Pirenejski poluotok

Pirenejski poluotok ili Iberijski poluotok (špa. i port. Península Ibérica) poluotok je na krajnjem jugozapadu Europe, odjeljen od Francuske planinskim lancem Pireneja po kojem je dobio ime. Poznat je i pod nazivom Iberski poluotok, a nazvan je po starom narodu (Iberi), koji je u davnoj prošlosti naseljavao jedan dio poluotoka. Danas se na njemu nalaze države Španjolska i Portugal, te britanski prekomorski teritorij Gibraltar.

Iberian peninsula
Satelitska snimka Pirenejskog poluotoka

Zemljopisni podatci

Pirenejski je poluotok, s površinom od oko 580.000 km2, najzapadniji od tri južnoeuropska poluotoka (Pirenejski, Apeninski i Balkanski), odnosno četiri sjevernomediteranska poluotoka (tri navedena i Mala Azija), i ima sve odlike kontinentalnosti.

Države i teritoriji

Država/
Teritorij
Stanovništvo km2 % Napomene
Španjolska 43.500.000 493.519 km2 85% Zauzima većinu poluotoka
Portugal 10.144.940 89.261 km2 15% Zauzima većinu zapadnog dijela poluotoka
Francuska 12.035 540 km2 <1%
Andora 84.082 468 km2 <1%
Gibraltar 29.431 7 km2 <1%

Stanovništvo

Povijest

Za daljnju povijest vidi članke: Španjolska i Portugal.

Povezani članci

Asturleonski jezik

Аsturleonski (asturski; ISO 639-3: ast) je romanski jezik, uže iberoromanske skupine. Blizak je španjolskom i portugalskom. Govori se u Španjolskoj, u pokrajinama Leonu (izv. León) i Asturiji (izv. Asturias) te u Portugalu, u pokrajini Miranda do Douro. Srodan je mirandskom sa kojim čini asturleonsku podskupinu. Oko 125.000 govornika u obje zemlje

Kraljevstvo Iberija

Iberija (gruzijski — იბერია, latinski: Iberia, starogrčki Ἰβηρία), također i kao Iveria (gruzijski: ივერია) je ime za starovjekovno gruzijsko kraljevstvo Kartli (4. st. pr. Kr. - 5. st.). Površinom je približno odgovaralo istočnim i južnim dijelovima današnje Gruzije. Ime Iberija su nadjenuli stari Grci . Izraz "Kavkaska Iberija" ili "Istočna Iberija" se koristi da bi se razlikovalo Pirenejski poluotok koji se ponekad također označava pojmom Iberija.

Kavkaska Iberija je osnovom današnje gruzijske državnosti. Zajedno s Kolhidom (rana zapadna gruzijska država) je oblikovala jezgru današnjeg naroda Gruzijaca odnosno kartvelskih naroda.

Mauri

Mauri, islamizirani stanovnici sjeverozapadne Afrike, većinom nomadski stočari. Od njih potiče ime države Mauritanije, čije sjeverne dijelove nastanjuju. Dijele se na niz plemena: Trarza, Brakna, Adrar, Abakak i dr.

Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića

Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, književna je nagrada prvi puta dodijeljena 1869. godine. Dodjeljivala se je iz Zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića koji je oporučno ostavio 10.000 forinti Matici ilirskoj. Nagrada se dodjeljivala za (...) dobre i koristne knjige koje su najviše jake podići književnost hrvatsku, (...) Nagradu iz ove zaklade imade dobiti takav rukopis, «koji je kadar najviše doprinijeti k pravoj pouci puka, te time unaprediti njegovo duševno i materijalno stanje», i koji će tiskan iznesti barem 15 tiskanih araka, a ako bude djelo manje, onda prema razmjeru. Nagrada se ima tek onda isplatiti, kada bude rukopis štampan. «Ali uvažujući - veli oporučitelj - da mnogi naš pisac i za dvije godine (to je najdalji rok, u kojem se nagradjeni rukopis ima štampati) ne može naći nakladnika, to se i u ovom slučaju, ako nagradjeni rukopis nije štampan, ipak ima piscu isplatiti polovina nagrade, pa tiskao se nagradjeni rukopis kada ili nikada.».

Pireneji

Pireneji (lat. Pyrenaei Montes, fra. Pyrenees, špa. Pirineos, katalonski Pirineus, okcitanski Pirenèus, aragonski Perinés, baskijski Pirinioak ili Auñamendiak) su planinski lanac na jugozapadu Europe. Lanac dijeli Pirenejski poluotok od Francuske. Proteže se od 430 km od Atlantskog oceana (Biskajski zaljev) do Sredozemnog mora (Cap de Creus).

Lanac predstavlja prirodnu granicu između Španjolske i Francuske, između kojih se smjestila i Kneževina Andora. U Pirenejima se nalaze francuski departmani, od istoka na zapad: Pyrénées-Orientales, Aude, Ariège, Haute-Garonne, Hautes-Pyrénées, i Pyrénées-Atlantiques; te španjolske provincije: katalonske (Girona, Barcelona, Lleida), aragonska Huesca, baskijska Guipúzcoa, te Zaragoza i Navara. Najveći izuzetak od ovog pravila je dolina Val d'Aran, koja pripada Španjolskoj iako leži na sjevernoj strani grebena. Druga manja orografska odstupanja uključuju slap Serdan i španjolsku enklavu, grad Lliviju u autonomnoj zajednici Kataloniji.

Povijest Pirenejskog poluotoka

Povijest Pirenejskog poluotoka bogata je događajima od pretpovijesnog razdoblja do danas.

Religija u Portugalu

Religija u Portugalu zastupljena je s nekoliko vjerskih zajednica.

Religija u Španjolskoj

Religija u Španjolskoj zastupljena je s nekoliko vjerskih zajednica.

Toledo

Toledo je grad u Španjolskoj. Upravno je sjedište autonomne zajednice Kastilja-La Mancha (špa. Castilla-La Mancha) te sjedište nadbiskupije. Godine 2008. imao je 80.810 stanovnika.

Grad leži na granitnoj uzvisini (529 m) iznad rijeke Tajo, oko 70 km jugozapadno od Madrida. Stari dio grada nalazi se na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine.

Tolozatsko Kraljevstvo

Tolozatsko Kraljevstvo bilo je vizigotsko kraljevstvo koje se razvilo iz vizigotskog posjeda koji su dobili kao federati u južnoj Galiji. Sjedište je bilo u Tolosi (Toulouseu).

Vizigotski feudi u Akvitaniji bili su jezgra odakle su se širili po Galiji i poslije preko Pireneja na Pirenejski poluotok. Stabiliziranjem vlasti i širenjem uspostavili su državu. Nakon 450. osvojili su veći dio Pirenejskog poluotoka. Središte je bila Colonia Faventia Julia Augusta Pia Barcino (Barcelona), pa Emerita Augusta (Merida). Vizigotski kralj Eurik ujedinio je zavađene vizigotske frakcije te je 475. godine prisilio Rimsko Carstvo da mu prizna punu nezavisnost. Na kraju njegovog života Vizigotsko Kraljevstvo postaje najjača država nasljednica Zapadnog Rimskog Carstva.

Vrhunac su dosegli prije poraza 507. godine u bitci kod Vouilléa. Do te bitke, Vizigotsko kraljevstvo uključivalo je cijelu Iberiju, osim malih dijelova na sjeveru (baskijska područja) i sjeverozapadu (svevsko kraljevstvo). Osim toga posjeduju Akvitaniju i Narbonsku Galiju, što je bilo pola današnje Francuske. 507. godine su ih iz galskih zemalja istjerali Franci 507. godine.

U Hispaniji gdje su Vizigoti ranije prodrijeli, osnovali su Toledsko Kraljevstvo, koje je opstalo do maurskih osvajanja 711. godine.

Vizigotski posjed u Akvitaniji

Vizigotski posjed u Akvitaniji bile su zemlje koje su Zapadnim Gotima date na upravu.

U seobi naroda Vizigoti su 408. iz istočnog Ilirika ponovo se vratili na Apeninski poluotok. Godine 410. osvojili su i opljačkali Rim. Odatle su pošli dalje u južnu Galiju (412.) i u sjeveroistočnu Hispaniju (415.). Vizigotski kralj Ataulf vladao je od 410. do 415. nekoliko je godina djelovao po Galiji i Hispaniji. Lukavo diplomatski igrao je između takmaca, germanskih i rimskih zapovjednika jednih protiv drugih. Taktika je bila uspješna i zauzeo je gradove kao Narba (Narbonne) i Tolose (Toulousea) ( 413. godine). Vizigoti su sklopili sporazum s Rimskim Carstvom. Nakon što je oženio Placidiju, sestru cara Honorija koju je zarobio u pohodu na Rim, car Honorije mobilizirao ga je radi dobivanja zapadnogotske pomoći u ratu za vraćanje nominalne rimske vlasti u Hispaniji od Vandala, Alana i Sveva (416.–418.).

Godine 418. Honorije je nagradio svoje vizigotske federate zemljom gdje su dobili dopuštenje naseljavanja u dolini rijeke Garone u provinciji Gallia Aquitania u južnoj Galiji. Vizigotima je tada vladao kralj Valija (vladao 415.-419.). Ovo se vjerojatno zbilo pod uvjetima hospitalitas, uvjetima za vojnike. Čini s da isprva Zapadnim Gotima nisu dali velike zemljišne posjede u toj provinciji, kako se prije mislilo. Vizigoti su u tim krajevima ubirali poreze, a mjesni galski aristokrati plaćali su poreze Zapadnim Gotima, a ne rimskim vlastima.Ovaj feud razvio se poslije u vizigotsku državu (Tolozatsko Kraljevstvo). Poslije toga Vizigoti prodrli su u Hispaniju (do 507.)., gdje su osnovali Toledsko Kraljevstvo, koje je opstalo do 711. godine.

Zapadni Goti

Zapadni Goti ili Vizigoti su bili nomadska plemena koja su se s istoka doselili na područje Zapadnog Rimskog Carstva u velikoj seobi naroda koncem 4. stoljeća, a djelomično su naseljavali i područje Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta).

Goti se prvi put pojavljuju kao narod 268. godine kad su napali Rimsko Carstvo i počeli harati Balkanom. Invazija Gota je pomela rimsku provinciju Panoniju i druge provincije Ilirika, a čak su zaprijetili i Italiji. Ali oni su u ljeto te godine poraženi kod današnje talijansko-slovenske granice, a onda su potučeni u bitci kod Niša u rujnu 268. U sljedeće tri godine vraćeni su preko Dunava u seriji pohoda cara Klaudija II. i cara Aurelijana. Ipak zadržali su posjede u Daciji, koju je Aurelijan evakuirao 271. Kad su se naselili u Daciji Goti prihvaćaju arijanstvo, u kojem se vjeruje da Isus nije jedan od oblika Boga u Trojstvu, nego da je posebno stvoren i nema božanski epitet. To vjerovanje je bilo u direktnoj suprotnosti s katoličanstvom, koje je postala glavna religija u 4. i 5. stoljeću. Iberijski Vizigoti su pripadali arijanizmu do 589., kada ih kralj Rekared preobraća na katoličanstvo.

Šivalica

Šivalica (lat. Cistocola juncidis) je ptica iz reda vrapčarki. To je dužinom od desetak cm malena pjevica a prepoznaje ju se po zatupljenom završetki repa koji je na kraju svijetlo obrubljen. Ptica ga često lepezasto širi. U vrijeme parenja mužjak ima snažne tamne pjege na leđima, dok su inače neupadljivo prugasti kao i ženke. Pruga nad očima je tek naznačena, dok su im noge tamno bež do narančaste.

Španjolska

Španjolska (špa. España), službeno: Kraljevina Španjolska (špa. Reino de España, kat. Regne d'Espanya, bas. Espainiako Erresuma, okc. Reialme d'Espanha), suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smještena u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llívia u francuskim Pirenejima.

Španjolska na sjeveru graniči s Francuskom i Andorom, na zapadu s Portugalom, te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Marokom. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad s 3.155.359 stanovnika (Zajednica Madrida 5.964.143) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Málaga.

Članica je Ujedinjenih naroda, Europske unije, OECD-a i NATO-saveza.

Španjolski jezik

Španjolski jezik (ISO 639-3: spa; kastiljski) spada u pet velikih jezika svijeta. Španjolskim govori 328.518.000 ljudi. Najveći broj živi u sljedećim zemljama: Španjolska, matična država (28.200.000; 1986); nadalje Meksiko 86.200.000; 1995); Kolumbija 34.000.000; 1995); Argentina (33.000.000; 1995); SAD 28.100.000; 2000 popis); Venezuela 21,500,000; 1995); Peru 20.000.000; 1995); Čile (13.800.000; 1995); Kuba 10.000.000; 1995); Ekvador 9.500.000; 1995); Dominikanska Republika (6.890.000; 1995); Salvador 5.900.000; 1995); Honduras 5.600.000; 1996); Nikaragva (4.350.000; 1995); Bolivija (3.480.000; 1995); Portoriko (3.440.000; 1996); Urugvaj 3.000.000; 1995); Kostarika 3.300.000; 1995); Panama 2.100.000; 1995) Zbog raslojenosti na različite nacionalne standardne varijante španjolski jezik se u sociolingvistici klasificira kao policentrični standardni jezik, poput skoro svih drugih većih indoeuropskih jezika.

Španjolski jezik spada u skupinu indoueropskih romanskih jezika, užu podskupinu kastiljskih jezika. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog.

Takav kakvog ga poznajemo danas, mješavina je jezika, nastala kroz stoljeća, pod utjecajem osvajača: Rimljana, Gota i Arapa.

Naziva se također i kastiljski (španj. Castellano), posebno u Južnoj Americi i u dvojezičnim zonama u Španjolskoj čije ime duguje svom porijeklu lingvističke raznolikosti španjolske regije Kastilje.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.