Portable Document Format

Portable Document Format (skraćeno: PDF) je format zapisa dokumenata kojeg je kreiralo poduzeće Adobe Systems 1993. godine. Koristi se za zapis dvodimenzionalnih dokumenata neovisno o uređaju i rezoluciji ispisa.

Svaki PDF-dokument sadrži kompletan opis dokumenta, uključujući slike, tekst, vektorsku grafiku, rasterske slike, te može sadržavati i fontove potrebne za prikaz teksta. Za prikaz PDF-dokumenata potrebno je imati odgovarajuće programe za računalu, koji su besplatni i mogu se naći preko Interneta.

Format je zasnovan na jeziku PostScript. Može se prepoznati po tome što su prva četiri bajta uvijek %PDF. Ime dokumenta (datoteke) obično završava s .pdf.

Oznaka Page white acrobat.png(PDF) iza poveznice u Wikipediji označava da je riječ o poveznici na dokument koji je u formatu PDF-a.

Vanjske poveznice

Digitalizacija knjiga

Digitalizacija knjiga je proces pretvaranja fizičkih knjiga u digitalne slike ili elektroničke knjige (e-knjige) putem skeniranja. Takav postupak zahtijeva puno manje vremena i truda nego metoda ponovnog tipkanja cijeloga teksta; prije nego što je skeniranje postalo izvedivo, ponovno tipkanje je obično bilo jedina opcija.

Jednom kada je knjiga digitalno skenirana, slike su dostupne za brzu distribuciju, reprodukciju i čitanje na ekranu. Takve slike se spremaju u nekoliko vrsti formata, najčešći su: DjVu, Portable Document Format (PDF), ili Tagged Image File Format (TIFF). Jedan može žeti dodatne pogodnosti koristeći optičko prepoznavanje znakova (OCR) za pretvaranje slika određenih stranica knjige u editabilni tekst, znatno smanjujući kapacitet potreban za pohranu knjige i omogučujući da se tekst ponovno oblikuje, pretražuje, ili koristi kao predložak aplikacijama za obradu teksta kao što su obrada prirodnoga jezika.

Digitalni fotoaparat

Uz klasični postupak snimanja i pohrane fotografija i pokretne slike na filmsku traku, krajem 20. stoljeća javljaju se uređaji za snimanje pokretnih slika na magnetski medij video-snimači (video recorder) i reproduciranje takvih snimaka - video reproduktor (video-player). Usavršeni su i objektivi i brojni uređajii koji djelomično ili potpuno automatiziraju rutinske radnje pri snimanju u području: mjerenja osvijetljenosti, izračunavanja i automatske postave parametara za snimanje (otvora, vremena eksponiranja filma, automatskog uoštravanja), umjetnog rasvjetljavanja objekta - bljeskalice, nasnimavanja zvučnog zapisa i dr., što je sve bio preduvjet za razvoj današnjih kamera.

21. stoljeće unosi digitalnu tehnologiju i u svijet foto i kino-snimanja. Umjesto na fotoosjetljivi film, digitalna kamera sliku projicira na osjetilo slike, sastavljen od velikog broja fotoosjetljivih ćelija, koje digitaliziraju elemente slike, tj. svjetlosne veličine pretvaraju u skup podataka o položaju, nijansi boje i stupnju osvijetljenosti pojedinih mikroskopskih površinica koje čine sliku (tzv. pixel od engl. picture element), a tako dobivene digitalne podatke upisuju u odgovarajućem obliku na svoju memoriju. Postoji mnoštvo različitih slikovnih ili filmskih formata (vrsta datoteka). Kao memoriju, dakle sredstvo za pohranu podataka, fotoaparati koriste memorijske kartice, a „filmske“ kamere magnetsku traku, DVD disk (obično smaljenog promjera od 80 mm), a u novije vrijeme tvrdi disk (HDD) i također memorijske kartice većeg kapaciteta.

Digitalne kamere u širem smislu obuhvaćaju digitalne fotoaparate raznih klasa, te digitalne video kamere za snimanje pokretnih slika (engl. "camcorder", koje u Hrvatskoj po inerciji i danas zovemo "filmske" kamere ili skraćeno "kamere", iako snimanje na klasičnu filmsku traku odlazi u prošlost. S digitalnom tehnikom, skokovito raste stupanj automatizacije, tako da skuplji fotoaparati omogućuju snimanje kraćih filmskih sekvenci, snimanje u potpunom mraku "nevidljivim" svjetlom koje emitira sama kamera, snimanje panoramskih snimaka sastavljenih od pet i više pojedinačnih snimaka, primjenu različitih efekata i dr, a filmske kamere automatski nasnimavaju i reproduciraju zvuk, nude opcije nekoliko vrsta "pretapanja" iz kadra u kadar, omogućuju reprodukciju na ugrađenom LCD monitoru ili na TV ekranu direktno iz kamere itd, a sve to bez, ili s minimalnom intervencijom snimatelja. Uz mnoge prednosti digitalnih kamera, karakteriziraju ih i brojne specifičnosti, od kojih neke možemo smatrati i nedostacima. Za očekivati je da će razvitak tehnologije ublažavati ove nedostatke.

E-knjiga

E-knjiga ili elektronička knjiga (eng. e-book) je elektronički (digitalni) ekvivalent tiskanoj knjizi. E-knjiga može sadržavati i online časopise i digitalne knjige napravljene da budu slušane kao audio knjige. E-knjige su tehnologija koja se rapidno razvija i mijenja. Neke e-knjige se proizvode simultano s proizvodnjom tiskanih knjiga, iako se u mnogo slučajeva kasnije stavljaju u prodaju. Često se e-knjige proizvode nakon što su knjige već tiskane, obično skenirajem (Robotic Scanners), a ponekad se tekst unosi tipkovnicom.

Elektronički časopis

Prvi e-časopisi pojavili su se još sedamdesetih godina 20. stoljeća, ali zbog nedostupnosti većem broju korisnika nisu doživjeli širu primjenu.

U posljednjih desetak godina sve veći broj časopisa prelazi iz papirnatog u elektronički format.

Pod pojmom elektronički časopis podrazumijevaju se svi časopisi koji su dostupni u elektroničkom obliku, danas se uglavnom podrazumijeva da su dostupni preko World Wide Web-a.

Oni su posebna vrsta elektroničkog dokumenta koji imaju svrhu omogućavanja materijala za akademska istraživanja i proučavanja, oblikovani su približno jednako tiskanim časopisima, meta podaci upisani su u specijaliziranoj bazu podataka i najčešće su dostupni

preko akademskih i specijaliziranih knjižnica.

Elektronički časopis organiziran je kao baza podataka, tj. svaki članak koji se nalazi u časopisu opisan je setom podatka (autor, naziv časopisa, ISSN broj, stranica, ustanova autora itd.), što olakšava njihovo pretraživanje i listanje.

Većina časopisa je zapisana i objavljena u HTML (Hyper Text Markup Language, tj. jezik za označavanja hiper teksta koji se upotrebljava za izradu WEB sadržaja) i/ili PDF (Portable Document Format) formatu, ali neki od njih dostupni su u samo jednom od ta dva formata.

E-časopisi čitaju se pomoću pretraživača (eng. browser) koji su istovremeno i internetski pretraživači (Netscape, Internet Explorer, Opera, Mozilla Firefox i ostali), a za časopise koji se nalaze u PDF fomatu potreban je još i Adobe Acrobat Reader ili neki drugi čitač. Oni sa svojim brojnim ugrađenim opcijama i alatima predstavljaju dopunsku pomoć u pregledavanju i manipulaciji e-časopisima.

Google Drive

Google Drive je servis za pohranu i dijeljenje datoteka u oblaku kojega je pokrenuo Google.

Google Drive zamjenjuje Google Dokumente kad ga jednom aktiviramo. Dokumenti koji već postoje na Google Dokumentima automatski se prebacuju na Google Drive. Služi za sinkronizaciju, dijeljenje i izmjenu ili izradu podataka između više računala i/ili korisnika. Osim na računalu, Google Disk se koristi na tabletima i pametnim mobitelima.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.