Službeni jezici Europske unije

Europska unija od 1. srpnja 2013. godine ima 24 službena i radna jezika.[1]

Službeni list Europske unije izdaje se na svim službenim jezicima.

Od 1. siječnja 2007. godine, priključenjem Bugarske i Rumunjske, službenim jezicima EU postali su i službeni jezici tih država. Irski jezik također je postao jednim od službenih jezika Europske unije.

Od 1. srpnja 2013. godine, priključenjem Hrvatske, Europska unija ima 24 službena jezika jer je službenim jezikom EU postao i hrvatski jezik.

Službeni jezici u Europskoj uniji Od godine
bugarski 2007.
hrvatski 2013.
češki 2004.
danski 1973.
nizozemski 1958.
engleski 1973.
estonski 2004.
finski 1995.
francuski 1958.
njemački 1958.
grčki 1981.
mađarski 2004.
irski 2007.
talijanski 1958.
latvijski 2004.
litvanski 2004.
malteški 2004.
poljski 2004.
portugalski 1986.
rumunjski 2007.
slovački 2004.
slovenski 2004.
španjolski 1986.
švedski 1995.
Knowledge English EU map
Znanje engleskog jezika (skala je drugačija nego na ostalim mapama)
Knowledge French EU map
Znanje francuskog jezika (francuski je materinski jezik za 40% stanovništva Belgije)

Izvori

  1. eur-lex.europa.eu, pristupljeno 11. srpnja 2013.
1. siječnja

1. siječnja (1.1.) 1. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 364 dana (365 u prijestupnoj godini).

Krilatica Europske unije

Službena krilatica Europske unije je "Ujedinjena u raznolikosti" ili "Ujedinjeni u raznolikosti" (izvorna inačica na latinskom jeziku: "In varietate concordia"). Zajedno sa zastavom i himnom, jedna je od simbola Europske unije. Ova je krilatica jedini simbol koji nije izabran odlukom Vijeća Europe, već spontanim procesom izbora u mnoštvu prijedloga koji su dospjeli na internetsku stranicu "www.devise-europe.org". Prijedloge su 2000. godine poslali studenti s cijelog prostora Europske unije, a konačni izbor prihvatila je predsjednica Europskog parlamenta Nicole Fontaine.

Ova je krilatica upisana i u Europski Ustav i koristi se na službenim stranicama Europske unije.

Povelja Europske unije o temeljnim pravima

Povelja Europske unije o temeljnim pravima - PTP (engl. Charter of Fundamental Rights of the European Union - CFR; fr. Charte des droits fondamentaux de l'Union européenne - CDF) je akt Europske unije donijet u redovnom zakonodavnom postupku u svrhu svrhu jačanja "zaštite temeljnih prava u svjetlu promjena u društvu, društvenog napretka te znanstvenog i tehnološkog razvojavjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa".

U njoj se deklarira da se Europska unija "temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti ... na načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svojeg djelovanja uspostavom građanstva Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde".

Odredbe Povelje obvezuju institucije, tijela, urede i agencije Unije, te na države članice samo kada provode pravo Unije (čl. 51.).

Povelja sadrži katalog temeljnih ljudskih prava i sloboda, koja su izložena u 50 članaka.

Povelja osobito propisuje da se državljane država članica Europske unije ne smije po bilo kojoj osnovi diskriminirati u drugim članicama EU.

Službeni jezici Europske unije
Zastava Europske unije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.