Rumunjska

Rumunjska je država u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Na istoku izlazi na Crno more, a graniči na na jugu s Bugarskom, na jugozapadu sa Srbijom, na sjeverozapadu s Mađarskom, na sjeveru s Ukrajinom te na sjeveroistoku s Moldovom. Rumunjska je član NATO saveza i Europske unije.

Rumunjska
România
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Deşteaptă-te, române!
Položaj Rumunjske
Glavni grad Bukurešt
Službeni jezik rumunjski
Državni vrh
 - Predsjednik Klaus Iohannis
 - Predsjednik Vlade Viorica Dăncilă
Neovisnost Od Osmanskog Carstva
13. kolovoza 1878.
Površina 78. po veličini
 - ukupno 238.391 km2
 - % vode 3 %
Stanovništvo 50. po veličini
 - ukupno (2003) 22.271.839
 - gustoća 94/km2
BDP (PKM) procjena 2007.
 - ukupno 218,9 milijardi $ (43.)
 - po stanovniku 10,152 $ (67.)
Valuta rumunjski leu (100 bana)
Pozivni broj +40
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .ro

Zemljopis

Rumunjsku siječe 25. meridijan i 45. paralela. Krajnje su joj točke između 43 stupnja i 37 minuta do 48 stupnjeva i 16 minuta N, te između 20 stupnjeva i 16 minuta do 29 stupnjeva i 16 minuta E.

Današnja Rumunjska može se podijeliti na nekoliko zemljopisnih cjelina: Delta Dunava, Dobruđa, Moldavija, Vlaška (koja se djeli na Olteniju i Munteniju), Transilvanija, Maramureş, Crişana i Banat (istočni).

Najviši vrh je Moldoveanu s 2543 m. Najduža je rijeka Dunav, a najveće jezero Razelm. Najduža je granica ona s Ukrajinom, dok je granica na moru duga oko 245 km, dok je ukupna granica Rumunjske sa ZND-om oko 1320 km.

Reljef

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Reljef Rumunjske

Romania-relief
Topografska karta Rumunjske

U reljefu Rumunjske predstavljena su sva tri reljefna oblika: nizine, brijegovi i planine. Na površini od 238.391 kvadratnih km smjestila su se tri značajnija gorska sustava. To su: Karpati, Transilvanske alpe (još se nazivaju i južnim Karpatima) i Bihor. Nizine zauzimaju 33% zemlje, brda i gore do 750 m 37%, a planine 30%. Iz ovoga je vidljiva jednakost u ukupnoj teritorijalnoj obuhvatnosti.

Nizine su gospodarska osnova Rumunjske i najvrijednija su područja Rumunjske. U Rumunjskoj je najvažnija dolina Vlaška. Ona je pravi centar Rumunjske i cijelom se površinom nalazi u Rumunjskoj.

Rumunjska je bogata spiljama. Tri najznačajnije su Valea Rea, Movila i Piatra Altarului.

Klima

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Klima Rumunjske

Romania map of Köppen climate classification
Klimatska mapa Rumunjske

Rumunjska se može podijeliti u nekoliko klimatskih zona. Većina zemlje ima umjerenu kontinentsku klimu. Klima je suša nego u Hrvatskoj, a razlog tome je kontinentalnost koja također utječe i na temperaturne amplitude. Dobar dio Rumunjske daleko je od mora, a samo Crno more nema velikog utjecaja na količinu padalina pa se s udaljavanjem na istok količina padalina smanjuje, a kontinentalnost povećava. Crno more okruženo je velikim kopnenim masama pa je njegov utjecaj minimalan i sveden na uski obalni pojas.

Klima je u Rumunjskoj uglavnom umjerna i povoljna ako izuzmemo Transilvaniju i Karpate. Odlikuju je nešto hladnije zime i vruća ljeta nego npr. u Slavoniji. Tome je kriva kontinentalnost koja uzrokuje nešto oštriju klimu. Transilvanska klima slična je klimi u Lici, ali i takva klima ima određenih prednosti.

Vode

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Vode Rumunjske

Rumunjska je zemlja u kojoj jedna tekućica ima daleko veću važnost od bilo koje druge; Dunav, jedna od najvećih Europskih, ali i svjetskih rijeka. Protječe s oko 1075 km kroz Rumunjsku što čini oko 38% ukupnog njegovog toka, a čitavim svojim tokom rijka Dunav je plovna, što joj daje velik ekonomski značaj. Rijeke su važne i za energetiku Rumunjske tako su na Dunavu izgrađene brojne hidrocentrale. Sve rijeke većinom utječu u rijeku Dunav. Važnije rijeke su: Samoš (Someş), Moriš (Mureş), Crisul, Timiš, Jiu, Olul, Argesul, Ialomiţa, Siret i Prut. Rumunjska ima i izlaz na Crno more. Jezera su uglavnom planinska, iako ima i kratkotrajnih koje naprave nizinske rijeke.

Biljni pokrov

U Rumunjskoj prevladava nekoliko vrsta biljnih pokrova, to su:

  • Bjelogorična i mješovita šuma; uglavnom u nizinama; najzastupljenija;
  • Lesostepa; dio Banata, južni dio Vlaške, Dobrudža (radi lesa raširene su pješčane plaže), jugoistok Moldavije. Lesostepa je «šumska stepa», to jest mješavina (izmjena) šuma i travnatih zajednica;
  • Crnogorična i brezina šuma zastupljena je na planinskim predjelima;
  • Gorska vegetacija; na najvišim vrhovima. To su goleti s manjim površinama pod klekovinom i zajednicama lišaja;
  • Močvarna vegetacija; u delti rijeke Dunav. U ovu zajednicu spadaju trstika, šaš, perunike, lopoči i sl.

Šume su jako važne u gospodarstvu Rumunjske. Njihovom eksploatacijom puni se rumunjski proračun, ali nekontrolirana sječa mogla bi imati opasne posljedice.

Većina lesnog i bjelogoričnog područja sada su obrađene površine. Najviše se uzgajaju pšenica i kukuruz.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Rumunjske

Roman province of Dacia (106 - 271 AD)
Dacija, rimska provincija

Pretpovijesno razdoblje

Kontinuitet naseljenosti na području Rumunjske može se pratiti od kamenog doba.

Stari vijek

U starome vijeku današnje područje Rumunjske bilo je znano pod imenom Dacia. To su kraljevstvo u 2. stoljeću osvojili Rimljani. 270. poslije Krista rimski je car Aurelijan pod pritiskom Gota donio odluku o povlačenju kolonista i rimske vojske. No unatoč tome dio je civila odlučio ostati.

Srednji vijek

Sljedećih nekoliko stoljeća Rumunjska je napadana od strane Huna, Avara, Slavena i Bugara. Kršćanstvo se raširilo u 3. stoljeću. Rumunjskom tada vladaju Bugari i Bizant. Početkom 11. stoljeća Mađari su okupirali sjeverozapadni dio Rumunjske, Sedmogradsku (Erdelj, Transilvaniju).

Vlaška je bila do 1417. pod hrvatsko-ugarskom okupacijom u mađarskom dijelu kraljevstva kada se Mađari polako povlače.

Rani novi vijek

1526. Vlaška definitivno potpada pod Osmanlijsko carstvo. Moldavijom su prvo vladali Poljaci, a zatim Mađari, da bi to područje u 15. stoljeću potpalo pod Osmansku vlast.

Devetnaesto stoljeće

Romania1939physical
Kraljevina Rumunjska, 1939

Bukureštanskim ugovorom 1812. Rusija priključuje Besarabiju (otprilike današnji prostor republike Moldove). 1821. počinje nacionalni revolt protiv Osmanlija, nakon kojeg je zavladala domaća vlastela. Rusi 1829. dobivaju protektorat nad Vlaškom i Moldavijom.

1857. vijeća Moldavije i Vlaške odlučile su se za zajedničko ime: Rumunjska, za autonomiju i za postavljanje princa. 1862. zemlje su se ujedinile. Konačno 1877. Rumunjska je proglasila nezavisnost, čime je okončana gotovo 500 godina duga dominacija Osmanlijskog carstva. Rusija je opet uzela Besarabiju ali je Rumunjskoj dodijeljena Dobrudža, prije dio Bugarskog Carstva.

Dvadeseto stoljeće

U Balkanskim ratovima Rumunjska je zajedno s ostalim balkanskim državama ratovala protiv Osmanlijskog Carstva u prvom i Bugarske u drugom ratu, kada je anektirala Južnu Dobrudžu. Kad je izbio Prvi svjetski rat, Rumunjska se deklarirala kao neutralna država, ali je 1916. ušla u rat na strani sila Antante. Kako je iz prvog svjetskog rata izišla kao pobjednik, Rumunjska je od Austro-ugarska monarhije dobila Bukovinu, Transilvaniju, dio Banata te još neka područja u sastavu Mađarske. Od Rusije je dobila Besarabiju.

Rumunjska je između dva rata bila velika zemlja s parlamentarnim sustavom, ali se tijekom tridesetih godina preobrazila u fašističku diktaturu. U 2. svjetskom ratu. borila se na strani Njemačke, ali 1944. Sovjeti ulaze u zemlju, koja prelazi na stranu saveznika. Drugi svjetski rat Rumunjskoj je na čelu bio kolaboracionistički diktator Ion Antonescu.

Mirovnim ugovorom Rumunjskoj je vraćen dio Transilvanije, a oduzeti su joj Besarabija i sjeverna Bukovina. 30. prosinca 1947. monarhija je ukinuta, a proglašena je Narodna Republika Rumunjska na čelu s komunističkom partijom. Sve je preorganizirano na sovjetski način.

Nakon Staljinove smrti 1953. Rumunjska se polako udaljava od SSSR-a. 1965. na vlast je došao Nicolae Ceauşescu, koji je vladao kao diktator do 1989., kad je krvava revolucija srušila komunistički režim.

U svibnju 1990. održani su prvi slobodni izbori. Za predsjednika je izabran Ion Iliescu, a njegova stranka Nacionalni front spasa pobijedila je na izborima. U prosincu 1991. donesen je novi ustav prihvaćen referendumom. U rujnu i listopadu su održani novi izbori gdje se vlast samo potvrdila. Izbori su u studenom 1996. bili prvi s mirnom promjenom vlasti; umjesto dotadašnje došla je na vlast koalicija, a novi predsjednik i premijer su bili Emil Constantinescu i Victor Ciorbea (popularni gradonačelnik Bukurešta). Uskoro su provedene i brojne gospodarske reforme uz pomoć MMF-a. Tijekom 1997. još su sređeni i odnosi s Ukrajinom oko nekih teritorijalnih razmirica te je zemlju posjetio i mađarski predsjednik.

Suvremena Rumunjska

1. siječnja 2007. godine Rumunjska je postala članicom Europske unije.

Stanovništvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Rumunji

RO IS Metropolitan orthodox cathedral.jpeg
Katedrala u Iaşi jedno od najpopularnijih mjesta hodočašća pravoslavnih na Balkanu, posvećena Svetoj Petki, najveća je crkva u uporabi u Rumunjskoj

Stanovništvo Rumunjske vrlo je složen pojam zbog kompleksne etnogeneza Rumunja. Utjecaji susjednih zemalja još su vrlo prisutni, a u nekim dijelovima Rumunjske etnička slika je pravi mozaik, iako je u načelu Rumunjska relativno homogena država. Slična je situacija i s vjerskom strukturom.

Razvoj ukupnog broja stanovnika Rumunjske može se pratiti u tri etape. Prva je od ujedinjenja i osamostaljenja pa do dolaska komunista kada broj stanovnika rapidno raste (utjecaj na ovo imala su i teritorijalna proširenja). Druga etapa je ona za vrijeme komunizma kada se postupno smanjuje stope rasta broja stanovnika. U osamdesetima emigrira veliki broj Nijemaca. Treća etapa je ona postkomunistička u kojoj je počeo pad broja stanovnika uzrokovan prijašnjim smanjenjem te teškim procesima tranzicije.

Promjena broja stanovnika Rumunjske:

Romania harta etnica 2002
Narodnosni sastav Rumunjske prema popisu 2002. godine.
Romania harta etnica 2011
Narodnosni sastav Rumunjske prema popisu 2011. godine.

Rumunjska je srednje gusto naseljena zemlja. Najgušće su naseljene doline i zavale, a najrjeđe brdsko-planinski prostori i delta rijeke Dunava. Najgušće je naseljena Vlaška dolina gdje broj stanovnika varira između 100 i 250 stanovnika na kvadratni kilomtar. Kao gusto naseljena ističe se i Moldavija između 100 i 150 stanovnka na kvadratni km; najviše između ravnica i pobrđa. Značajnije su naseljeni još dijelovi Transilvanije gdje broj stanovnika premašuje 100 na jedan kvadratni kilometar. Najrjeđe naseljeni prostori su delta Dunava i planine, gdje gustoća pada ispod 25.

Kao i u ostalim tranzicijskim zemljama ovdje je prisutno iseljavanje stanovništva iz nerazvijenih i ruralnih područja u gradove što dodatno pogoršava sliku i ujednačenost naseljenosti u zemlji. Stupanj urbanizacije 2006. iznosio je 53%.

Veći gradovi u Rumunjskoj su: Bukurešt (1.926.334),[1] Iaşi (391.500), Temišvar (386.089), Constanţa (370.526), Galaţi (364.571), Craiova (334.142), Cluj (323.027), Braşov (283.901), Ploieşti (252.224), Brăila (223.000), Oradea (217.732), Bacău (210.469), Arad (169.065), Piteşti (168.700), Târgu Mureş (165.500), Sibiu (Hermannstadt) (154.892), Baia Mare (138.763), Botoşani (135.800), Buzău (134.627), Suceava (117.666), Satu Mare (115.100), Piatra Neamţ (114.401), Râmnicu Vâlcea (107.330), Drobeta-Turnu Severin (102.163), Focşani (101.206).

Rumunjsko stanovništvo relativno je homogeno, ali ima značajan broj vjerskih i nacionalnih manjina. Ekonomska slika društva ukazuje na to da se u Rumunjskoj ne živi dobro. Prosječna plaća profesora na fakultetu 2001. je iznosila nešto više od 150 $. Ovakvo stanje daje plodnu zemlju za brojne socijalne probleme kao i lošu demografsku sliku (u susjednoj Bugarskoj demografsko stanje je još gore).

Narodnosni sastav

Etničke skupine u Rumunjskoj su: Rumunji (89,5 %), Mađari (6,6 %), Romi (2,5 %) i ostali (1,4 %). Procjene govore da ima 2 mil. Mađara, 1-2 mil. Roma, 50 tis. Čeha, 10-15 tis. Hrvata, 40 tis. Srba, 60 tis. Nijemaca.

Vjerski sastav

Većina stanovništva Rumunjske pripada Rumunjskoj pravoslavnoj Crkvi (86.8%), a ostali su uglavnom ateisti ili katolici (13,2 %).

Jezici

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Rumunjski jezik

U Rumunjskoj je službeni jezik rumunjski (romanska skupina jezika), u nekim dijelovima i mađarski, a govore se i bugarski, njemački, hrvatski, srpski i drugi.

Politički ustroj

Vlast je ustrojena kao višestranačka dvodomna parlamentarna demokracija s glavnim gradom Bukureštom.

Zemlja je podijeljena na 40 okruga i grad Bukurešt. Svi građani stariji od 18 godina imaju pravo glasa, dok predsjednik države ne smije biti član niti jedne stranke i smije biti izabran 2 puta uzastopce na 4 godine. Smrtna kazna je zabranjena.

Vanjska politika

Klaus Iohannis Senate of Poland 2015 02 (cropped 2)
Predsjednik Rumunjske Klaus Iohannis

Rumunjske vlasti već desetljećima pokazuju sklonost ulascima u razne integracije. Za vrijeme vladavine komunizma Rumunjska je bila član vojnog saveza Varšavski ugovor i ekonomskog udruženja SEV. Nakon što je utjecaj SSSR-a oslabio, Rumunjska je intezivirala veze s Kinom (koja tada nije bila u dobrim odnosima sa SSSR-om). Uskoro se Rumunjska približila i zapadu. Potpisani su ugovori Rumunjske s udrugama EFTA (Europski ugovor o slobodnoj trgovini) i EEZ (Europskom ekonomskom zajednicom; pretečom Europske unije). 1969. Nixon je posjetio Rumunjsku te su SAD Rumunjskoj dale nekoliko povoljnih kredita. A Ceausescu je posjetio SAD. Tada je sklopljen i desetogodišnji ekonomski dogovor između dvije zemlje (1976.). Razni su ekonomski ugovori potpisani i s Izraelom, Egiptom, Kinom, Istočnom Njemačkom, Jugoslavijom, Mađarskom i Bugarskom. U ovo vrijeme Rumunjska je postala promatrač u pokretu nesvrstanih, te napravivši iznimku postala jedna od rijetkih komunističkih zemalja u MMF-u (međunarodnom monetarnom fondu) i Svjetskoj banci.

Ranih devedesetih Rumunjska predaje kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji, a članicom postaje 1. siječnja 2007. godine, zajedno s Bugarskom. Članicom NATO pakta postala je 2004. Ulaskom u EU, Rumunjska je izišla iz Zone slobodne trgovine srednjoeuropskih zemalja – CEFTA-e, u koju je ušla u sklopu priprema za EU 1997. godine.

Rumunjska je i potpisnica ugovora prema kojemu vojni zapovijednici iz SAD-a ne moraju kazneno odgovarati za ratne zločine pred Međunarodnim vojnim sudom.

Rumunjska je članica sljedećih međunarodnih organizacija: UN, EU, NATO, Partnerstvo za mir, WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), WTO (Svjetska trgovinska organizacija), BSEC (Zona suradnje crnomorskih zemalja), EBRD (Europska banka za obnovu i razvoj), Svjetska banka, MMF (Međunarodni monetarni fond), Vijeće Europe

Gospodarstvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Rumunjske

Godine 2016. Rumunjska je imala BDP (GDP) od oko 441.601 milijardi dolara, a BDP po glavi stanovnika 22.348 dolara.[2] Prema Svjetskoj banci, Rumunjska je gospodarstvo zemalja srednjeg dohotka.[3] Prema Eurostatu, BDP po glavi stanovnika u Rumunjskoj iznosio je 59 posto prosjeka EU-a u 2016. godini, što je porast od 41 posto u 2007. godini (godine ulaska Rumunjske u EU), čineći Rumunjsku jedan od najbrže rastućih ekonomije u Europskoj Uniji.[4]

Nakon 1989. godine zemlja je imala desetljeće ekonomske nestabilnosti i opadanja, koju je dijelom prouzročila zastarjela industrijska baza i nedostatak strukturnih reformi. Međutim, od 2000. godine rumunjsko doživljava relativnu makroekonomsku stabilnost, koju karakterizira visok rast, niska stopa nezaposlenosti i pad inflacije. U 2006. godini, prema rumunjskom uredu za statistiku, realni rast BDP-a zabilježen je na 7,7%, što je jedan od najviših stopa u Europi. Međutim, recesija koja slijedi nakon globalne financijske krize 2008.-2009. Prisilila je vladu na zaduživanje izvana, uključujući i MMF-ov program pomoći u iznosu od 20 milijardi dolara. BDP od godine bilježi porast od preko 2%. Prema Svjetskoj banci, paritet kupovne moći BDP-a po stanovniku porastao je s 13.442 dolara u 2007. na oko 22.124 dolara u 2015. [5] Po kupovnoj moći u 2016. i 2017. rumunjska je doživjela još veći porast i prestigla nekoliko okolnih zemalja članica EU , kao i Hrvatsku. Rumunjska i dalje ima jednu od najnižih neto prosječnih mjesečnih plaća u EU od 540 eura u 2016. godini, i inflaciju od -1,1% u 2016. godini. Nezaposlenost u Rumunjskoj u 2017. je na razini od 5,4%, što je vrlo nisko u usporedbi s ostalim zemljama Europske Unije.

Rast industrijske proizvodnje u veljači 2013. godine dostigao je 6,5% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je najviše u Europskoj Uniji. Najveće lokalne tvrtke su proizvođač automobila Dacia, Petrom, Rompetrol, Ford Rumunjska, Electrica, Romgaz, RCS & RDS i Banca Transilvania. Izvoz je znatno porastao u posljednjih nekoliko godina, s porastom izvoza od 13% u 2010. godini. Glavni izvoz Rumunjske su automobili, softver, odjeća i tekstil, industrijski strojevi, električna i elektronička oprema, metalurški proizvodi, sirovine, vojna oprema, farmaceutske proizvode, fine kemikalije i poljoprivredne proizvode (voće, povrće i cvijeće). Trgovina je uglavnom usmjerena na zemlje članice Europske unije, pri čemu su Njemačka i Italija najveći pojedinačni trgovinski partneri zemlje.

Bucharest-Calea-Victoriei-Aerial-View
Bukurešt glavni grad Rumunjske 6. je po veličini grad u Europskoj Uniji

Nakon niza privatizacija i reformi kasnih devedesetih i dvadesetih godina, vladina intervencija u rumunjskom gospodarstvu nešto je niža nego u drugim europskim gospodarstvima. Vlada Rumunjske je 2005. godine zamijenila rumunjski progresivni porezni sustav s ravnim porezom od 16% za osobni dohodak i dobit poduzeća, među najnižim stopama u Europskoj uniji. Gospodarstvo pretežno temelji na uslugama koje čine 51% BDP-a, iako industrija i poljoprivreda također imaju značajan doprinos, što čini 36% i 13% BDP-a. Osim toga, u 2006. godini zaposleno je 30% rumunjske populacije u poljoprivredi i primarnoj proizvodnji, jednoj od najviših stopa u Europi.

Rumunjska je od 2000. godine privukla sve veće iznose stranih ulaganja, postajući jedina najveća investicijska destinacija u jugoistočnoj i srednjoj Europi. Izravna strana ulaganja u 2006. godini iznosila su 8,3 milijarde eura. Prema izvješću Svjetske banke za 2011. godinu, Rumunjska je trenutno u 72. od 175 ekonomija u jednostavnosti poslovanja, s ocjenom nižom od ostalih zemalja u regiji kao što su Češka Republika i dr. Osim toga, istraživanje je 2006. godine ocijenilo da je to drugi najbrži ekonomski reformator na svijetu.

Od 1867. godine službena je valuta bila Rumunjski lej i nakon denominacije u 2005. godini, vrijednost je iznosila 0,2-0,3 €. Nakon ulaska u EU 2007. godine, očekuje se da Rumunjska usvoji euro negdje oko 2020.

Dana 1. srpnja 2015., inozemni dug Rumunjske iznosio je 90,59 milijardi eura.

Promet

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Rumunjske

Romania-drumuri
Karta cestovne infrastrukture Rumunjske, narančastom bojom označene planirane autoceste

Prema nacionalnom institutu za statistiku Rumunjske, ukupna cestovna mreža Rumunjske procijenjena je 2015. na 86.080 kilometara.[6] Svjetska banka procjenjuje željezničku mrežu na 22.298 kilometara, četvrte po veličini željezničke mreže u Europi. [7] Željeznički prijevoz doživio je dramatičan pad nakon 1989. godine, a procjenjuje se na 99 milijuna putničkih putovanja u 2004. godini; ali je doživio nedavno (2013.) preporod zbog poboljšanja infrastrukture i djelomične privatizacije linija, što čini 45% svih putničkih i teretnih kretanja u zemlji. Metro u Bukureštu, jedini podzemni željeznički sustav, otvoren 1979. godine i mjeri 61,41 km s prosječnim prekomjernim vožnjama u 2007. godini od 600.000 putnika tijekom radnog tjedna. Postoji šesnaest međunarodnih komercijalnih zračnih luka u službi i danas s pet njih (Henri Coanda zračna luka, Aurel Vlaicu zračna luka, Međunarodna zračna luka Temišvar, zračne luke Constanta i međunarodne zračne luke Sibiu) je sposoban za primanje najvećih zrakoplova. Preko 9,2 milijuna putnika prošlo je kroz Međunarodnu zračnu luku Henri Coandă u Bukureštu 2015.

Rumunjska je velik izvoznik električne energije i 48. u svijetu po pitanju potrošnje električne energije. Trećina proizvedene energije dolazi iz obnovljivih izvora, uglavnom hidroelektrana. U 2015. godini glavni izvori su bili ugljen (28%), hidroelektrane (30%), nuklearne elektrane (18%) i ugljikovodici (14%). Ima jedan od najvećih rafinerijskih kapaciteta u Istočnoj Europi, iako proizvodnja nafte i prirodnog plina opada već više od desetljeća. Uz jednu od najvećih zaliha sirove nafte i škriljevca u Europi, ona je jedna od najovisnijih zemalja u Europskoj uniji i cilj joj je proširiti svoju nuklearnu elektranu u Cernavodău.

U lipnju 2014. bilo je gotovo 18,3 milijuna veza s Internetom. Prema Bloombergu, 2013. Rumunjska je zauzela 5. mjesto na svijetu, a prema The Independentu, ona je prva zemlja u Europi po brzini interneta.[8]

Turizam

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Turizam u Rumunjskoj

Sibiu 200811 800px
Sibiu, jedan od najvažnijih kulturnih i religijskih središta Rumunjske
Bran Castle - Castelul Bran
Glasoviti dvorac grofa Drakule u mjestu Bran

Turizam ima značajan udio u rumunjskom gospodarstvu, koji ostvaruje oko 5% BDP-a. Prema podatcima "Svjetskog vijeća za putovanja i turizam", procjenjuje se da Rumunjska ima četvrtu najbrže rastuću potražnju za putovanjima u svijetu s procijenjenim potencijalnim rastom od 8% na godišnjoj razini, od 2007. do 2016. godine. Broj turista stalno raste, dosegnuvši 9,33 milijuna stranih turista 2016. godine, navodi Svjetska banka. Turizam u Rumunjskoj privukao je 400 milijuna eura ulaganja u 2005.[9]

Više od 60% stranih posjetitelja u 2007. godini bilo je iz drugih zemalja EU. Popularne ljetne atrakcije Mamaia i drugih naselja na Crnom moru privukle su 1,3 milijuna turista u 2009. Najpopularnija skijališta su uz Valea Prahovei i Poiana Braşov. Dvorci u transilvanskim gradovima kao što su Sibiu, Braşov i Sighişoara također privlače veliki broj turista. Dvorac Bran, u blizini Braşova, često reklamiran kao Drakulin dvorac, jedna je od najpoznatijih atrakcija u Rumunjskoj koju posjećuje stotine tisuća turista svake godine.

Ruralni turizam, usredotočujući se na folklor i tradiciju, postao je važna alternativa komercijalnom turizmu. Ostale atrakcije uključuju deltu Dunava itd.

Rumunjska je 2014. imala 32.500 tvrtki koje su bile aktivne u hotelijerskoj i ugostiteljskoj industriji, s ukupnim prometom od 2,6 milijardi eura. Više od 1,9 milijuna stranih turista posjetilo je Rumunjsku 2014. godine, što je za 12% više nego u 2013. godini. Prema Nacionalnom statističkom zavodu Rumunjske, oko 77% turista došlo je iz Europe (posebice iz Njemačke, Italije i Francuske), 12% iz Azije, a manje od 7% iz Sjeverne Amerike.[10]

Kultura

Universitatea din Bucuresti din Piata Universitatii
Sveučilište u Bukureštu otvoreno je 1864.

Umjetnost

Eugène Ionesco je svjetski poznati rumunjsko-francuski dramatičar, koji je kao i njegovi suvremenci književnici Mircea Eliade i Emil Cioran napustio komunističku Rumunjsku stvarao u inozemstvu.

Paul Celan i dobitnik Noleove nagrade Elie Wiesel, također su rumunjski književnici priznati u svijetu, koji su obojica preživjela holokaust.

George Enescu (1881.–1955.) je jedan od najpoznatijih rumunjskih glazbenika, koji je bio skladatelj, violinist, pianist, dirigent i učitelj.

Jedan od najvećih i najutjecajnih rumunjskih umjetnik s utjecajem na svjetsku kulturu je kipar Constantin Brâncuşi, središnja figura modernog pokreta i pionir abstrakcije.

Šport

Simona Halep (19143181691)
Najpoznatija rumunjska tenisačica Simona Halep

Najpopularniji sport u Rumunjskoj je nogomet. Rumunjska nogometna reprezentacija nastupila je na Svjetskom prvenstvu u nogometu sedam puta, a najuspješnije je bila na prvenstvu 1994. u SAD-u kada su se uspjeli plasirati u četvrtfinale. Poznati igrači iz toga vremena su Gheorghe Hagi (nadimak: Maradona s Karpata), a danas aktivni iz te zlatne geracije su još Adrian Mutu i Cristian Chivu. Najuspješniji nogmetni klub je FC Steaua Bukurešt, koja je 1986.g., postala klupski europski prvak u nogometu (prvi iz Istočne Europe).

Po broji registriranih sportaša nakon nogometa, po masovnosti sljedeći je tenis. Najpoznatiji igrač je Ilie Năstase koji je osvoji nekoliko Grand Slamova i brojne teniske turnire, a i prvi je tenisač koji je bio rangiran kao broj 1 na ATP listi (od 1973–1974).

Rumunjska gimnastika postigla je brojne uspjehe, posebno se ističe legendarna Nadia Comăneci koja je postala prva osoba koja je u gimnastici odbila najveću moguću ocjenu 10 i to na ljetnim olimpijskim igrama 1976.g. kada je imala 15 godina.

Oină je tradicionalni sport u Rumunjskoj koji svojim pravilima i načinom igre podsjeća na baseball, a prvi puta se spominje 1364.g. Porijeklo mu nije točno utvrđeno, smarta se da je nastao iz igre pastira ili kao ratna igra. Godine 1899. uveden je u sve škole kao dio tjelesnog odgoja. Oină se danas igra osim u Rumunjskoj još u Moldaviji.

Rumunjsko-hrvatski odnosi

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Hrvati u Rumunjskoj i Ćiribirci

Hrvatska zajednica u Rumunjskoj nije brojna, ali je stabilna, s dobro očuvanom tradicijom i jezikom. Hrvata u Rumunjskoj ima nešto više od 14 000, a njihov je broj vjerojatno i veći, no odvojenost od matice zemlje, izoliranost Rumunjske i srbizacija putem medija imali su veliki utjecaj na ovaj broj.

Rumunjski Hrvati uglavnom žive u naseljima Karaševu, Jabalču, Neremiću, Lupku , Klokotiču, Ravniku i Vodniku, a kao manjina ima ih i u naseljima Rešici, Rekašu, Tirolu, Hrvatskoj Keči, Hrvatskom Čeneju, Oravici, Sulini i Radnoj. Najveće je hrvatsko naselje Karaševo.

Hrvati oko grada Ričice su najstarija hrvatska dijaspora. Oni tamo žive preko 700 godina.

Rumunja je u Hrvatskoj jako malo. Prema popisu iz 2001. godine Rumunjima se izjasnilo 475 građana Republike Hrvatske. Iako je broj izravnih potomaka vjerojatno veći, Rumunji u Hrvatskoj čine manje od 0,01%. No važnost Rumunjske zajednice u Hrvatskoj nalazi se u Istri. To je zajednica Istrorumunja, zvanih još i Čići. Oni žive u selu Šušnjevici i okolnim zaseocima. Tamo ih živi oko 470. Njihovih potomaka nekoliko je tisuća, a najviše ih je emigriralo u SAD. Izjašnjavaju se Hrvatima, ali su rumunjskog podrijetla. Vrijednost ove zajednice je u tome što su razvili svoj jezik, t. zv. istrorumunjski jezik. Ovaj je jezik rumunjski s primjesama hrvatskog, talijanskog i slovenskog. Posljednjih nekoliko godina radi se na očuvanju istrorumunjskog jezika i na intenziviranju veza s Rumunjskom.

Izvori

Bilješke

  1. http://www.edrc.ro/recensamant.jsp?regiune_id=2959&judet_id=3000&localitate_id=3001
  2. https://web.archive.org/web/20171010095227/https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2017/01/weodata/weorept.aspx?sy=2015&ey=2022&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&pr1.x=24&pr1.y=9&c=968&s=PPPGDP%2CPPPPC&grp=0&a=
  3. https://data.worldbank.org/?locations=RO-XT
  4. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/GDP_per_capita,_consumption_per_capita_and_price_level_indices
  5. http://www.insse.ro/cms/sites/default/files/com_presa/com_pdf/somaj_bim_ian17e.pdf
  6. http://www.insse.ro/cms/sites/default/files/com_presa/com_pdf/lung_cailor_transp15r_1.pdf
  7. https://web.archive.org/web/20090608211134/http://www.cfr.ro/jf/romana/0208/retea.htm
  8. http://www.gandul.info/it-c/numarul-conexiunilor-la-internet-a-crescut-cu-22-8-cate-milioane-de-romani-au-acces-la-internet-13701212
  9. https://data.worldbank.org/indicator/ST.INT.ARVL?locations=RO
  10. https://www.romania-insider.com/over-1-9-million-tourists-visit-romania-where-do-they-come-from/141244/

Literatura

Vanjske poveznice

   
Portal:Europa
Portal:Europa

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Rumunjska
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Rumunjska
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Rumunjske


Geographylogo.svg Nedovršeni članak Rumunjska koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

.ro

.ro je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Rumunjsku. Domenom upravlja RNC.

Crno more

Crno more je more između jugoistočne Europe i Male Azije. Sa Sredozemnim morem je povezano Bosporom i Mramornim morem. Kerčka vrata spajaju Crno i Azovsko more.

Ukupni dotok morske vode kroz Bospor je oko 200 km³ godišnje. Dotok slatke vode rijeka crnomorskog sliva (uglavnom s područja srednje i južne Europe) iznosi oko 320 km³ godišnje. Daleko najveća rijeka crnomorskog sliva je Dunav.

Površina Crnog mora je oko 436.402 km², a najveća dubina mora je 2212 m.

Države na obalama Crnog mora su Turska, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija i Gruzija. Autonomna Republika Krim je sastavni dio Ukrajine.

Važniji gradovi na obali Crnog mora su:

Turska: Istanbul, Trabzon, Samsun

Bugarska:Burgas, Varna

Rumunjska: Constanţa

Ukrajina: Jalta, Odesa, Sevastopol, Kerčh

Rusija: Novorosijsk, Soči

Gruzija: Sukhumi, Batumi

Drobeta-Turnu Severin

Drobeta-Turnu Severin (mađarski Szörényvár) je grad u županiji Mehedinţi u Rumunjskoj, na lijevoj obali Dunava, nizvodno od Željeznih vrata. Pogranični je grad, glede činjenice da se s druge strane Dunava nalazi Srbija.

Stari hrvatski naziv za ovaj grad je Siverin (vojvoda Radoslav Siverinac iz narodne pjesme).

Drugi balkanski rat

Drugi balkanski rat (29. lipnja – 10. kolovoza 1913.) je vođen između Bugarske i saveza Grčke i Srbije, kojima su se priključili i Crna Gora, Rumunjska i Turska zbog nezadovoljstva podjelom osvojenih teritorija iz Prvog balkanskog rata.

Dunav

Dunav je, nakon Volge, druga najduža i druga vodom najbogatija rijeka u Europi, te najduža rijeka u Europskoj uniji.

Dunav izvire u Schwarzwaldu (šumovit planinski kraj u pokrajini Baden-Württemberg, na jugozapadu Njemačke), spajanjem rječica Brigacha i Brega, u mjestu Donaueschingenu. Dunav dalje teče prema istoku, kroz nekoliko glavnih gradova u središnjoj i istočnoj Europi (Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd), te nakon 2857 km, na obali Crnog mora, tvori deltu u Rumunjskoj i Ukrajini, koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Dunav je kroz povijest, a i danas, uvijek bio važan međunarodni plovni put. Dunav je dugo vremena bio i sjeveroistočna granica starorimske države. Rijeka danas teče kroz ili čini granicu deset država, a to su redom od izvora prema ušću: Njemačka (7,5 %), Austrija (10,3 %), Slovačka (5,8 %), Mađarska (11,7 %), Hrvatska (4,5 %), Srbija (10,3 %), Bugarska (5,2 %), Rumunjska (28,9 %), Moldova (1,7 %) i Ukrajina (3,8 %). U riječni sustav Dunava spada i devet drugih država: Italija (0,15 %), Poljska (0,09 %), Švicarska (0,32 %), Češka (2,6 %), Slovenija (2,2 %), Bosna i Hercegovina (4,8 %), Crna Gora, Makedonija i Albanija (0,03 %).

Istočno bojište (Prvi svjetski rat)

Istočno bojište bilo je bojište na kojem su se u prvom svjetskom ratu sukobljavale Njemačka, Austro-Ugarska, Bugarska, i Osmansko Carstvo s jedne strane, te Rusija i Rumunjska s druge strane. Operacije su počeli Rusi jer su Nijemci imali glavne snage na Zapadu. Rusi su u kolovozu 1914. napali Istočnu Prusku i Galiciju. Nakon početnih uspjeha u Pruskoj, Rusi su potkraj kolovoza potučeni kraj Tannenberga. Na galicijskom bojištu Rusi su uglavnom dominirali nad austrougarskom vojskom. Do kraja godine okružili su veliku utvrdu Przemyśl i osvojili Karpate.

U veljači 1915. Nijemci su potukli Ruse kraj Mazurskih jezera. Rusi su obranili Varšavu i osvojili Przemyśl. U svibnju je počela zajednička njemačko-austrougarska ofenziva u kojoj je probijena ruska crta kraj Gorlica u podnožju Karpata, što je dovelo do lančanog povlačenja ruskih snaga na cijeloj fronti. Slijedilo je frontalno potiskivanje Rusa koje je trajalo do kraja rujna i početkom listopada, kada je crta stabilizirana. Rusi su izgubili Galiciju, Poljsku, Litvu i dijelove Letonije i Bjelorusije.

U ožujku 1916. pokušali su ofenzivu koja nije uspjela. Zatim je početkom lipnja slijedio prodor generala Brusilova kraj Luc’ka i u Bukovinu, koji je ugrozio austrougarsku crtu i zaprijetio njezinim potpunim slomom. Morali su intervenirati Nijemci i dovući snage s drugih bojišnica. U rat na strani Antante uključila se i Rumunjska i napala Ugarsku. Stoga su Nijemci težište rata bacili na Rumunjsku i zajedno s bugarskim i austrougarskim snagama osvojili Bukurešt.

Ruski planove za ofenzivu u proljeće 1917. omela je revolucija u Petrogradu i Moskvi u kojoj je car abdicirao. Ofenziva je započela početkom srpnja probojem austrougarske crte i zaustavljena je intervencijom Nijemaca. Uskoro je sredinom srpnja počela uspješna austro-njemačka ofenziva i Rusi su odbačeni duboko na Istok, što je olakšano izbijanjem Oktobarske revolucije u Rusiji. Početkom prosinca potpisano je primirje između Centralnih sila i Rusije, što je slijedila i Rumunjska.

U veljači 1918. Nijemci su obnovili rat protiv Rusije, koja je u ožujku prisiljena na nepovoljan mir. Rusi su napustili Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, a Ukrajina i Finska postale su zasebne države.

Kraljevina Rumunjska

Kraljevina Rumunjska bila je povijesna rumunjska država, ustrojena kao parlamentarna monarhija. Postojala je od 13. ožujka 1881. do 30. prosinca 1947., a obilježile su je rva tri Ustava Rumunjske (1866., 1923., 1938.). Era kraljevine započinje vladavinom kralja Karlom I. od Rumunjske koji se izborio za rumunjsku neovisnost u Rumunjskom ratu za neovisnost. Kraj kraljevine stigao je abdikacijom zadnjega rumunjskog kralja Mihaela 30. prosinca 1947. Abdikaciju su sovjetske vlasti planirale u strogoj tajnosti.

Od 1859. do 1877., Rumunjska je iz personalne unije s dvjema vazalskim zemljama (Moldavijom i Vlahijom) spala pod vlast jednoga vladara iz dinastije Hohenzollerna. 1918., na kraju Prvoga svjetskog rata, Transilvanija, Besarabija i Bukovina ušle su u stastav Kraljevine Rumunjske, čineći tako "Veliku Rumunjsku". 1940. kada počinje rat u Rumunjskoj, Sjeverna Transilvanija, Bearabija i Južna Dobruja date su Mađarskoj, Bugarskoj i Sovjetskom Savezu. SSSR je nakon rata zadržao Besarabiju, a Bugarska Južnu Dobriju, dok je samo Sjeverna Transilvanija oduzeta od Mađarske i vraćena Rumunjskoj. Nakon 30. prosinca 1947. u Rumunjskoj prestaje postojati kraljevina, a vlast uzimaju komunisti i njihova Komunistička Partija Rumunjske.

Ričica (Rumunjska)

Ričica (rum. Reşiţa, njem. Reschitz, mađ. Resicabánya, srp. Rešica) glavni je grad županije Karaš-Severin u Rumunjskom dijelu Banata.

Rumunjska nogometna reprezentacija

Rumunjska nogometna reprezentacija je nogometna reprezentacija koja predstavlja Rumunjsku, a nadležni savez je rumunjski nogometni savez.

Rumunjska spada u samo četiri zemlje, uz Brazil, Francusku i Belgiju, koje su sudjelovale na prva tri svjetska prvenstva.

No, nakon ta tri, kvalificrali su se samo za svjetska prvenstva održana 1970., 1990., 1994. i 1998. Njihov najbolji nastup na svjetskom prvenstvu bio je 1994., kada je Rumunjska, predvođena Gheorgheom Hagijem, došla do četvrtfinala pobijedivši Argentinu, a u tu ih je zaustavila Švedska nakon izvođenja jedanaesteraca.

Na europskim prvenstvima najbolji nastup imalu su 2000. kada su prošli skupinu u kojoj su, osim nje, bile Njemačka, Portugal i Engleska, no te godine ih je u četvrtfinalu izbacila Italija.

Rumunjska rukometna reprezentacija

Rumunjska rukometna reprezentacija predstavlja državu Rumunjsku u športu rukometu.

Rumunjska ženska košarkaška reprezentacija

Rumunjska ženska košarkaška reprezentacija predstavlja državu Rumunjsku u međunarodnoj ženskoj košarci.

Rumunjska ženska odbojkaška reprezentacija

Rumunjska ženska odbojkaška reprezentacija predstavlja državu Rumunjsku u međunarodnoj ženskoj odbojci.

Rumunjska ženska rukometna reprezentacija

Rumunjska ženska rukometna reprezentacija predstavlja državu Rumunjsku u športu rukometu.

Sile Osovine

Sile Osovine ili Osovina je neformalni naziv koji se upotrebljava za savez država koje su bile suprotstavljene Saveznicima, odnosno pobjednicima u drugom svjetskom ratu. Osnovu saveza su činile Veliki Njemački Reich, Kraljevina Italija i Japansko Carstvo, a svoju osnovu je imao u ugovoru o prijateljstvu koji je nacistička Njemačka na čelu s Adolfom Hitlerom sklopila s fašističkom Italijom 25. listopada 1936. Talijanski premijer Benito Mussolini je bio prvi koji je za taj savez iskoristio izraz Osovina.

Razlog za sklapanje tog sporazuma bilo je nezadovoljstvo Velike Britanije i Francuske talijanskim napadom i aneksijom Etiopije, odnosno nastojanje sankcijama pogođene Italije da kompenzira gubitak svojih saveznika iz prvog svjetskog rata, odnosno na raspolaganje dobije njemačke strateške resurse kao što su ugljen i čelik. Sporazum je djelomično imao i ideološku podlogu, odnosno nastojanje da se po Europi širi fašizam, za što je prva prilika bila njemačka i talijanska suradnja prilikom pomaganja Francu u španjolskom građanskom ratu.

Japan, koji je godinu dana kasnije pokrenuo rat protiv Kine, te se našao suočen s negodovanjem zapadnih država, a pogotovo SAD, našao je zajednički interes sa Njemačkom i Italijom te je 1937. s njima sklopio tzv. Antikominternski pakt, čija je navodna svrha bila suprotstavljanje širenju komunizma i prijetnje Sovjetskog saveza.

Usprkos toga što je Italija savez s Njemačkom u proljeće 1939. godine učvrstila tzv. Željeznim paktom, Njemačka je u rat, koji je otpočeo napadom na Poljsku ušla sama, odnosno jedinu uz podršku Slovačke koja je pod njenim pokroviteljstvom iste godine, nakon komadanja Čehoslovačke, bila dobila nezavisnost.

Italija se Njemačkoj pridružila tek u lipnju 1940. godine za vrijeme pada Francuske. Nekoliko mjeseci kasnije, Antikominternski pakt je obnovljen kao tzv. Trojni pakt 27. rujna 1940.

Trojnom paktu su krajem 1940. i 1941. pristupili Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Kraljevina Jugoslavija. Nakon puča uperenog protiv Pakta, sile Osovine su napale Jugoslaviju, zbog navodno prekršenoga Trojnoga pakta. Kraljevska vlada je zajedno s malodobnim kraljem i monetarnim zlatnim pričuvama izbjegla u inozemstvo. Kraljevska jugoslavenska vojska je kapitulirala, a članice Trojnoga pakta su razdijelile teritorij među sobom, pripajajući dijelove teritorija bivše Kraljevine Jugoslavije svojim matičnim teritorijima. S obzirom na činjenicu kako većina članica Trojnoga saveza, koje su vojno intervenirale u Kraljevini Jugoslaviji, nisu bile članice Haških konvencija (osobito Albanija, kao suverena zemlja u Talijanskomu kolonijalnom carstvu), nije postojala formalna obveza očuvanja pravnoga poretka Kraljevine Jugoslavije.

Silama Osovine - članicama Trojnog pakta se 1941. pridružila novostvorena Nezavisna Država Hrvatska, a prilikom Operacije Barbarossa i Finska. Već ranije je kao neformalni saveznik Sila Osovine djelovala i vichyjevska Francuska, te Tajland, koji je služio kao japanska baza u Jugoistočnoj Aziji.

Iako je Trojni pakt predstavljao daleko čvršći savez između sila Osovina, zbog niza okolnosti njegove članice nisu imale volje niti sredstava koordinirati svoje aktivnosti. Tako Japan nije objavio rat Sovjetskom Savezu, iako je objavio rat zapadnim silama, a njegovi saveznici Njemačka i Italiji bili objavili rat.

Japan je svojim osvajanjima u Aziji - pored svojih marionetskih država kao što su Mandžukuo i Unutrašnja Mongolija - priključio marionetske države ili pokrete kao što su Reformirana vlada Republike Kine, Ba Mawova Burma, Druga Filipinska republika te Privremena vlada Slobodne Indije.

Nijemci su, pak, u okviru Sila Osovine imali režim Milana Nedića i Vlade nacionalnog spasa u Srbiji te Vidkuna Quislinga u Norveškoj. Italija je formalno držala Albaniju kao suverenu državu u okviru Sila Osovine.

Sile Osovine su dobile težak udarac kada je 1943. Italija kapitulirala, a kasnije prešla na stranu Saveznika. U dijelu pod njemačkom okupacija je formirana pro-osovinska Talijanska Socijalna Republika.

Godinu dana kasnije je iskrcavanjem Saveznika u Francusku prestao postojati vichyjevski režim, a prodorom Crvene armije s istoka su Finska, Rumunjska i Bugarska prisiljene napustiti Sile Osovine i prijeći saveznicima. Albanski partizani su oslobodili Albaniju, a Titovi partizani i Crvena armija su likvidirali Nedićev režim u Srbiji, koja je tada postala dio reformirane Jugoslavije.

U proljeće 1945. su kapitulacijom Njemačke prestala postojati Sile Osovine u Europi, a nekoliko mjeseci kasnije kapitulacijom Japana i Sile Osovine u Aziji.

O tome je li SSSR zbog suradnje s Njemačkom od 1939. do 1941. bio član Sila Osovine ili ne se i danas vode sporovi, slično kao i po pitanju članstva okupirane Danske od 1940. do 1945. te Francove Španjolske koja se formalno nije pridružila ratu.

Srednja Europa

Srednja Europa je europska regija slabo definiranih granica, između Zapadne, Istočne i Južne Europe. Nakon propasti komunizma koji je Europu dijelio na Istočnu i Zapadnu, pojam je ponovno dobio dio svog prijašnjeg kulturnog, političkog i gospodarskog značenja.

Obično se smatra da Srednjoj Europi pripadaju Njemačka, Poljska, Češka, Slovačka, Švicarska, Austrija, Mađarska, sjeveroistočna Italija, Slovenija, Hrvatska, Vojvodina (Srbija) te sjeveroistočna Rumunjska.

Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene - Rumunjska 1962.

Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene 1962. održano je u Rumunjskoj od 7. do 15. srpnja 1962. godine.

Tatari

Tatari su narod danas pretežno nastanjen u Tatarstanu ( oko 2 milijuna) i drugdje u Ruskoj Federaciji (ukupno oko 5,6 milijuna), s manjim odvjetcima i u drugim zemljama kao su (Bugarska, Rumunjska; stara naselija u Poljskoj, oko 3.000), te na širem području od Krima, preko Kavkaza i Sibira, do Kine (gdje su poznata nacionalna manjina).

Po vjeri su većinom muslimani suniti, uz manje skupine pravoslavaca.

Travanjski rat

Travanjski rat (ili Direktiva br. 25; Aprilski rat - naziv češći u literaturi) u historiografiji je naziv za rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između osovinskih sila (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. ožujka, nakon državnog udara u Beogradu koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti kako Jugoslavija neće u suradnji s Velikom Britanijom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije.

Uz to je Italija odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom svoje imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana pretvorila to more u svoje unutrašnje vode.

Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je napad Trećeg Reicha na SSSR (koji, vrijedi opaziti, nije ni rječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale Moldaviju, tj. dio Jugoslaviji susjednje Rumunjske) - Operacija Barbarossa - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju.

Županije u Rumunjskoj
Zastava Rumunjske
Države u Europi
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
NATO
Zastava NATO-a
Frankofonija
Zastava Frankofonije
Latinska unija

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.