Nobelova nagrada za mir

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine


1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih

1900-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1901. Jean Henri Dunant (Švicarska) osnivač Crvenog križa i začetnik Ženevske konvencije.
Frédéric Passy (Francuska) osnivač i predsjednik Međunarodne lige za mir.
1902. Élie Ducommun (Švicarska) i Charles Albert Gobat počasni tajnici Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda u Bernu.
1903. Sir William Randal Cremer (UK) tajnik Međunarodne lige za arbitražu.
1904. Institut za međunarodno pravo (Gent, Belgija).
1905. Bertha Sophie Felicitas Baronin von Suttner, rođ. grofica Kinsky von Chinic und Tettau (Austrija) spisateljica, počasna predsjednica Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1906. Theodore Roosevelt (SAD) predsjednik SAD-a, za oblikovanje mirovnog ugovora u Rusko-japanskom ratu.
1907. Ernesto Teodoro Moneta (Italija) predsjednik Lombardske lige za mir.
Louis Renault (Francuska) profesor međunarodnog prava.
1908. Klas Pontus Arnoldson (Švedska) Osnivač Švedske lige za mir i arbiražu.
Fredrik Bajer (Danska) počasni predsjednik Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1909. Auguste Marie Francois Beernaert (Belgija) član Međunarodnoga arbitražnog suda.
Paul Balluet d'Estournelles de Constant, Barun de Constant de Rebecque (Francuska) osnivač i predsjednik francuske parlamentarne grupe za međunarodnu arbitražu. Osnivač Odbora za zaštitu nacionalnih interesa i međunarodno pomirenje

1910-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1910. Stalni međunarodni mirovni ured
1911. Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska) inicijator za osnivanje Međunarodne Konferecije Prava u Hagu.
Alfred Hermann Fried (Austrija) osnivač Die Waffen Nieder.
1912. Elihu Root (SAD) za započinjanje različitih arbitražnih dogovora.
1913. Henri la Fontaine (Belgija) predsjednik Stalnog međunarodnog mirovnog biroa.
1914. Nije dodjeljivana
1915.
1916.
1917. Međunarodni Crveni križ, Ženeva.
1918. Nije dodijeljena
1919. Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda.

1920-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1920. Léon Victor Auguste Bourgeois predsjednik vijeća Lige naroda.
1921. Hjalmar Branting (Švedska) premijer, Švedski delegat pri vijeću Lige naroda.
Christian Lous Lange (Norveška) tajnik međunarodne parlamentarne unije.
1922. Fridtjof Nansen (Norveška) norveški delegat u Ligi naroda, pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica".
1923. Nobelova nagrada nije dodijeljena. Novac za nagradu doznačen je posebnom fondu ove sekcije nagrade
1924.
1925. Sir Austen Chamberlain (UK) za Locarno sporazum.
Charles Gates Dawes (SAD) predsjedatelj Ujedinjene Reparacijske Komisije i osnivač Dawesovog plana.
1926. Aristide Briand (Francuska) za Locarno sporazume.
Gustav Stresemann (Njemačka) za Locarno sporazume.
1927. Ferdinand Buisson (Francuska) osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava.
Ludwig Quidde (Njemačka) delegat pri brojnim mirovnim konferencijama.
1928. Nije dodijeljena
1929. Frank B. Kellogg (SAD) za Briand Kelloggov sporazum.

1930-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1930. Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska) vođa ekumenskog pokreta
1931. Jane Addams (SAD) predsjednica međunarodne ženske lige za mir.
Nicholas Murray Butler (SAD) za promociju Briand Kelloggovog sporazuma.
1932. Nije dodijeljena
1933. Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK) pisac, član Lige naroda i skupštine za mir.
1934. Arthur Henderson (UK) predsjedatelj Lige naroda za razoružavanje
1935. Carl von Ossietzky (Njemačka) novinar pacifist
1936. Carlos Saavedra Lamas (Argentina) Predsjednik Liga naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije.
1937. Robert Cecil osnivač i predsjednik Međunarodne mirovne kampanje.
1938. Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, Geneva.
1939. Nije dodijeljena

1940-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1940. Nije dodjeljivana
1941.
1942.
1943.
1944. Međunarodni Crveni križ (dodjeljena 1945.).
1945. Cordell Hull (SAD) za sudjelovanje u pokretanju UN-a.
1946. Emily Greene Balch (SAD) počasna međunarodna predsjednica Ženske lige za mir.
John R. Mott (SAD) predsjedatelj međunarodnog misijskog vijeća i predsjednik Međunarodnog udruženja mladih kršćana.
1947. Kvekeri
1948. Nije dodijeljena
1949. The Lord Boyd-Orr (UK) upravitelj Organizacije za prehranu i poljoprivredu, predsjednik Nacionalnog savjeta za mir, predsjednik Svjetskog saveza mirovnih organizacija.

1950-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1950. Ralph Bunche za posredovanje u Palestini (1948).
1951. Léon Jouhaux (Francuska) predsjednik Međunarodnog odbora europskog vijeća, potpredsjednik Međunarodnog saveza sindikata (ICFTU), potpredsjednik Svjetskog sindikalnog saveza, član vijeća ILO , UN-ov delegat
1952. Albert Schweitzer (Francuska) za osnivanje bolnice Lambarene u Gabonu.
1953. američki državni tajnik George Catlett Marshall za Marshallov plan.
1954. Ured UNHCR.
1955. Nije dodijeljena
1956.
1957. Lester Bowles Pearson (Kanada) predsjednik sedmog zasjedanja UN-a: glavno okupljanje o uvođenju mirovnih snaga za rješavanje Sueske krize.
1958. Georges Pire (Belgija) vođa europske organizacije za pomoć izbjeglicama.
1959. Philip Noel-Baker (UK) za napore za uspostavu međunarodnog mira i suradnje.

1960-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1960. Albert Lutuli (Južnoafrička republika) predsjednik ANC (Afrički nacionalni kongres).
1961. Dag Hammarskjöld (Švedska) glavni tajnik UN-a (dodjeljeno posthumno).
1962. Linus Carl Pauling (SAD) za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja.
1963. Međunarodni odbor Crvenog križa [ Geneva.
Liga Crvenog križa, Geneva.
1964. Martin Luther King Jr (SAD) borac za ljudska prava.
1965. UNICEF
1966. Nije dodjeljena
1967.
1968. René Cassin (Francuska) predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
1969. Međunarodna organizacija rada (I.L.O.), Geneva.

1970-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1970. Norman Borlaug (SAD) za istraživanje u centru za žitarice.
1971. Kancelar Willy Brandt (Njemačka) za Zapadno-Njemačku tkz Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj.
1972. Nije dodjeljena
1973. Državni tajnik Henry A. Kissinger (SAD) i ministar vanjskih poslova Le Duc Tho (Vijetnam) odbio za mir u Vijetnamu.
1974. Seán MacBride (Irska) predsjednik Međunarodno vijeće za mir (IPB) povjerenstvo za Namibiju pri Ujedinjenim narodima.
Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan) premijer.
1975. Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR) za kampanju za ljudska prava.
1976. Betty Williams i Mairead Corrigan Osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta.
1977. Amnesty International, London za kampanju protiv mučenja.
1978. Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael) za mirovne pregovore između Egipta i Izraela.
1979. Majka Terezija za podizanje svijesti o siromaštvu (Indija)

1980-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1980. Adolfo Pérez Esquivel (Argentina) za ljudska prava
1981. Ured Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
1982. Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko) delegati pri Ujedinjenim narodima za međunarodno razoružanje.
1983. Lech Wałęsa (Poljska) osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma.
1984. Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička republika) za rad protiv apartheida.
1985. Međunarodni fizičari za sprječavanje nuklearnog rata, Boston.
1986. Elie Wiesel (SAD) pisac, preživjeli svjedok nacističkog progona
1987. Óscar Arias Sánchez (Kostarika) za inicijativu mirovnih pregovora u srednjoj Americi.
1988. UN Mirovne snage UN-a, New York.
1989. Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama.

1990-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1990. Mihail Sergejevič Gorbačov (SSSR) za vodeću ulogu u mirotvornom procesu koji danas obilježava važne dijelove međunarodne zajednice
1991. Aung San Suu Kyi (Burma) za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima
1992. Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala) u znak priznanja za njezin rad na društvenoj jednakosti i etno-kulturalnom pomirenju na temelju poštovanja prava urođeničkih naroda
1993. Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička Republika) i Bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička republika) za njihov trud da se mirno ukine aperthejd i da za novu demokratsku Južnoafričku Republiku
1994. PLO predsjedatelj Jaser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael) za njihov trud da stvore mir na Bliskom Istoku
1995. Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwash Conferences on Science i World Affairs za njihov trud u smanjenju i prestanku korištenja nuklearnog oružja
1996. Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor) "za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Istočnom Timoru"
1997. International Campaign to Ban Landmines (ICBL) i Jody Williams "za njihov trud u zabrani korištenja mina i razminiranju"
1998. John Hume (UK) i David Trimble (UK) "za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Sjevernoj Irskoj"
1999. Liječnici bez granica, Brussels. "za pionirski humanitarni rad na nekoliko kontinenata"

2000-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
2000. Kim Dae Jung (金大中) (predsjednik Južne Koreje) za djelovanje na razvoju demokracije i poštovanju ljudskih prava u Južnoj Koreji i istočnoj Aziji, a osobito za mir i pomirenje sa Sjevernom Korejom
2001. Glavni tajnik UN Kofi Annan (Gana) i Ujedinjeni narodi za rad na miru i boljoj organizaciji u svijetu
2002. Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a za desetljeća neumornih napora u nalaženju rješenja međunarodnih sukoba, potporu napretku demokracije i ljudskih prava i promociji gospodarskog i društvenog razvoja
2003. Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran) za napore na razvoju demokracije i ljudskih prava. Osobito se usredotočila na borbu za prava žena i djece.
2004. Wangari Maathai (Kenija) za doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru
2005. Međunarodna agencija za atomsku energiju i Mohamed Elbaradei (Austrija, Egipat) za napore u sprječavanju korištenja nuklearne energije u vojne svrhe i osiguravanju da se nuklearna energija koristi u mirnodopske svrhe na najsigurniji način.
2006. Muhammad Yunus (মুহাম্মদ ইউনুস), (Bangladeš) i banka Grameen (গ্রামীণ ব্যাংক), (Bangladeš) za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, posebno žena, kroz projekt davanja mikrokredita
2007. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Al Gore, (SAD) za napore koje su uložili radi širenja saznanja o klimatskim promjenama koje izaziva čovjek i za polaganje temelja mjera koje su neophodne da bi se klimatske promjene zaustavile
2008. Martti Ahtisaari (Finska) za višedesetljetno angažiranje i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanju sukoba na više kontinenata
2009. Barack Obama - predsjednik SAD-a zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu.
2010. Liu Xiaobo - Kina zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.

2010-ih

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
2010. Liu Xiaobo - Kina zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.
2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee - Liberija i Tawakel Karman - Jemen zbog nenasilne borbe za ženska prava
2012. Europska unija zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava
2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja zbog nastojanja da se eliminira kemijsko naoružanje
2014. Malala Yousafzai, Kailash Satyarthi zbog promicanja školovanja djece i borbe protiv eksploatiranja djece
2015. Tuniski nacionalni kvartet zbog presudnog doprinosa gradnji pluralističkog društva u Tunisu nakon Revolucije jasmina 2011. godine
2016. Juan Manuel Santos zbog njegovih nastojanja zaustaviti 50-o godišnji građanski rat u Kolumbiji
2017. Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja zbog borbe za ograničavanje uporabe nuklearnog oružja
2018. Denis Mukwege i Nadia Murad za borbu protiv korištenja masovnih silovanja kao oružja u ratovima
2019. Abiy Ahmed Ali "za njegove napore na postizanju mira i međunarodne suradnje, a posebno za njegovu odlučnu inicijativu za rješavanje pograničnog sukoba sa susjednom Eritrejom"
Andrej Saharov

Andrej Saharov ili punim imenom Andrej Dmitrijevič Saharov (ruski: Андре́й Дми́триевич Са́харов, Moskva, 21. svibnja 1921. – 14. prosinca 1989.), ruski fizičar, disident i borac za ljudska prava. Doktorirao je 1947. u Moskvi (od 1953. akademik). Sudjelovao je u izradbi sovjetskog vojnoga nuklearnog programa. Zajedno s I. J. Tammom predložio je 1953. da se upravljiva termonuklearna reakcija izvede u plazmi smještenoj u magnetskom polju (tokamak).

Tijekom 1960-ih isticao je opasnost od nuklearnoga rata između SAD-a i SSSR-a, te se zalagao za obustavu nuklearnoga naoružavanja, zbog čega je bio smijenjen (1968.) s rada na vojnoistraživačkim projektima. Zagovarao je demokratizaciju SSSR-a i sudjelovao (1970.) u osnivanju Moskovskoga komiteta za ljudska prava. Godine 1975. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir (zbog zabrane izlaska iz SSSR-a nagradu je preuzela njegova supruga Jelena Boner, također istaknuta disidentica). Pošto je osudio sovjetsku vojnu intervenciju u Afganistanu, početkom 1980. bio je interniran u Gorki. S dolaskom M. S. Gorbačova na vlast, bio mu je dopušten povratak u Moskvu (1986.) te je nastavio političku aktivnost. U ožujku 1989. bio je izabran za parlamentarnoga zastupnika. Autor je više stručnih, političkih i drugih djela (Uspomene – rus. Vospominanija, 1990.), a o njem su mnoga napisana (J. Boner: Zajedno u samoći – eng. Alone Together, 1986.). Saharovljevim imenom nazvana je nagrada Europskoga parlamenta (od 1988.) za razvoj ljudskih prava i sloboda.

Carl von Ossietzky

Carl von Ossietzky, (Hamburg, 3. listopada 1889. - Berlin, 4. svibnja 1938.), bio je njemački novinar, pisac i pacifist.

Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1936. godine.

Carl von Ossietzky je više godina bio izdavač kazališnog časopisa Die Weltbühne. Objavio je zajedno s drugim novinarima o naoružavanju njemačke flote i Reichswehra još za vrijeme Weimarske Republike. Njemačka država ga je optužila i osudila 1931. godine za špijunažu u tzv. Weltbühne-Prozessu. Carl von Ossietsky i Walter Kreiser optuženi su za veleizdaju 1929. godine i odavanje državnih tajni. von Ossietsky je osuđen 1931. godine na 18 mjeseci zatvora zbog špijunaže. Kasnije je bio optužen da je uvrijedio Reichswehr zato što je njegov prijatelj iz kazališnog časopisa Kurt Tucholsky izjavio: '"Soldaten sind Mörder" (hrv. Vojnici su ubojice). von Ossietzky je pušten na slobodu 1932.

Godine 1936. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir‎ za 1935. godinu. U tom trenutku bio je u koncentracijskom logoru još od 1933. i bolovao je od tuberkuloze i bolesti srca.

Vlada Trećeg Reicha mu ne dozvoljava da napusti zemlju. Sljedeće godine Nijemci mu zabranjuju da preuzme nagradu.

Charles Albert Gobat

Charles Albert Gobat (Tramelan, 21. svibnja 1843. - Bern, 16. ožujka 1914.), švicarski političar.

1902. - Nobelova nagrada za mir.

Nedovršeni članak Charles Albert Gobat koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Elie Wiesel

Elie (Eliezer) Wiesel (Sighetu Marmaţiei, Rumunjska, 30. rujna 1928. — Boston, Massachusetts, 2. srpnja 2016.) bio je židovski književnik i politički aktivist francuskog i engleskoga izraza.

Frédéric Passy

Frédéric Passy (Pariz, 20. svibnja 1822. - Neuilly-sur-Seine, 12. lipnja 1912.), francuski humanist

1901. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Frédéric Passy koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Henry Kissinger

Henry Alfred Kissinger (Fürth, 27. svibnja 1923.), američki diplomat i političar njemačkog porijekla.

Institut za međunarodno pravo

Institut za međunarodno pravo (fra. Institut de droit international) je isključivo akademsko udruženje koje se bavi proučavanjem i razvojem međunarodnog prava, a članovi su mu vodeći međunarodno priznati pravni stručnjaci.

Jane Addams

Jane Laura Addams (Cedarville, 6. rujna, 1860. - Chicago, 21. svibnja 1935.), američka feministica.

1931. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Jane Addams koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Juan Manuel Santos

Juan Manuel Santos Calderón (Bogota, 10. kolovoza 1951.) kolumbijski je novinar, ekonomist i konzervativni političar koji trenutno obnaša dužnost predsjednika Kolumbije od kolovoza 2010. godine. Član je Socijalne stranke nacionalnog jedinstva (Partido Social de Unidad Nacional), poznate i pod imenom Partido de la U ili samo U-stranka) čiji je jedan od utemeljitelja i vođa bio Santos.

Izabran je za predsjednika Kolumbije 7. kolovoza 2010. do 7. kolovoza 2014. godine, pošto je pobijedio suparničkog kandidata Antanasa Mockusa. Na kolumbijskim predsjedničkim izborima 2014. godine pobjedio je supraničkog kandidata Óscara Ivána Zúñiga iz stranke "Demokratskog centra " (Centro Democrático) u drugom krugu izbora.

Juan Manuel Santos obnašao je i dužnost ministra obrane Kolumbije. Tada je bio uključen u nekoliko političkih skandala, npr. intervencija u Ekvadoru protiv FARC-gerile. Bio je također i ministar financija.

Santos dolazi iz vrlo uspješne i tradicionalne kolumbijske obitelji. Jedan od predaka bio je Eduardo Santos, 20. predsjednik Kolumbije u periodu 1938.–1942., dok mu je rođak Francisco Santos Calderón bio potpredsjednik, tijekom vladavine Álvara Uribe.

Santosu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir 2016. godine za njegove napore da okonča 50-o godišnji građanski rat u zemlji.

Linus Pauling

Linus Carl Pauling (Portland, 28. veljače 1901. - Big Sur, 19. kolovoza 1994.), američki kemičar, fizičar, borac za mir i nobelovac, počasni član HAZU

Dvostruki je dobitnik Nobelove nagrade:

1954. - Nobelova nagrada za kemiju

1962. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Malala Yousafzai

Malala Yousafzai (Mingora, 12. srpnja 1997.) je pakistanska učenica i aktivistica za prava djece i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir koju je dobila 2014. godine.Poznata je po svom aktivizmu za prava djevojčica i pravo na obrazovanje. Yousafzai je iz grada Mingore u pokrajini Swat. Bila je žrtva napada vatrenim oružjem u listopadu 2012. godine.

U 2009. godine, u dobi od 11 godina, postala je poznata preko webloga BBC News-a na urdu jeziku. BBC je objavio prevedene tekstove o njezinu životu pod talibanskom vladavinom. Talibani su pokušali ubiti Malalu 9. listopada 2012. godine, pucajući joj u glavu i vrat. Dobila je hitnu pomoć u Pakistanu, a zatim je prebačena u Englesku na daljnje liječenje. Operacijom joj je ugrađena pločica od titana, kako bi se pokrila rupa u lubanji i vratio sluh.Pakistanske vlasti odlučile su otvoriti škole s imenom Malale Yousafzai za siromašnu djecu. Oko 300.000 ljudi potpisalo je peticiju da se Malala Yousafzai nominira za Nobelovu nagradu za mir.

Martti Ahtisaari

Martti Oiva Kalevi Ahtisaari (23. lipnja 1937., Viipuri, Finska, danas Vyborg, Rusija) finski je diplomat i državnik. Ahtisaari je od 1994. do 2000. godine obnašao dužnost predsjednika Finske.

Najpoznatiji je po ulozi međunarodnog posrednika Ujedinjenih Naroda u Namibiji i Kosovu. Ahtisaari je i dobitnik Nobelove nagrade za mir u 2008. godini za "višedesetljetni angažman i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanje konflikata na više kontinenata".

Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja

Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja (engl. International Campaign to Abolish Nuclear Weapons) (ICAN) međunarodna je koalicija koja se sastoji od preko 450

civilno društvenih organizacija iz više od 100 zemalja. Svrha kampanje je zabrana nuklearnog oružja kroz međunarodnu konvenciju koja bi vodila do krajnje zabrane nuklearnog oružja. Jedna takva konvencija prihvaćena je 7. srpnja 2017. u Ujedinjenim narodima u New Yorku. ICAN je osnovao Međunarodni pokret fizičara za prevenciju nuklearnog rata (International Physicians for the Prevention of Nuclear War) (IPPNW) 2007. godine. Sjedište koalicije je u Ženevi. Tajnik koalicije je Beatrice Fihn.

Nobelova nagrada za mir dodijeljena je ICAN-u 2017. godine zbog njene borbe na ograničavanju uporabe nuklearnog oružja.

Mirovni pokreti

Tijekom cijele povijesti ljudi se upuštaju u ratovanje. I svaki put kad se zarati, neki ljudi se pridružuju mirovnom pokretu i protestiraju protiv rata. U mirovnim pokretima sudjeluju vrlo različiti ljudi; neki se protive ratu iz vjerskih razloga ili zbog vlastite savjesti; drugi se protive određenom ratu iz političkih razloga. Velike demostracije tisuća ljudi i pojedinačne akcije odvažnih protesta pridonose učinkovitosti borbe za mir.

Nobelova nagrada

Nobelove se nagrade (švedski: Nobelpriset) dodjeljuju svake godine pojedincima ili skupinama čiji su uspjesi iznimni. To uključuje izvanredna istraživanja, nove tehnike i tehnologije ili izniman doprinos društvu. Pri samom spomenu Nobelove nagrade u glavi većine ljudi se stvara slika univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca koji su je dobili.

Norman Borlaug

Norman Ernest Borlaug (Cresco, Iowa, 25. ožujka 1914. - Dallas, Teksas, 13. rujna 2009.), američki agronom, "otac" Zelene Revolucije i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1970.

Popis žena dobitnica Nobelovih nagrada

Popis žena dobitnica Nobelove nagrade

(stanje u ožujku 2008.)

Sueska kriza

Sueska kriza ili Drugi arapsko-izraelski rat, poznata i kao Trojna agresija (u arapskom svijetu) i Operacija Kadeš / Sinajski rat (u Izraelu), bila je invazija na Egipat koju je 1956. pokrenuo Izrael, a slijedile su ga Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Cilj invazije je bio vratiti kontrolu zemalja Zapada nad Sueskim kanalom i ukloniti s vlasti egipatskog predsjednika Gamal Abdel Nassera koji je netom prije nacionalizirao kanal. Snažan politički pritisak Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza i Ujedinjenih naroda naveo je tri države na povlačenje što je dovelo do poniženja za Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku te jačanja Nassera.

29. listopada 1956. izraelske vojne snage su ušle na područje egipatskog poluotoka Sinaja. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile su zajednički ultimatum u kojemu su tražile od Izraela da zaustavi napad, no Izrael je ultimatum ignorirao. 5. studenoga, padobranci Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske su sletjeli uzduž Sueskog kanala. Egipatske snage su bile poražene, ali su uspjele blokirati kanal te tako onemogućiti plovidbu njime. Kasnije je postalo jasno da su izraelska invazija i britansko-francuski napad bili koordinirani.

Trojica saveznika postigli su brojne vojne ciljeve, ali kanal je bio beskoristan. Snažan politički pritisak Sjedinjenih Država i SSSR-a doveli su do povlačenja okupacijskih snaga. Američki predsjednik Dwight D. Eisenhower upozorio je Ujedinjeno Kraljevstvo da ne sudjeluje u invaziji, prijeteći da će Sjedinjene Države prodati svoje obveznice u funtama kako bi oslabile britansku ekonomiju. Ova je kriza označila kraj Ujedinjenog Kraljevstva kao jedne od vodećih svjetskih sila. Sueski kanal bio je zatvoren od listopada 1956. do ožujka 1957. Izrael je ispunio neke svoje ciljeve, kao što je ostvarivanje slobodne plovidbe kroz Tiranski tjesnac (tjesnac širok 13 km koji dijeli Arapski i Sinajski poluotok), koji je Egipat blokirao za izraelsku plovidbu od 1950.

Kao rezultat sukoba, Ujedinjeni narodi su oformili UNEF, mirovne snage koje su osiguravale egipatsko-izraelsku granicu između 1973. i 1979., britanski premijer Anthony Eden podnio je ostavku, kanadskom ministaru vanjskih poslova Lesteru Pearsonu dodijeljena je Nobelova nagrada za mir, a SSSR je dobio ohrabrenje da izvede invaziju na Mađarsku.

Élie Ducommun

Élie Ducommun (Ženeva, 19. veljače 1833. - Bern, 7. prosinca 1906.), švicarski pravnik.

1902. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Élie Ducommun koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nobelove nagrade

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.