Salomon

Kralj Salomon (heb.: שלמה; čit. Š´lomo) bio je, prema Bibliji, treći kralj Izraela i Židova, sin izraelskog kralja Davida i žene Urije Hetita, Bat-Šebe. Vladao je od 970. do 931. pr. Kr.[1]

Biblijska, ali i kasnija tradicija slavi ga zbog njegove legendarne mudrosti. Njegovo najvažnije djelo je gradnja prvoga hrama u Jeruzalemu u kojem je bio pohranjen Kovčeg Saveza s dvjema pločama na kojima je bilo napisano Deset Božjih zapovijedi (dekalog).

Dore Solomon Proverbs
Salomon, kralj Židova

Biblija o Salomonu

Ime

Ime Salomon izvedeno je iz starohebrejske imenice koja znači "dijete mira", odnosno "mirotvorac". U Bibliji se spominje i njegovo drugo ime Jedidja (2 Sam 12,25) u značenju "Gospodnji miljenik", koje mu je, kako navodi Biblija, dao prorok Natan u ime Božje.[2]

Dolazak na prijestolje

Kralj Salomon vladao je iz Jeruzalema, grada čije ime na starohebrejskom znači "Posjed dvostrukog mira". Za njegove četrdesetgodišnje vladavine vladao je mir kakav izraelski narod nikad prije nije doživio.

Prema biblijskom izvještaju, Salomon je sredinom 10. stoljeća pr. Kr. nasljedio na prijestolju svoga oca Davida pri čemu se morao obračunati s nizom pretendenata na prijestolje ostarjeloga kralja, uglavnom Davidovih starijih sinova (1 Kr 1-2,46).[3] Nakon što je konačno preuzeo vlast, Salomon je mogao iskoristiti prednosti velikoga i sigurnoga kraljevstva kakvo mu je ostavio otac te se nije morao upuštati u ratne pohode. Sklopio je savez sa tirskim kraljem Hiramom koji mu je, između ostalog, pomogao i pri gradnji hrama (1 Kr 5,15-5,26[4] i 2 Ljet 2-2,15[5]).

Graditeljska djelatnost

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Jeruzalemski hram

U njegovo je doba, stoga, cvala trgovina, posebice s okolnim krajevima, poput Libanona i Arabije.

Salamon je bio vrlo poduzetan kralj. Organizirao je građevinarske radove po cijelom svom kraljevstvu i nadgledavao je izgradnju palača, cesta, vodovoda, gradova koji su služili kao skladišta te gradova za bojna kola i konjanike. Njegovi građevinski pothvati koristili su cijelom kraljevstvu.

Salomon je bio vjerojatno najbogatiji čovjek koji je ikad hodio zemljom. Njegov najveći projekt bila je izgradnja veličanstvenog hrama u Jeruzalemu. Procjenjuje se da bi danas izgradnja hrama koštala oko 1000 milijardi dolara. Prema zapisu u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 29,6-29,8) židovski odličnici dali su za gradnju hrama 5.000 talenata zlata, 10.000 darika, 10.000 talenata srebra, 18.000 talenata mjedi i 100.000 talenata željeza.[6] Za vrijeme Salomonove vladavine srebro nije imalo nikakvu vrijednost.

Gantesalomon
Susret kralja Salomona i kraljice od Sabe

Na gradilištu nije upotrijebljen nijedan čekić, sjekira ili bilo kakav alat od metala, budući da je sve kamenje bilo pripremljeno i oblikovano u kamenolomu prije nego je doneseno na mjesto hrama na spajanje.

Čitava unutrašnjost hrama bila je pokrivena cedrom po zidovima i borovicom po podu, zatim je sve prekriveno zlatom. To se dobro vidi u izvještaju o gradnji hrama za koji su dovezeni drveni dijelovi upravo od libanonskog cedra. Čak je i kraljica od Sabe, iako je živjela na udaljenosti od 1900 km, čula o blagostanju i mudrosti Salomona pa je krenula na dugo, naporno putovanje kako bi se uvjerila u te glasine. Je li razočarana? Ni najmanje, jer priznaje (1 Kr 10,7-10,8)[7]:

Nisam htjela vjerovati što se govorilo dok ne dođem i ne vidim svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju ono što sam slušala. Sretni (su) tvoji ljudi, sretne (su) tvoje sluge, što uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost.

Nakon više od sedam godina rada hram je završen i u njemu je smješten Kovčeg Saveza.[8]

Tolike veze s okolnim zemljama dovele su i do jačeg stranog utjecaja na njegovo kraljevstvo, pa ga biblijski pisac optužuje da je dopustio prodor tuđih religija. Salamon je imao oko 1000 žena (700 kraljica i 300 priležnica). Salomon je sklopio ženidbeni savez sa Egiptom, oženivši faraonovu kćer.

Salomonova mudrost

Giovanni Battista Tiepolo 062
Giovanni Battista Tiepolo, (1696.-1770.): Salomonova presuda

Posebna osobina pripisana Salomonu bila je mudrost, zbog koje je čašćen kao pravedan sudac. Poznata je epizoda s dvjema mladim majkama od kojih je jednoj dijete umrlo jer je u snu legla na njega. Obje su tvrdile da je jedino preživjelo dijete njihovo. Salomon poziva da se dijete presječe na pola, te da se svakoj ženi dade polovica. Tada se jedna od njih odriče prava na dijete, a Salomon presuđuje da je dijete njezino.[9] Zbog toga će se u biblijskoj tradiciji njemu pripisati tzv. Mudrosne knjige, iako nastaju mnogo kasnije.

Salomonovi grijesi

Osim jeruzalemskog hrama, Salomon je gradio i drugdje u svome kraljevstvu, no čini se da su njegovi ambiciozni graditeljski pothvati iziskivali prevelika davanja od naroda, pa je nakon njegove smrti došlo do pobune i podjele kraljevstva na sjeverno i južno.

Međutim, biblijska tradicija daje svoje objašnjenje za podjelu kraljevstva poslije Salomonove smrti. Tu stoji da su ostarjelog kralja njegove žene navele da štuje poganske bogove, što je razgnjevilo Boga koji je za kaznu zbog Salomonova otpadništva od vjere odredio da se kraljevstvo raspadne na dva dijela poslije njegove smrti (1 Kr 11,4-11,13).[10]

Kuran o Salomonu

U islamskoj svetoj knjizi Kuranu također se spominje židovski kralj Salomon (arap. سليمان, Sulejman) kao "Poslanik Davuda" (kralja Davida), kojeg je Alah učinio prorokom i dao mu moći nad određenim prirodnim silama, životinjama i nad džinima. Bio je znamenit zbog svoje mudrosti. U islamskoj svetoj knjizi navodi se i da je Salomon imao moć nad vjetrovima.

Mi smo vjetar podvrgli Solomonu: onaj jutarnji puhao je tijekom jednog mjeseca; onaj večernji puhao je tijekom jednog mjeseca. Dali smo da za njega poteče mjedeni izvor. Stanoviti Đini bili su u njegovoj službi s dopuštenjem njegovog Gospoda. – Mogli smo učiniti da okusi kaznu Žeravnika nekome, između njih, to bi odstranjeno od naše zapovijedi.(Kuran 34:12 - prijevod Tomislava Dretara)[11]


A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.(Kuran 34:12 - prijevod Besima Korkuta)[12]

Spominje se i da je imao ovlasti nad zlim duhovima te da su mu džini pomogli sagraditi hram u Jeruzalemu.[13]

Povijest i arheologija o Salomonu

Do danas nije nađen niti jedan pisani izvor iz toga doba koji bi spominjao kralja Salomona, no postoje arheološka svjedočanstva o znatnom graditeljskom zamahu u to doba. Prema ostacima iz toga doba vidljivo je da se, zbog povoljnog položaja Izraela na dva glavna puta između Egipta i Mezopotamije, tadašnjih najvećih sila, šire trgovinski odnosi s okolnim područjima. O Salomonovoj moći, ili moći njegovih neposrednih nasljednika, svjedoče monumentalne zidine Hazora, Megida i Gezera, te utvrde u pustinji Negev, što uključuje i veliko nalazište u Beer Ševi.

Kasnije legende o Salomonu

Židovska i kršćanska tradicija

Židovska i kršćanska tradicija, Solomonu se pripisuju tri biblijske knjige i to, Mudre izreke, Propovijednik i Pjesmu nad pjesmama.

Apokrifni spisi i legende

Prema rabinskoj tradiciji, Salomonu je pripisan i spis nazvan Salomonova mudrost, koji je vjerojatno napisan u 2. stoljeću pr. Kr. u kojem je Salomon prikazan kao astronom, kao i knjige poezije, Solomonove ode i Solomonovi psalmi.

U gnostičkom spisu iz 1.-2. stoljeća, Adamova apokalipsa, kazuje se o Solomonu kao gospodaru demona, što predstavlja najraniji spomen kasnijih predaja i legendi o Solomonovoj navodnoj moći i kontroli nad demonskim silama, a koja je detaljno zapisana u ranom kršćanskom spisu nazvanom Solomonov testament, koje sadržava razrađene demonološke elemenate.

Drevni spis Kebra Nagast, donosi sadržaj legende o podrijetlu etiopijske kraljevske dinastije. Po toj priči, kraljica od Sabe je povratku u svoje kraljevstvo rodila Solomonovog sina, rodonačelnika dinastije koja će, uz nekoliko kraćih prekida, vladati Etiopijom sve do pada monarhije 1974. godine.

Demoni i magija

Kasnija tradicija iz srednjega vijeka, koja svoje izvore ima još u antičkim vremenima, kazuje legendu o tome kako je Salomon zarobio demone i podvrgnuo ih svojoj vlasti. Prema, jednoj od tih priča, Salomon je uhvatio demona Asmodeja koji mu je pomogao izgraditi hram.[14]

U judeo-kršćanskoj, kao i u arapskoj mitološkoj tradiciji poznat je magični prsten, tzv. "pečat Kralja Salomona" kojim mu je dana moć nad demonima. Na tom prstenu je ugraviran heksagram ili Davidova zvijezda, koja je prstenu davala njegovu moć.

Osim "Testamenta kralja Salomona", koji je datiran u 1.-2. stoljeće, Salomonu se pripisuju i brojni drugi magijski rukopisi koji su kolali Europom i Bliskim Istokom od srednjeg vijeka nadalje. Osobito je poznat rukopis "Ključ kralja Salomona" (lat. Clavicula Salomonis, čiji je najraniji sačuvani rukopis datiran u 16. stoljeće[15], i njegove brojne preradbe, kao i samostalna djela nastala po njegovu uzoru, poput Lemegetona ili Malog ključa kralja Salomona, poznatog po prvoj knjizi iz sveska i kao Goecija.[16]

Srednjovjekovni učenjak Albert Veliki (o.1200.-1280.) nabrojao je među knjigama magije kojima je autorstvo pripisano kralju Salomonu, i "Četiri Salomonova prstena" (De quatuor annulis), De Novem Candariis, De Tribus Figuris Spirituum, "Almadel", "O službi duhova" (De Officiis Spirituum), De Sigillis ad Daemoniacos i druge.[17] [18]

Poveznice

Bilješke

  1. Opća enciklopedija u 20 svezaka, str. 262.
  2. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 299.
  3. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 317.-319.
  4. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 321.-322.
  5. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 401.-402.
  6. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 399.
  7. Biblija, str. 329.
  8. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 403.-404.
  9. Jeruzalemska Biblija, Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz 'La Bible de Jérusalem', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004., str. 361.
  10. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 330.
  11. Sura_34., ajet 12, Kuran u prijevodu Tomislava Dretara
  12. Sura 34., ajet 12, Kuran u prijevodu Besima Korkuta
  13. Encyclopedia of Occultism & Parapsychology, vol. 2., str. 1434.-1435.
  14. Encyclopedia Mythica
  15. Ključ kralja Salomona (Clavicula Salomonis), str. 2.
  16. Jewish Encyclopedia
  17. Culianu, I. P., str. 290.
  18. Jewish Encyclopedia

Literatura

Vanjske poveznice

10. stoljeće pr. Kr.

10. stoljeće prije Krista je razdoblje koje je trajalo od 1. siječnja 1000. godine pr. Kr. do 31. prosinca 901. godine pr. Kr.

Bat-Šeba

Bat-Šeba (hebrejski בת שבע, Bath Shebha; također pisano Batšeba ili Bat Šeba) je bila kraljica Izraela kao supruga kralja Davida. Njezin je prvi suprug bio Urija Hetit. Bila je zavedena od Davida za kojeg se udala nakon Urijine smrti. Imala je nekoliko sinova s Davidom, a jedan je postao kralj - Salomon. Bila je pretkinja judejskih kraljeva te je bila poznata po svojoj ljepoti.

Gejza I.

Gejza I. (mađ. I. Géza) (Poljska, o. 1040. - 25. travnja 1077.), ugarski kralj (1074.-1077.) iz mađarske dinastije Arpadovića. Njegovo kršteno ime bilo je Magnus. Bio je najstariji sin ugarskog kralja Bele I. (1060.-1063.). Nakon očeve smrti, ugarsku krunu preuzeo je njegov rođak Salomon (1063.-1074.) uz njemačku pomoć te prisilio Gejzu i brata mu Ladislava na progon iz Ugarske.

Godine 1064. Gejza se vratio s poljskom vojskom u Ugarsku i dogovorio se s kraljem Salomonom da njegovom bratu Ladislavu i njemu preda na upravu očevo bivše vojvodstvo koje se sastojalo od trećine Ugarske. Odnos između Salomona i Gejze pogoršao se 1071. godine te je Salomon 1074. napao Gejzu i porazio ga u bici. Unatoč tome, Gejza je 14. ožujka 1074. godine nanio odlučan poraz kralju Salomonu i zbacio ga s prijestolja te preuzeo kraljevsku krunu. Detronizirani kralj Solomon se povukao u sjevernu Ugarsku gdje je uspostavio svoju vlast.

Nakon smrti kralja Gejze I. naslijedio ga je brat Ladislav I. (1077.-1095.), budući da su u vrijeme njegove smrti njegova djeca Koloman i Almoš bila maloljetnici.

Gospodarstvo Salomonskih Otoka

Gospodarstvo Salomonskih Otoka temelji se na poljoprivredi i ribarstvu.

BDP po stanovniku iznosi 3400 dolara. Više od 75% radne snage bavi se poljoprivredom i ribarstvom. Do 1998., kada su cijene na svjetskom tržištu za tropsko drvo znatno pale, drvo je bilo glavni izvozni proizvod, a to je ponovno u posljednjih nekoliko godina, Šume su opasno preiskorištene. Ostali važni proizvodi za izvoz su: kopra i palmino ulje. Godine 1998., tvrtka "Ross Mining of Australia" počela je eksploatirati zlato na predjelu Gold Ridge na otoku Guadalcanal. Zbog etničkog nasilja u lipnju 2000., izvoz palminog ulja i zlata prestali su, dok je izvoz drva smanjen.

Obilje riba pruža mogućnost za daljnji izvoz i razvoj domaćega gospodarstva. Postojala je japanska joint venture tvrtka "Salomon Taiyo doo", koja je djelovala kao jedina tvornica ribljih konzervi u zemlji, a zatvorena je sredinom 2000., zbog etničkih sukoba.

Turizam, osobito ronjenje, važna je uslužna djelatnost na Salomonskim Otocima. Rast u toj industriji otežan je, međutim, zbog nedostatka infrastrukture, prijevoza i sigurnosnih ograničenja.

Salomonske Otoke osobito je teško pogodila azijska financijska kriza pa se dogodio pad BDP-a između 15% -25%. Oko polovice svih radnih mjesta u drvnoj industriji izgubljeno je. Vlada je priopćila kako će reformirati pridobivanje drva iz šume, s ciljem potrajnosti i očuvanja prirode.

Od 2000. godine, Vlada Salomonskih Otoka postaje sve insolventnija pa je u 2001., deficit dosegao oko 8% BDP-a. Vlada svake godine dobiva novčanu pomoć iz Australije, Novoga Zelanda, Europske Unije, Japana i Tajvana.

Salomonski otoci su članica Svjetske trgovinske organizacije.

Kanaan

Kanaan je naziv za područje zapadno od Jordana i Mrtvog mora u doba prije doseljenja Izraelaca. To je, također, stari naziv za prostor koji obuhvaća današnji Izrael i Libanon, teritorij Palestine s obalnim zemljama, te dijelove Jordana, Sirije i sjeveroistok Egipta.

Ključ kralja Salomona

Ključ kralja Salomona (lat. Clavicula Salomonis, heb. Mafteah Shelomoh) je grimorij ili knjiga magije pripisana židovskom kralju Salomonu.

Najstarije sačuvane verzije rukopisa datirane su u 15. stoljeće, mada se pretpostavlja da su magijski tekstovi, koji su služili kao podloga ovom grimoriju, postojali još ranije tijekom srednjeg vijeka, pa čak i u antici, budući da Josip Flavije u 1. stoljeću spominje magijske rukopise pripisane kralju Salomonu.Ovaj rad je bio temeljni obrazac za neke kasnije knjige magije, osobito za "Manji ključ kralja Salomona" ili Lemegeton, koji se, budući da nije identično ovoj knjizi, ne smije miješati s njom.

Kralj David

Kralj David bio je drugi kralj Kraljevstva Izraela i nasljednik kralja Šaula, vladao je od 1005. pr. Kr., do 965. pr. Kr. Bio je kralj koji je ujedinio 12 Izraelskih plemena, naslijedio ga je sin Salomon. Njegov je otac bio Betlehemac Jišaj.

Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, glazbenik i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Židovi vjeruju da će Mesija, što znači »pomazanik« (onaj koji je izabran za kralja i pomazanjem posvećen za tu službu) biti izravan potomak Davidov. Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida (vidi: Rodoslovlje Isusa Krista). Priroda Davidove vladavine pa čak i samo njezino postojanje ne može se točno dokazati povijesnim ili arheološkim nalazima. Ipak, ovaj lik predstavlja jedan od temelja za Židovsku povijest i zapadnu kulturu.

Lemegeton

Lemegeton ili Manji ključ kralja Salomona (lat. Lemegeton Clavicula Salomonis) je grimorij nastao vjerojatno u 17. stoljeću. Autor je nepoznat, a samo djelo atributirano je židovskom kralju Salomonu, čije ime se veže uz još neka djela iz područja magije i okultnog.

Ovaj grimorij daje popis, opis i karakteristike sedamdeset i dva demona koje je kralj Salomon zarobio u brončanu bačvu zapečačenu svojim pečatom i natjerao ih da mu služe. Popis demona oslanja se na starija djela iz oblasti demonologije, primjerice na popis Johanna Weyera, 16. stoljeće.

Crowley i Mathers preveli su Lemegeton, točnije njegovu prvu knjigu, na engleski, 1904. godine.

Mudre izreke

Mudre izreke ili Poslovice su jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Djelo su više pisaca, od kojih je glavni židovski kralj Salomon. Sastoje se od 31 poglavlja. Pisane su pjesničkim stilom. Biblijska kratica je Izr.

Mudre izreke su zbrika mudrih misli i izreka. Sadrže savjete božanske mudrosti za svakodnevni život. U njima piše, čega bi se vjernik trebao pridržavati, a čega kloniti. Mudre izreke su bile jako popularne kod starih i istočnih naroda. Služile su u odgojne i obrazovne svrhe. U njima je pohranjena životna mudrost. Postoji razlika između svjetovnih mudrih izreka i ovih, koje su pisane iz duhovnog aspekta.

Smatra se, da je većinu knjige napisao Salomon. Mudre izreke i počinju riječima: "Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog (Izr 1,1). " Na početku dvadeset i petoga poglavlja piše: "I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog (Izr 25,1)". Trideseto poglavlje je djelo: "Agura, sina Jakeova, iz Mase (Izr 30,1), a početak trideset prvog poglavlja napisao je "Lemuel, kralj Mase (Izr 31,1)". Za dio trideset prvog poglavlja od desetog do trideset prvog retka nije naveden autor. Taj dio je napisan u akrostihu - prvo slovo svakog sljedećeg stiha redoslijedom odgovara hebrejskoj abecedi. Salomon je bio poznat po izvanrednoj mudrosti, koju je dobio kao Božji dar. U Prvoj knjizi o kraljevima za Salomona piše: "Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. Mudrost je Salomonova bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta (1 Kr 5,9-10)". Tamo se spominje i da je govorio mudre izreke: "Izrekao je tri tisuće mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuću i pet (1 Kr 5,12)."

Strah Božji (poštovanje prema Bogu) se vrlo često spominje u izrekama: "Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku (Izr 1,7)." U osmom i devetom poglavlju, božanska mudrost poprima oblik osobe, što se smatra naviještajem Mesije Isusa Krista; tu je Mudrost istoznačnica za Isusa.

Ignac Kristijanović je preveo Mudre izreke na kajkavštinu. Detalji su objavili u koledarju Danica zagrebečka, cio prevod pa u knjigi Žitek svèteh mučenikov, pod naslovom Knjiga Prirečjah.

Norveška šahovska reprezentacija

Norveška šahovska reprezentacija predstavlja Norvešku u međunarodnim natjecanjima u športu šahu.

Propovjednik (knjiga)

Propovjednik je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Židovi čitaju knjigu na Blagdan sjenica. Sastoji se od 12 poglavlja. Biblijska kratica knjige je Prop.

Riječ "propovjednik" je slobodan prijevod hebrejske riječi "qohelet" (kohelet), koja je imenica ženskog roda i izvedena je iz hebr. riječi "qahal" što znači "okupljati se" . U Septuaginti, najstarijem prijevodu Biblije na helenistički grčki jezik, knjiga je nazvana Ekklesiastes ("ekklesia" = "skupština"). Taj naziv se koristi u mnogim jezicima. Martin Luther prvi je nazvao knjigu "Propovjednik", što se zadržalo u pojedinim jezicima, uključujući i hrvatski.

U knjizi nije navedeno ime pisca, ali piše da je on "Davidov sin, kralj u Jeruzalemu (Prop 1,1) ", "imao je veću mudrost nego bilo tko od njegovih prethodnika u Jeruzalemu (Prop 1,16)". To sve upućuje na Salomona. Vladao je od oko 970. do 931. pr. Kr. Neki učenjaci smatraju da Salomon nije autor, jer pojedini jezični izrazi još nisu postojali u njegovo vrijeme.

Glavne teme knjige su svrha i krhkost života. Riječ ispraznost se pojavljuje oko 40 puta: "Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? (Prop 1,2-3)". U Jeronimovu latinskom prijevodu koristi se za to imenica "vanitas" (taština), pa i Marulić piše: "Tašćina od tašćin i sve je tašćina, / ovi svit jest osin i magla i hina." Ton knjige je pesimističan i skeptičan. Jedna od najpoznatijih misli iz knjige je "nema ništa novo pod suncem (Prop 1,9)". Pisac ukazuje na prolaznost i kratkoću života. Smatra da mudrost, užici i veliki napori imaju malo smisla: "Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja (Prop 2,21)". Poziva na ono što je "gore", jer ovozemaljsko je prolazno. Ipak, smatra da treba uživati u malim radostima života, koje su Božji dar. Božje ime u knjizi je "Elohim", a ne uobičajeno za Stari zavjet "Jahve". Pojedinim mislima (Prop 12,9-12) aludira se na dolazak Mesije (Isusa). Završna misao je: "Boj se Boga, izvršavaj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek (Prop 12,13)."

Propovjednik je utjecao na Knjigu Sirahovu i Knjigu Mudrosti. Knjiga se ne citira nigdje u Novom zavjetu, makar ima sličnih razmišljanja.

Prva i druga knjiga Ljetopisa

Prva i druga knjiga Ljetopisa su knjige Biblije i Staroga zavjeta. Nastale su kao jedna knjiga, a kasnije su razdvojene. Biblijske kratice ovih knjiga su 1 Ljet i 2 Ljet.

U početku su činile jednu knjigu. Podjela je nastala pri prvom prijevodu Biblije na strani jezik, kada je nastala Biblija Septuaginta na grčkom jeziku. Otada je podjela prihvaćena i pri prijevodima na druge jezike, a od 16. stoljeća, podjela je napravljena i u originalu na hebrejskom jeziku. Prva i druga knjiga Ljetopisa imaju puno sličnosti s Prvom i drugom knjigom o Kraljevima te u manjoj mjeri s Prvom i drugom knjigom o Samuelu. Glavne teme su kraljevi David i Salomon te njihovi nasljednici. Dok knjige o Kraljevima uglavnom sadrže moralne pouke i bave se ljudskom odgovornošću, knjige Ljetopisa, uglavnom sadrže tipološke pouke povezane s Božjom milošću . Ezra se nastavlja na Drugu knjigu Ljetopisa. Posljednja dva stiha iste knjige identična su prvim stihovima Ezre: "Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno (2 Ljet 36,22-23; Ezr 1,1-2) .

Nije točno poznat pisac. Po židovskoj predaji pisac (kroničar) je Ezra. Ima sličnosti u stilu između Prve i druge knjige Ljetopisa s Ezrinom knjigom. Ako je on pisac, knjige su napisane oko 450.-400. g. pr. Kr. U Hebrejskoj Bibliji, ove dvije knjige se nalaze na posljednjem mjestu u Starome zavjetu, jer navode cijelu povijest odnosa između Boga i Izraelaca kao Izabranoga naroda . Kod kršćana, ove dvije knjige nalaze se među povijesnim knjigama Staroga zavjeta između Knjiga o Kraljevima i Ezre.

Početak Prve knjige Ljetopisa (1. do 10. poglavlje) sadrži popise rodoslovlja: od Adama do Izraela, Izraelovo rodoslovno stablo, Davidovo rodoslovno stablo, rodoslovna stabla južnih, prekojordanskih i sjevernih plemena, rodoslovlje velikih svećenika, Benjaminovih potomaka, stanovnika Jeruzalema i Šaula. Ostali dio Prve knjige Ljetopisa (11. do 29. poglavlje) je povijest Davidova kraljevanja.

Početak Druge knjige Ljetopisa (1. do 9. poglavlje je povijest kraljevanja Salomona, Davidova sina. Preostali dio Druge knjige Ljetopisa opisuje povijest judejskih kraljeva nakon Salomona do babilonskog zatočeništva. Završava s ukazom perzijskog kralja Kira Velikog, koji dopušta povratak Židova iz babilonskog zatočeništva. U tome se očituju Božja milost prema Izraelcima.

Cilj pisanja ovih knjiga nije toliko povijest, koliko moral i vjerska istina. Kraljevi David i Salomon služe kao predslika Isusa Krista kao odbačenog, napaćenog i proslavljenog Kralja . Velika pažnja je posvećena jeruzalemskom Hramu i njegovoj obnovi.

Prva knjiga o Kraljevima

Prva knjiga o Kraljevima jedna je od starozavjetnih povijesnih knjiga u Bibliji, a u židovskom kanonu pripada Prednjim prorocima. U biblijskoj znanosti drži se da pripada deuteronomističkoj povijesti. Kratica je ove knjige 1Kr

Knjige o kraljevima sačinjavaju (u hebrejskoj Bibliji) samo jedno djelo. Poklapaju se sa dvije posljednje knjige kraljevanja u grčkom prijevodu (Septuaginta) i s Knjigama o kraljevima (Vulgata). Nastavljaju se neposredno na knjige o Samuelu, a 1 Kr 1-2 sadrži završetak velikog dokumenta iz 2 Sam 9-20. Drugi opis Salomonova kraljevanja, 1 Kr 3-11, potanko opisuje uzvišenost njegove mudrosti, sjaj njegova graditeljstva (Jeruzalemski hram), te njegovo silno bogatstvo. To je sigurno slavno razdoblje, ali nema tu više osvajačkog duha Davidova. Ostaju suprotnosti između dvije skupine naroda, te se nakon Salomonove smrti 931. pr. Kr. kraljevstvo razdjeljuje: deset sjevernih plemena što je pojačano vjerskim raskolom (1 Kr 12-13).

Pripovijedanje se bavi napose s dva kraljevanja, Ezekijinim (2Kr 18-20) i Jošijinim (2 Kr 22-23), koja su obilježena nacionalnim buđenjem i religioznom reformom. Veliki politički događaji u to vrijeme jesu: Sanheribova invazija u vrijeme Ezekije 701. pr. Kr. kao odgovor na otkazivanje asirskog poreza, i, u vrijeme Jošije, propast Asirije i nastanak babilonskog carstva. Judeja se morala podložiti novim gospodarima s Istoka, ali se uskoro pobunila. Nije trebalo dugo čekati kaznu: 597. pr. Kr. Nabukodonozorove čete osvojile su Jeruzalem i deportirale jedan dio njegovih stanovnika; deset godina kasnije pokušaj stjecanja nezavisnosti uzrokovao je novu intervenciju Nabukodonozora, koja je završila 587. razaranjem Jeruzalema i drugom deportacijom. Knjige o kraljevima završavaju s dva kratka dodatka, 2 Kr 25, 22-30.

Pseudomonarchia Daemonum

Psudomonarchia Daemonum je magijski priručnik u formi kataloga demona, koji je tiskao njemački liječnik i okultist Johann Weyer 1577. godine kao dodatak svome djelu De praestigiis daemonum.

Popis demona se razlikuje u odnosu na onaj koje donosi Ars Goetia, prva knjiga Lemegetona koja, također daje popis demona te prikladne sate i molitve za njihovo prizivanje. Popisi se razlikuju i po rednom broju i prema karakteristikama duhova, budući da je u Weyerovom djelu nabrojeno šezdeset i devet duhova, a u Lemegetonu njih sedamdeset i dvoje. Za razliku od Lemegetona, Pseudomonarchia Daemonum ne donosi pečate demona, niti zahtjeva detaljne rituale za njihovo prizivanje.Postoji i djelo Livre des esperitz ("Knjiga duhova") koje pokazuje veliku sličnost Weyerovim, a ukazuje na mogućnost da kod Weyerovog djela izostaje dio teksta i određen broj duhova. Sam Weyer navodi kako je pri prijevodu izvora izostavio određeni dio sadržaja.Weyer je tvrdio kako je za svoj izvor podataka koristio rukopis Liber officiorum spirituum, seu Liber dictus Empto. Salomonis, de principibus et regibus dæmoniorum ("Knjiga službi duhova ili knjiga zvana Empto. Salomon, o prinčevima i kraljevima demona").

Salomon Kalou

Salomon Armand Magloire Kalou (Oumé, Obala Bjelokosti, 5. kolovoza 1985.) je bjelokošćanski nogometaš koji trenutno nastupa za njemački klub Hertha BSC na poziciji napadača.

Salomon Morel

Salomon (ponekad i Solomon ili Šlomo) Morel (Garbów, Powiat Lubelski, 15. studenog 1919. – Tel Aviv, 14. veljače 2007.) bio je od veljače do studenog 1945. zapovjednik poljskog koncentracijskog logora Zgoda Świętochłowicama u gornjoj Šleskoj (tada po poljskoj upravi, danas dio Poljske) i član tajne policije Urząd Bezpieczeństwa.

Bio je odgovoran za ubojstvo više od 1.500 zarobljenih civila koji su ostali u vrijeme protjerivanja njemačkog stanovništva iz svojih prebivališta, ali i za ubojstva Poljskih civila.

Kad je poćela sudska istraga, Morel je pobjegao 1992. u Izrael. Od strane poljskog pravosuđa je bio tražen zbog ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti.

Poljska je tražila njegovo izručenje 1998. i 2005. koje međutim odbijeno je od strane Izraela na temelju zastare zločina i lošeg zdravstvenog stanja. Od 1996. protiv njega je u Poljskoj vođen kazneni postupak.

Novinar John Sack opisuje slučaj u knjizi Oko za oko.

Salomon od Urgella

Grof Salomon (katalonski Salomó, šp. Salomón; † o. 869.) bio je španjolski plemić, grof Conflenta, Urgella i Cerdanye (849. – 869.).

Nije poznato tko su mu bili roditelji, ali je moguće da je bio povezan sa svojim prethodnikom, grofom Sunifredom I. od Barcelone i Urgella. Bio je zaštitnik djece grofa Sunifreda.

Godine 863. Salomon je otišao u Córdobu kako bi zatražio relikvije svetog Vinka koje je tada posjedovao valija Zaragoze.

Salomona je naslijedio Sunifredov sin, grof Wifredo Dlakavi.

Taht-e Sulejman

Taht-e Sulejman (perzijski: تخت سلیمان za "Salomonovo prijestolje") je arheološki lokalitet u iranskoj pokrajini Zapadni Azarbajdžan, na pola puta između gradova Urmije i Hamadana, kod današnjeg mjesta Takaba, oko 400 km zapadno od Teherana.

Izvorno je izgrađen kao citadela za vrijeme vladavine Sasanida, koja uključuje ostatke zoroastrijskog vatrenog hrama, a dijelom je obnovljena za muslimanskih vladara Ilhanida. Njegovo izvorno semitsko ime je bilo Adur Višnasp i bio je posvećen arteštarima, ratničkoj klasi Sasanida. Sasanidski vladari prije nego što su mogli sjesti na prijestolje bili su obvezani posjetiti tri ova hrama koja su nazivana i „Velikim vatrama” ili „Kraljevskim vatrama”.

Narodna predaja kaže kako je kralj Salomon običavao zatočiti čudovišta u 100 metara duboku rasjedu poznatu kao Zendani Sulejman ("Salomonov zatvor"), a jedan drugi krater u samoj citadeli ispunjen je svježom vodom, te se također kaže kako ga je načinio Salomon.

Arheološka iskapanja su otkrila ahemenidske tragove iz 5. stoljeća pr. Kr., ali i kasnije iz razdoblja partskog naselja na citadeli. Tu je pronađen i novac iz vremena sasanidskih vladara, ali i bizanstkog cara Teodeozija II. (408.-450.).

Zbog svega navedenog 2003. godine upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Troyes

Troyes je grad u sjevernoistočj Francuskoj. Troyes je upravno središte departmana Aube koji se nalazi u Pokrajina Grand Est. Prema popisu stanovništva iz 2016. Troyes je imao 61,988 stanovnika s gustoćom naseljenosti od 4700 stanovnika po kilometru2.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.