Plavi vjesnik

Plavi vjesnik bio je specijalizirani tjednik novinske kuće Vjesnik iz Zagreba, namijenjen djeci (kasnije omladini), koji je izlazio od 1954. do 1973. godine prošlog stoljeća.

Plavi vjesnik
Plavi vjesnik
Kategorija strip, pop-rock časopis
Izlazi 1. listopada 1954. - 1973.
Izdavač Vjesnik

Povijest časopisa

Prvi broj lista pojavio se na kioscima 1. listopada 1954. godine, i bio je na neki način nastavak neuspjelih strip tjednika namijenjenih mlađoj publici; Miki strip, odnosno starijeg Petka.

Plavi vjesnik se ustalio kod publike i stekao veliku popularnost zahvaljujući objavljivanju niza dobrih stripova prvenstveno engleskog znanstveno-fantastičnog stripa Dan Dare (preslovljen kao Den Deri), ali i objavljivanju velikog broja domaćih kvalitetnih stripova; Maurovića, Radilovića, Bekera, W.Neugebauera, Vladimira Delača, Reisingera.

Sredinom šezdesetih dolaskom Pere Zlatara za urednika, Plavi vjesnik prestaje biti strip tjednik i sve više postaje pop-rock časopis malo pomalo naginjući žutom tisku i traču što je za ono vrijeme bilo i dosta smjelo. Listu je to donijelo veliku popularnost, ali ubrzo nakon toga i veliki pad popularnosti i gašenje.

Vidi još

  • Petko
  • Miki strip
Ahmed Bosnić

Ahmed Bosnić (Tešanj, BiH, 17. lipnja 1943.) bosanskohercegovački novinar, publicist, istraživač i amater arheolog. Rodio se u Tešnju 1943. godine, ali živi u Sarajevu i Splitu. Napisao je više popularnih knjiga iz rubnih područja znanosti.

Arsen Dedić

Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.), bio je hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor. Autor je i izvođač više desetaka šansona te pobjednik mnogih glazbenih festivala. Napisao je, skladao i izveo brojne dojmljive ljubavne i misaone pjesme te je svojim izvornim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj. Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike. Prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore, među njima Gina Paolija, Sergia Endriga, s kojima je često surađivao, i Jacquesa Brela, koji je svojim likom i djelom snažno utjecao na njegovu karijeru. Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući je s poetskim prirodno je stigao do vlastitoga kantautorskoga govora, koji ga je najviše i obilježio. Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent i svirač. Uglazbio je stihove Krleže, Cesarića, Ujevića, Goloba i mnogih drugih. Njegove su pjesme prevodili i obrađivali mnogi izvođači, a sâm je pisao za mnoge poznate hrvatske estradne umjetnike, primjerice Gabi Novak, klape i Ibricu Jusića. Veliki dio njegova opusa čini primijenjena glazba za televiziju, film i kazalište. Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskoga društva pisaca. Poznat je i pod pridjevcima pjesmar, akademski težak i pjesnik opće prakse. Ocijenjen je "najkompletnijim i najvažnijim kantautorom u povijesti hrvatske popularne glazbe čiju pjesničku profinjenost na (...) glazbenoj sceni nije dosegao nitko."

Božidar Novak (novinar)

Božidar (Božo) Novak (Hvar, 18. svibnja 1925. - 26. lipnja 2013.) je hrvatski novinar, feljtonist, publicist i kroničar hrvatskog novinarstva, saborski zastupnik. Hrvatski je proljećar.

Rodio se je na otoku Hvaru, u katoličkoj obitelji. Na njegov je odgoj utjecalo dalmatinsko pravaštvo i narodnjaštvo. Gimnaziju je pohađao u Splitu i Zagrebu. Izbijanjem rata, antifašističkom se pokretu priključio kao formirani katolički omladinac, ne kao komunist ili ljevičar, jer nitko od njegovih suboraca nije to bio, nego nisu htjeli pasti pod talijansku vlast. Tako je 1942. godine otišao u partizane. Za vrijeme rata vodio je omladinsku organizaciju na srednjodalmatinskim otocima.

Za vrijeme sukoba Tita i Staljina vodio je Agitprop. Neko je vrijeme radio u Srbiji, u Beogradu, gdje je bio bliski suradnik Milovana Đilasa. U to je vrijeme u Beogradu školovao se na novinarsko-diplomatskom odjelu Više političke škole 1946/47., a na Pravnom fakultetu u Zagrebu studirao je pravo. Novinarstvo je studirao u Salzburgu, a studijski se je usavršavao na na studijskim putovanjima u Engleskoj, SAD-u, Austriji, Italiji, Čehoslovačkoj, SSSR-u i Japanu.

Poslije drugog svjetskog rata radio je u novinarstvu. U Slobodnu Dalmaciju doveo ga je 1947. arhitekt Neven Šegvić. Ondje je neko vrijeme vodio unutarnju rubriku, a poslije je postao glavni i odgovorni urednik. Novakovom zaslugom u Slobodnu Dalmaciju došao je Miljenko Smoje. Iz tog vremena značajna je osobitost Slobodne Dalmacije je ta što se nisu ponijeli ostracistički prema kolegama novinarima koji su za vrijeme rata pisali za talijanski La voce del popolo di Spalato ili ustaško Novo doba, usprkos zahtjevima iz Komiteta da ih se riješe. U Splitu je ostao do sredine 1949. godine, kad je poslan u Agitprop u Zagrebu voditi propagandu protiv Staljina.

Bio je jednim od prvih glavnih urednika zagrebačkog Vjesnika. S Novakom na čelu Vjesnik je dosegao svoje zvjezdane trenutke. U ono je vrijeme postao jedna od deset najjačih medijskih kuća u Europi s fantastičnim socijalnim uvjetima za svoje radnike. Vjesnikova izdanja Arena, VUS, Studio, Svijet, Plavi vjesnik dosizali su rekordne naklade, a listovi su bili tiskani na naprednim strojevima po čemu su bili prvi u Europi, ispred zapadnjačkih medijskih kuća.

S režimom se prvi put oštrije doveo u probleme 1962. kad je iskao da se prekine s praksom po kojoj listovi u Jugoslaviji ne smiju međusobno polemizirati.

1964. je godine objavio knjigu Suvremeno novinarstvo, a nakon te njegove knjige, još nitko poslije nije obradio povijest novinarstva u Hrvatskoj. Bila je istinski ispred svog vremena, jer za razliku od slične literature svog vremena, nije spominjala Partiju.

Za njegova je mandata razbijen savezni unitaristički informativni sustav koji je bio na štetu hrvatskog novinstva. Okovi saveznog novinstva bili su osobito snažni na Radio televiziji Zagreb, jer joj se nametalo da važne info-emisije uređuje i emitira RTV Beograd. U razbijanju veliku su ulogu odigrali Ivo Bojanić i Josip Šentija.

Krajem 1960-ih bio je hrvatski saborski zastupnik.

1970. opet se izložio udaru režima, kad zbog Berlinske špijunske afere, odbio smijeniti Milovana Baletića unatoč Titovu zahtjevu.

Budući da je bio pristaša Mike Tripala, Savka Dabčević-Kučar i inih hrvatskih proljećara, izbačen je iz javnog života. Kao 'maspokovcu' bila mu je zabranjena svaka djelatnost te je prisilno umirovljen. Uspio je proći bolje nego brojni kolege proljećari, jer je barem izbjegao okrutnost zatvora. U disidentstvu je proveo dva desetljeća. Posvetio se ribarstvu. Nije smio istupati, pa mu je Grga Novak omogućio napisati knjigu Povijest hvarskog ribarstva u srednjem vijeku. Tih je godina na snazi bila direktiva da se nitko ne smije družiti s njime i kolegom Tonkom Novakom s kojim se bavio ribarskom poviješću.

Sječa je počela 1971. kad se našao na popisu 50 osoba osumnjičenih za kontrarevolucionarstvo, a koje treba uhititi. Popis je sastavio Savez boraca. Među popisanima bili su Novak, Neda Krmpotić, Ivo Bojanić, Krešo Džeba, Vlado Gotovac i ostali. Neko su vrijeme odolijevali uhićenjima, zbog međunarodne potpore, no uskoro je i to izostalo. Prisilno je umirovljen uz vrlo diskreditirajuću kampanju. Vratio se na rodni Hvar i bavio ribarstvom.

Ponovno se pojavio u javnom životu 1990. godine. Suosnivač je HHO-a, čijim je djelatnikom skoro dva desetljeća. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, Danas, Novi list, Večernji list, Feral Tribune, Dalmatinske novine, Jutarnji list, Novinar, Medijska istraživanja i Hrvatsku reviju.

Kroničar je hrvatskog novinarstva. Autor je djela novinarstvo u XX. stoljeću.

Damir Mejovšek

Damir Mejovšek (Metković, 7. svibnja 1933. - Zagreb, 23. lipnja 2006.), hrvatski dramski umjetnik.

Bio je dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, a prvi angažman dobio je 1962. godine u kazalištu Komedija. U ulozi mljekara Tevyea u "Guslaču na krovu" u samo jednoj sezoni imao je čak 250 nastupa. Godine 1979. prešao je u HNK u Zagrebu. U bogatoj karijeri odigrao je više od 200 uloga, a igrao je u svim zagrebačkim i kazalištima u cijeloj Hrvatskoj, glumio je i u mnogim televizijskim serijama, radio-dramama i zabavnim emisijama.

Glumio je u "Gloriji" Ranka Marinkovića, Brechtovoj "Majci Courage", Majdakovoj "Hrvatskoj kuhinji", Krležinom "Banketu u blitvi" i "Galiciji". Posljednja premijera u HNK u kojoj je glumio bila je Pirandellova drama "Večeras se improvizira" u režiji Zlatka Svibena. Pisao je prozu, drame i povremeno objavljivao poeziju. Bavio se i novinarstvom, pisao za Večernji vjesnik, Narodni list, Večernji list, Plavi vjesnik i Vjesnik.

Snimio je preko 50 koprodukcijskih filmova na engleskom, njemačkom i talijanskom, te ruskom. Radio je mnoge sinhronizacije crtanih filmova. Bavio se jahanjem i mačevanjem, kao i borilačkim vještinama. Kao hobije navodio je antikvitete i kulinarstvo.

U srpnju 1991. kratko je vrijeme bio zamjenik ministra obrane, kasnije savjetnik u tom ministarstvu. Bio je zastupnik u prvom sazivu Sabora, no već se iduće godine vratio u HNK u Zagrebu u kojem je ostao do odlaska u mirovinu 1996. godine.

Mišo Kovač

Mate Mišo Kovač (Šibenik, 16. srpnja 1941.), hrvatski je pjevač zabavne glazbe. Pjevač je s najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) zabavne glazbe u Hrvatskoj, ali i diljem bivše SFRJ. S više od 20 milijuna prodanih ploča tijekom 47-godišnje glazbene karijere, uz brojne glazbene i diskografske nagrade, jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača. Počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku. Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput "Ostala si uvijek ista", "Svi pjevaju ja ne čujem", "Ako me ostaviš" i drugima. Svojom popularnošću, karizmom, beskompromisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.

Mladen Bjažić

Mladen Bjažić (Zlarin, 26. siječnja 1924. − 24. siječnja 2017., hrvatski pjesnik, književnik, novinar i dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i televizije Zagreb 1970-ih , zaslužnik hrvatskog stripa, njegovatelj čakavskog narječja sa Zlarina

Moderato cantabile (Dedić)

Moderato cantabile je EP i naziv pjesme Arsena Dedića iz 1964. godine. Nosač zvuka sadrži četiri Dedićeve šansone izvedene na Zagrebačkom festivalu '64, na večeri šansone u organizaciji skupine "Studio 64".

Nenad Brixy

Nenad Brixy (Varaždinske Toplice, 4. svibnja 1924. - Zagreb, 17. kolovoza 1984.), bio je hrvatski novinar, romanopisac, komediograf, prevoditelj, pokretač i urednik mnogih časopisa. Autor kriminalističko-humorističnih romana i priča o nespretnom detektivu Timothyju Tatcheru, među kojima je najpopularniji Mrtvacima ulaz zabranjen (1960.). Njegov najpoznatiji doprinos popularnoj kulturi je uređivanje i prevođenje talijanskog komičnog stripa Alan Ford koji je na prostoru bivše Jugoslavije postao popularniji nego u samoj Italiji.

Pero Zlatar

Pero Zlatar (Skoplje, 26. listopada 1934.) je hrvatski novinar i publicist.

Od 1954. bio je novinar i urednik u izdanjima kuće Vjesnik. Od 1967. glavni urednik zabavnoga tjednika Plavi vjesnik, pa glavni urednik televizijskoga magazina Studio (1971.–'73.), koji je doveo do vrhunca naklade. Potom je bio urednik u Vjesniku u srijedu (1973.–'75.) te u Sportskim novostima do odlaska u Beograd 1981.Pisao je dojmljive reportaže i intervjue s raznim političarima, glazbenicima, sportašima, općenito slavnim i utjecajnim osobama. Neke od njih završile su kao zapažene publicističke knjige, poput "Golovi Dražena Jerkovića" iz 1963. godine, "Note i reket Ivice Šerfezija" iz 1965. i "Šest milijuna ploča Ive Robića", također iz 1965. godine.Kao reporter i izvjestitelj, proputovao je sve kontinente i boravio u oko 180 zemalja. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavije poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolskoj, Salazarovom Portugalu, Tajvanu, državama apartheida Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu.Napisao je tri knjige tiskane u visokoj nakladi o Albaniji: dvije o Enveru Hoxhi: "Gospodar Zemlje orlova" i "Enver Hoxha – politička biografija", te jednu politički putopisnu: "Glasnik iz Tirane”, koje su u to vrijeme bile vrijedni izvor informacija o politički zatvorenoj Albaniji.

"Novinarstvo je strast. Ja i dan-danas osjećam uzbuđenje kad otvorim novine." (Pero Zlatar)

Veljko Despot

Veljko Despot (Beograd, 4. ožujka 1948.), hrvatski diskograf i novinar.

Urednik i producent diskografskih izdanja, vlasnik i direktor izdavačke diskografske tvrtke, dugogodišnji novinar i urednik u tisku, na radiju i televiziji. Ugledni član strukovnih udruga u Hrvatskoj i svijetu.

Zagrepčanin, od 1950. stalno živi u Zagrebu, s rodbinskim vezama u Zaostrogu, Zagrebu i Moskvi. Hrvat. Potječe iz obitelji intelektualaca, otac (Žarko, Zaostrog, 1921.) ugledni zagrebački gospodarstvenik, majka (Mirjana, Moskva, 1925.) violončelistica (klasa Antonia Janigra), kasnije glazbena pedagoginja - profesorica violončela, koja je odgojila plejadu hrvatskih violončelista. Obrazovanje: muzička škola (klavir), gimnazija, studirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu i komparativnu književnost i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Vjesnik

Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Bila je također značajna izdavačka kuća, koja izdaje niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.

Zdenko Svirčić

Zdenko Svirčić (Split, 26. studenoga 1924. – Zagreb, 23. prosinca 2016.), hrvatski kipar, ilustrator i crtač stripova.

Zvonimir Furtinger

Zvonimir Furtinger (* Zagreb, 1912. - † Zagreb, 1986.), bio je hrvatski radijski novinar, scenarist, prevoditelj, književnik i pisac znanstvene fantastike.

Čovjek kao ja

Čovjek kao ja naziv je prvoga studijskog albuma Arsena Dedića, objavljenoga na LP-ju 1969. godine, kao i pjesme uvrštene na isti album, prvi put objavljene tri godine ranije. Album je njegov prvi cjeloviti autorski rad te je označio prekretnicu po svojoj umjetničkoj vrijednosti te, kao prvi kantautorski album u hrvatskoj glazbi, po otvaranju novog smjera glazbe u Hrvatskoj. Nakladnik, Jugoton, objavio je još dva izdanja 1971. i 1974. Diskografska kuća Croatia Records je 1999., a potom ponovno 2004. objavila digitalno reizdanje albuma na CD-u.

Žarko Beker

Žarko Beker (Zagreb, 2. prosinca 1936. - Zagreb, 29. travnja 2012.) hrvatski crtač stripa, ilustrator i grafički dizajner.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.