Porez na dodanu vrijednost

PDV, punim imenom porez na dodanu vrijednost je suvremeni oblik oporezivanja potrošnje i njegovo širenje je započelo šezdesetih godina 20. stoljeća. Do danas se proširio na oko 60 zemalja širom svijeta. Prva ga je uvela Francuska 1958. godine, a zatim i Finska 1964. godine. Ubrzo se proširio na ostale zemlje Europske unije. Od razvijenih zemalja ga nema SAD.

PDV je svefazni porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno - prodajnog ciklusa, ali samo za iznos dodane vrijednosti.

Opća stopa PDV-a u Hrvatskoj od 1. ožujka 2012. iznosi 25%, dok se za određene proizvode i usluge primjenjuju niže stope od 13% i 5%.

Oblici PDV-a

  1. proizvodni → postoji u slučaju kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda ne može odbiti trošak nabavke kapitalnih dobara niti trošak amortizacije.
  2. dohodovni → dozvoljava se odbitak troška amortizacije prilikom prodaje.
  3. potrošni → dozvoljava se odbitak ukupnog iznosa utrošenog na bruto investicije (kapitalna dobra + amortizacija) prilikom prodaje proizvoda.

Metode obračunavanja

  1. metoda zbrajanja
Porezna osnovica se utvrđuje na način da se zbroje svi elementi cijene u oporezovanoj fazi koji formiraju dodanu vrijednost. PDV će biti jednak umnošku dobivene dodane vrijednosti i porezne stope.
  1. metoda oduzimanja
Od vrijednosti prodaje se oduzima vrijednost kupnje i na dobivenu razliku se primjenjuje stopa PDV-a.
  1. kreditna metoda
Vrijednost PDV-a plaćenog na inpute se oduzima od vrijednosti PDV-a kojeg treba platiti na vrijednost prodaje → smatra se najboljom metodom.

Načela kod oporezivanja PDV-a

  1. načelo porijekla robe → oporezuje se izvoz, a uvoz ne
  2. načelo odredišta robe → ne oporezuje se izvoz, nego uvoz

Hrvatska primjenjuje načelo odredišta robe, tj. izvoz je oslobođen plaćanja PDV-a.

Razine poreznih stopa

  • opća (standardna)
  • niža → za živežne namirnice
  • viša → luksuzni proizvodi
  • nulta → proizvodi na koje se ne plaća PDV

Napomena : Nulta stopa je različito od poreznog oslobođenja. Kod nulte stope proizvođači prilikom isporuke svojim proizvoda ne obračunavaju PDV, ali imaju pravo odbiti pretporez koji je sadržan u ulaznim računima dobavljača. Stoga je nulta stopa bolja od poreznog oslobođenja.

Prednosti PDV-a

  • ubire se u svakoj pojedinoj fazi ciklusa dok se jednofazni ubire jednokratno.
  • Nema prikrivene izvozne premije i prikrivene uvozne carine kao kod jednofaznog poreza na promet.
  • izdašnost → najizdašniji porezni prihod proračuna (2/3 proračunskih prihoda).

Nedostatci PDV-a

  • Složena pravila, osobito kod primjenjivanja različitih stopa, i onih proizvoda koji su oslobođeni od PDV-a
  • PDV je regresivni porez, najviše pogađa osobe koja imaju niska primanja a ne one s viskim primanjima
  • Povišeni trošak i rad za tvrke, i pravne osobe koje prikupljaju porez u ime države. Osobito za manje tvrtke
  • Primanja od PDV-a su sukladna prema privrednoj aktivnosti unutar države, padom prometa i manjim privrednim rastom umanjiva se i prihod PDV u državi

Neutralnost PDV-a

  • u odnosu na vanjskotrgovinsku razmjenu → jer ne djeluje na domaću proizvodnju i potrošnju.
  • neutralan je na upotrebljene proizvodne metode.
  • ne iskrivljuje cijene jer osigurava optimalnu alokaciju resursa na tržištu.

Stope PDV u EU

Stope PDV-a (u %) u Eurposkoj Uniji (Stanje lipanj 2013.) [1]
Država Standardna stopa Između Smanjena Vrlo Smanjena Usluga Bez pdv?
Belgija 21 12 6 da
Bugarska 20 9 da
Danska 25 ja
Njemačka 19 7 da
Estonija 20 9 da
Finska 24 14 10 da
Francuska 19,6 7[B 1] 5,5 2,1 ne
Grčka [A 1] 23 13 6,5 ja
Irska 23 13,5 4,8 12 da
Italija 22 6 10 4 ne
Hrvatska 25 13 5 ne
Litva 21 12 da
Latvija 21 9 5 ne
Luksemburg 15 12 6 3 ne
Malta 18 5 da
Nizozemska 21 6 ne
Austrija 20 12 10 da
Poljska 23 8 5 ja
Portugal [A 2] 23 13 6 ne
Rumunjska 24 9 ne
Švedska 25 12 6 da
Slovačka 20 10 ne
Slovenija 22 9,5 ne
Španjolska [A 3] 21 [B 2] 10 4 ne
Češka 21 15 ne
Mađarska 27 18 - da
Ujedinjeno Kraljevstvo 20 5 da
Cipar 18 5 8 da

Izvori

  1. http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/vat/how_vat_works/rates/vat_rates_de.pdf Popis EU (služzbeno)

Vanjske poveznice

  • [1] Porez na dodanu vrijednost → Institut za javne financije
  • [2] Porezni vodič → PDV
  • [3] Zakon o porezu na dodanu vrijednost


Pogrješka u citiranju: oznake <ref> postoje za skupinu imenovanom "B", ali nema pripadajuće oznake <references group="B"/>
Pogrješka u citiranju: oznake <ref> postoje za skupinu imenovanom "A", ali nema pripadajuće oznake <references group="A"/>

1. siječnja

1. siječnja (1.1.) 1. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 364 dana (365 u prijestupnoj godini).

Abdiweli Mohamed Ali

Abdiweli Mohamed Ali (somalski: Cabdiweli Maxamed Cali; Dhusamareb, 2. srpnja 1965.) somalijski-američki je političar, sveučilišni nastavnik, diplomat i ekonomist. U kratkorajnoj tehničkoj Vladi, za koje su se promijenila dva vršitelja dužnosti predsjenika, obnašao je dužnost predsjednika vlade. Zahvaljujući dobroj politici usmjerenoj na gospodarski razvoj, izveo je zemlju iz političke i ustavne krize te joj povratio diplomatski značaj.

Početkom siječnja 2014. imenovan je predsjednikom Puntlanda, autonomne pokrajine na sjeveroistoku Somalije.

Borislav Škegro

Borislav Škegro (Mostar, 17. ožujka 1955.), hrvatski političar i ekonomist. Bivši je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar financija.

Britanska monarhija

Britanska monarhija odnosi se na ustavnu monarhiju Ujedinjenog Kraljevstva i njegovih prekomorskih posjeda. Trenutačni monarh je kraljica Elizabeta II., koja je stupila na prijestolje nakon smrti svog oca, kralja Đure VI., 6. veljače 1952. godine.

Monarh i njegova bliska obitelj obavljaju različite službene, ceremonijalne i diplomatske dužnosti. Kako je britanska monarhija ustavna, monarh je neutralan u odnosu na politiku. Među dužnostima monarha je dodjeljivanje odličja i imenovanje predsjednika Vlade, a također obavlja i dužnost vrhovnog zapovjednika britanskih oružanih snaga. Premda teoretski britanski monarh, putem kraljevskog prerogativa, i dalje posjeduje vrhovnu izvršnu vlast, on tu vlast vrši samo u skladu sa zakonima usvojenim u parlamentu i uz ograničenja koja nameću ustavne konvencije i presedani. Osobne pričuvne ovlasti monarha obično se mogu rabiti samo u slučaju ozbiljne izvanredne situacije ili ustavne krize.

Britanska monarhija vuče podrijetlo iz malih kraljevstava koja su se u ranom srednjem vijeku razvila u Škotskoj i anglosaksonskoj Engleskoj, koja su se do 10. stoljeća ujedinila u jedno englesko i jedno škotsko kraljevstvo. Godine 1066. posljednji okrunjeni anglosaksonski monarh, Harold II., poražen je i ubijen u Bici kod Hastingsa tijekom normanskog osvajanja Engleske, nakon čega je engleska monarhija prešla u ruke pobjedničkog vođe Normana, Vilima Osvajača i njegovih nasljednika.

U 13. stoljeću Wales je kao kneževina postao klijentska država engleskog kraljevstva, dok je Magna Carta započela proces smanjivanja političkih moći engleskog vladara.

Od 1603., kad je škotski kralj James VI. naslijedio englesko prijestolje kao James I., engleskim i škotskim kraljevstvom vladao je isti monarh. Od 1649. do 1660. tradiciju monarhijskog poretka prekinuo je republikanski Engleski Commonwealth, ustanovljen nakon tzv. rata triju kraljevina. Zakon o naslijeđu 1701., koji je i danas na snazi, uskratio je rimokatolicima i onima koji s njima stupe u brak pravo naslijediti englesko prijestolje. Godine 1707., usvajanjem Zakona o uniji, englesko i škotsko kraljevstvo ujedinili su se u Kraljevstvo Velike Britanije, kojem se 1801. priključilo Irsko Kraljevstvo, čime je stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Britanski je monarh postao šef države golemog Britanskog Carstva, koje je na svom vrhuncu 1921. obuhvaćalo četvrtinu planeta Zemlje.

Tijekom 1920-ih godina pet šestina ozemlja Irske odvojilo se od Ujedinjenog Kraljevstva i postalo posebna Irska Slobodna Država, a Balfurova deklaracija 1926. priznala je evoluciju dominiona Britanskog Carstva u zasebne, samoupravne države u okviru Commonwealtha. Nakon Drugog svjetskog rata najveći broj britanskih kolonija i teritorija stekao je neovisnost, čime je nestalo i Britanskog Carstva. Đuro VI. i njegova nasljednica, Elizabeta II., ponijeli su naslov poglavara Commonwealtha, što je simbol slobodnog udruživanja njegovih članica kao neovisnih država.

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i petnaest drugih komonveltskih kraljevstava priznaju istu osobu za svog šefa države. Premda se termini "britanska monarhija" i "britanski monarh" i danas često koriste da bi se označili različiti položaji ove osobe i institucije koju ona predstavlja, ipak je svaka od tih šesnaest država neovisna i samostalna u odnosu na ostale, a monarh u svakoj od njih nosi poseban naslov i ima posebna zaduženja.

Gospodarstvo Irana

Iransko gospodarstvo mješavina je centralno planiranog državnog vlasništva nad naftnim i drugim velikim poduzećima, privatnog poduzetništva i seoske poljoprivrede, orijentiranog k apsolutnoj samodostatnosti u svim gospodarskim granama. Krajem 2000-ih godina iransko gospodarstvo bilo je 18. najveće u svijetu (s tendencijom rasta na 12. mjesto do 2015. godine), s najrazvijenijom industrijom, poljoprivredom, energetikom, informatičkom tehnologijom i građevinarstvom na Bliskom istoku.

Cilj iranske vlade na gospodarskom planu je smanjiti ovisnost o proizvodnji nafte i uvesti raznolikost u gospodarstvo planiranim tržišnim reformama. U pokušaju ostvarenja tog cilja, iranska vlada ulaže u područja automobilske, zračne, elektroničke, petrokemijske i nuklearne industrije. Jako naftno tržište od 1996. godine pomoglo je u smanjenju financijske ovisnosti i redovito otplaćivanje dugova zbog čega je Iran danas treća zemlja svijeta s najmanjim postotkom vanjskog duga u odnosu na BDP (3,7% odnosno 12,8 milijardi USD). Nafta i prirodni plin, nekoć glavni iranski gospodarski aduti, danas sačinjavaju 70% izvoza ali ujedno manje od 10% ukupnog bruto domaćeg proizvoda.

Posljednjih 20-ak godina cvjeta lokalna proizvodnja najmjenjena domaćnoj potrošnji što uključuje kućanske uređaje, automobile, poljoprivredne proizvode, lijekove, itd. Danas Iran ima razvijenu domaću industriju, a mnogo se ulaže i u napredne znanosti poput nanotehnologije, biotehnologije, farmakologije, svemirske i nuklearne tehnologije, itd. Iran ima i veliki turistički potencijal s obzirom da se na temelju atraktivnih prirodnih i povijesnih lokaliteta navodi kao jedna među prvih 10 turističkih zemalja svijeta. Između 2005. i 2010. godine Iran je prošao proces privatizacije zbog čega je državni udjel u bruto domaćem proizvodu smanjen sa 80% na 40%, dok se narednih godina planira spuštanje istog na 20%.

Gospodarstvo Irana u 2010. godini procjenjeno je između 858.66 i 863,5 milijardi USD prema paritetu kupovne moći, odnosno na oko 11.396 USD po glavi stanovnika što je četverostruki porast u odnosu na razdoblje prije revolucije 1979. godine unatoč udvostručenju stanovništva. Usprkos sankcijama nametnutih zbog nuklearnog programa, Iran je jedno od rijetkih vodećih svjetskih gospodarstava koje bilježi pozitivan gospodarski rast u vrijeme svjetske financijske krize. Glavni gospodarski problemi tijekom 2000-ih godina bili su dvoznamenkasti postoci nezaposlenosti i inflacije, koji su 2010. godine iznosili 14,6% odnosno 8%.

Vodeći iranski trgovački partneri su Kina, Njemačka, Južna Koreja, Francuska, Japan, Rusija, Turska i Italija, dok je povećana suradnja i sa zemljama u razvoju kao što su Sirija, Indija, Venecuela, Šri Lanka i Južna Afrika. Postotak žena u radnoj snazi je 33% odnosno 28,4% u industriji po čemu je Iran ispred svih vodećih svjetskih gospodarstava. Iranska metropola Teheran najjeftiniji je glavni grad svijeta.

Hrvatski porezni sustav

Hrvatski porezni sustav usklađen je s europskim načelima, u kojem je izjednačen položaj svih poreznih obveznika, tj. domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba.

Važećim poreznim sustavom utvrđeni su:

porez na dobit,

porez na dohodak,

porez na dodanu vrijednost,

posebni porezi - akcize: za naftu i naftne derivate, duhanske prerađevine, alkohol, bezalkoholna pića, pivo, kavu, osobne automobile i ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove, luksuzne proizvode), porez na premije osiguranja od automobilske odgovornosti

porez na promet nekretnina,

naknade za priređivanje igara na sreću,

određene vrste poreza koji su prihod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.Porezi se mogu podjeliti na:

državni porezi - prihodi su državnog proračuna Republike Hrvatske

županijski porezi - mogu ih raspisati županije, i prihodi su županijskih proračuna

općinski ii gradski porezi - mogu ih raspisati općine i gradovi, a ostvareni prihodi su prihodi općinskih/gradskih proračuna

zajednički porezi - prihodi se po propisano ključu dijele, tako da dio priprada državnom, dio županijskom, a dio općinskom/gradskom proračunu

Južni Sudan

Južni Sudan (eng. Republic of South Sudan) je afrička država nastala podjelom Sudana na sjeverni i južni. Na sjeveru graniči sa Sudanom, na istoku s Etiopijom, na jugoistoku s Kenijom, te s Ugandom na jugu. Na jugozapadu graniči sa Demokratskom Republikom Kongo, a sa Srednjoafričkom republikom na zapadu. Južni Sudan većim se dijelom nalazi u močvarnoj regiji Sudd gdje prolazi tok Bijelog Nila. Regija Sudd se lokalno naziva i Bahr al Jabal. Južni sudan nema izlaz na more. Rijetko je naseljen, a većina stanoviništva živi u najveća tri grada Jubi, Wauu i Malakalu. Neovisnost je stekao na refrendumu na kojem se više od 98% izjasnilo za neovisnost 9. siječnja 2011. godine. Južni Sudan je siromašna zemlja, u kojoj gotovo trećina stanovništva živi ispod granice siromaštva.

Porez

Porezi su jedan od prihoda države i u čitavom poreznom sustavu su najvažniji i najizdašniji javni prihod. Porezi su zapravo jedan oblik prisilnog davanja koji nameće država, koji nije namjenski usmjeren i koji nema izravnu protučinidbu.

U novije vrijeme moderne i suvremene države primjenjuju sve više poreza. Porezni sustavi su različiti od zemlje do zemlje, ali postoji nekolicina poreznih oblika koji imaju presudnu ulogu u svim modernim poreznim sustavima. To su :

porez na dohodak pojedinca i obitelji

porez na dobit poduzeća

porez na plaće i iz plaća

porez na imovinu

porez na promet

trošarine (akcize)

doprinosi za socijalno i ostala osiguranja

pristojba za plaćanje radio i televizijske pretplate

porez na dodanu vrijednost (PDV)

tarife

prirezi grada ili neke općine

Urugvajski porezni sustav

Urugvajski porezni sustav je način oporezivanja građana, tvrtki i djelatnosti u Urugvaju koje provodi Porezna uprava sa sjedištem u Montevideu.

Velika porezna reforma na snagu je stupila 1. srpnja 2007., prema kojoj se unaprijedio porezni sustav i rasteretio građane prilagodivši se gospodarskim mogućnostima države.U Urugvaju postoje četiri poreza koja se po zakonu moraju obavezno plaćati odnosno oporezivati:

Porez na dodanu vrijednost (PDV) - uglavnom iznosi 22 %, ali za neka gospodarska dobra iznosi 10 %. Voće i povrće se ne oporezuju PDV-om. Prema zakonu iz kolovoza 2014. uveden je dodatak na PDV kod kartičnog plaćanja: za debitne kartice 4 %, a kreditne 2 %.Porez na dobit - prema velikoj poreznoj reformi iz srpnja 2007. iznosi 30 %. Isprva je bio snižen na 25 %, a potom je podignut na 33 %.Porez na dohodak - nema određenu najmanju vrijednost te ovisi o departmanu. U njega su uključeni i doprinosi.Zdravstveni porez - također nema određenu najmanju vrijednost, ali ona iznosi između 0,7 % i 2,75 % (najviši je u Montevideu).

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.