Nelson Mandela

Nelson Rolihlahla Mandela (18. srpnja 1918.5. prosinca 2013.), bio je južnoafrički političar i predsjednik.

Kao sin Xhosa poglavice i student godine 1942. priključio se Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), organizaciji koja se borila za prava većinskog crnog stanovništva u Južnoj Africi. Kasnije postaje jedan od glavnih organizatora u početku nenasilne borbe protiv apartheida. Nakon što te mjere nisu polučile rezultate, Mandela postaje uvjeren kako jedino oružana borba može srušiti apartheid. Organizirao je vojno krilo ANC-a i započeo kampanju sabotaža, ali prije nego što se ona intenzivirala Mandela i njegovi drugovi su uhićeni, a poslije osuđeni na doživotni zatvor.

Iako je u zatvoru bio izoliran i marginaliziran, njegova dugogodišnja robija postala je simbol borbe protiv apartheida, a vlada Južne Afrike bila je pod pritiskom da ga pusti na slobodu. Godine 1990. Mandela je oslobođen i s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom započeo je pregovore s ciljem mirnog okončanja apartheida i prijenosa vlasti na crnačku većinu. Za te su napore Mandela i De Klerk godine 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir.

Godine 1994. ANC pobjeđuje na izborima i Mandela postaje prvi crni predsjednik Južne Afrike, koju dužnost je obnašao do 1999. godine. Iako je njegov mandat bio obilježen dramatičnim porastom stope kriminala i epidemijom HIV-a, mnogi hvale njegovu politiku nacionalnog pomirenja i vjernost demokratskim institucijama.

Nakon odlaska s vlasti posvetio se humanitarnom radu i postao jedna od najpopularnijih i najprepoznatljivijih ikona suvremenog svijeta. Mnogi ga drže jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u današnjem svijetu.

Nelson Mandela
Nelson Mandela

Nelson Mandela u Johannesburgu, 13. svibnja 2008. godine

1. predsjednik JAR
trajanje službe
10. svibnja 1994. – 14. lipnja 1999.
Zamjenik Thabo Mbeki

F. W. de Klerk

Prethodnik F. W. de Klerk
Nasljednik Thabo Mbeki
Rođenje 18. srpnja 1918.
Smrt 5. prosinca 2013.
Politička stranka Afrički nacionalni kongres
Zanimanje odvjetnik
društveni aktivist
političar

Rođenje

Dana 18. srpnja 1918. godine u jednom selu u blizini Umtate, Transkei na svijet je došao Nelson Rolihlahla Mandela. Rođen je u kraljevskoj porodici, koja je pripadal plemenu Tembu. Njegov otac, Henry Mandela, kao podpoglavar bio je član Transkei vijeća i predsjednik Skupštine vijeća glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov ujak, koji ga je zapravo odredio za nasljednika. Ipak, on je bio zadivljen sudskim procesima plemena i u njemu se javila želja da postane odvjetnik. Priče starih pripadnika plemena o ratovima u kojima su branili svoju domovinu, potakle su ga da sanja o tome kako će i on dati doprinos u borbi za slobodu svoga naroda.

Išao je u Clarkebury Training College, a kasnije je maturu pripremao na metodski usmjerenoj Višoj školi Healdtown. Kratko nakon toga Mandela je dospio do Fort Hare College u Aliceu u istočnoj Kap provinciji, gdje se pokazao kao vođa studenata, jer je organizirao bojkot predavanja. Godine 1940. otišao je u Johannesburg, gdje je završio koledž kao izvanredni student, te počeo sa studijem pravnih znanosti. Godine 1944. godine priključio se ANC-u.

ANC

Liga mladih ANC-a pod vodstvom Antona Lembedea skupljala je kritike zbog oblika i političkih sadržaja nacionalnog pokreta. Pored Nelsona Mandele ostali članovi Lige bili su, između ostalog, William Nkomo, Walter Sisulu, Oliver Tambo i Ashby Mda. Liga mladih postavila je sebi zadatak, da ANC učini masovnim pokretom, koji bi trebao zastupati radnike, seljake i zaposlene.

Mandela je svoje drugove zadivio discipliniranim radom i predanim naporima, te je 1947. godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Predanim radom, kampanjama u samoj osnovi, te izrekom "Inyaniso" (Istina) liga mladih mogla se nadmetati i za vodeću razinu samog ANC-a.

Potaknuta pobjedom nacionalne partije 1948. godine, do koje je došlo zbog apartheida u samoj osnovici društva, Liga mladih inspirirala je akcijsko djelovanje koje je bojkot, štrajk, građanska neposlušnost i nesuradnju označila svojim oružjem, što je prihvaćeno kao službeni program ANC-a.

Politički program

Ovaj program akcije razradili su David Bopape, Ashby Mda, Nelson Mandela, James Njongwe, Walter Sisulu i Oliver Tambo. Zbog implementiranja istog stare snage u vodstvu bile su zamijenjene mladima, te je Walter Sisulu preuzeo funkciju generalnog sekretara. Konzervativni dr. A.B. Xuma izgubio je svoju predsjedničku poziciju u korist dr. J.S. Moroka, koji je važio kao izrazito militantan.

Program Lige mladih ciljao je, prije svega, na potpuno održanje državljanstva, te na recipročnu parlamentarnu zastupljenost svih građana Južne Afrike. Pri tom se poseban naglasak davao podjeli zemlje, pravo na sindikate, kao i na obrazovanje i kulturu. Obvezno osnovno obrazovanje trebalo je biti uvedeno za svu djecu, kao i masovno usavršavanje odraslih.

Krajem 1951. godine ANC usvaja plan akcija za kampanju nepoštovanja zakona apartheida. Službeni početak određen je za 26. lipnja 1952. godine. Dana 6. travnja 1952. godine ANC je pozvao na masovni prosvjed zbog proslave 300-godišnjice dolaska prvih europskih doseljenika u Kap. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizirao ove prosvjede. Zbog svog rada tijekom ove kampanje izveden je pred sud, osuđen na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Osim toga dobio je i zabranu sudjelovanja na bilo kakvoj javnoj manifestaciji u trajanju od šest mjeseci nakon izdržavanja kazne, i njegova dozvola boravka ograničena je samo na Johannesburg.

Karijera

Upravo u ovo vrjeme završavao je studije, te je dobio zvanje odvjetnika. Zajedno s prijateljem Oliverom Tamboom otvorio je odvjetnički ured u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga tijekom kampanje Defiance imenovan je za predsjednika Lige mladih i ANC-a u pokrajini Transvaal, a krajem 1952. godine za zamjenika predsednika ANC-a.

O svojim iskustvima u odvjetničkom uredu Oliver Tambo je travnja 1993. godine, kratko prije svoje smrti, napisao:

„ "To reach our desks each morning Nelson and I ran the gauntlet of patient queues of people overflowing from the chairs in the waiting room into the corridors (...). To be landless (in South Africa) can be a crime, and weekly we interviewed the delegations of peasants who came to tell us how many generations their families had worked a little piece of land from which they were now being ejected (...). To live in the wrong area can be a crime (...). Our buff office files carried thousands of these stories and if, when we started our law partnership, we had not been rebels against apartheid, our experiences in our offices would have remedied the deficiency. We had risen to professional status in our community, but every case in court, every visit to the prisons to interview clients, reminded us of the humiliation and suffering burning into our people."

Optužbe

Vlada je pokušala oduzeti Mandeli odvjetničku dozvolu na temelju optužbi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlučio da je on časno služio svojim crnim sugrađanima, te da nije učinio ništa zbog čega bi mu se oduzela odvjetnička licenca.

Mandela je svoj politički rad u to vrijeme koncentrirao na razradu plana koji je trebao organizatorski učvrstiti ANC zbog zaoštravanja uvjeta borbe. Plan je po njemu dobio ime "M-plan". 1950-ih godina on je igrao veliku ulogu u borbi protiv Bantu odgoja i u popularizaciji Freedom Charter. U drugoj polovini 1950-ih okrenuo se borbi protiv iskorištavanja rada, Zakona o putovnicama i segregacije "otvorenih" sveučilišta. Već rano otkrio je da Bantustan politika zapravo predstavlja privredni apsurd. Njemu je bilo sasvim jasno da će vrlo brzo doći vrijeme masovnih ograničenja, političkih progona i policijskog terora.

Uhićenja

1950-ih godina Mandela je bio žrtvom različitih oblika pritiska. Bio je uhićen i zatvaran. Nakon Sharpevilleskog masakra 1960. godine ANC je zabranjen, a Mandela je zatvoren pod optužbom da je počinio veleizdaju. Mandela i još 150 drugih sudionika demonstracija su bili okrivljeni da su u ime međunarodnog komunizma planirali puč i svrgavanje vlasti južnoafričke države, za što se predviđala smrtna kazna. Sudski proces zbog veleizdaje završen je 1961. godine, kada je Južna Afrika bila na putu da postane republika i svi optuženi pušteni su uz kauciju.

Ilegalni rad

Pošto je ANC sada bio ilegalna organizacija, moralo se raditi u tajnosti. U ožujku 1961. godine 1400 zastupnika sastali su se na All-In African Conference pod vodstvom ANC-a. U žarkom govoru Mandela je pozvao režim apartheida da sazove skupštinu koja će predstavljati sve građane Južne Afrike, te da razradi ustav koji će počivati na demokratskim principima. Ukoliko ne dođe do ispunjenja ovog zahtijeva, upozorio je, većina stanovništva (dakle, crnci) će svečanost proglašenja republike dočekati masovnim štrajkom.

Mandela se odmah nakon toga dao na posao da u tajnosti organizira borbu. Iako je uspeo mobilizirati manje ljudi nego što je očekivao, ipak je naišao na značajnu podršku širom zemlje. Vlada je odgovorila najvećom vojnom mobilizacijom od rata na ovamo, a Republika Južna Afrika rođena je u atmosferi straha i strepnje.

Mandela je morao živjeti odvojeno od svoje obitelji, te je stalno mijenjao mjesto boravka da ga vladini špijuni i svugdje prisutni informatiki ne bi otkrili. Nekad je bio odjeven kao radnik, nekad kao vozač. U to vrijeme s ostalim vodstvom ANC-a osnovao je drugi militarni ogranak ANC-a Umkhonto we Sizwe, koji se pripremao za nasilni obračun s režimom. U procesu koji se odigrao nešto kasnije Mandela objašnjava:

„"At the beginning of June 1961, after long and anxious assessment of the South African situation, I and some colleagues came to the conclusion that as violence in this country was inevitable, it would be wrong and unrealistic for African leaders to continue preaching peace and non-violence at a time when the government met our peaceful demands with force.

Umkhonto we Sizwe

Godine 1961. formiran je Umkhonto we Sizwe, a Mandela postaje glavni zapovjednik. Godine 1962. Mandela je usprkos zabrani napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. U Etiopiji on se obratio Pan African Freedom Movement of East and Central Africa, a u drugim zemljama su ga također srdačno prihvatili. Tijekom ovog putovanja, već sluteći, da će doći do oružanih razračunavanja, on je organizirao gerilsku obuku za članove Umkhonto we Sizwe.

Sudski proces

Kratko nakon povratka u Južnu Afriku Mandela je uhićen. Optužba je glasila: "Poziv na ilegalni štrajk i izlazak iz Južne Afrike bez važeće putovnice."

Njegovo najveće nastojanje tijekom procesa bilo je da dokaže da se tu u stvari sudi afričkom narodu. Od samog početka Mandela je osporavao legitimitet suda da donese presudu u njegovom slučaju; nije se osjećao niti pravno, niti moralno obaveznim da poštuje zakone parlamenta, u kojima on nije bio zastupljen. Tijekom jednog političkog procesa došlo je do sukobljavanja različitih interesa skupina stanovništva, te samim tim sudovi nisu mogli biti nepristrasni. U uvodu je Mandela rekao:

Na kraju ovog sudskog procesa Mandela je osuđen na pet godina zatvora. Dok je odsluživao ovu kaznu, pozvan je pred sud i u toku procesa Rivonia optužen je za sabotažu. Njegove izjave tijekom procesa ušle su u povijest otpora protiv apartheida i bile su inspiracija za sve one koji su se protiv njega borili. Njegove zaključne riječi bile su:

Mandela je osuđen na doživotnu kaznu i prvi dio svoje kazne odslužio je u zloglasnom zatvoru Robben Island, koji se nalazio sedam kilometara od obale Kaapstada i imao najviše mjere sigurnosti. U travnju 1984. godine prebačen je u zatvor Pollsmoor u samom Kapstadtu, a prosinca 1988. godine u zatvor Victor Verster u blizini Paarla, odakle je konačno i pušten na slobodu. Još u zatvoru on je odbijao pomilovanje i ukidanje izrečene kazne. Kao protuuslugua od njega se tražilo da prizna Bantu politiku, time što bi priznao Transkei, te se zahtjevalo obećanje da bi se on tamo i preselio. Kod druge ponude, opet se od njega zahtijevalo da kao protuuslugu objavi odricanje od oružja. Njegov odgovor bio je, da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu pregovarati.

Oslobađanje 1990.

Dana 11. veljače 1990. godine je oslobođen, i odmah je počeo s radom da bi postigao ciljeve koje je sebi zacrtao pre četiri destljeća. Godine 1991. na prvoj Godišnjoj konferenciji ANC-a, nakon što je on to 1990. godine odobrio, Mandela je imenovan za predsjednika.

Nelson Mandela se nikada nije dvoumio po pitanju demokracije i jednakosti. Usprkos provokacijama, on nikada na rasizam nije odgovorio rasizmom. Njegov život je inspiracija za sve one u Južnoj Africi i u cijelom svijetu, za sve one koji žive potlačeni ili kao građani drugog reda, za sve one koji žele to da pobjede.

Godine 1993. Nelson Mandela je dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1994. godine nakon prvih općih izbora u Južnoj Africi postao je predsjednikom Južne Afrike. Godine 1999. godine povlači se iz političkog života.

Smrt

Nelson Mandela umro je 5. prosinca 2013. u 95. godini života okružen obitelji i prijateljima.[1]

Izvori

  1. Umro Nelson Mandela − ikona pomirbe i borbe protiv diskriminacije

Vanjske poveznice

11. veljače

11. veljače (11.2.) 42. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 323 dana (324 u prijestupnoj godini).

18. srpnja

18. srpnja (18.7.) 199. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (200. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 166 dana.

27. lipnja u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 27. lipnja u Domovinskom ratu.

1991.

- JNA napala Sloveniju.

- Slovenija opozvala svoje predstavnike u saveznim organima, a Janez Drnovšek povukao se s funkcije člana Predsjedništva SFRJ.

- Republika Hrvatska zatražila od JNA da se povuče u vojarne i da više ne sprječava organe rada i sigurnosti u slamanju oružane pobune i terorizma u Hrvatskoj, jer, u protivnom, organi MUP-a i Zbora narodne garde suprotstavit će se jedinicama Armije.

- Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman imenovao general-pukovnika Martina Špegelja za zapovjednika Zbora narodne garde.

- U Osijeku tenkovi JNA gazili automobile po ulicama, a oficiri pucali na građane.

- Savezno izvršno vijeće predložilo moratorij od četiri mjeseca na primjenu svih odluka koje se odnose na odcjepljenje i razdruživanje.

- Velik zaokret američke politike: Bijela kuća podržava nacionalne težnje Hrvatske i Slovenije za autonomijom i suverenitetom, no do nove zajednice mora doći mirnim putem.

1992.

- Unatoč prisutnosti UNPROFOR-a u sektoru JUG, okupator nastavlja sa zlodjelima i progonom preostalog hrvatskog pučanstva.

- Otkrivene masovne grobnice žrtava srpskih zločina u okolici Mostara.

- Na vinkovačkom području dosad poginulo oko 400 vojnika i civila, ali ta brojka nije konačna, jer 1.123 osobe vode se kod Crvenog križa kao nestale.

- U svom izvještaju glavni tajnik UN Boutros Ghali prvi put javno naglasio da je srpska strana glavni krivac za rat i ultimativno zatražio od srpskih snaga da najkasnije do danas prekinu napade na Sarajevo i povuku topništvo koje ugrožava zračnu luku.

- Ne mali zahtjevi Ghalija prema Hrvatskoj kad su u pitanju "ružičaste zone".

- Šefovi država i vlada EZ u Lisabonu objavili dosad najoštrije upozorenje Beogradu.

1993.

- U posljednjih nekoliko dana na širem sinjskom području neprijatelj iz svojih uporišta u Baljicama, Otišiću i Laktacu sve češće napada položaje hrvatskih branitelja a u dva navrata ispalio po šest raketa iz "ognja".

- Profesorica pravnog fakulteta Sveučilišta u Michiganu dr. Catharine A. Mackinon tužila Radovana Karadžića Gradskom sudu u New Yorku.

- U muslimanskoj agresiji do sada prognano 40 tisuća Hrvata iz srednje Bosne.

1994.

- Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio ministra vanjskih poslova Republike Italije Antonija Martija i tom prilikom izrazio nadu da e srpska okupacija područja Republike Hrvatske riješiti na miran način.

- Logorašica zloglasnog logora Omarska kod Prijedora Jadranka Cigelj, dobitnica francuske nagrade "Ludovic Trarieux", koje je prvi nosilac 1985. bio Nelson Mandela, Haaškom sudu podnijela tužbu protiv Predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i predsjednika tzv. republike srpske Radovana Karadžića.

- Radovan Karadžić, u Beogradu, rekao novinarima da, ako se u BiH želi postići mir, svjetske sile to moraju platiti tako da za teritorijalne ustupke Srbima plate 7 milijardi dolara.

1995.

- UN ne može potvrditi ni opovrgnuti nazočnost jugovojske na okupiranih hrvatskim područjima, zbog ograničenog kretanja koje mu nameću pobunjeni hrvatski Srbi, izjavio glasnogovornik UN-a u Zagrebu Christopher Gunness.

- Još jedna podvala Beograda Francuskoj? - najavljeno otvaranje "ureda republike srpske krajine" u Parizu.

- Na summitu EU-a u Cannesu predstavljena "nova" mirovna inicijativa za prostor bivše Jugoslavije, no politički komentatori smatraju da u njoj nema ništa novoga.

1996.

- Nakon pet godina, iz Vinkovaca krenuo prvi vlak prema podunavskom istoku - do Tovarnika.

- Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske objavilo službeni popis imena osoba na koje se ne odnosi Zakon o oprostu. U Županijskom sudu u Osijeku i Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku vodi se postupak protiv 811 osoba. Popis osoba za koje nema oprosta nije konačan.

- SAD objavile da je vlada BiH odlučila ispuniti zahtjev iz Daytonskog mirovnog sporazuma i prekinuti vojnu i obavještajnu suradnju s Iranom, te poslati kući iranske gerilce.

- U Haagu počelo javno preslušavanje u slučajevima Karadžić i Mladić. Optužnice obojicu terete za najteže ratne zločine, uključujući genocid i zločine protiv čovječnosti.

2 Tone Records

2 Tone Records je bila engleska diskografska kuća koja je uglavnom izdavala glazbu pod utjecajem ska i reggaea, a uz to je ta glazba imala punk i pop oberton.

Osnovao ju je Jerry Dammers iz The Specialsa uz potporu Chrysalis Recordsa.

5. kolovoza

5. kolovoza (5.8.) 217. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (218. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 148 dana.

5. prosinca

5. prosinca (5. 12.) 339. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (340. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 26 dana.

Clarence Seedorf

Clarence Clyde Seedorf (Paramaribo, 1. travnja 1976.) je bivši nizozemski profesionalni nogometaš. Seedorf je prvi igrač koji je Ligu Prvaka osvojio sa tri različita kluba, Ajax (1995.), Real Madrid (1998.) i Milan (2003. i 2007.). Poznat je po "ubojitom" šutu i odličnim pasovima.

Henri Dunant

Jean Henry Dunant (Ženeva, 8. svibnja 1828. - Heiden, 30. listopada 1910.), švicarski filantrop, osnivač Crvenog križa

Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo ga je da 1864. predloži konvenciju koja je usvojena i prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Godine 1901. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Johannesburg

Johannesburg je najveći i najnaseljeniji grad u Južnoafričkoj Republici i središte najbogatije južnoafričke provincije, provincije Gauteng. Grad ima 3,225,812 stanovnika (2001) i zauzima površinu od 1,644 km².

Kaapstad

Kaapstad (eng. Cape Town; /ˈkɑːpstɑt/; Xhosa: iKapa), treći je najveći grad u Južnoafričkoj Republici, dio metropolitanskog područja Grada Cape Towna. Glavni je grad provincije Western Cape i zakonodavni glavni grad države (sjedište južnoafričkog parlamenta).

Kvekeri

Kvekeri (poznati i kao Društvo prijatelja) su kršćanski vjerski pokret bez svećenstva i obreda. Pojavio se u Engleskoj sredinom 17. stoljeća i brzo proširio po današnjem SAD-u iz kolonije Pennsylvanije, koju je osnovao kveker William Penn, dobivši 1681. kraljevskom poveljom zemljište. Danas u svijetu ima oko 600.000 kvekera.

Godine 1947. dobili su Nobelovu nagradu za mir.

Osnivač je George Fox. Ubrajaju se u povijesne crkve mira.

Obično se dijele na programiranu i neprogramiranu zajednicu. Zvali su se svakako, najčešće Vjersko društvo prijatelja, a naziv kveker prvi put se spominje 1650. kad propovjednika Georgea Foxa privode na sud zbog blasfemije.

Vjersko društvo prijatelja je ustaljeni naziv iz 18. stoljeća.

Oni iz Velike Britanije su ostali ujedinjeni, dok su se drugdje podijelili.

1827. nastaje prvi raskol, a drugi dolazi 1842. godine.

Ne priznaju sakramente ni pastora. Na njihovim sastancima se ne govori.

Zbog doktrinarnih sumnji bilo je sukoba, ali poštuju Krista i Bibliju.

Ne vjeruju u teologe.

Usmjereni su na časni i kršćanski način života.

Ne smatraju se pripadnicima niti jednog od tri glavna ogranka kršćanstva, nego predstavljaju novi pogled na kršćanstvo.

Ne nose oružje i česti su "prigovarači savjesti". Vjenčanje se obavlja u krugu svjedoka.

Nedovršeni članak Kvekeri koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Lech Wałęsa

Lech Wałęsa (Popowo, 29. rujna 1943.), poljski političar i državnik.

Od 1980. do 1990. bio je predsjednik sindikata Solidarność. Prvi je predsjednik demokratske Poljske (1990. - 1995.).

Godine 1983. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Poziv Wałęse je bio električar.

Linus Pauling

Linus Carl Pauling (Portland, 28. veljače 1901. - Big Sur, 19. kolovoza 1994.), američki kemičar, fizičar, borac za mir i nobelovac, počasni član HAZU

Dvostruki je dobitnik Nobelove nagrade:

1954. - Nobelova nagrada za kemiju

1962. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nelson Mandela Bay Stadion

Nelson Mandela Bay je stadion u Port Elizabethu, gradu u Južnoafričkoj Republici. Otvoren je 7. lipnja 2009. Kapaciteta je 48 000 sjedećih mjesta. Zapravo je izgrađen za potrebe Svjetskoga nogometnoga prvenstva koje se 2010. igra u Južnoafričkoj Republici.

Nedovršeni članak Nelson Mandela Bay Stadion koji govori o građevini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Otok Robben

Otok Robben (afrikaans: Robbeneiland, što znači "Otok tuljana") je otok u zaljevu Tafelbaai ispred Južnoafričkog grada Kaapstada (6,9 km od njegovog obalnog predgrađa Bloubergstrand), pokrajina Western Cape.

On je ovalnog oblika promjera 3,3 km od sjevera prema jugu i 1,9 km širine, te ima površinu od od 5,07 km². Otok je ravan i zbog djelovanja erozije uzdiže se tek nekoliko metara iznad mora. Sastoji se od prekambrijskih metamorfnih stijena koje pripadaju skupini Malmesbury.

Ipak, otok je najpoznatiji po svojoj upotrebi, jer je od sredine 17. naizmjence korišten kao zatvor, bolnica za neprihvaćene i kolonija gubavaca (1845.-1931.), i vojna baza (1936.-59.). Od 17. stoljeća nadalje su sačuvani ostaci kamenoloma, grobnica Hadije Kramata (prvog imama Kaapstadta koji je tu zatočen 1740-ih) iz 1755. godine i selo iz 19. stoljeća s upravnim zgradama, kapelom i župom, malenim svjetionikom i crkvom za gubavce koja je jedini ostatak kolonije gubavaca. Stare vojne građevine oko luke su nastale za Drugog svjetskog rata, dok su zgrade strogog zatvora nastale za vrijeme aparthejda 1960-ih. Ove zgrade koje su služile kao zatvor maksimalne sigurnosti za političke zatvorenike u vrijeme aparthejda, kao što su bivši predsjednik Južnoafričke Republike i dobitnik nobelove nagrade za mir, Nelson Mandela, ali i brojni drugi kao što je bivši predsjednik, Kgalema Motlanthe, te sadašnji predsjednik, Jacob Zuma.

Simbolična vrijednost otoka se očituje u njegovoj tmurnoj prošlosti kada je služio kao bolnica za nesretnike koje je društvo odbacilo kao nepoželjne, ali i kao zatvor za političke zatvorenike aparthejda. To se okončalo u 1990-ima kada je Južnoafrički narod odbacio nehumanu politiku aparthejda i oslobodio dugogodišnje zatvorenike otoka Robben. Od 1996. godine se razvio u muzej. God. 1999., otok Robben je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi jer "mjesto gdje je trijumfirala demokracija i sloboda usprkos rasizmu i opresiji".

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južnoafrička Republika 2010.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010. je bilo 19. izdanje svjetskog nogometnog prvenstva koje se održalo od 11. lipnja do 11. srpnja 2010. u Južnoafričkoj Republici. Ovo je bilo prvo svjetsko prvenstvo održano u nekoj afričkoj zemlji te je time Australija jedini kontinent koji još nije bio domaćinom svjetskoga prvenstva.

Na kvalifikacijama za prvenstvo sudjelovalo je 126 zemalja iz 5 kontinentalnih federacija, dok su u samoj završici sudjelovale 32 zemlje. Format natjecanja ostao je nepromijenjen - faza po skupinama i faza izbacivanja. Odigrane su ukupno 64 utakmice na 10 stadiona smještenih u 9 gradova.

Svjetskim je prvakom po prvi put u povijesti postala Španjolska, finalnom pobjedom 1:0 nad Nizozemskom nakon produžetaka.

Viva World Cup

VIVA Svjetsko prvenstvo (VIVA World Cup) je međunarodni nogometni turnir kojeg vodi NF board, koji nije povezan sa FIFA-om. Turnir bi se trebao odražavati svake druge godine.

Šimon Peres

Šimon Peres (heb.: שִׁמְעוֹן פֶּרֶס ), (Wiszniew, Poljska, sada Višneva, Bjelorusija, 16. kolovoza 1923. - Tel Aviv, Izrael, 28. rujna 2016.), izraelski političar, bivši predsjednik vlade pa predsjednik države Izraela.

Glavni tajnici Pokreta nesvrstanih
Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.