Sefardi

Sefardi (hebrejski ספרדי) su podgrupa Židova, koji potječu s Pirenejskog poluotoka (današnja Španjolska i Portugal).

Sefardi na hebrejskom doslovno znači Španjolci. Imaju svoj jezik ladino, koji je mješavina hebrejskog, arapskog i španjolskog jezika. Danas ih ima između 1,5 i 2 milijuna. Čine oko 20% ukupne židovske populacije. Najviše ih živi u Izraelu (725 000), Francuskoj (350 000), SAD-u (80 000), Turskoj (20 000), Sjevernoj i Južnoj Americi te Europi. U Španjolskoj ih danas ima oko 12 000. Najpoznatiji Sefardi su: filozof Baruch de Spinoza, filozof, teolog i liječnik Majmonid, američki redatelj Hank Azaria, filozof Jacques Derrida, političar Pierre Mendés France i dr. Dubrovačka sinagoga je najstarija sefardska sinagoga u svijetu, od onih koje su još u upotrebi.

Doseljavanjem Sefarda iz Španjolske u 16. stoljeću započinje i njihova prosvjetno-književna djelatnost na hrvatskim prostorima, kojoj su po jeziku izvori hebrejski i španjolski.

Sepharadic Migrations
Migracije Sefarda
Aškenazi

Aškenazi (hebr. אַשְכְּנַזִים, doslovno: "Nijemci") su Židovi, čiji preci potječu iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Europe, za razliku od Sefarda iz Španjolske i Sjeverne Afrike.

U Bibliji se spominje riječ "Aškenaz": "Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma." (Postanak, 10, 1-3) U srednjovjekovnoj rabinskoj književnosti pojam "Aškenaz" počeo se primjenjivati na Njemačku. Znanstvenici se razilaze, kad je u pitanju porijeklo Aškenaza. Prema predvlađujućoj teoriji, Karlo Veliki pozvao je mediteranske Židove, da nasele njemačke teritorije (oko 800. godine). Ovi Židovi postepeno su se pomicali na istok prelazeći u Poljsku, pogotovo nakon Lutherovih nastojanja, da protjera Židove iz njemačkih krajeva. Do 1600. godine Poljska je postala mjesto najmasovnijeg židovskog naseljavanja. Također u gradovima u Bjelorusiji, Aškenazi su činili polovicu ili većinu stanovništva. Sjedinjene Američke Države su u 19. i 20. stoljeću, zahvaljujući njihovom doseljavanju postale aškenaski centar, gdje su već otprije postojale zajednice sefardskih Židova.

Aškenazi su prije kulturna nego geografska skupina židovskog naroda. Srednjovjekovni Aškenazi bili su u manjoj mjeri sekularni od Sefarda, smatrajući izučavanje Talmuda vrijednijim od filozofske spekulacije. Njihovi najznačajniji intelektualci bili su talmudisti oskudnog svjetovnog obrazovanja; njihov misticizam nije posjedovao apstraktnost sefardskog kabalizma, već je naglašavao magijska bajanja i formule. Aškenaske zajednice ponosile su se svojom spremnošću na mučeništvo, pogotovo za vrijeme križarskih ratova i kozačkih ustanaka, kritizirajući one Židove, koji su se radije pokrstili, nego da umru za vjeru. U liturgijskom pogledu, aškenaski ritual razlikuje se od sefardskog po tekstu i redoslijedu, mada je osnovni zakon ostao isti. Što se tiče jezika, Aškenazi su prihvatili jidiš. Iz ovih se razlika u kulturi, jeziku i običajima često rađalo rivalstvo, koje je ponekad onemogućavalo suradnju u drugim područjima. Danas se ta netrpeljivost može vidjeti u Izraelu, gdje Aškenazi imaju političko i ekonomsko rukovodstvo, dok je većina stanovništva sefardskog porijekla. Izraelski predsjednici uglavnom su Aškenazi.

Europski Židovi obično su bili izolirani u fizičkim i društvenim getima, ali su te ograde počele nestajati u 17. i 18. stoljeću, kada je povećana ekonomska razmjena dovela do veće društvene i kulturne pokretljivosti. Europske vlade su ovaj proces unaprijedile dajući Židovima građanska i politička prava u 19. stoljeću. Društvena i vjerska akulturacija postala je simbol emancipacije, dok je reforma religije, pa čak i prelazak u drugu vjeru, postala uobičajena pojava. No, i pored toga, ostala je ona optužba po kojoj aškenaski Židovi predstavljaju strani element u europskoj politici.

Izražen antisemitizam u Europi u 19. stoljeću poticao je iseljavanje u Sjedinjene Američke Države i rađanje cionizma. Holokaust je praktički uništio židovske zajednice u Europi; preživjeli danas žive uglavnom u Sjevernoj Americi, Izraelu i u zemljama bivšeg SSSR-a. Manjih zajednica ima u Južnoj Americi, Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Australiji i Južnoj Africi.

Iako je u 11. stoljeću, oni čine tek tri posto svjetske židovske populacije na vrhuncu u 1931, Aškenazi Židovi su činili 92 posto svjetskih Židova. Danas oni čine oko 80 posto Židova u svijetu. Većina židovskih zajednica s duljom povijesti u Europi su Aškenazi, s iznimkom onih koje su povezani s mediteranskom regijom.

Veliki dio Aškenaza je doživio pogrom tijekom Drugog svjetskog rata, a preživjeli su se većinom odselili u SAD a manji dio u Izrael.

Poznati aškenaski Židovi su: Albert Einstein, Anne Frank, Gustav Mahler, Sigmund Freud, Golda Meir, Franz Kafka, Heinrich Heine, George Gershwin, Marc Chagall, Shimon Peres, Isaac Asimov i dr.

Chefchaouen

Chefchaouen ili Chaouen (arapski: شفشاون / الشاون, Shafshāwan, berberski: ⵜⵛⴻⴼⵜⵛⴰⵡⴻⵏ, Ashawen, španjolski: Xauen) slikoviti je stari grad na sjeverozapadu Maroka i ujedno glavni grad istoimene pokrajine u regiji Tangier-Tetouan. Grad je diljem svijeta poznat po karakterističnoj španjolskoj i maurskoj arhitekturi te kućama obojenim u mnoge nijanse plave boje. Kulinarsku tradiciju toga grada UNESCO je 2013., zajedno s kulinarskim tradicijama još nekih mediteranskih država, upisao u popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.

Curaçao

Curaçao (Kòrsou na papiamentu - otok) ima površinu od 444 km², nalazi se u Karipskom moru, najveći je otok u Nizozemskim Antilima, pripada grupi ABC - Otoka (Aruba, Bonaire, Curaçao) koji su zemljopisno dio Južne Amerike. Curaçao je 10. listopada 2010. proglašen samostalnim područjem Kraljevine Nizozemske.

Vrhovna internetska domena za Curaçao je .cw od 2010. godine, a prije toga bila je domena Nizozemskih Antila .an.

Konzerviranje restauriranje Judaike

Konzerviranje restauriranje Judaike jedna je od specijalnosti unutar područja konzerviranja restauriranja kulturne baštine.Pri tome treba u obzir uzeti židovske religiozne propise u cjelini,bilo da se radi o pisanoj ili usmeno prenošenoj varijanti spomenutih.U ovo je uključena i primjerena klasifikacija i identifikacija ovih predmeta kao i ophođenje sa njima sukladno židovskim vjerskim propisima.Nadalje uključuje i znanje o pohrani ,izlaganju i čuvanju ovih predmeta.

Lisabon

Lisabon (portugalski Lisboa; IPA [liʒˈboɐ]) je glavni i s 505.526 stanovnika na svojem administrativnom području površine 84,8 km², najveći grad Portugala. Šire urbanizirano područje grada, površine 958 km², s 2,4 milijuna stanovnika, 12. je najnaseljenije gradsko područje u Europskoj uniji. Oko 2.831,000 stanovnika živi u Metropolitanskoj zoni Lisabona (Área Metropolitana de Lisboa, AML), što je oko 27 % ukupnog stanovništva Portugala, dok 3,34 milijuna ljudi živi u široj aglomeraciji Lisabonske metropolitanske regije koja uključuje i gradove Leiriu i Setúbal. Lisabon je najzapadniji veliki i glavni grad u Europi. Smješten je na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu i ušću rijeke Tejo.

Kao istaknuto središte financija, trgovine, medija, industrije zabave, umjetnosti, međunarodnog prometa, obrazovanja i turizma, Lisabon se smatra "Alfa gradom". Jedan je od najvećih ekonomskih centara na kontinentu, s rastućim financijskim središtem i drugom najvećom kontejnerskom lukom na europskoj atlantskoj obali, međunarodnom zračnom lukom s prometom 13 milijuna putnika godišnje, mrežom autocesta, čvorištem željeznica velikih brzina (Alfa Pendular) koja povezuje veće gradove u Portugalu te će od 2013. biti povezana sa španjolskom željeznicom velikih brzina. Lisabon je prema časopisu Monocle 25. najugodniji grad za život u svijetu, i šesti najposjećeniji grad u južnoj Europi nakon Rima, Barcelone, Madrida, Atene i Milana s oko dva milijuna turista godišnje. Lisabonska regija najbogatija je regija u Portugalu, s BDP PPP od 26 100 eura per capita (4,7% više u odnosu na GDP PPP per capita Europske Unije). Također, lisabonsko metropolitansko područje deseto je najbogatije u Europi prema BDP-u s 98 milijardi eura ili 34 850 po glavi stanovnika, što je 40 % više u odnosu na prosjek BDP-a po glavi stanovnika Europske unije. Grad zauzima 32. mjesto među gradovima s najvećom bruto zaradom u svijetu. Većina sjedišta multinacionalnih tvrtki u zemlji smještena su u zoni Lisabona koji je na devetom mjestu u svijetu po broju održavanja međunarodnih konferencija. Osim toga, grad je i političko središte zemlje, sjedište vlade i šefa države, također i središte okruga Lisabona i Lisabonske regije.

U Lisabonu svoja sjedišta imaju dvije agencije Europske unije, Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) i Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA). Zajednica država portugalskog govornog područja (CPLP) također ima svoje sjedište u Lisabonu.

U gradu se nalaze dva mjesta uvrštena na popis Svjetske baštine UNESCO-a: Belémski toranj (Torre de Belém) i Jeronimitski samostan (Mosteiro dos Jerónimos). 1994. bio je Europski glavni grad kulture, dok je 1998. bio domaćin svjetske izložbe (Expo '98).

Mizrahi

Mizrahi, ili mizrahìm (hebr. misrach, "istok", "orijent"), ili adot hamizrah (zajednica Istoka) su Židovi iz arapskih država (Irak, Maroko, Tunis, Libija, Egipat, Sirija, Jemen itd.) nekad nazivani i kao orijentalni Židovi. Među adot hamizrah ubrajaju se također Židovi iz Irana, Kurdi, Gruzije, Židovi s planina, iz Bagdada, Indije i iz Buhare.

Orijentalni Židovi smatraju svoje vjerovanje originalnim jer se smatraju potomcima onih Židova koji su preživjeli deportaciju i Babilonsko ropstvo. U njihovu zajednicu pristupa i dio Židova iz dijaspore koji su napustili Izreael kada su Rimljani uništili hram 70. g, kao i Sefardi koje su 1492. protjerali Katolički kraljevi.

Sa religijskog (ritualnog) stajališta, istočni Židovi danas se prepoznaju u "sefardskom obredu". Ovim obredom u Izraelu upravlja Rishon Letzion, takozvani veliki "sefardski" rabin.

Uporaba pojma orijentalni Židovi, ili mizrahì , nastala je početkom 1990-ih, kada su ga usvojili izraelski aktivisti koji su pripadali ovoj grani judaizma.

Religija u Španjolskoj

Religija u Španjolskoj zastupljena je s nekoliko vjerskih zajednica.

Sameh

Sameh (סמך) je 15. slovo hebrejskog pisma i ima brojčanu vrijednost od 60. Izgovor Sameh-a je identičan s hebrejskim slovom Šin.

Stanovništvo Sarajeva

Po procjeni iz 2008. te je godine u četiri općine Grada Sarajeva živjelo 304.614 stanovnika, a u Županiji Sarajevo 421.289 stanovnika, uključujući sve općine narečene županije. Tijekom opsade grada, od 1992. do 1996., ranjeno je oko 50.000 ljudi, a oko 12.000 ih je poginulo. Ratna zbivanja izmijenila su sastav stanovništva u gradu pa u njemu danas živi više Bošnjaka (77%), a manje Srba (12%) nego prije rata.

Sarajevo je izgubilo veliki dio hrvatske populacije u Jugoslavijama, a nakon velikosrpske agresije i hrvatsko-muslimanskog građanskog rata svedeni su na vrlo mali postotak.

Tetuan

Tetuan (arapski: تطوان, Tetaven; berberski: Tiṭṭawin; francuski: Tétouan, španjolski: Tetuán) je grad u sjevernom Maroku, samo nekoliko kilometara južno od Gibraltarskog tjesnaca i 60 km jugoistočno od Tangera, te pripada pokrajini Tangier-Tétouan. Nalazi se na sjevernom obronku gorja Rif, u plodnoj dolini rijeke Martil koja utječe u more u Tetuanskoj luci.

Tetuan je nazvan po berberskoj riječi za "oči" ili u prenesenom značenju "izvor vode". Stari grad (medina) je, iako je najmanji od marokanskih medina, na popisu mjesta svjetske baštine UNESCO-a od 1997. godine kao "rijedak primjer spoja andaluzijske i marokanske arhitekture koji je preživio gotovo netaknut izvanjskim utjecajima".

Tetuan je jedna od dvije glavne marokanske luke na sredozemnoj obali, uz Tanger, a opslužuje ga civilna zračna luka Sania Ramel koja se nalazi 6 km istočno od središta grada.

Iako je arapski službeni jezik, većinom se koristi marokanski arapski, a često se govore i francuski i španjolski koji se smatraju jezicima gospodarstvenika i intelektualaca. U gradu postoji i manjinsko kršćansko stanovništvo.

Zenica

Zenica je grad i općina u Bosni i Hercegovini. Zenica je središte jedne od dvanaest općina Zeničko-dobojske županije, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 558.5 km² a broj stanovnika iznosi oko 110.000.

Židovi

Židovi su semitski (vidi Sem) narod koji živi u Izraelu, te raspršeno u Europi, Americi i po svijetu. Nema pouzdanih podataka o vremenu i razlozima doseljavanja u Europu, a povijesni izvori ih spominju od antičkih vremena. Bili su izloženi čestim progonima od kojih je najveći bio Holokaust. U 20. stoljeću, a osobito poslije Drugoga svjetskog rata, naseljavaju se u Palestini gdje osnivaju državu Izrael.

Židovi u Hrvatskoj

Židovi u Hrvatskoj predstavljaju zasebnu nacionalnu i vjersku skupinu kojoj su u Republici Hrvatskoj zajamčena sva vjerska i nacionalna prava. Svoje korijene vuku iz starog i srednjeg vijeka, a kroz povijest su dali doprinos razvoju hrvatskog gospodarstva i građanstva, kao i hrvatskoj znanosti i kulturi.

Židovski jezici

Židovski jezici označavaju skupinu jezika koji su se razvili u raznim židovskim zajednicama diljem svijeta, a najviše u Europi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. Najuobičajeniji način njihovog nastanka bilo je posuđivanje hebrejskih riječi fraza - rabljenih za izražavanje specifično židovskih izraza - u govore domicilnig stanovništva. Često su se pisali hebrejskim slovima, uključujući blokove koji se rabe u današnjem hebrejskom pismu.

Zbog međusobne izloiranosti mnogih židovskih zajednica, mnogi židovski jezici su zadržali rječnik i jezikoslovne strukture davno nakon što su one nestale u jezicima od koji su prvotvorno nastali. Najrašireniji od svih židovskih jezika razvijenih u dijaspori je jidiš, koji se među Židovima govorio više nego ijedan drugi jezik u povijesti; Ladino, jezik sefardskih Židova koji je u uporabi bio preko pet stoljeća; i judeo-arapska skupina jezika kojom se preko jednog tisućljeća govorilo u arapskim zemljama.

Hebrejski je liturgijski jezik judaizma (lëshon ha-kodesh, "sveti jezik"), jezik na kojem su napisani židovski sveti spisi (Tanakh), te svakodnevni govor Židova tijekom povijesti. Do 5. stoljeća pr. Kr. se hebrejskom kao svakodnevni govor u Judeji pridružio srodni aramejski jezik. Do 3. stoljeća pr. Kr. Židovi u dijaspori su počeli govoriti grčki.

Hebrejski jezik je kao svakodnevni govor obnovio Eliezer ben Yehuda nakon svog dolaska u Palestinu 1881. Suvremeni hebrejski je danas službeni jezik Države Izrael. Nije se rabiokao maternji jezik od tanajskh vremena od 200. godine. Preko šesnaest stoljeća hebrejski se rabio gotovo isključivo kao liturgijski jezik i kao jezik kojim su pisane uglavno judaističkie knjige, dok se svakodnevno hebrejski govorilo samo na Sabat.

Stoljećima su Židovi umjesto hebrejskog govorili dijalekte jezika krajeva u koje su se doselili, često razvijajući zasebne dijalekte ili stvarajući nove jezike. Jidiš je judeo-germanski jezik koga su razvili Aškenazi koji su migrirali u Središnja Europu|Središnju Europu]], a Ladino, također poznat kao Judezmo i Muestra Spanyol, judeo-španjolski jezik su razvili Sefardi koji su živjeli na Iberijskom poluotoku. Zbog mnogih čimbenika, uključujući Holokaust nad europskim Židovima, židovski egzodus iz arapskih zemalja i masovnu emigraciju židovskih zajednica iz drugih zemalja, drevni i zasebni jezici židovskih zajednica, uključujući judeo-gruzijski, judeo-arapski, judeo-berberski, krimčakski, Judeo-Malayalam i mnogi drugi su izašli iz uporabe.

Tri najraširenija jezika među današnjim Židovima su engleski, suvremeni hebrejski i ruski. Uz njih se rabe i neki romanski jezici kao francuski i španjolski-

Židovsko groblje u Sarajevu

Židovsko groblje u Sarajevu smješteno je u jugozapadnom dijelu Sarajeva, u predjelu Kovačići i Debelo Brdo. Iza praškog ovo je najveći ranonovovjekovni židovski sakralni kompleks, a istovremeno jedan od najvrjednijih memorijalnih kompleksa u Europi. Cijeli kompleks se prostire na površini od 31160 m2.

Judaizam
Star of David

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.