i kmetovi. U alodiju su živjeli feudalci, a u selištima kmetovi.

Nedovršeni članak Feud koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Feudalizam

Feudalizam je naziv za oblik društvenog odnosa koji je prevladavao u srednjem vijeku, a činili su ga feudalci (zemljoposjednici - nasljednici robovlasnika u robovlasničkim društvima odnosno plemenskih poglavara u plemenskim zajednicama), zakupnici i feudi - zemlja koju su seljaci zakupljivali od feudalaca.

Feudalizam je bio oblik društva u kojemu su se razlikovale dvije klase: feudalci (plemići)i kmetovi (seljaci). Feudalci su vlasnici zemljišta, a kmetovi im obrađuju zemlju i daju dio (uglavnom devetinu) uroda. Feudalno društvo nastalo je na ruševinama robovlasništva. Feudalizam je u većem dijelu Europe konačno ukinut 1848. godine.

Gotika

Gotika (njem. Gotik, od kasnolat. gothicus: koji pripada Gotima) je umjetničko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba kasnog srednjeg vijeka tijekom 13. i 14.stoljeća; najsamostalniji stilski izričaj zapadnoeuropske umjetnosti nakon antike. Javila se u prvoj polovici 12. stoljeća u sjeverozapadnoj Francuskoj (Île-de-France) i u pojedinim je zemljama trajala različito, a nestala je krajem 15. st.; premda su se i poslije javljale gotizirajuće tendencije. »Arte gotica« je prvotno bio prijeziran naziv kojim je Giorgio Vasari htio izraziti da je, s gledišta talijanske renesanse, taj stil barbarski. S obzirom na razvojne faze dijeli se na ranu, visoku i kasnu gotiku; prvi su joj širitelji bili cisterciti, dok su nositelji visoke i kasne gotike bili prosjački redovi (dominikanci, franjevci) i građanstvo.

Islandske sage

Islandske sage (isl. Íslendingasögur), od kojih su mnoge poznate kao obiteljske sage, su povijesna prozna djela koja uglavnom opisuju događaje na Islandu tijekom 10. i početkom 11. stoljeća koje se naziva dobom saga. Sage su najpoznatiji primjerci islandske književnosti.

Islandske sage su književni fenomen 13. i 14. stoljeća. One su usmjerene na povijest, pogotovo na rodoslovlje i obiteljsku povijest. One odražavaju sukob koji je nastao u društvu između druge i treće generacije islandskih doseljenika.

Autori ovih saga su nepoznati. Znanstvenici vjeruju da je jednu od njih, Egils saga, napisao Snorri Sturluson potomak junaka iz saga, ali to ostaje nerazjašnjeno. Standardna suvremena izdanja islandskih saga su poznata kao Íslenzk Fornrit.

Julijanski kalendar

Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45. pr. Kr. i koristio se u cijeloj Europi do 16. stoljeća, kada se prešlo na gregorijanski kalendar. Na prvom ekumenskom saboru u Niceji 325. godine kršćanska je crkva prihvatila julijanski kalendar kao temeljni kalendar.

Dužina trajanja godine u julijanskom kalendaru iznosi prosječno 365¼ dana, što se postiže ubacivanjem jednog dodatnog dana svake četvrte godine. Julijanska godina nešto je duža od tropske, a ova razlika akumulira se na jedan dan svakih 128 godina. Po julijanskom kalendaru, svaka godina čiji je broj djeljiv sa 4 je prijestupna i sadrži 366 dana, dok ostale sadrže 365 dana. Nakon uvođenja julijanskog kalendara 45. pr. Kr. najprije je, greškom, svaka treća godina bila prijestupna. Prijestupne su bile sljedeće godine: 45. pr. Kr., 42. pr. Kr., 39. pr. Kr., 36. pr. Kr., 33. pr. Kr., 30. pr. Kr., 27. pr. Kr., 24. pr. Kr., 21. pr. Kr., 18. pr. Kr., 15. pr. Kr., 12. pr. Kr., 9. pr. Kr., 8. n. e., 12. n. e. i dalje svaka četvrta. Pošto je greška kasnije uočena, car August je naredio izbacivanje svih prijestupnih godina između 9. pr. Kr. i 8. n. e. čime je zaslužio da se jedan mjesec nazove njegovim imenom.

Treba imati u vidu da se u ovo vrijeme godine još nisu brojale od rođenja Isusa Krista, već od osnivanja Rima 753. pr. Kr. te je sretna slučajnost što su za prijestupne godine uzete baš one djeljive sa 4 brojeno od Kristovog rođenja.

Julije Cezar prvobitno je odredio da svi neparni mjeseci imaju po 31 dan, a parni po 30, osim veljače koji je u običnoj godini imao 29 dana, a 30 u prijestupnoj. Mjeseci su se zvali: Januarius, Februarius, Martius, Aprilis, Maius, Junius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December. Godine 44. pr. Kr. mjesec Quintilis je preimenovan u Julius (današnji srpanj) u slavu Julija Cezara. Godine 8. pr. Kr. odlučeno je da se jedan mjesec nazove imenom cara Augusta, a pošto je on najviše ratnih pobjeda napravio u mjesecu Sextilis-u, ovaj mjesec nazvan je po njemu – August (kolovoz).

Još od 13. stoljeća Augustu se pripisuje da je svom mjesecu dodao jedan dan kako bi bio jednak Cezarovom, međutim takve su dužine bile čak i prije Cezara.

Julijanski kalendar nije savršen i njegova greška se povećavala svakih 128 godina za jedan dan. To je kasnije primijećeno, pa je na saboru u Niceji 325. godine odlučeno da se iz kalendara izbace 3 dana koja predstavljaju akumuliranu razliku. Pošto je Julijanski kalendar i dalje ostao nepromijenjen, razlika se do 16. stoljeća akumulirala na 10 dana. Kada su ovo uočili, astronomi su odlučili izraditi novi kalendar koji će biti precizniji. Osim toga, trebalo je i izbaciti 10 dana viška iz kalendara. To je postignuto uvođenjem gregorijanskog kalendara.

Julijanski kalendar danas upotrebljavaju Antiohijska pravoslavna crkva, Crnogorska pravoslavna crkva, Gruzijska pravoslavna Crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Makedonska pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna Crkva, Srpska pravoslavna crkva i neki samostani na Svetoj gori u Grčkoj.

Nedovršeni članak Julijanski kalendar koji govori o kalendaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Klasična glazba

Klasična glazba je naziv za vrstu glazbe koja potječe iz razdoblja klasicizma. U razgovornom govoru to je pojam koji označava vrstu glazbe u kojoj se svira klasičnim instrumentima (gitara, klavir, klarinet violina itd.).

Velikani klasične glazbe su Mozart, Beethoven, Haydn i ostali. Beethoven je napola zakoračio u romantizam, jer je elementima iz nekih svojih skladbi koji ne pripadaju klasičnom stilu glazbe počeo stvarati romantičnu glazbu.

(napomena:ovaj članak obrađuje govorni pojam klasične glazbe, dakle dijeli se na kategorije (barok, romantizam...), a ne samo na klasično razdoblje).

Kmetstvo

Riječ kmet dolazi od latinske riječi u franačkom značenju »čovjek iz kraljeve ili velikaševe pratnje«. Kmetstvo je vrsta ropstva koje je većinom bilo prisutno u Europi. Nastalo je krajem Srednjeg vijeka i u nekim zemljama ostao je prisutno sve do sredine 19. stoljeća.

Knez

Knez ili kneginja (starosl. кънѩѕь) naslov je koji se davao pripadnicima plemstva, a u raznim je povijesnim razdobljima i u raznim krajevima imao različito značenje. Knez je danas često prezime u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji.

Knjižnica

Knjižnica (ili biblioteka) je ustanova u kojoj se prikuplja, sređuje, obrađuje, pohranjuje i daje na korištenje zbrike knjiga.

Križari

Križari je naziv prvenstveno srednjevjekovnih kršćanskih vojnika koji su sudjelovali u križarskim ratovima od 11. do 13. stoljeća. Nazvani su prema znaku križa kojeg su nosili na vojnim odorama.. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do 15. stoljeća, usmjerenih širenju i nametanju kršćanstva među nekršćanskim europskim narodima (npr. Njemački viteški red u baltičkim i istočnoslavenskim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albigenza, patarena, husita i dr.)

Lov

Lov je naziv za metode i načine uzgoja, zaštite i lova divljači. Obuhvaća traženje, promatranje, prebrojavanje, uzgoj, prihranjivanje, slijeđenje, odstrijel, hvatanje žive divljači, puštanje umjetno (u uzgajalištu) uzgojene divljači u lovišta.

Lovstvo je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U pradavnim se vremenima čovjek bavio lovom iz nužde, radi podmirenja potreba za mesom i krznom; s razvojem društva lov postaje zabava, vježba, sport i zanimanje. Lovstvo ima i gospodarsku važnost, a povezano je s ostalim gosp. djelatnostima, osobito poljoprivredom, šumarstvom i industrijom.

Simah

Simah, papa od 22. studenog 498. do 19. srpnja 514.

Srednjovjekovna filozofija

Poslije propasti Zapadnog Rimskog Carstva (476.) završava antičko razdoblje.

Trgovište

Trgovište je naziv za grad sa tržišnim pravima. Izraz potječe iz srednjeg vijeka za naselja u kontinentalnoj Europi.

Označavao je naselja koja su od vladara ili vlastiju dobile pravo biti domaćinom sajmovima i trgovini odnosno tržnicama, čime ih se razlikovalo od sela i grada.

U srednjovjekovnoj Kraljevini Ugarskoj i Kraljevini Hrvatskoj (za vrijeme personalne unije s Ugarskom) su postojale dvije vrste naselja se tržišnim pravima:

slobodni kraljevski grad

oppidum (mađ. mezőváros)Oppidum je označavao naselja koje su bila nižeg statusa od slobodnih kraljevskih gradova, ali važnijim od sela.

Vazal

Vazal ili lenski gospodar bio je srednjovjekovni plemić i feudalac koji se nalazio u dvostrano obvezujućem odnosu sa svojim nadređenim lenskim gospodarem i feudalcem. Taj dvostrano obvezujući odnos nazivao se vazalsko-seniorski odnos. Riječ vazal potječe od keltske riječi gwas koja je označavala mladog muškog roba i od njene latinske izvedenice vassus.

Wales

Wales (engleski izgovor [▶] ) (vel. Cymru velški izgovor [▶] [ˈkəm.rɨ]) je jedna od četiri države koja čini Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Nalazi se na jugozapadu britanskog otoka i ima izlaz na Irsko more.

Wales nije politički neovisan od 1282. godine. To je keltska regija u kojoj se govori i velškim jezikom iako su keltski elementi u Engleskoj i Škotskoj gotovo iščezli.

Zaštitnik Walesa je Sveti David.

Štajerska (vojvodstvo)

Štajerska (lat. Styria; njem. Herzogtum Steiermark; slov. Vojvodina Štajerska) naziv je za vojvodstvo u Svetom Rimskom Carstvu, a potom i nasljednu zemlju Habsburške Monarhije, smješteno u današnjoj jugoistočnoj Austriji i sjeveroistočnoj Sloveniji. Kao takva postojala je do 1918.

Periodizacija ljudske povijesti

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.