Nabucco

Nabucco je opera talijanskog skladatelja Giuseppea Verdija u četiri čina.

Libreto je napisao Temistocle Solera prema drami Nabucodonosor Augustea Ancie-Bourgeoisa i Francisa Cornua kao i prema baletu Nabucodonosor Antonija Cortesija. Praizvedba je bila 9. ožujka 1842. u milanskoj Scali.

Nabucco
Prizor iz opere Nabucco

Likovi

  • Nabuko, babilonski kralj - bariton
  • Ismael, rođak jeruzalemskog kralja Sedekije - tenor
  • Zaharija, židovski prvosvećenik - bas
  • Abigaela, kćer Nabuka i robinje - sopran
  • Fenena, Nabukova kćer - sopran/mezzosopran
  • Abdalo, Nabukov vojskovođa - tenor
  • Vrhovni svećenik boga Baala - bas
  • Ana, Zaharijina sestra - sopran

Ostali: babilonska i židovska vojska, Židovi, leviti, djevice, babilonski dvorjani, straža i vojska na babilonskom dvoru, magi (babilonski svećenici), narod (zbor)

Radnja se odvija u Jeruzalemu i Babilonu 586. – 587. g. pr. Kr.

Sadržaj

1. čin: "Jeruzalem"

Mjesto radnje: Salomonov Hram. Židovi se mole Bogu, da ih zaštiti od nadiruće babilonske vojske. Prvosvećenik Zaharija dovodi taoca, Fenenu, kćer babilonskog kralja Nabuka. Očajnom narodu vraća vjeru u Boga, govoreći im da niko nije izgubio tko je u boj išao sa vjerom u Njega. Zaharija povjerava Fenenu Ismaelu i svi odlaze braniti Hram i Jeruzalem. Fenena i Ismael ostaju sami. Jednom je Fenena oslobodila Ismaela iz zarobljeništva u Babilonu i krenula za njim u Jeruzalem. On joj se želi odužiti i osloboditi je, ali u tom trenutku u Hram ulazi Abigaela sa svojom pratnjom, svi preobučeni u Židove. Ona je također zaljubljena u Ismaela i nudi mu da spase njegov narod ako se oženi sa njom. On to odbija, zbog čega mu se ona želi osvetiti. U Hram bježe ostaci židovske vojske i narod pred Nabukom koji trijumfalno jaši u hram. Zaharija prijeti da će ubiti Fenenu, ali ga Ismael u tome spruječi. Nabuko zarobljava Židove koji proklinju Ismaela i odvodi ih u ropstvo, a Hram i Jeruzalem gore u plamenu.

2. čin: "Nevjernik"

  • Scena I.

Mjesto radnje:Odaje u babilonskoj palači. Nabuko je postavio Fenenu za regenta, dok on ratuje. Abigaela je našla dokument koji dokazuje da iako je prvorođena kćerka Nabuka, neće naslijediti prijestolje, već Fenena, pošto joj je majka robinja. Slomljena je tom činjenicom. Ulaze svećenik i magi i priopćavaju joj da Fenena planira osloboditi židovski narod. Svećenik joj predlaže da preotme prijestolje i spreči Fenenu. Već su proširili glasine da je Nabuko pao u borbi, narod zove Abigaelu da vlada. Ona vidi priliku vratiti sjaj Babilonu i Asiriji i kreće sa svećenikom i magima svrgnuti Fenenu.

  • Scena II.

Mjesto radnje:Dvorana u palači. Fenena je došla kod Zaharije, da je preobrati na židovsku vjeru. Zakarija se moli Bogu da uskoro dođe vrijeme kada će Hram biti obnovljen i bezbožnički idoli uništeni. Leviti se okupljaju na molitvu kada dolazi Ismael. Oni ga proklinju, a on ih moli za milost. Uto ulazi Ana i zaustavlja ih jer je Fenena sada Židovka. Abigaela dolazi i traži krunu od Fenene. Ona odbija, ali se u tom trenutku vraća Nabuko iz borbe. Uzima krunu i osuđuje svoju kćer što je izdala svoj narod te prevrtljive mage. U svom ludom ponosu, sebe proglašava za Boga, nakon čega udari ga munja s neba. On gubi razum, a Abigaela koristi priliku prigrabiti krunu i prijestolje.

3. čin: "Proročanstvo"

  • Scena I.

Mjesto radnje:Viseći vrtovi. Oko Abigaele okupljeno je plemstvo i svi joj odaju počast. Vrhovni svećenik donosi joj ukaz kojim se Židovi i Fenena osuđuju na smrt. Nabuko, pomućena uma, dolazi i zatječe Abigaelu na prijestolju. Ona ga uvjerava, da je to u interesu carstva i navodi ga da potpiše ukaz. On to i učini. Nabuko tada shvata da je osudio i svoju kćer Fenenu i preklinje Abigaelu da je spase. Prijeti da će otkriti njeno porijeklo, ali Abigaela uništava dokument i sada je jedini dokaz riječ jednog poludjelog starca.

  • Scena II.

Mjesto radnje:Na obalama Eufrata. Židovski narod zna da mu se sprema smrt i oplakuju izgubljenu zemlju koju nikada više neće vidjeti. Zbor židovskih robova pjeva pjesmu: "Pođi, misli, na krilima zlatnim poleti u domaju mi milu…". Dolazi Zaharija i proriče, da će se Judejski Lav ponovo uzdići, a da od Babilona neće ostati kamen na kamenu i da će Bog spasiti Židove.

4. čin: "Svrgnuti idol"

  • Scena I.

Mjesto radnje:Nabukove odaje u palači. Nabuko je zarobljen u vlastitim odajama i s prozora vidi kako Židove i Fenenu vode na gubilište. U očajanju baca se na koljena i moli židovskog Boga da mu pomogne, a za uzvrat će osloboditi Židove i ponovo podići Hram u Jeruzalemu. Razum mu se vraća i kreće prema vratima. Upada Abdalo s vjernim vojnicima i s Nabukom kreću spasiti Židove.

  • Scena II.

Židovi se nalaze pred kipom boga Baala kako bi ih ritualno žrtvovali. Fenena se moli Bogu, da se sve brzo završi. Ulazi Nabuko s vojskom i oslobađa ih. Kip Baala pada u prah. Svi u tome vide Božju volju. Dolazi Abigaela koja se otrovala i vidjevši moć židovskog Boga, moli oca i sestru za oprost, a Boga da joj se smiluje. Ona umire, a Zaharija u ime Židova proglašava Nabuka kraljem.

Boris Bućan

Boris Bućan (Zagreb, 1947.), hrvatski likovni umjetnik, slikar i grafički dizajner.

Ferdinand Radovan

Ferdinand Radovan (Rijeka, 26. siječnja 1938. - Ljubljana, 1. veljače 2009.), hrvatski operni pjevač.

Debitirao je 1964. u Beogradu kao Germont u Traviati. Od 1965. do 1967. bio je član Ljubljanske opere, odakle je otišao u Graz, gdje se oblikovao u cjelovitu glazbeno-scensku osobnost.

Svojim tamno obojenim i posebno izražajnim glasom, sposobnim izraziti čitav spektar boja i nijansi, urođenom muzikalnošću, naglašenim smislom za pjevačku i scensku interpretaciju i velikim osjećajem za belkantističku frazu izgradio se u rasna verdijanskog baritona. Hrvatski je pjevač s najviše otpjevanih Verdijevih uloga — 12. Njegov Simon Boccanegra na Splitskom ljetu, Renato, Luna, Posa u Don Carlosu, Don Carlos u Moći sudbine, Jago, Amonasro, Rigoletto, Germont, Nabucco, Falstaff i Macbeth velika su postignuća. Bio je jednako uspješan kao tumač dramskih likova Scarpije, Gerarda u Andréu Chenieru i Barnabe u Giocondi, kojega je, uz Lunu, pjevao i u Metropolitanu, kao i onih s primjesom komike kao što je Figaro u Figarovu piru i Seviljskom brijaču. Isticao se i kao Nikola Šubić Zrinski. Zanimljivo je da je karijeru počeo u inozemstvu, a angažirani prvak Zagrebačke opere bio je od 1982. do 1992. godine.

Giorgio Surian

Giorgio Surian (Rijeka, 21. listopada 1954.), hrvatski operni pjevač, basbariton.

Giuseppe Verdi

Giuseppe Fortunino Francesco Verdi (Le Roncole pokraj Parme, 10. listopada 1813. – Milano, 27. siječnja 1901.), talijanski skladatelj. Bio je vodeći talijanski operni autor 19. stoljeća, a svojim se djelima uspješno nadovezao na stvaralaštvo Rossinija, Donizettija i Bellinija uz, dakako, jasnu stvaralačku individualnost. Međunarodnu reputaciju stekao je operom Nabucco u kojoj patriotske ideje zaodijeva u povijesni sadržaj. Nastojao je uskladiti tradicionalnu talijanski "muzičku operu" s dramskim tekstom te pridaje sve veću važnost literarnoj vrijednosti libreta. Vrhunac dostiže operama Rigoletto, Trubadur i Travijata. Za ruskoga cara napisao je operu Moć sudbine, a premijeri u Sankt-Peterburgu 1862. nazočio je i sam car. Utjecaj francuske opere u njegovim se djelima naročito očituje u skladateljskom osmišljavljanju masovnih scena. Svoj drugi vrhunac dostigao je 1871. operom Aida: ta je opera praizvedena 1871. u Kairu u povodu otvaranja Sueskoga kanala. U 73. godini života, Verdi je skladao Otella (1887.), a Falstaffa u osamdesetoj. S Verdijevih dvadeset i osam opera talijanska je romantička opera dosegnula vrhunac, a Verdija se i danas smatra jednim od najpopularnijih i najutjecajnijih opernih skladatelja svih vremena.

Ivan Repušić

Ivan Repušić (Imotski, 1978.), hrvatski dirigent i glazbeni pedagog.

Ivanka Boljkovac

Ivanka Boljkovac (Karlovac, 29. svibnja 1955.) je sopranistica, nacionalna prvakinja Opere HNK Zagreb i glumica.

Ivo Gamulin Gianni

Ivo Gamulin Gianni (Jelsa, 16. veljače 1971.) hrvatski glazbenik.

Jasmin Bašić

Jasmin Bašić (Sarajevo, 7. prosinca 1971.) je bosanskohercegovački operni pjevač, tenor i autor.

Kristina Kolar

Kristina Kolar (Peć, 23. kolovoza 1976.), hrvatska sopranistica.

La Scala

Teatro alla Scala – ili samo La Scala – svjetski je poznata operna kuća u Milanu u Italiji. La Scala je sagrađena kao zamjena za Teatro Regio Ducale koji je izgorio 25. veljače 1776. Nova zgrada opere, koja se prvo nazvana Nuovo Regio Ducal Teatro alla Scala, inaugurirana je 3. kolovoza 1778. s operom Antonia Salierija L’Europa riconosciuta. La Scala je godinama bila glavna pozornica slavnih opernih umjetnika poput Marie Callas, Maria del Monaca, Renate Tebaldi, Franca Corellija, Mirelle Freni, Luciana Pavarottija i mnogih drugih.

Sezona počinje tradicionalno svake godine 7. prosinca, na sv. Ambrozija koji je zaštitnik Milana. Sve predstave se moraju okončati prije ponoći i zato operne predstave ponekad započinju u ranu večer kada je to potrebno.

U La Scali nalazi se također i muzej sa zbirkama slika, skica, kipova, kostima i drugih stvari povezanih za povjesti La Scale općenito.

La Scala je također poznata zbog akademije za scensku umjetnost koja obrazuje glazbenike, tehnički personal i plesače.

Milano

Milano (talijanski izgovor: [miˈla(ː)no], zapadno lombardijski: Milan, engleski Milan, njemački Mailand) je grad u Italiji, glavni grad regije Lombardije i milanske Provincije. Grad naseljava oko 1,3 milijuna stanovnika, dok je gradsko područje peto najveće u Europskoj uniji s procijenjenim stanovništvom od 4,3 milijuna. Metropolitansko područje Milana, daleko najveće u Italiji, prema procjeni OECD-a sadrži 7,4 milijuna stanovnika. Grad je pod nazivom Mediolanum osnovao keltski narod Insubri. 222 pr. Kr. osvajaju ga Rimljani, te je grad postao vrlo uspješan pod Rimskim Imperijem. Kasnije su Milanom vladali obitelji Visconti i Sforza, Španjolci u 16. stoljeću i Austrijanci u 18. stoljeću. Godine 1796. Milano je osvojio Napoleon Bonaparte i ustanovio ga 1805. glavnim gradom Kraljevstva Italije. U doba Romantizma, Milano je bio važno kulturno središte Europe u kojem je djelovao niz umjetnika, skladatelja i značajnih književnih ličnosti. Za vrijeme drugog svjetskog rata, bio je teško pogođen savezničkim bombardiranjima, te je nakon njemačke okupacije 1943., postao središtem talijanskog otpora. Unatoč tome, Milano je doživio poratni ekonomski napredak, koji je privukao brojne imigrante s juga Italije i inozemstva.Kao u međunarodnom i kozmopolitskom gradu, 13.9% stanovništva je iz inozemstva. Milano, jedan je od najvećih europskih transportnih i industrijskih centara, i jedan od najznačajnijih poslovnih i financijskih središta Europske unije, s 26. najbogatijom gradskom ekonomijom prema kupovnoj moći, i BDP-om od 115 milijardi američkih dolara. Metropolitansko područje Milana ima 4. najveći europski BDP, s 241,2 milijarde

eura 2004. Milano također ima jedan od najvećih BDP-a u Italiji po glavi stanovnika, od otprilike 35 137 eura, što je 161,6% prosjeka u Europskoj

uniji.Milano je cijenjen kao svjetsko središte mode i dizajna, s velikim globalnim utjecajem u trgovini, industriji, glazbi, sportu, književnosti, umjetnosti i masovnim medijima, što gradu nosi status "Alfa globalnog grada". Lombardijski metropolis posebno je poznat po svojim modnim kućama i trgovinama, kao u čuvenoj ulici Montenapoleone, i Galeriji Viktora Emanuela (Galleria Vittorio Emanuele), koja se smatra najstarijim trgovačkim centrom u svijetu. Grad posjeduje bogato kulturno nasljeđe i jedinstveno kulinarstvo s brojnim čuvenim jelima, kao božićni kolač panettone, i risotto alla Milanese. Također, Milano je veoma poznat po glazbenoj, posebno opernoj, tradiciji, kao dom više značajnih skladatelja, (Giuseppe Verdi) i teatara (Teatro alla Scala). Milano je poznat i po nekoliko značajnih muzeja, sveučilišta, akademija, palača, crkava i biblioteka (Akademija Brera i Castello Sforzesco), i po dva slavna nogometna tima: Milan i Inter. Sve navedeno Milano čini jednom od najpopularnijih turističkih destinacija u Europi, s preko 1,9 milijuna posjetitelja 2008. U Milanu je 1906. održana Svjetska izložba, kojoj će grad ponovo biti domaćin 2015.Stanovnici Milana nazivaju se u jednini "Milanese" (tal. množina Milanesi, ili neformalno Meneghini ili Ambrosiani). Građani Milana svoj grad ponekad nazivaju "Moralnim glavnim gradom" (Capitale morale).

Nabukodonosor II.

Nabukodonosor II. (akad. Nabû-kudurri-uṣur, 630. - 561. pr. Kr.) je bio najveći vladar Novobabilonskog Carstva. Karijeru je započeo kao vojni časnik, a na prijestolje je došao 605. pr. Kr. nakon smrti svog oca Nabopolasara. Nabukodonosor II. je pokrenuo pohod na Judeju, osvojio Jeruzalem, te poslao Židove u egzil. Poznat je i po gradnji Semiramidinih visećih vrtova u Babilonu koje je dao izgraditi za svoju ženu Amitis od Medije koja je čeznula za svojom domovinom Medijom (Iran), te koji spadaju u sedam svjetskih čuda. U svoje vrijeme bio je poznat i kao Nabukodonosor Veliki, iako je kasnije među kršćanima i Židovima stekao negativnu reputaciju zbog babilonskog ropstva. U 20. stoljeću arapski odnosno irački nacionalisti su ga prigrlili kao svog heroja.

Nikša Radovanović

Nikša Radovanović (Dubrovnik, 22. kolovoza 1972.), tenor, solist opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Plinovod Južni tok

Južni tok (ruski Южный Поток, bugarski Южен поток, mađarski Déli Áramlat, srpski Jужни ток/Južni tok) bio je planirani plinovod za transport ruskog prirodnog plina prema Crnom moru i Bugarskoj te dalje prema Italiji i Austriji. Projekt je djelomično trebao zamijeniti planirani nastavak Plavog toka iz Turske preko Bugarske, Srbije prema Mađarskoj i Austriji, i smatrao se konkurentskim projektom plinovodu Nabucco. Okončanje izgradnje se isprva očekivalo do 2015. godine a kasnije do 2018. Plinovod je trebao biti dugačak oko 2380 kilometara.

Prvog prosinca 2014. godine projekt je prekinut. Rusija je tada najavila plan izgradnje alternativnog plinovoda koji bi išao preko Turske i Grčke.

Robert Kolar

Robert Kolar (Rijeka, 16. listopada 1969.), hrvatski je operni pjevač, bariton.

Vlatka Oršanić

Vlatka Oršanić (Zabok, Hrvatska, 29. siječnja 1958.), hrvatska operna pjevačica (sopranistica) i pjevačka pedagoginja

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.