Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92[1]

Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Izvori

  1. Languages of Peru
Albanski jezik

Albanski jezik (ISO 639-3: sqi) makrojezik, od 1952. službeni jezik Albanije, koji se temelji na toskijskome. Pripada albanskoj neovisnoj skupini jezika i govori ga oko 7.400.000 ljudi, od čega 4.283.000 u Albaniji (1989.), 1.500.000 na Kosovu; 700,000 u Grčkoj (Nicholas, 2002.), 500.000 u Turskoj (1980.) i 500.000 u Makedoniji. Smatra se da svoje korijenje vuče iz staroilirskih jezika.

Almería (pokrajina)

Almería je provincija na jugu Španjolske u autonomnoj zajednici Andaluzija. Središte provincije je grad Almería. U ovoj provinciji nalazi se jedina pustinja u Europi, pustinja Tabernas. Zbog toga je ova provincija postala idealan pejzaž za snimanje vesterna, naročito 1960-ih. Provincija ima 701.688 stanovnika (1. siječnja 2014.), a prostire se na 8.774 km². Službeni jezik je španjolski.

Ceuta

Ceuta je španjolska enklava na sjeveru Afrike, na obali Sredozemnog mora u blizini Gibraltarskog tjesnaca. Površine Ceute je 18,5 km2. Službeni jezik je španjolski.

Cuenca (pokrajina)

Cuenca je španjolska provincija smještena u središnjem istočnom dijelu Španjolske, u autonomnoj zajednici Kastilji-La Manchi. Prostire se na 17.141 km². Pokrajina ima 207.449 stanovnika (1. siječnja 2014.).. Sjedište pokrajine je Cuenca. Službeni jezik je španjolski.

Granada (pokrajina)

Granada je španjolska provincija smještena na jugu Španjolske, u autonomnoj zajednici Andaluziji. Prostire se na 12.531 km². Pokrajina ima 919.455 stanovnika (1. siječnja 2014.).. Sjedište pokrajine je Granada. Službeni jezik je španjolski.

Gruzijski jezik

Gruzijski jezik (ქართული ენა, kartuli ena; ISO 639-3: kat) je službeni jezik Gruzije, republike na Kavkazu.

Gruzijski je materinski jezik oko 3,9 milijuna ljudi u Gruziji (83 % stanovništva), i oko 200 000 izvan zemlje (uglavnom u Turskoj, Iranu, Rusiji, SAD i Europi). Rabi se kao književni jezik svih etničkih skupina u Gruziji, posebno onih koje govore drugim kartvelskim jezicima: svanskim, megrelijskim i lazijskim.

Hakasija

Hakasija je republika u Ruskoj Federaciji, smještena u južnom dijelu središnjeg Sibira.

Površina joj je 61.900 km², a upravno središte Abakan, koji je sa 160.000 stanovnika i najveći grad.

Hakaški jezik koji pripada skupini turkijskih jezika je uz ruski službeni jezik u republici.

Hebrejski jezik

Hebrejski jezik (עברית); ISO 639-3: heb) spada u semitski jezik afro-azijsku skupinu jezika kojim govori 5.300.000 ljudi, uglavnom u Izraelu, dijelovima

palestinskih područja, SAD-u i u židovskim zajednicama širom svijeta.

Korijen mu dolazi od klasičnog hebrejskog jezika, koji je korišten pri pisanju Starog zavjeta prije više od 3300 godina. Židovi su za njega koristili izraz לשון הקודש Lašon ha-kodeš ("Sveti jezik"), jer su njime pisane knjige koje se smatraju svetima.

Većina znanstvenika se slaže da je nakon prvog uništenja Jeruzalema koje je zapovjedio babilonski kralj Nabukodonozor II. godine 607. pr. Kr. klasični hebrejski počeo nestajati u korist mišnajskog hebrejskog i lokalnih inačica aramejskog jezika.

Nakon što se židovsko stanovništvo Judeje pod rimskom okupacijom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščeznuo iz svakodnevnog govora oko 200. godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezikom kroz vjekove. Njime su se pisali ne samo vjerski, nego i svjetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, znanstveni i filozofski spisi, poezija itd.

Hebrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao moderni hebrejski jezik, a definirao ga je bjeloruski Židov Eliezer Ben Jehuda. To je bila posljedica nastojanja Židova da se profiliraju kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz cijeli niz jezika - arapski, judezmo (ladino), jidiš, ruski i drugi jezici kojima su se koristile različite židovske zajednice u svijetu.

Moderni hebrejski je godine 1921. postao službenim jezikom u britanskom mandatu Palestine, a nakon toga i službeni jezik Države Izrael. Hebrejsko ime za jezik je עברית, ili Ivrit (IPA: /ivʲrit/).

Hindski jezik

Hindi (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin) indoeuropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i središnjoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.

Pod pojmom hindi podrazumijeva se i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. siječnja 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.

Hindi se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī te da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte osim standardnog jezika.

Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS); 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. stoljeću.

Indonezijski jezik

Indonezijski jezik (indonezijski: bahasa Indonesia; ISO 639-3: ind) je varijetet malajskog jezika, službeni jezik Indonezije. Standardni idiom temelji se na dijalektu Riau-Johor. Prvi je put za službeni jezik proglašen uz deklaraciju o neovisnosti Indonezije 1945. Skoro 100% stanovnika Indonezije govori taj jezik i to je jedan od najčešće govorenih jezika u svijetu. Većina formalnog obrazovanja, kao i gotovo svi nacionalni mediji i drugi oblici komuniciranja provode se na indonezijskom jeziku. U Istočnom Timoru je uz druge službene jezike (tetumski i portugalski) je služben indonezijski. Izvorno ime za jezik je bahasa Indonesia.

Latinski jezik

Latinski jezik (ISO 639-3: lat) je izumrli jezik koji spada u skupinu italskih jezika, a javlja se kao predak svih današnjih romanskih jezika.

Izvorno se latinski govorio u pokrajni Laciju, po čemu je i dobio svoje ime. Središte pokrajine Lacija je bio Rim.

Premda je sve do 19. stoljeća latinski bio službeni jezik u nekim europskim zemljama s vremenom je potpuno nestao iz javnog govora, što znači da nema izvorne govornike; ali unatoč tome, zahvaljujući dugoj tradiciji antičke rimske književnosti danas se smatra važnim svjetskim jezikom. Latinski jezik koristi se od srednjeg vijeka i danas u Katoličkoj Crkvi, svim granama suvremene znanosti, kulturi i književnosti.

Latinski je jezik najdublje od svih svjetskih jezika utjecao na druge jezike, čak više i od grčkoga, koji u Europi poslije antike, osobito u Zapadnoj Europi, nije ni po intenzitetu, ni po trajanju imao takav izravan utjecaj.

Lihtenštajn

Kneževina Lihtenštajn (njem. Fürstentum Liechtenstein) malena je država u srednjoj Europi, bez izlaza na more. Graniči sa Švicarskom na zapadu i Austrijom na istoku. Reljef je planinski, što je pogodovalo razvoju planinskog (skijaškog) turizma. Poznata je i kao porezni raj. Glavni grad je Vaduz. Unatoč svojoj maloj površini, Lihtenštajn nije jako urbaniziran (kao što je to npr. Kneževina Monako). Službeni jezik u Lihtenštajnu je njemački.

Njemački jezik

Njemački jezik pripada grupi zapadnogermanskih jezika, spada među svjetske jezike. Njime govori 90 milijuna ljudi u 38 država svijeta.

Novogrčki jezik

Novogrčki (moderni grčki; ISO 639-3: ell; helenski, grčki: Ελληνική γλώσσα) je službeni jezik Grčke i grčkog dijela Cipra, a od 1981. jedan je od službenih jezika EU. Govori ga i znatan broj iseljenika grčkog porijekla, najviše u Sjevernoj Americi, Njemačkoj, Australiji, Velikoj Bitaniji, Italiji i Albaniji.

Grčki jezik je jedan od šest helenskih jezika koji pripada atičkoj skupini indoeuropske jezične porodice, a govori ga preko 12,000,000 Grka, od čega većina u Grčkoj (10.700.000; 2002), 689.000 na Cipru (2002) i drugim državama[1]. Postoje 3 dijalekta: a) arhaično literalno narječje katharevousa; b) dimotiki, danas službeni jezik; c) 3. narječje, sarakačansko, u stvari je možda poseban jezik kojim se služe Sarakačani ili Karakačani, pastirsko aromunsko pleme iz sjeverne Grčke, Makedonije i Bugarske.

Novogrčki jezik jedini je jezik koji vuče porijeklo iz starogrčkog.

Relevantni članci:

Grčko jezično pitanje

Gramatika novogrčkog jezika

Poljski jezik

Poljski jezik (polj. język polski; ISO 639-3: pol) je službeni jezik Republike Poljske. Zajedno s češkim, slovačkim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini skupinu zapadnoslavenskih jezika. Govori ga blizu 50.000.000 ljudi, od čega 36,600,000 u Poljskoj (1986).

Talijanski jezik

Talijanski jezik (ISO 639-3: ita; talijanski: italiano ili lingua italiana) romanski je jezik, uže italo-dalmatske skupine. Govori ga oko 62 milijuna ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni talijanski temelji se na firentinskom narječju. Talijanski se piše latinicom.

Talijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Talijanski je, uz latinski, drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je službeni i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri i u Rijeci, gdje živi talijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u, Kanadi, Argentini, Brazilu i Australiji. Također ga dobro poznaju žitelji Malte, gdje je bio jedan od službenih jezika, dok ga 1934 nije zamjenio engleski. U manjem opsegu govori se i u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.

Talijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španjolskog i njemačkog).

Tupí-Guaraní

Tupí-Guaraní, porodica indijanskih jezika i plemena koja čini dio Velike porodice Tupian. Porodica Tupi-Guarani raspršena je po velikim predjelima Brazila i na jug do Paragvaja, Argentine i Bolivije, i sastoji se od skupina: Guarani, Guarayu-Siriono-Jora, Tupí, Tenetehara, Kayabi-Arawete, Kawahíb, Kamayura, Pauserna, i Oyampi. Glavni jezici su tupi i guarani. Guarani se danas govori u Paragvaju, gdje je i službeni jezik, a osim Indijanaca govore ga i ostali Paragvajci. Jezik tupi je još prvi misionar u području Xingua, Luiz Figueira, nazvao 'lingua geral' . Autor je klasične Arte da Lingua Brasilica, prvi puta izdana 1621. u Lisabonu.

Skupine Tupi-Guarani porodice u literaturi nalazimo i označene rednim brojevima:

Guarani (I).

Guarayu-Siriono-Jora (II).

Tupi (III).

Tenetehara (IV).

Kayabi-Arawete (V).

Kawahib (VI).

Kamayura (VII).

Oyampi (VIII).

Ávila (pokrajina)

Ávila je španjolska provincija na južnom dijelu

autonomne zajedne Kastilja i León, u središnjoj Španjolskoj.

Provincija ima 167.015 stanovnika (1. siječnja 2014.) a središte je istoimeni grad Ávila. Prostire se na 8.050,15 km². Službeni jezik je španjolski.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.