Njemačka

Njemačka (njem. Deutschland), službeno: Savezna Republika Njemačka (njem. Bundesrepublik Deutschland) je država u srednjoj Europi. Na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltičkim morem, na istoku s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom, a na zapadu s Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Nizozemskom.

Njemačka je demokratska parlamentarna savezna država, koja se sastoji od 16 saveznih zemalja[2] (njem. Bundesländer) od kojih su tri samostalni gradovi. Glavni grad je Berlin i u njemu su smješteni parlament (Bundestag) i vlada (Regierung). Ujedinjena je kao država za vrijeme Francusko-pruskog rata 1870./'71.

Njemačka je jedna od najrazvijenijih država svijeta i jedna od osnivačkih članica Europske Unije. Članica je i Ujedinjenih naroda, NATO-a, skupine G4, G7 i G8. S približno 82 milijuna stanovnika, druga je europska zemlja po broju stanovnika, a najveća u EU-u, te ima najsnažnije europsko gospodarstvo. Nakon SAD-a, Njemačka je druga najpopularnija migracijska destinacija u svijetu.[3]

Disambig.svg »Deutschland« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Deutschland (razdvojba).
Savezna Republika Njemačka
Bundesrepublik Deutschland
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Einigkeit und Recht und Freiheit
(njem.: "Jedinstvo, pravda i sloboda")
Himna
Das Lied der Deutschen
Položaj Njemačke
Glavni grad Berlin
Službeni jezik njemački 1)
Državni vrh
 - Predsjednik Frank-Walter Steinmeier
 - Predsjednica Vlade Angela Merkel, CDU
Neovisnost Ujedinjenjem 3. listopada 1990.
Površina 62. po veličini
 - ukupno 357.375[1] km2
 - % vode 2,3 %
Stanovništvo 17. po veličini
 - ukupno (2015.) 81.770.944
 - gustoća 228,8/km2
BDP (PKM) procjena 2011.
 - ukupno 3.099 milijardi USD (5.)
 - po stanovniku 37.896 USD (18.)
Valuta euro 2) (100 centa)
Pozivni broj +49
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .de
1) danski, lužičkosrpski jezici, romski, frizijski jezici i donjosaski službeno su priznati i zaštićeni kao manjinski jezici;
2) Do 1999. njemačka marka

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Njemačke

O ranoj njemačkoj povijesti, zna se iz arheoloških nalazišta i zapisa o bitkama s Rimskim Carstvom[4]. Germanska plemena širila su se iz Skandinavije prema jugu u 1. stoljeću pr. Kr. Sukobljavali su se s Rimljanima, o čemu je pisao Tacit u knjizi Germania. Oko 260. godine, germanska plemena, probila su rimsku granicu (Limes Germanicus) i širili su se na području današnje Njemačke[5].

Prvi Reich - kroz veći dio svoje povijesti poznat kao Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti - potekao je 843. godine iz podjele karolinškog kraljevstva (koje je 25. prosinca 800. utemeljio Karlo Veliki), točnije iz države Istočne Franačke, nastale podjelom Franačkog Carstva 843. godine. Prvi Reich se u raznim oblicima održao do 1806. godine, kad je nestao u Napoleonskim ratovima.

Balduineum Wahl Heinrich VII
Prinčevi elektori Svetog Rimskog Carstva.

Njemački redovnik, Martin Luther izvjesio je na vrata crkve u Wittenbergu, svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju Crkve, 1517., što je kasnije dovelo do Protestanske reformacije i odvajanja od Katoličke Crkve.

Od 1815. do 1871. godine Njemačka je bila rascjepkana u mnogo neovisnih država, od kojih je 39 država činilo Njemačku Konfederaciju (Deutscher Bund).

Njemački jezik i pojam "njemački narod" stari su više od tisuću godina, ali država koja je danas poznata kao Njemačka ujedinila se kao moderna nacionalna država tek 1871., kad je utemeljeno Njemačko Carstvo, kojim je dominirala Pruska (Austrija je ostala zasebno multietničko carstvo još 50 godina). To je bio drugi njemački "Reich", što se obično prevodi kao "carstvo", ali znači i "kraljevstvo" odnosno "imperija". "Drugi Reich" je proglašen 18. siječnja 1871. u Versaillesu, a ukinut je 9. studenog 1918.

Nakon francuskih osvajanja u Napoleonskim ratovima, neprijateljstvo između dvije zemlje se nastavilo u Francusko-pruskom ratu iz 1871. (pobjeda Njemačke) i 1. svjetskom ratu (pobjeda Francuske).

Njemački je car morao odstupiti 1918. godine, a nakon gušenja Njemačke revolucije, umjesto Drugog Reicha nastupila je demokratska Weimarska Republika.

Zbog ratne naknade koju je Njemačka morala platiti nakon Versajskog mira, te zbog Velike ekonomske krize, njemačko je gospodarstvo krajem 1920-ih doživjelo kolaps.

Protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske, imale su sve veću potporu. Na izvanrednim izborima u srpnju i studenom 1932. nacisti su osvojili 37,2% odnosno 33,0% glasova.

Adolf Hitler je 30. siječnja 1933. imenovan kancelarom, a zakonom iz 23. ožujka 1933. parlament je praktički ukinuo ustav Weimarske Republike. Tako je nastupio Treći Reich, kojim su vladali nacisti i koji je trajao 12 godina (1933.-1945.).

Hitler je 1934. stekao apsolutnu vlast, jer je postao i predsjednik.

Hitlerova agresivna politika pripajanja susjednih zemalja, kako bi se za njemački narod osvojio "životni prostor" (Lebensraum) izazvala je 2. svjetski rat u Europi 1. rujna 1939. godine. Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog kopna, uključujući i znatan dio Sovjetskog Saveza. Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat.

Nakon Hitlerova samoubojstva, Njemačka je kapitulirala 8. svibnja 1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, 15 milijuna prognanika koji su se iselili na preostali teritorij i 45 godina podijeljene Njemačke. Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100 000 stanovnika. Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo 1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka, koja je izvorno imala dvanaest saveznih država i Njemačka Demokratska Republika s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila SR Njemačkoj 1957. godine. Tijekom 1960-ih duž cijele granice, preko 1 000 km, izgrađen je sigurnosni kompleks sa svrhom sprečavanja ilegalnih prelazaka.

Dana 13. kolovoza 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni protesti 1968. u SR Njemačkoj doveli su do novog uređenja, u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokracija, ljudska prava i anti-nacionalizam.

Kancelar Willy Brandt najviše je doprinjeo poslijeratnom pomirenju unutar i izvan Njemačke.

Poznat je njegov Kniefall, kada je u Auschwitzu pao na koljena pred spomenikom svih žrtava.

DDR wall teardown
Berlinski zid.

Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 1990. godine, nakon pada Berlinskog zida.

Njemačka je bila prva europska zemlja (uz Island i Vatikan, koja je poduprla neovisnost Hrvatske (vidi: hrvatsko-njemački odnosi).

Zajedno s Francuskom, Njemačka danas ima vodeću ulogu u Europskoj uniji.

Politika

Politički sustav Njemačke
Politički sustav Njemačke

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Njemačke

Njemačka je ustavna savezna demokracija, čiji politički sustav nije temeljen na ustavu, nego na Grundgesetz für die Bundesrepublik Deutschland (Temeljni zakon za Saveznu Republiku Njemačku) koji je donesen 1949. godine pod utjecajem zapadnih sila pobjednica. Njemačka ima parlamentarni sustav, na čelu Bundesregierung (Savezne vlade) je Bundeskanzler (Savezni kancelar) kojeg bira parlament te on imenuje savezne ministre.

Berlin reichstag CP
Zgrada Reichstaga

Njemački parlament zove se Bundestag (Savezni parlament). Zastupnici za njega biraju se svake četiri godine na izborima. Sustav izbora je proporcionalni s pragom od 5% na razini cijele državi. Bundestag se sastoji od 598 ili više zastupnika od kojih se 299 bira sa tzv. prvim glasom sa liste osoba, a 299 sa stranačke liste tzv. drugim glasa. Cijeli izborni sustav je tako napravljen da u konačnici o broju zastupnika odlučuje tzv. drugi glas.

Primjer 1: Recimo da neka stranka u nekoj saveznoj državi dobije 22 zastupnika drugim glasom, a 10 zastupnika prvim glasom. Onda će prvih 10 mjesta od tih 22 dobiti osobe izabrane prvim glasom, a preostalih 12 mjesta će popuniti kandidati sa stranačke liste.

Primjer 2: Recimo da neka stranka u nekoj saveznoj državi dobije 10 zastupnika drugim glasom, a 13 zastupnika prvim glasom. Onda se broj zastupnika u parlamentu povećava za jedan, računa se koja bi savezna država (s obzirom na broj stanovnika) trebala dobiti tog zastupnika, te se računa kojoj bi stanci taj zastupnik (s obzirom na broj tzv. drugih glasova) trebao pripasti. Broj zastupnika se ponovno povećava za jedan onoliko dugo dok ni u jednoj saveznoj državi ni jedan stranka nema više zastupnika dobivenih prvim glasom, nego drugim glasom.

Zbog potrebnih povećavanja broja zastupnika je broj članova Bundestaga nakon izbora 2013. godine iznosio 630 zastupnika. Njemački parlament se prije zvao Reichstag (Carski parlament) zbog čega se sama zgrada u kojoj se nalazi Bundestag i dalje zove Reichstag.

U Njemačkoj postoji još jedno zakonodavno tijelo Bundesrat (Savezno vijeće) u kojega vlade 16 saveznih država Njemačke (Bundesländer) šalju, ovisno o broju stanovnika, svoje zastupnike. Zastupnici svake savezne države su dužni glasati jednoglasno, dakle nije moguće da od 6 zastupnika Bavarske 4 glasaju za i 2 protiv, već moraju svi glasati za ili svi protiv. Kada se u Njemačkoj glasa o zakonu koji ne dira prava saveznih država dovoljno je da samo Bundestag izglasa zakon. Kada se glasa o zakonu koji dira prava saveznih država potrebno je da i Bundestag i Bundesrat izglasaju zakon.

Poglavar države je Bundespräsident (Savezni predsjednik), čije se ovlasti uglavnom svode na ceremonijalne i predstavničke dužnosti. Njega bira Bundesversammlung (Savezna skupština). Bundesversammlung služi samo za izbor saveznog predsjednika i sastaje se u zgradi Bundestaga. Nju čine svi zastupnici Bundestaga plus jednako toliko zastupnika iz parlamenata saveznih država. Kako bi neki njemački zakon u konačnici postao važeći mora ga potpisati i savezni predsjednik koji to može odbiti ako smatra da bi taj zakon kršio temeljni pravni poredak ili temeljna prava građana.

U pogledu sudstva treba spomenuti Ustavni sud (Bundesverfassungsgericht), koji može poništiti bilo koji zakon ili administrativni dokument ako ga ocijeni neustavnim. Njegovo sjedište je u Karlsruheu.

Zemljopis

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Njemačke

Karta Njemacke
Karta Njemačke

Njemačka se nalazi u prirodnogeografskom središtu Europe, ali je zbog gospodarske razvijenosti, političkoj i ekonomskoj važnosti i pripadnosti Europskoj uniji pribrajamo Zapadnoj Europi.

Središnji položaj Njemačke u Europi prometno je vrlo važan, jer se preko nje spajaju istok i zapad Europe, te sjever i jug. Prometno je Njemačka u europskim okvirima gotovo nezaobilazna. Na svome sjeveru Njemačka izlazi na dva mora, Sjeverno i Baltičko more, koja su spojena umjetno prokopanim Kielskim kanalom. Sjeverno more vrlo je prometno pa se Hamburg razvio u jednu od najznačajnijih svjetskih luka. Žila kucavica njemačkog gospodarstva jest rijeka Rajna koja povezuje različite gospodarski razvijene europske regije, od Alpa do Sjevernog mora, a povezuje Švicarsku, Njemačku, Francusku i Nizozemsku. Najvećim dijelom teče kroz Njemačku.

Reljef

Reljefno je Njemačka vrlo raznolika, a ističe se pet osnovnih reljefnih cjelina: Alpe i predalpski prostor, Schwarzwald, Njemačko sredogorje, Južno njemačko pobrđe i Sjeverna njemačka nizina.

Hintersee
Krajolik u alpskom području

Južnije od Dunava nalazi se predalpski prostor, koji je u doba pleistocenskih odledbi bio oblikovan djelovanjem ledenjaka, što su se spuštali niz padine Alpa i u podlozi izdubili brojna ledenjačka jezera. Uslijed djelovanja ledenjaka nastale su brojne naslage pijeska i šljunka. Predalpski se prostor postupno izdiže prema jugu, gdje se nalaze Bavarske Alpe. Bavarske Alpe dio su najvećeg europskog planinskog lanca nastalog u doba alpske orogeneze u tercijaru. Zbog relativno mlađeg nastanka, Bavarske Alpe siromašne su rudnim bogatstvima, ali jačanjem turističkih kretanja ovaj se dio Njemačke zbog prirodnih ljepota i povoljnih uvijeta za razvoj skijaškog i planinarskog turizma posljednjih tridesetak godina posebno jače razvija.

Planinski sustav Schwarzwald nalazi se na jugozapadu Njemačke, a ime je dobio po vazdazelenim šumama jele i smreke. Planina je nastala za vrijeme hercinske orogeneze (Devon) pa je bogata rudama. Visine najviših vrhova ne prelaze 1500 m. U prošlosti se stanovništvo Schwarzwalda, zbog izoliranosti tijekom dugih zima, bavilo preciznim obrtima kao na primjer proizvodnjom satova.

Južno njemačko pobrđe uključuje relativno niske gorske nizove paleozojskog postanka, koji se pružaju oko jugozapada prema sjeveroistoku kao npr. Švapske Alpe ili Franačke Alpe. U dolinama rijeka povoljni su uvijeti za proizvodnju hrane.

Njemačko sredogorje nalazi se u središtu Njemačke. Nastalo je u vrijeme hercinske orogeneze pa su vrhovi uslijed dugotrajnog zaravnavanja relativno niski i prekriveni šumama, a geološki stare stijene bogate su rudama. Na temelju tih rudnih bogatstava u 19. stoljeću započela je prva njemačka industrijska revolucija. Ovaj kraj se često naziva "prava Njemačka".

Sjeverna njemačka nizina najveća je reljefna cjelina Njemačke. Prostire se od Njemačkog sredogorja na jugu do obala Sjevernog i Baltičkog mora na sjeveru. Nizina je nastala u doba pleistocenskih odledbi, kada se ledeni pokrov nekoliko puta povlačio prema sjeveru (interglacijali) i ponovno je prekrivao (glacijali). Ledenjaci su svojim erozivnim djelovanjem zaravnili ovaj prostor, koji nigdje ne prelazi 90 metara nadmorske visine, ostavili velike naslage pijeska i šljunka te izdubili brojna jezera. Za ledenih doba eolskim su djelovanjem nastale naslage plodnog prapora ili lesa na južnim dijelovima Sjeverne njemačke nizine. Ti su prostori gusto naseljeni i iskorišteni za poljoprivrednu proizvodnju. Ledenjačko oblikovanje reljefa ove nizine prestalo je završetkom posljednje odledbe, prije otprilike 12 000 godina. Od tada se rijeke u slabo plodnu nizinu donosile naplavni materijal, a postepeno se šumski i travnati biljni pokrov. Dugotrajnim naseljavanjem i marljivim radom čovjek je uspio od slabo plodne pjeskovite nizine napraviti plodne površine. Uz neke niske obale Sjevernog i Baltičkog mora plima prodire u unutrašnjost i do desetak kilometara zbog čega nije moguće gospodarsko iskorištavanje pa su ponegdje izgrađeni polderi kao i u susjednoj Nizozemskoj. Rijeke koje se ovdje ulijevaju u more tvore široka riječna ušća, estuarije, povoljna za nastanak luka kao npr. Hamburg (Laba) i Bremen (Weser), koji su duboko uvučeni u kopno.

Klima

U Njemačkoj prevladava umjereno topla vlažna klima, a na Alpama i planinska klima. Cijeli je prostor pod snažnim utjecajem Atlanskog oceana s kojeg stalni zapadni vjetrovi donose vlažan zrak tokom cijele godine. U istočnim dijelovina Njemačke izraženija je kontinentalnost pa je česta nestabilna vremenska situacija pod utjecajem sukoba kontinentalnih i maritimnih zračnih masa. Količina padalina kreće se između 700 mm u zavalama i dolinama do 1000 mm iznad 1000 m nad morem. Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 8°C. Pod utjecajem oceanskog zraka zime su blaže, nego što bi se očekivalo po geografskim širinama, a ljeta ipak svježija.

Flora

Zbog dugotrajne naseljenosti, prirodni biljni pokrov u Njemačkoj je jako izmijenjen i danas je samo oko 29% prostora pokriveno šumom. Tipična biljna zajednica je bukova šuma, ali veliki problemi za biljni pokrov nastali su uslijed ubrzanih procesa industrijalizacije i automobilizacije, koji su uzrokovali kisele kiše. U Njemačkoj se zbog velikih šteta uzrokovanih onečišćenjima posebna briga poklanja pošumljavanju i ekološkim problemima.

Rijeke

Ulm2-midsize
Dunav u Ulmu (pogled s katedrale)

U gospodarskom životu Njemačke vrlo važnu ulogu imaju najveće rijeke. Rajna je najznačajnija rijeka, koja teritorijom Njemačke protjeće i u dužini oko 700 km. Trebalo je više od sto godina intenzivnih radova, da se Rajnu učini plovnom na cijelom toku kroz Njemačku. Dunav spaja Njemačku sa zemljama srednje i jugoistočne Europe. Za potreba njemačkog, ali i europskog gospodarstva prokopan je spojni kanal koji povezuje rijeke Rajnu i Dunav. Rijeka Laba nalazi se periferno u odnosu na gospodarski najrazvijenjije dijelove Njemačke, ali je vrlo značajna za zemlje srednje Europe, koje nemaju izlaz na more.

Savezne zemlje

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Njemačke savezne zemlje

Deutschland politisch bunt
Politička karta Njemačke, tj. karta političke (administrativne) podjele Njemačke

Njemačka se dijeli na šesnaest saveznih zemalja (Bundesländer, jednina: Bundesland):

Država Glavni grad Površina
(km2)
Stanovništvo (2015.)[6] BDP (EUR)
(2015.)[7]
Nominal BDP po stanovniku (EUR)
(2015.)[7]
Baden-Württemberg Stuttgart 35.752 10.879.618 461.000.000.000 42.800
Bavarska München 70.549 12.843.514 550.000.000.000 43.100
Berlin Berlin 892 3.520.031 125.000.000.000 35.700
Brandenburg Potsdam 29.477 2.484.826 66.000.000.000 26.500
Bremen Bremen 404 671.489 32.000.000.000 47.600
Hamburg Hamburg 755 1.787.408 110.000.000.000 61.800
Hessen Wiesbaden 21.115 6.176,172 264.000.000.000 43.100
Mecklenburg-Vorpommern Schwerin 23.174 1.612.362 40.000.000.000 25.000
Donja Saska Hannover 47.618 7.926.599 259.000.000.000 32.900
Sjeverna Rajna-Vestfalija Düsseldorf 34.043 17.865.516 646.000.000.000 36.500
Falačko Porajnje Mainz 19.847 4.052.803 132.000.000.000 32.800
Saarland Saarbrücken 2.569 995.597 35.000.000.000 35,400
Saska Dresden 18.416 4.084.851 113.000.000.000 27.800
Saska-Anhalt Magdeburg 20.445 2.245.470 57.000.000.000 25.200
Schleswig-Holstein Kiel 15.763 2.858.714 86.000.000.000 31.200
Tiringija Erfurt 16.172 2.170.714 57.000.000.000 26.400
Njemačka Berlin 357.376 82.175.684 3.025.000.000.000 37.100

Osim toga, Njemačka ima 438 okruga (Kreise).

Gospodarstvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Njemačke

S-Klasse W221
Njemačka je svjetski poznati proizvođač automobila

Njemačka je četvrta gospodarska sila na svijetu nakon SAD-a i Kine i Japana, te gospodarski najjača država Europe.

Ipak, kapitalističko gospodarstvo Njemačke sve se teže nosi sa zahtjevima socijalne države. Kruti ustroj koji zahtijeva velike socijalne doprinose iz plaće doveo je do akutnog problema nezaposlenosti, dok su njemački umirovljenici izborili socijalne primitke, koji nadmašuju doprinose od radnika. Moderniziranje gospodarstva u istočnom dijelu Njemačke i dalje je skup i dugoročan problem, na koji zapadne savezne države godišnje troše oko 100 milijarda dolara.

Nedavno usvajanje zajedničke europske valute i opća politička i ekonomska integracija u Europu trebali bi donijeti velike gospodarske promjene.

Promet

ICE3-Einfahrt-Dortmund
Vlak ICE 3

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Njemačke

Njemačka prometna mreža je suvremena, dobro razgranata i djelotvorna zahvaljujući stoljetnoj tradiciji i pogodnoj konfiguraciji tla bez velikih prirodnih prepreka. Cestovni sustav obuhvaća više od 220 000 kilometara (oko 11 000 km su autoceste); cestovna je mreža osobito gusta na zapadu, uz najurbaniziranija područja. Njemački željeznički sustav ima oko 40 000 km pruga; suvremen je i djelotvoran, osobito na zapadu. Frankfurtska zračna luka treća je u Europi poslije Londona i Pariza.Rijeke Rajna i Laba su okosnice riječne mreže.

Stanovništvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Njemačke

U Njemačkoj živi 82.175.684 stanovnika (31. prosinca 2015.)[8]. Nijemci čine najveći broj 89,6 % (cca 73 600 000). U Njemačkoj živi 7 289 149 (2015.) stranih državljana, a najveća skupina su Turci 1,83% (1.506.000) zatim slijede Poljaci (741.000), Talijani (596.000), Rumunji (453.000), Sirijci (366.000), Grci (340.000), Hrvati (297.895), Rusi (231.000), Srbi (230.000) i Bugari (227.000). Većinu stranih državljana čine izbjeglice, radnici (Gastarbeiter) i njihove obitelji. Njemačka je glavni cilj političkih i ekonomskih bjegunaca iz mnogih zemalja u razvoju.

Osim Nijemaca i stranih državljana u Njemačkoj žive 4 nacionalne manjine (nationale Minderheiten). Na sjeveru živi danska manjina s otprilike 50 000 pripadnika i to uglavnom u najsjevernijoj zemlji Schleswig-Holstein. Frizijci (60 000) žive na zapadnim obalama Schleswig-Holsteina i dijelom u Donjoj Saskoj. U saveznoj državi Brandenburg živi malobrojna slavenska manjina po imenu Lužički Srbi. U Njemačkoj od srednjeg vijeka žive i Romi kojih ima oko 70 000.

Pismenost iznosi 99%, a očekivani životni vijek je 78 godina (žene 81, muškarci 75). Prema dobnoj strukturi 14,7% spada u skupinu 0-14 godina, 67,3% u skupinu 15-64 godina i 18% u skupinu iznad 65 godina.

Njemačka je među prvim zemljama u svijetu po obrazovanju, tehnološkom razvitku i gospodarskoj proizvodnji. Od kraja 2. svjetskog rata, broj mladih koji upisuju fakultete porastao je više od tri puta, a zanatske i tehničke škole u Njemačkoj spadaju u sam svjetski vrh. S prihodima od 25 000 eura po glavi stanovnika, Njemačka je društvo srednje klase. Širokogrudan sustav socijalnog osiguranja omogućuje besplatno zdravstvo, naknade za nezaposlenost i ostale socijalne prednosti. Nijemci su veliki turisti - svake godine milijuni Nijemaca putuju u inozemstvo.

Religija

Konfessionen Deutschland Zensus 2011
Zemljovid konfesionalne pripadnosti po cenzusu 2011: žuta: rimokatolici, ljubičasta: evangelici, zelena: bez konfesije; tamna: apsolutna većina, svjetla: relativna većina

Njemački ustav, Grundgesetz, jamči slobodu vjere i vjeroispovijesti, te kaže da se nitko ne smije diskriminirati zbog vjere.

Katoličanstvo je bilo glavna religija u Njemačkoj do 16. stoljeća, kad je reformacija drastično promijenila stanje. Martin Luther se 1517. suprotstavio Katoličkoj Crkvi i osnovao protestantizam. Danas većina protestanata u Njemačkoj spada u Njemačku evangeličku crkvu.

Najraširenija religija u Njemačkoj je kršćanstvo. Protestanti, odnosno Njemačka evangelička crkva, čine 31% populacije. Nalaze se na sjeveru i istoku zemlje. Katolici čine također 33% populacije, a smješteni su na jugu i zapadu zemlje. Oko 55 milijuna ljudi pripada kršćanskim denominacijama. Daljnjih 30% su oni koji se nisu izjasnili kao vjernici.

Preostalih 10% stanovništva čini oko 4% muslimana (3,3 milijuna), a većinom su turskog podrijetla, oko 900 000 ljudi (1,5%) pripada pravoslavnim zajednicama (većinom Srbi i Grci), milijun ostalih kršćana, milijun članova zajednica s posebnim statusom, milijun članova novih religioznih pokreta, milijun članova duhovnih zajednica, 150 000 Židova, 150 000 budista i 100 000 hinduista.[9]

Kultura i znanost

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Njemačke

Njemačka je mnogo doprinijela svjetskoj kulturi. Poznati njemački skladatelji su

književnici

umjetnici

Lucas Cranach d. Ä. - The Lamentation of Christ - The Schleißheim Crucifixion - Alte Pinakothek
"Razapinjanje Krista" (Kreuzigung Christi) Lucasa Cranacha Starijeg

filozofi

matematičari

znanstvenici

izumitelji

Nobelovu nagradu dobilo je 98 Nijemaca. Wilhelm Conrad Röntgen otkrio je x-zrake (rentgenske zrake) i prvi je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1901.

Njemački jezik, koji ima mnogo dijalekata, u 19. stoljeću je bio lingua franca srednje, istočne i sjeverne Europe, a i danas se uči diljem svijeta kao jedan od najvažnijih jezika. Mnogi velikani nisu bili Nijemci, ali su djelovali u ozračju njemačke kulture, npr. Mozart, Kafka i Nikola Kopernik.

Odnedavno se Njemačka vratila na svjetsku kulturnu scenu u velikom stilu, s preporođenim Berlinom (Berlinski filmski festival), te novom glazbom i umjetnošću.

Između ostaloga, u filmu i književnosti postoji jak trend, da se obrađuju teme vezane uz njemačko ujedinjenje.

Sport

Sport je sastavni dio života Nijemaca. Članovi sportskih klubova su 27 milijuna Nijemaca, a još 12 milijuna se induvidualno bavi sportskim aktivnostima[10]. Nogomet je najpopularniji sport. Njemački nogometni savez je najmasovniji svjetski nogometni savez sa 6.3 milijuna službenih članova. Bundesliga je drugo najgledanije profesionalno sportsko natjecanje na svijetu. Njemačka nogometna reprezentacija osvajala je Svjetsko nogometno prvenstvo 1954., 1974., 1990. i 2014. te Europsko nogometno prvenstvo 1972., 1980. i 1996. Njemački sportaši su treći po broju osvojenih medalja na svim Olimpijskim igrama. Bili su domaćini Ljetnih olimpijskih igara u Berlinu 1936. i u Münchenu 1972. te Zimskih olimpijskih igri u Garmisch-Partenkirchenu 1936.

Praznici (neradni dani)

Osim državnih praznika, svaka savezna država određuje svoje praznike (gesetzliche Feiertage).

datumhrvatski nazivlokalni nazivnapomene
1. siječnja Nova godinaNeujahr  
6. siječnja Sveta tri kraljaHl. Drei Könige Bavarska, Baden-Württemberg, Saska-Anhalt
klizni datumVeliki petakKarfreitag 
klizni datumUskrsni ponedjeljakOstermontag 
1. svibnjaPraznik radaTag der Arbeit 
klizni datumUznesenje KristovoChristi Himmelfahrt 
klizni datumDuhoviPfingstmontag 
klizni datum TijelovoFronleichnam Bavarska, Baden-Württemberg, Hessen, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Porajnje-Falačka, Saarland i neke zajednice Saske i Tirinška
15. kolovoza Velika GospaMariä Himmelfahrt zajednice Saarlanda i Bavarske s većinskim katoličkim stanovništvom
3. listopadaDan ujedinjenja NjemačkeTag der Deutschen Einheitpraznik od 1990. godine
31. listopadaDan reformacijeReformationstagMecklenburg-Zapadno Pomorje i Brandenburg
1. studenogSvi svetiAllerheiligen Bavarska, Baden-Württemberg, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Porajnje-Falačka, Saarland
klizni datumDan pokoreBuß- und Bettagsamo Saska
25. prosincaBožić1. Weihnachtsfeiertag 
26. prosincaSveti Stjepan2. Weihnachtsfeiertag 

Jedini grad u Njemačkoj sa svojim posebnim praznikom jest Augsburg, koji 8. kolovoza slavi Friedensfest ("Praznik mira").

Izvori

  1. [1]
  2. [2]
  3. Germany Top Migration Land After U.S. in New OECD Ranking. Bloomberg (20. svibnja 2014.) pristupljeno 29. kolovoza 2014.
  4. Jill N. Claster: Medieval Experience: 300–1400. NYU Press 1982, p. 35. ISBN 0814713815.
  5. The Cambridge Ancient History, vol. 12, p. 442. ISBN 0521301998.
  6. Gebiet und Bevölkerung – Fläche und Bevölkerung (Njemački). Statistisches Bundesamt und statistische Landesämter (prosinca 2015.) pristupljeno 13. prosinca 2017.
  7. 7,0 7,1 Gross domestic product – at current prices – 1991 to 2015 (Njemački). Statistische Ämter des Bundes und der Länder (5. studenoga 2016.) pristupljeno 13. prosinca 2017.
  8. Državni statisički ured u Wiesbadenu:
  9. Goethe Institut, [3]
  10. Germany Info: Culture & Life: Sports Germany Embassy in Washington, D.C. Retrieved 2006, 12-28.

Vanjske poveznice

   
Portal:Europa
Portal:Europa
   
Portal:Njemačka
Portal Njemačka

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Njemačka
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Njemačka
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Njemačke
.dd

.dd je bila vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za bivšu Njemačku Demokratsku Republiku (DDR) poznatu i pod imenom Istočna Njemačka. Domena nikad nije bila aktivirana. Padom Berlinskog zida i ujedinjenjem Njemačke domena je izbrisana.

.de

.de je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Njemačku. Domenom upravlja DENIC.

Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.

Nakon što su Paktom Ribbentrop-Molotov i njegovim tajnim protokolom od 23. kolovoza 1939. godine (dan kojega je 2008. godine Europski parlament odredio Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima ) dogovorili Hitlerova Njemačka i Sovjetski Savez podjelu Istočne Europe, već dana 1. rujna 1939. godine Njemačka napada Poljsku; te se taj dan uzima kao početak 2. svjetskog rata.

Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. - 17. rujna 1939. godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjelokupne teritorije Latvije i Estonije.

U svibnju i lipnju 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-komunikacija, te masivnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta) vojno slama Nizozemsku, Belgiju i - na opće zaprepaštenje - velesilu Francusku (okupiravši prije toga u travnju 1940. god. Dansku i Norvešku), te 14. lipnja 1940. godine osvaja Pariz. Sovjetski Savez baš tog dana zahtijeva od Litve bezuvjetnu predaju, te odmah 15. lipnja vojno okupira i tu baltičku državu; prema prethodnom dogovoru, ostavlja Njemačkoj nekoliko litvanskih graničnih pokrajina. Prije kraja ljeta - opet u skladu s odredbama Pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine - dijele Hitler i Staljin državni teritorij Kraljevine Rumunjske: Sovjetski savez uzima vojnom invazijom 28. srpnja 1940. od te zemlje Moldaviju (nakon raspada SSSR-a 1990.-ih, Moldavija je neovisna država sa rumunjskim kao službenim jezikom) i Sjevernu Bukovinu (danas u Ukrajini), a Njemačka "sprječava" invaziju Mađarske na Rumunjsku na način da prisiljava Rumunjsku da ustupi Mađarskoj područje Sjeverne Transilvanije (približno veličine današnje Hrvatske, tada s oko 2,5 milijuna stanovnika), te u preostalom dijelu Rumunjske instalira marionetski režim na čijem je čelu general Ion Antonescu.

Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.

U Travanjskom ratu 1941. godine Njemačka uz pomoć Italije, Bugarske i Mađarske okupira područje Kraljevine Jugoslavije; te odmah potom pokorava i Grčku koja se uz britansku pomoć već šest mjeseci odupirala napadima njemačkog saveznika Italije.

Dana 22. lipnja 1941. godine Hitlerova Njemačka iznanadno napada svog dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom (neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku - u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht - makar znatno slabije naoružan i ne brojniji od Crvene armije - u narednim mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred vrata Moskve. Međutim staje uslijed tog njemačkog napada SSSR na stranu Saveznika, što preokreće tijek rata.

Otprilike u isto vrijeme Fašistička Italija doživljava neuspjeh u invaziji Egipta pod britanskim protektoratom. Na drugoj strani, Sovjetski Savez i Velika Britanija uspješno napadaju Njemačkoj skloni Iran, te osvajaju u kratkom ratu 25. kolovoza - 17. rujna 1941. godine znatan dio njegovog teritorija. Ta će područja držati pod okupacijom te dvije sile do kraja rata, uključujući tu strateški važna iranska naftna polja, koja su pala u britanske ruke, onemogućivši da se ta značajna proizvodnja iskoristi za njemačke potrebe.

Krajem 1941. nakon japanskog napada na Pearl Harbor Sjedinjene Američke Države se uključuju u rat koji konačno zahvaća gotovo čitav svijet.

Tijekom 1942. godine Japan bilježi znatne uspjehe oduzimajući Saveznicima golema područja u Aziji, od Indonezije i Filipina, do Burme i Singapura; u velikim pomorskim bitkama je međutim znatno oštećena snaga njegove flote čija obnova ne može pratiti tempo kojim američka industrija pridonosi izgradnji vojne sile SAD. Nijemci uspješno izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: usprkos znatno manjoj ukupnoj industrijskoj proizvodnji, naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama. Kroz program zajma i najma, dolaze u Sovjetski savez i značajne količine hrane, prijevoznih sredstava i naoružanja od zapadnih saveznika - oko 15 posto zrakoplova i tenkova koje je koristila Crvena armija stiglo je tim putem.Početkom 1943. trpe Sile Osovine velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u protunapad, a napredovanje japanskih snaga na Tihom oceanu je zaustavljeno. Krajem 1943. godine zračne snage SAD pokreću kampanju masovnog bombardiranja Japana. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju, ali se pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ukoliko je kvaliteta njihovih proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu. Najveći efekt na njemačke ratne sposobnosti je naposljetku ostvaren pomorskom blokadom, te bombardiranjem naftne industrije i zaliha, koje je jako otežalo funkcioniranje vojnih snaga i industrije Sila Osovine; 1943. godine će Njemačka imati na raspolaganju 2 puta manje naftnih derivata od Britanskog Carstva, 2 i pol puta manje od Sovjetskog saveza, te čak 26 puta manje od SAD. Situaciju Njemačka nije uspjela bitno popraviti ni svojom značajnom proizvodnjom sintetičkih naftnih proizvoda, uglavnom iz ugljena: pogoni za proizvodnju sintetičkog goriva biti će izloženi opetovanim savezničkim bombardiranjima.U prvoj polovini 1944. godine saveznička bombardiranja već dramatično smanjuju količine naftnih derivata koje Sile osovine imaju na raspolaganju. Dok je još u ožujku 1944. godine doprema nafte u njemačkoj Europskoj tvrđavi biti na razini od 927.000 tona mjesečno, do lipnja će ona biti smanjena na 472.000 tona; stoga će Luftwaffe dobivati mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto potrebnih 160 tisuća tona - čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro izbačen iz borbe. Do studenog 1944. god. će daljnja bombardiranja smanjiti ukupnu proizvodnju nafte koja je stojala na raspolaganje Njemačkoj na oko 100.000 tona, jako ograničavajući funkcioniranje gospodarstva i djelovanje vojnih snaga. U ljeto 1944. zapadni Saveznici su se na Dan D iskrcali u Europi, polako privodeći rat kraju; upravo u isto vrijeme Crvena armija izvođenjem Operacije Bagration napokon uspijeva rat prenijeti izvan predratnog područja SSSR-a. Rumunjska, nakon što na njen teritorij stupaju snage Crvene Armije, prelazi 23. kolovoza 1944. na stranu Saveznika, te će potom dati znatni doprinos u borbi protiv svojih dojučerašnjih saveznika na bojištima u Mađarskoj (vraćajući Transilvaniju, koja je Rumunjskoj za korist Mađarske bila oduzeta 1941. godine), Čehoslovačkoj i Austriji, uz oko 50 tisuća poginulih rumunjskih vojnika. Bugarska na stranu Saveznika prelazi 8. rujna 1944. godine. I bugarske snage će se značajno uključiti u borbe na strani Saveznika u Mađarskoj (s oko 130.000 vojnika), te u Jugoslaviji - gdje donedavni okupator Bugarska sudjeluje u potiskivanju Nijemaca iz Makedonije i Srbije, te potom s oko 300 tisuća vojnika sudjeluje u završnim operacijama prema teritoriju NDH, te nakon toga sve do granica Austrije.

Rat je okončan 1945. bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke (7. svibnja 1945.) i Japana (15. kolovoza 1945.).

Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. svjetskom ratu iznosi nešto manje od 55 milijuna, što ga čini jednom od najvećih svjetskih katastrofa.

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Hokej na travi na Olimpijskim igrama

Hokej na travi na Olimpijskim igrama se prvi puta u službanom programu pojavio na Igrama u u Londonu 1908. godine, te je s prekidima ostao u programu do danas. Za žene su natjecanja uvedena na Igrama u Moskvi 1980. godine.

Nijemci

Nijemci su narod germanske grane indoeuropske porodice naroda nastanjen u današnjoj Njemačkoj, ali također i širom svijeta, najviše ih ima iseljenih u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Rusiji (Povolški Nijemci) i Poljskoj. Računa se da ih svih zajedno ima preko 100 milijuna koji govore materinjim njemačkim jezikom. Među Nijemcima postoji više etničkih grupa koje se razlikuju po jeziku i običajima. Najpoznatiji su svakako Švabi (porijeklom od Sueba ili Sveva), Bavarci (porijekom od Bajuvara), Sasi (u Saskoj, porijeklom od Saksonaca ili Sasa) i vjerojatno još neki.

Njemačka Demokratska Republika

Istočna Njemačka, službeno Njemačka Demokratska Republika (NJDR), (njemački; Deutsche Demokratische Republik (DDR)) bila je komunistička država koja je postojala od 1949. do 1990. godine na području bivše sovjetske okupacijske zone.

DR Njemačka proglašena je u sovjetskom dijelu Berlina 7. listopada 1949. Puni suverenitet dobila je 1945., ali sovjetske su trupe stupile na njezin teritorij poslije dogovora u Potsdamu, kao odgovor američkoj nazočnosti u Zapadnoj Njemačkoj tijekom Hladnog rata. DR Njemačka bila je članica Varšavskog ugovora. Poslije izbora, ujedinila se sa Saveznom Republikom Njemačkom 1990. godine. Kao takva je postala i dio Europske Unije.

Njemačka carska vojska

Njemačka carska vojska (njem. Deutsches Heer) bila je oružana snaga Njemačkog Carstva od njegovog utemeljenja pa sve do poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu. Naziv Deutsches Heer također se koristi za kopnenu vojsku suvremenog njemačkog Bundeswehra. Od mirnodopskog broja od 500.000 ljudi, njemačka carska vojska je tijekom rata bila narasla na 13,000.000 vojnika. Nakon njezinog raspuštanja, carsku vojsku zamjenio je Reichswehr, koji je bio oružana snaga Weimarske Republike.

Njemačka nogometna reprezentacija

Njemačka nogometna reprezentacija predstavlja Njemačku na nogometnim natjecanjima. To rade vrlo uspješno; muškarci su osvojili 4 svjetska prvenstva u nogometu, a žene jedno. Na olimpijskim igrama njemačke momčadi su nastupale također s uspjehom: Istočna Njemačka je osvojila 4 olimpijske medalje (zlato, srebro i dvije bronce), dok je Zapadna Njemačka osvojila jednu broncu. Njemački nogometni savez - DFB kontrolira cjelokupni nogomet u Njemačkoj, pa tako i ovu reprezentaciju.

Njemački jezik

Njemački jezik pripada grupi zapadnogermanskih jezika, spada među svjetske jezike. Njime govori 90 milijuna ljudi u 38 država svijeta.

Njemačko Carstvo

Njemačko Carstvo (njem. Deutsches Reich) bio je naziv za njemačku državu u vremenu od 47 godina, počevši od proglasa Vilima I. od Pruske, njemačkog cara (18. siječnja 1871.) te završivši abdikacijom Vilima II. (9. studenog 1918.). Službeno ime države u to doba, Deutsches Reich (Njemački Reich), koristilo se sve do 1943. i ne označava striktno period carske vladavine.

Izraz Drugi Reich (Zweites Reich) ponekad i najbolje označava ovaj period njemačke države. Izraz je uveo Arthur Moeller van den Bruck 20-tih godina 20. stoljeća. Zaključio je da je Sveto Rimsko Carstvo njemačkog naroda bio Prvi Reich, dok je Njemačko Carstvo bilo Drugi Reich. Tom logikom je i nastao izraz Treći Reich koji se danas upotrebljava za Njemačku tijekom Hitlerove vladavine.

Prvi svjetski rat

Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenoga 1918. Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 milijuna žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila (zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti) i značajna razaranja država i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u travnju 1915., i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u travnju 1917. Središnje sile činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se Središnjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.

Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914., koji je izvršio Gavrilo Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.

Rat se vodio na nekoliko bojišta koja su naširoko okruživala Europu. Zapadno bojište odlikovalo se sustavom rovova i utvrđenja koje je odvajala ničija zemlja. Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600 km. Na Istočnom bojištu velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom bojištu također su vođene žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.

Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji Versajski ugovor 28. lipnja 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s Njemačkom 11. studenoga 1918. Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Mađarska, Čehoslovačka i Kraljevina SHS. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku. Rusko Carstvo, koje je izašlo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda, međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. Prvi svjetski rat označio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je važan faktor izbijanja Drugoga svjetskog rata.

Svjetsko prvenstvo u nogometu

FIFA-ino svjetsko prvenstvo u nogometu (poznato i pod imenom Svjetsko nogometno prvenstvo ili najjednostavnije Svjetsko prvenstvo) međunarodno je nogometno natjecanje u kojemu se natječu muške nacionalne reprezentacije. Natjecanje nadgleda FIFA, vrhovno tijelo nogometa. Od 1930. godine i Svjetskoga prvenstva u Urugvaju natjecanje se održava svake četiri godine izuzevši 1942.. i 1946.. kada se nije igralo zbog Drugoga svjetskoga rata. Trenutačni svjetski prvak je Francuska.

Završni dio ovoga natjecanja u kojemu sudjeluju momčadi koje su se kvalificirale za prvenstvo prati iznimno veliki broj ljudi na čitavoj Zemlji; tako je finale Svjetskoga prvenstva u Njemačkoj 2006. pratilo 715 milijuna ljudi. Trenutačni sustav natjecanja uključuje 32 kvalificirane reprezentacije koje se natječu kroz približno mjesec dana na unaprijed određenim stadionima u državi (ili maksimalno dvije do tri države, ako se pošalje zajednička kandidatura za domaćinstvom). Za određivanje sudionika na završnom natjecanju koriste se kvalifikacije kroz vremenski period od tri godine pred završni turnir.

Do sada je odigrano 21 turnira, a samo je osam različitih reprezentacija osvajalo ovaj prestižni naslov. Brazil je osvojio turnir pet puta, Italija i Njemačka imaju četiri osvojena turnira, Urugvaj, Argentina, Francuska dva puta, dok su Engleska i Španjolska pobjednici bili jedanput. Posljednje svjetsko prvenstvo održano je u Rusiji 2018.. godine.

Od 1991.. godine FIFA organizira i Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene svake četiri godine. Trenutno se održava svjetsko prvenstvo u Francuskoj za žene.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006., službenog naziva 2006 FIFA World Cup Germany™, održavalo se od 9. lipnja do 9. srpnja 2006. u 12 njemačkih gradova. Glavni organizator prvenstva bila je svjetska nogometna federacija FIFA, a ono je bilo ukupno 18. završnica Svjetskih prvenstava u nogometu.

U kvalifikacijama za prvenstvo sudjelovalo je ukupno 197 reprezentacija, a na samoj završnici prvenstva sudjelovale su 32 reprezentacije. Od svih reprezentacija koje su se kvalificirale na završnicu prvenstva samo se reprezentacija Njemačke izravno kvalificirala kao reprezentacija zemlje domaćina. Ovo se prvenstvo razlikovalo od prijašnjih po tome što se na njega prvak prethodnog prvenstva, u ovom slučaju Brazil, nije izravno kvalificirao na završnicu prvenstva već je morao igrati kvalifikacijske utakmice kao i sve ostale reprezentacije. U Njemačkoj su svoj prvi nastup na završnici Svjetskog prvenstva u nogometu ostvarile reprezentacije Angole, Gane, Obale Bjelokosti, Toga, Trinidada i Tobaga te Ukrajine. Reprezentacija Hrvatske kvalificirala se na prvenstvo završivši kao prvoplasirana u skupini 8 europskih kvalifikacija, a ovo joj je bio ukupno i uzastopno treći nastup na završnici Svjetskih prvenstava u nogometu.

Ždrijeb skupina održan je 9. prosinca 2005. u Leipzigu, a prvu utakmicu prvenstva odigrale su reprezentacije Njemačke i Kostarike, 9. lipnja u Münchenu, dok se finale odigralo točno mjesec dana kasnije u Berlinu. Svjetskim je prvakom po četvrti put u povijesti postala reprezentacija Italije, koja je u finalu pobijedila Francusku boljim izvođenjem jedanaesteraca.

Svjetsko prvenstvo u rukometu - Danska i Njemačka 2019.

Svjetsko prvenstvo u rukometu 2019. je 26. Svjetsko prvenstvo u rukometu koja se održavalo u Danskoj i Njemačkoj.Na ovom je prvenstvu prvi put sudjelovala ujedinjena korejska reprezentacija.

Treći Reich

Treći Reich (njemački: Drittes Reich), također poznat kao nacionalsocijalistička Njemačka (njemački: Nazionalsozialistisches Deutschland), službeno Njemački Reich (njemački: Deutsches Reich) od 1933. do 1943., od 26. lipnja 1943. Veliki Njemački Reich (njemački: Großdeutsches Reich) pa nadalje naziv je za njemačku državu koja je postojala od 1933. do 1945. kada je bila pod vlašću Adolfa Hitlera i Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke. Poslije 1938., neslužbeni naziv za državu bio je i Velika Njemačka (njemački: Großdeutschland).

Dana 30. siječnja 1933. Adolf Hitler postao je kancelar Njemačke s odobrenjem predsjednika Paula von Hindenburga. Iako je vodio koalicijsku vladu, Hitler je ubrzo položaj predsjednika pretvorio u simboliku i uklonio nenacionalsocijalistički element iz vlade. U vrijeme nacionalsocijalizma u Njemačkoj dolazi do gospodarskog procvata, veliki broj nezaposlenih dobija posao u vojsci. Gospodarski procvat donio je Hitleru i njegovoj stranci ogromnu popularnost, iako je postojao maleni otpor protiv njegove vladavine, kao primjerice u Srpanjskoj uroti iz 1944. Tajna policija Gestapo pod vodstvom Heinricha Himmlera obračunavala se s liberalima i komunistima, te vodila represivnu politiku protiv Židova. Nacionalsocijalistička stranka preuzela je kontrolu nad sudovima, lokalnim vladama i građanskim ogranizacijama osim Katoličke i Protestantske crkve. Za promidžbu nacionalsocijalizma brinuo se ministar propagande Joseph Goebbels, koji se služio filmovima, masovinim okupljanjima i Hitlerovim darom za govor.

Hitler je bio viđen kao Führer (vođa), držao je svu moć u svojim rukama. Iako je nacionalsocijalistički režim prikazivao Hitlera kao vođu kome je svatko dužan odgovarati za greške, njegovi podanici imali su određeni stupanj autonomije i mogli su samostalno donositi odluke.

Hitlerova vanjska politika 1930-ih obilježena je raznim teritorijalnim zahtjevima. Hitlerova ofenzivna vanjska politika dovela je do istupanja Njemačke iz Lige naroda (1933.), neprihvaćanjem Versajskog sporazuma, ponovnim naoružavanjem (1935.), vraćanjem Saarske oblasti (1935.), remilitarizacije Rajnske oblasti (1936.), stvaranjem saveza s Mussolinijevom Italijom (1936.), slanjem vojne pomoći Francovoj Španjolskoj u građanskom ratu (1936. – 1939.), ujedinjenjem s Austrijom (Anschluss, 1938.), preuzimanjem Češke i stvaranjem nezavisne Slovačke (1938.), potpisivanjem sporazuma Ribbentrop-Molotov sa Sovjetskim Savezom (1939.) i invazijom na Poljsku u rujnu 1939. Uskoro Britanija i Francuska započinju Drugi svjetski rat objavom rata Njemačkoj 3. rujna 1939.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Njemačka uspjeva vladati skoro cijelom Europom, Sjevernom Afrikom s ciljem da uspostavi novi, nacionalsocijalistički poredak u Europi. Njemačku, zajedno sa svojim saveznicima, među kojima je bila i Nezavisna Država Hrvatska, su porazile snage brojnijeg neprijatelja 8. svibnja 1945.

Trofej prvaka (hokej na travi)

Trofej prvaka (eng. Champions Trophy) je najprestižnije natjecanje Međunarodne federacije u hokeju na travi.

Održava se od 1978. godine. Skoro cijelu svoju povijest ovo je natjecanje bilo godišnje natjecanje, osim na samom početku. Nakon 2012. natjecanje se opet održava svake dvije godine.

Ovo natjecanje je utemeljio pakistanski maršal zrakoplovstva Nur Khan.

Na "Trofeju prvaka" se pojavljuju najbolje svjetske reprezentacije, a natječu se po ligaškom sustavu. Pakistanski savez hokeja na travi je pokrenuo ovo natjecanje kao turnir za muške 1978., a od 1987. se uvelo i natjecanje za žene.

Natjecanje je postalo godišnjim nakon 1980.. Australija, Nizozemska i Njemačka (uključujući i SR Njemačku prije ujedinjenja) su ukupno osvojile trofej rekordnih osam puta (stanje u studenome 2007.). Pakistan je bio jedinim pobjednikom iz Azije.

Šest sastava stječe pravo sudjelovanja na ovom prvenstvu, nakon što prođu izlučna natjecanja. Iznimke su bila prvo prvenstvo, kad je sudjelovalo pet, drugo natjecanje, na kojem je sudjelovalo sedam i prvenstvo 1987., kad je sudjelovalo osam sastava.

U godinama nakon Olimpijskih igara ili Svjetskog kupa, u tih šest sudionika ulaze domaćin, branitelj naslova, svjetski prvak te sastavi koji su zauzeli niža mjesta na ljestvici, bilo na zadnjem Svjetskom kupu ili Olimpijskim igrama.

Sastav koji svoje sudjelovanje završi na posljednjem mjestu ispada iz prvenstva za iduće izdanje, i njegovo mjesto zauzima pobjednik Champions Challengea, natjecanja uvedenog 2001., koje po snazi i kakvoći odgovara nižem razredu Trofeja prvaka.

Trofej prvakinja 2007. se održao od 13. siječnja do 21. siječnja 2007. u Quilmesu u Argentini.

Trofej prvaka 2007. se održao od 1. do 9. prosinca 2007. u Lahoreu u Pakistanu. U kombinaciji je prebacivanje natjecanja u Maleziju.

Zapadna Njemačka

Zapadna Njemačka (njem. Westdeutschland) je najčešći naziv za Saveznu Republiku Njemačku (njem. Bundesrepublik Deutschland) od njezinog osnivanja 1949. pa do ponovnoga ujedinjenja 1990. godine kada je Istočna Njemačka postala dio Zapadne. Od 1990., pa do danas, Savezna Republika Njemačka je poznata pod običnijim i kraćim nazivom Njemačka.

Na početku Hladnog rata, nakon njemačkog poraza u Drugom svjetskom ratu, Njemačka je podijeljena na dvije države i dva posebna teritorija (Saar i Berlin). Savezna Republika je preuzela ekskluzivni mandat nad cijelom Njemačkom, te je sebe smatrala demokratski organiziranim carstvom, a podloga za to bio je izgovor da istočnonjemačka vlada nije demokratski izabrana, pa prema tome nije ni legitimna. Nakon glasovanja naroda i Saarska oblast se 1957. pridružila Zapadnoj Njemačkoj. Zapadni Berlin, koji pravno nije bio dio Zapadne Njemačke, imao je uske veze i suradnju s njom, a imao je i svog predstavnika u zapadnonjemačkom parlamentu. Odnos između dvaju njemačkih država poboljšao se tijekom perioda Ostpolitika (koju je uveo Willy Brandt). Tijekom tog perioda Zapadna i Istočna Njemačka su se međusobno priznale, no Zapadna Njemačka je Istočnu Njemačku priznala kao de facto vladu unutar jedinstvene Njemačke, dok je Istočna Njemačka Zapadnu priznala i de facto i de iure.

Nakon pada komunizma u Istočnoj i Srednjoj Europi (1989. - 1990.) i nakon rušenja Berlinskog zida, pojavila se velika želja za ponovnim ujedinjenjem Njemačke. Glasovanjem, građani Istočne Njemačke su odlučili da žele da se DDR ukine i pridruži Zapadnoj Njemačkoj. To se i dogodilo. Istočna Njemačka, kao i Berlin (koji je tada prestao biti poseban teritorij) pridružili su se Zapadnoj Njemačkoj 3. listopada 1990. godine. Ovim spajanjem, stvorena je jedinstvena država Njemačka, a dominantna država nakon reunifikacije bila je Zapadna Njemačka, kako kulturno tako i politički. S konstitucionalne perspektive, Njemačka se gleda kao nastavak, prije nego nasljednica, Zapadne Njemačke.

Temelji za njemačku ekonomsku moć (koju drži danas) postavljeni su tijekom 1950-ih događajem znanim kao Wirtschaftswunder (gospodarsko čudo), kada se Zapadna Njemačka jako brzo oporavila od destruktivnih posljedica Drugog svjetskog rata i uzdigla se do razine 3. svjetske ekonomske sile. Prvi kancelar Konrad Adenauer, koji je tu poziciju držao do 1963., za novi glavni grad je postavio svoj rodni grad Bonn (zbog toga je ova država nekad nazivana i Bonnska Republika), a zapečatio je i čvrst savez sa Zapadom. Adenauer nije Njemačkoj samo osigurao članstvo u NATO-u, nego je i bio jedan od osoba koje su postavile temelje za osnivanje Europske Unije. Njemačkoj je uspio osigurati i mjesto u savezu G8, što je bio još jedan primjer njemačke moći.

Pojam zapadna Njemačka na hrvatskom jeziku (osim imena ove države) može značiti i geografsku regiju unutar Njemačke.

Države u Europi
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
G8
Članice skupine G8
NATO
Zastava NATO-a

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.