Schengenski sporazum

Schengenski sporazum je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum je potpisan na brodu "Princeza-Mari Astrid", na mjestu Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu. Prema Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).

Schengenski sporazuma konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.[1]

Do danas su ovaj sporazum prihvatile 24 zemlje članice Europske unije, kao i 4 zemlje članice EFTA-e.

Map-of-european-union-member-countries
Europska Unija
Cieszyneuro
Ulazak u Poljsku

Potpisivanje sporazuma

1Iako je postala članica Schengenskog sporazuma Švicarska nije ukinula carinarnice prema državama Europske unije, nego je samo ukinula kontrolu putnika, dok će se kontrole robe i dalje provoditi, što nije slučaj s ostalim članicama gdje su carinarnice na granicama u potpunosti ukinute.

Implementacija sporazuma

Državljani Andore, Monaka, San Marina i Vatikana, kao i teritorija Grenlanda i Farskih otoka mogu se slobodno kretati po državama potpisnicama Schengenskog sporazuma.

Zemlje kandidati

Hrvatska, Cipar, Rumunjska i Bugarska su u procesu pristupanja (potpisale sporazum, ali ga još nisu implementirale).[3]

Izvori

  1. Schengenski sporazum: otvorene granice, Deutsche Welle, 26.12.2012. (pristupljeno 26. ožujka 2013.)
  2. "Switzerland links up to European police files" (engl.)
  3. EU further delays Schengen membership for Romania, Bulgaria, European Voice

Vanjske poveznice

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Schengenski sporazum


Society.svg Nedovršeni članak Schengenski sporazum koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

14. lipnja

14. lipnja (14.6.) 165. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (166. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 200 dana.

26. ožujka

26. ožujka (26.3.) 85. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (86. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 280 dana.

Beč

Beč (Savezni glavni grad Beč, standardni njemački: Bundeshauptstadt Wien, bečki njemački: Bundeshauptstod Wean, mađarski: Bécs, slovački: Viedeň, slovenski: Dunaj), glavni grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih država. Administrativno je podijeljen na 23 kotara (njem. Bezirk).

S više od 1.800.000 stanovnika (2.400.000 milijuna na širem području grada) je 10. najveći grad Europske unije, daleko najveći grad Austrije i njezino političko, gospodarsko i kulturno središte.

Grad leži na Dunavu u najistočnijem dijelu Austrije nedaleko od granice s Slovačkom, Mađarskom i Češkom, na raskršću putnih pravaca sjever-jug, povezujući Baltik s Jadranom, i zapad-istok, povezujući zapadnu i srednju Europu s jugoistočnom Europom i dalje Azijom. Povijest Beča počinje prije više od 4 tisućljeća čime se područje grada svrstava među najstarije ljudske naseobine na svijetu. Beč je tako jedna od najstarijih metropola u srcu Europe, carski grad i mjesto ukrštanja raznih kultura i utjecaja, grad koji je stoljećima imao vodeću ulogu u kreiranju političke scene Europe i ovog dijela svijeta. Bio je sjedište imperatora Svetog rimskog carstva, glavni grad Austrijskog carstva te Austro-Ugarske monarhije kada je i dostigao svoj vrhunac krajem 19. stoljeća i s oko 2.000.000 stanovnika predstavljao četvrti grad po veličini na svijetu (nakon Londona, Pariza i New Yorka), kulturno središte, riječnu luku, industrijski i trgovački centar povezan s češkim, mađarskim i južnoslavenskim zemljama.

Sjedište je nekoliko međunarodnih organizacija: OPEC-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte), IAEA-e (Međunarodne agencije za atomsku energiju) i UNIDO-a (Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda). Simbol Beča jest katedrala sv. Stjepana, sjedište bečkoga nadbiskupa, a zaštitnik grada jest sveti Leopold.

Grad je, između ostalog, i jedno od najomiljenijih europskih odredišta turista iz čitavog svijeta ali i imigranata koji čine, posebno posljednjih godina, veliki dio u broju gradskog stanovništva. Grad godišnje posjete milijuna turista najviše zahvaljujući mnogobrojnim kulturno-povijesnim spomenicima i raznovrsnoj kulturnoj ponudi. Beč nosi i nadimak Glazbeni glavni grad je su u njemu živjeli kompozitori kao što je Wolfgang Amadeus Mozart ili Ludwig van Beethoven.

Na osnovu studije konzultantske firme za ljudske resurse "Mercer" o kvalitetu života u svjetskim metropolama, Beč je 2015. godine proglašen najboljim gradom za život na svijetu.

Državna granica

Državna granica je zamišljena crta koja omeđuje državno područje jedne države. Gotovo sve su utvrđene međudržavnim dogovorima, a poneka je određena uz pomoć suda. Obilježene su kamenjem i stupovima, a u novije vrijeme prometnim znakovima.

Kao granica uzima se često lanac najviših planinskih vrhova, razvođe dviju rijeka, geometrijska sredina rijeke (uglavnom plovne), njezin najdubljim tok ili matica. Što se tiče voda, svakoj državi pripada jedan dio obale, ili je jedan dio slobodan.

Na moru se državna granica poklapa s vanjskom granicom teritorijalnog mora.

U unutrašnjosti Zemlje seže do njenog središta.

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Granični nadzor

Granični nadzor, osiguravanje i nadgledanje prelazaka državne granice, koju vrše policija i rjeđe vojska. Nadzornici pregledavaju dokumente kojima se utvrđuje smije li pregledani prijeći u dotičnu državu.

U nekim državama ovu službu vrši financijska straža.

Ove jedinice ne postoje ili su dosta smanjene u carinskim unijama i državama koje su ratificirale Schengenski sporazum.

Kalinjingradska oblast

Kalinjingradska oblast (rus.: Калинингра́дская о́бласть, Калининградская область ili neslužbeno Янта́рный край, što pak znači jantarski kraj, te njem.: Gebiet Kaliningrad i Nordostpreussen) je oblast (regija) u Rusiji na obali baltičkog mora.

Poboljšana suradnja

Poboljšana suradnja (engl.: Enhanced cooperation, u hrvatskim medijima poznatija pod nazivom pojačana suradnja) postupak je gdje je za minimalno 9 država EU-a dozvoljena veća integracija ili suradnja na području struktura EU-a, ali bez uključivanja drugih država EU-a. Ovo im omogućava kretanje različitim brzinama prema različitim ciljevima od onih izvan područja poboljšane suradnje. Ovaj je postupak uveden tako da prevlada paralizu, tj. stanje kada pojedinačna zemlja članica ili manja skupina zemalja članica koje ne žele sudjelovati u inicijativi blokiraju prijedlog. Međutim, ne dopušta proširenje ovlasti izvan onih dozvoljenih Ugovorima EU-a.Vijeće daje odobrenje za poboljšanu suradnju, na temelju prijedloga Komisije i nakon pristanka Europskog parlamenta.Od listopada 2017. ovaj se postupak suradnje koristi na području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu u kojem Hrvatska ne sudjeluje, patenata u kojem Hrvatska također ne sudjeluje, imovinskih režima međunarodnih parova u kojem Hrvatska ne sudjeluje, europskog javnog tužitelja te za područje poreza na financijske transakcije u kojem sudjeluje samo 11 zemalja članica - bez Hrvatske.Pojačana suradnja razlikuje se od izuzimanja (engl. Opt-out) od primjene prava unutar struktura EU-a (prava koja su upisana u Ugovorima EU-a) gdje je ograničenom broju zemalja članica dopušteno da se suzdrže od sudjelovanja u integracijama koje su inače obvezne za sve zemlje članice (npr. EMU, Schengenski prostor). Pojačana suradnja se nadalje razlikuje od Mehanizma za suradnju i provjeru trajnog nepridržavanja acquisa, gdje se zemlji članici tim mehanizmom postavljaju određene suspenzije (npr. blokiranje povlačenja sredstava iz EU fondova, nemogućnost učlanjenja u Schengenski prostor i sl.) a ukidanje istih se uvjetuje ispunjavanjem određenih mjerila od strane pogođene zemlje članice. Zemlje članice koje ne primjenjuju (ili u prošlosti nisu primjenjivale) barem jednu od svih odgovarajućih odredbi su: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka Republika, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska.

Proširenje Europske unije

Europsku uniju osnovalo je 1957. godine šest država kao Europsku ekonomsku zajednicu. Ovoj zajednici prethodila je Europska zajednica za ugljen i čelik koja je osnovana 1952. godine. Danas Europska unija ima 28 zemalja članica koje su postupno pristupale članstvu u šest procesa proširenja. Najveće proširenje bilo je 1. svibnja 2004. kad je uniji pristupilo 10 država. Najnedavnije proširenje bilo je 1. srpnja 2013., kad je članica unije postala Hrvatska.

Trenutačno su u fazi pregovori o članstvu s nekoliko država. Da bi neka država mogla pristupiti Europskoj uniji, mora zadovoljiti određene gospodarske, političke i pravne uvjete (tzv. kopenhagenski kriteriji). U osnovi, od moguće države članice zahtjeva se sekularna demokratska vlast, vladavina prava, te odgovarajuće slobode i institucije. Po Ugovoru o Europskoj uniji svaka država članica kao i Europski parlament moraju posebno pristati na svako proširenje.

Ugovor iz Nice koji je stupio na snagu 2003. nije omogućavao članstvo za više od 27 država. Daljnje proširenje Europske unije omogućio je Lisabonski ugovor koji je stupio na snagu 2009.

Schengen

Schengen je malo vinogradarsko mjesto u jugoistočnom Luksemburgu u blizini njemačke i francuske granice.

Mjesto je postalo poznato 14. lipnja 1985. godine, kada je potpisan Schengenski sporazum koji je ime dobio po ovom mjestu.

Schengenski prostor

Schengenski prostor, obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.

Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od preko 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 km2.

Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

Vijeće ministara EU odbilo je ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengenski prostor 2011., Hrvatska je kao cilj postavila godinu 2015., a Cipar godinu 2016.

Zbog europske migracijske krize 2015. odgođeno je proširenje Schengenskog prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku, dok Cipru problem predstavlja spor sa Sjevernim Ciprom.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.