Mlijeko

Mlijeko je biološka tekućina mliječnih žlijezda sisavaca koja se luči određeno vrijeme nakon poroda, a osnovna mu je namjena prehrana mladunčadi. To je tekućina bijele boje složenog sastava od kojih neki sastojci porijeklom iz krvi sintetiziraju u mliječnoj žijezdi, to su mliječna mast i laktoza te proteini kazein, laktalbumin i laktoglobulin, dok druge tvari u mliječnu žlijezdu izravno prelaze iz krvi (enzimi, vitamini i imunoglobulini)[1].

Mlijeko pruža glavni izvor prehrane mladunčadi sisavaca prije nego što mogu probati različitu hranu. Čovjek je jedina vrsta koja pije mlijeko druge vrste. Mlijeko drugih vrsta piju npr. i mačke i ježevi, ako im ljudi daju. Pored mlijeka koje luče mliječne žlijezde, postoji i mlijeko kao što je mlijeko kokosa koje je vrlo ukusno, pogotovo ako je kokos mlad, mlijeko badema i mlijeko soje.

Mlijeko je prirodna hrana bogata kalcijem, bjelančevinama, vitaminima i mineralima, prijeko potrebnim za rast i pravilno funkcioniranje ljudskog organizma. Jedno istraživanje pokazalo je da čokoladno mlijeko ima više kalcija od "običnog" mlijeka.

Milk glass
Čaša mlijeka

Mliječni proizvodi

Svrha mlijeka jest da hrani mladunčad vrste. Prirodno, u početnoj životnoj fazi, svi se sisavci hrane mlijekom majke, ali nakon nekog vremena mliječna prehrana prestaje. Pored mlijeka u ljudskoj prehrani se koriste i mliječni proizvodi, kao što su:

Pored toga mlijeko se koristi kao dodatni sastojak za mnoge proizvode (na primjer za proizvodnju čokolade) ili se uz njega koriste i mnogi drugi aditivi i industrijski proizvodi.

Mlijeko može također biti i bijeli sok ili kaša dobijeni od kokosa u manje-više tekućem obliku, koji se koriste posebno u tajlandskoj, indijskoj i polinežanskoj kuhinji pod nazivom kokosovo mlijeko. Bijela tekućina dobivena od biljaka (neživotinjska zamjena) također se naziva mlijeko i to: sojino mlijeko, rižino mlijeko i bademovo mlijeko. Ljudsko mlijeko se kod beba unosi sisanjem, direktno s majčine dojke ili čuvanjem mlijeka za kasniju upotrebu u bočicama. Kao kolostrum (prvo mlijeko), ono prenosi majčina antitijela i crijevne bakterije bebi.

Sastav mlijeka se veoma razlikuje među različitim životinjama.

Ljudsko mlijeko je tanko i bogato laktozom, njegovim primarnim šećerom dok kravlje mlijeko ima manje šećera, a više bjelančevina i sadrži od oko 3,5% do 6,5% masti, 4% do 8,5% hranljivih materija i oko 88% vode. Njegova glavna bjelančevina (80%) je kasein, dok ostatak čine bjelančevine sirutke. Laktoza u mlijeku se probavlja pomoću enzima laktoze, kojeg proizvode tijela beba. Kod ljudi, proizvodnja laktoze se smanjuje sa starošću (što ovisi i od etničkog podrijetla osobe), čak do točke kada laktoza postaje neprobavljiva, što dovodi do nepodnošljivosti laktoze, želudačno-crijevnog stanja koje može zadesiti mnoge ljude.

Međutim, sastav mlijeka se veoma razlikuje od vrste do vrste: kravlje mlijeko je drugačija supstanca od kozjeg, na primjer, što će primijetiti svaka osoba koja proba oba mlijeka. Faktori kao što su sadržaj laktoze, proporcija i veličina globula masti i jačina ugrušaka, koje stvaraju čovječji enzimi prilikom probavljanja mlijeka, mogu se razlikovati od rase do rase i od sisavca do sisavca.

Za ljudsku prehranu najčešće se koristi kravlje mlijeko koje se priprema industrijski za čuvanje i dalju upotrebu. To je najčešće korišteno mlijeko u razvijenim zemljama, dok se u siromašnijim zemljama (Afrika i dijelovi Azije) vrlo često koristi kozje mlijeko.

Proizvodnja mlijeka na farmama je postala veoma intenzivna, tako da je u mnogim zemljama ovaj proces dosta automatiziran što povećava stupanj iskorištenja, a smanjuje mogućnost zagađenja mlijeka.

Tehnološka definicija mlijeka je: mlijeko je "proizvod" mliječne žlijezde ženke sisavca dobijen potpunom i neprekidnom mužom 14 dana prije i 9 dana poslije laktacije kojem se ništa ne smije oduzeti ni dodati. Potpuna muža porazumijeva izlučivanje svog mlijeka iz vimena (la. glandula lactifera). Krava dostiže spolnu zrelost sa oko 14 mjeseci starosti i po telenju započinje tzv. laktacijski period (što je slučaj i kod svih ostalih sisavaca). Gestacijski period krave traje 280 dana.

Kravlje mlijeko je obično bijele boje sa žutom nijansom, a ponekad se mogu pojaviti i druge boje i nijanse. Na primjer, plava boja pojavljuje se ako je uklonjena mliječna mast, ili crvena ako ima puno bakra u hrani krave ili ako u mlijeko dospije krv, što se često događa ako stroj za mužu nije isključen na vrijeme. Muža se vrši dva puta dnevno, a ako nije izvršena pravilna muža više puta može doći do oboljenja koje se zove mastitis.

Sastav mlijeka

Prosječan sastav kravljeg mlijeka je oko 87% vode i 13% suhe tvari:

  • 1,0 % minerala
  • 3,2% lipida
  • 3,2-3,5% bjelančevina [80% kazein i 20% bjelančevina seruma(ß-laktoglobulin, α-laktoalbumin,imunoglobulini, enzimi)]
  • 4,2% šećeri ( prevladava laktoza ; glukoza, galaktoza )
  • 4,7% lipidna komponenta

Sastav mlijeka varira, što ovisi od više faktora, kao sto su: uzrast, rasa, prehrana životinje, godišnje doba i sl.

Sastav mlijeka ženki raznih sisavaca
Sastav Čovjek    Krava     Ovca   Koza   Konj   Sob   Bivol 
Voda 87,2 % 87,5 % 82,7 % 86,6 % 90,1 % 66,9 % 82,8 %
Ugljikohidrati 7,0 % 4,8 % 6,3 % 3,9 % 5,9 % 2,8 % 5,5 %
Mliječna mast 4,0 % < 4,2 % 5,3 % 3,7 % 1,5 % 16,9 % 7,4 %
Bjelančevine 1,5 % 3,5 % 4,6 % 4,2 % 2,1 % 16,9 % 3,6 %
Elementi u tragovima 0,3 % 0,7 % 0,9 % 0,8 % 0,4 % 1,2 %

Globulin je mnogo više zastupljen prije samog porođaja i neposredno po porođaju (partusu) krave. Ova bjelančevina je veoma termolabilna i zbog toga se tada mlijeko ne upotrebljava za ljudsku prehranu. Globulin ima izuzetan imunološki značaj za mladunče krave (tele).

U kemijskom smislu mlijeko je gruba suspenzija mliječne masti u koloidnom rastvoru bjelačevina u pravom rastvoru laktoze.

Kravlje mlijeko je dostupno u više varijanti. U nekim državama to su:

  • ekstra punomasno (4,00-9,00% m.m.)
  • punomasno (3,5% m.m.)
  • djelomično obrano (1.5-1.8% masti)
  • obrano (oko 0.5% masti)

Punomasno mlijeko ima oko 3-4% masti. Za poluobrano i obrano mlijeko, sva mast se uklanja i onda se (u slučaju poluobranog) dijelom vraća. Najprodavanija varijanta je poluobrano mlijeko, jer se u mnogim državama smatra da je punomasno manje zdravo, a obrano neukusno. Punomasno mlijeko se preporučuje da pruži dovoljno masti za razvoj male djece koja su prerasla majčino mlijeko.

Pored krava, od sljedećih životinja se koristi mlijeko za prehranu i proizvodnju mliječnih proizvoda:

U Rusiji i Švedskoj, postoje mlijeka malog musa. Mlijeko konja i magaraca ima najmanje masti, dok mlijeko tuljana ima više od 50% masti.

Kada se sirovo mlijeko ostavi na neko vrijeme, ono se ukiseli i koristi u prehrani kao kiselo mlijeko. To je rezultat fermentacije: bakterije mliječne kiseline pretvaraju mliječni šećer u mliječnu kiselinu. Ovaj proces fermentacije se iskorištava u proizvodnji raznih mliječnih proizvoda, kao što su sir i jogurt.

Pasterizirano kravlje mlijeko se, sa druge strane, kvari, tako da postaje neprikladno za prehranu, i time dobija neugodan miris i predstavlja veliku opasnost od trovanja hranom ako se unese u organizam. Bakterije mliječne kiseline koje se prirodno pojavljuju u sirovom mlijeku, pod prikladnim okolnostima, brzo stvaraju velike količine mliječne kiseline. Kiselost koja za uzvrat nastaje spriječava rast ostalih bakterija ili znatno usporava njihov rast. Pasterizacijom se, međutim, te bakterije najvećim dijelom unište, što znači da se ostale bakterije mogu nesmetano razmnožavati, izazivajući tako raspadanje.

Mlijeko se najčešće pasterizira UHT postupkom (ultra high temperature) pri temperaturi većoj od 135°C. Do transporta od mljekare do otkupnih stanica održava se na temperaturama od 0-4°C. Sterilizirano mlijeko, koje se zagrije na mnogo duže vrijeme, traje još duže, ali zato gubi većinu hranljivih materija i prima drugačiji ukus. Kondenzirano mlijeko, koje se pravi uklanjanjem većeg dijela vode, može se odložiti na više mjeseci, a da nije u hladnjaku. Najtrajniji oblik mlijeka je mlijeko u prahu, koje se pravi oduzimanjem skoro sve vode (u gotovom proizvodu ne smije biti više od 5% vode).

Neki nutricionisti, aktivisti za prava životinja i ostali kritiziraju široku ljudsku primjenu kravljeg mlijeka. Oni generalno izazivaju nutricirane koristi mlijeka i iznose etičke probleme povezane sa njegovim korištenjem, kao što, kod beba, postoji nepodnošenje kravljeg mlijeka[2].

Kritičari mlijeka tvrde da ono može na zdravlje da ima neželjene posljedice koje nadjačavaju koristi. Oni ukazuju na znanstvene studije koje sugeriraju da postoje veze između mlijeka i nekih zdravstvenih problema:

Dvije studije su ukazale da galaktoza, koja se stvara pri probavljanju laktoze iz mlijeka, može biti zročnik raka jajnika. Međutim, ostale studije nisu uspjele pokazatu takvu vezu. Jedna studija ukazuje na vezu između velikog unošenja kalcija i raka prostate, no, ne postoji dokaz da je takav problem prouzrokovan od strane mlijeka. Neke vrste mlijeka su bogata zasićenim mastima, što su studije povezale sa povećanim rizikom od ateroskleroze i srčanog oboljenja. Malomasni i nemasni oblici mlijeka ublažuju takve rizike. Čak je za 70% ljudi moguće da boluje od nekog vida nepodnošljivosti laktoze. Za te osobe, mlijeko može prouzrokovati simptome kao što su grčevi, nadutost, vjetrove i proljev. Kritičari dovode pod znak pitanja tvrdnju da pijenje velike količine mlijeka može smanjiti rizik od frakture kostiju, pogotovo kod starijih osoba. Neke studije nisu uspjele povezati veliki unos kalcija sa smanjenim rizikom od frakture kuka i podlaktice. Nedavne studije pokazuju da mlijeko može prouzrokovati akne. Neki kritičari mlijeka tvrde da su izvori kalcija iz biljaka poželjniji, jer, kako tvrde, životinjske bjelančevine u mlijeku mogu iskoristiti kalcij iz kostiju. Takvi kritičari izazivaju populatno vjerovanje da mlijeko smanjuje rizik od osteoporoze. Postoji određena kontraverzija oko toga je li upotreba kravljeg mlijeka dobra za odrasle ljude. Dok se mlijeko često nameće kao zdravo zbog svoje značajne količine kalcija, koji je potreban za zdrav rast kostiju i moždanu funkciju, postoji sporno istraživanje koje predlaže da se bjelančevine u mlijeku miješaju u korištenju kalcija u formiranju kostiju tako što se povećava razina kiselosti krvi i time izaziva odgovor koji balansira razinu kiselosti tako što iskorištava kalcij koji se nalazi u kostima.

Mlijeko kao lijek

O mlijeku kao ljekovitom sastojku postoje mnoga vjerovanja. Postoje tvrdnje povjesničara i nekih suvremenih stručnjaka da kupanje u mlijeku ili umivanje mlijekom štiti kožu i daje joj ljepši izgled.

Postoji vjerovanje da je tajna dugovječnosti kod ljudi na Kavkazu i u nekim drugim krajevima u tome što su skoro cijelog života koristili mliječne proizvode u velikoj količini za prehranu.

Oni koji podržavaju mlijeko ističu da studije ukazuju na moguću vezu između unosa malomasnog mlijeka i smanjenog rizika od arterijske hipertenzije, srčanog oboljenja i gojaznosti. Osobe s prekomjernom težinom mogu imati koristi od smanjenog rizika od otpornosti na inzulin i dijabetes tipa 2.

Izvori

  1. Mikrobiologija mlijeka i mlijecnih proizvoda
  2. Dr. Bernard Valman, Simptomi dječjih bolesti, Britanska istraživanja dječjih bolesti iz 1998. godine, ISBN 953195038-5
Božićni kolači

Božićni kolači su slastice koje se tradicionalno peku za Božić.

Božićni kolači imaju početak u receptima iz srednjovjekovne Europe, u kojima su se počeli koristili tada moderni sastojci kao što su: cimet, đumbir, crni papar, bademi i suho voće. Do 16. stoljeća, božićni kolači postali su popularni diljem Europe.

Najranije primjerke božićnih kolača u SAD-u su donijeli Nizozemci u ranom 17. stoljeću. Najkasnije od sredine 19. stoljeća koriste se razni metalni oblici za kolače ("modlini"), koji su postali dostupni na tržištu. Često prikazaju vrlo stilizirane slike s temama poput božićnog drvca, snjegovića ili zvjezdica. Zbog dostupnosti toga pribora, počeli su se pojavljivati i prvi recepti za takve božićne kolače.

U Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, od 1930.-ih, djeca su ostavljala na stolu kolačiće i mlijeko za Djeda Božićnjaka na Badnjak.

Primjeri božićnih kolača su: kuglof, medenjaci, paprenjaci, božićni kruh, fritule i dr.

Golubovi

Golubovi (lat. Columbidae) su porodica ptica iz reda golupčarki (Columbiformes). Rasprostranjeni su širom svijeta, a najveća raznolikost između vrsta postoji na području Indonezije i Australije. Zbijene su građe, imaju kratak vrat, te kratke i uske noseve.

Jednostavan naziv "golub" se najčešće odnosi na goluba pećinara jer on vrlo učestalo naseljava urbane sredine.

Golublja gnijezda golubovi najčešće izrađuju od štapića pronađenih u prirodi. Na golubljim jajima za vrijeme inkubacije sjede i mužjak i ženka. Golubovi se hrane sjemenjem, voćem i biljkama. Za razliku od ostalih ptica, proizvode vlastito mlijeko. Golublje mlijeko ima vrlo visoke nutritivne vrijednosti, a roditelji njime hrane svoje mlade.

Hrane se biljnom hranom - vrste umjerenih područja pretežno raznim sjemenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potječu od goluba pećinara, divlje vrste koja još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju (žive i u Dalmaciji), sjevernoj Africi i Indiji. U Europi osim pećinara žive i druge vrste divljih golubova: golub dupljaš, golub grivnjaš, divlja grlica i gugutka.

Hrana

Hrana je bilo koja tvar koja apsorpcijom u ljudskom organizmu doprinosi očuvanju homeostaze istog. Hranu u užem smislu čine sljedeći sastojci:

Ugljikohidrati

Bjelančevine

Masti

Vitamini

MineraliOna čovjeku omogućava svakodnevne aktivnosti.

No čovjeku je potrebna i voda, koju je čovjek u predindustrijskom društvu dobivao kroz namirnice biljnog porijekla (voće i povrće), a kako danas mnogi jedu nezdravo (jako malo voća i povrća) vodu je potrebno unositi samostalno.

Kad govorimo o hrani, često ju dijelimo na hranu životinjskog i biljnog podrijetla. Sol spada u posebnu grupu.

Jogurt

Jogurt je mliječni proizvod koji nastaje prirodnim procesom fermentacije mlijeka uz pomoć bakterija. Djelovanjem bakterija dolazi do fermentacije pri čemu mliječni šećer (laktoza) prelazi u mliječnu kiselinu. Ovaj proces iskorišten je za industrijsko dobijanje jogurta. Sojin jogurt sadrži sojino mlijeko, ali većina ljudi koristi jogurte koji sadrže kravlje mlijeko. Na 40°C dolazi do razmnožavanja bakterija. Jogurt je postao popularan u Sjedinjenim Američkim Državama 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća kad se jogurt definirao kao zdrava hrana. Sadrži mnogo mliječnih bjelančevina (proteina), a ustvrđeno je da korisne bakterije iz jogurta stvaraju kiselinu kojom ubijaju neke druge vrste bakterija, koje su uzročnici bolesti, a smatra se i da jogurt kod žena smanjuje broj za mogućnost da dobiju još jednom gljivičnu infekciju, koju su imale ranije.Pod pojmom jogurt kao namirnica podrazumijeva se polutečni mliječni proizvod koji se dobija zagrijavanjem mlijeka i dodavanjem bakterija mliječne kiseline (lat. Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus). Na temperaturi 42-45°C za 2-4 sata dolazi do fermentacije i kiseljenja mlijeka. Nakon toga jogurt se hladi čime se usporava kiseljenje i produžava svoje trajanje. Jogurt sadrži oko 0,7% mliječne kiseline.

Kalcijev hidroksid

Kalcijev hidroksid (poznatiji kao gašeno građevinsko vapno, kreč, vapnena pasta, kalcijev hidrat, Ca(OH)2).

Majka

Majka ili mati je biološki ili socijalni ženski roditelj potomka. Muški roditelj je otac. U ljudi kao i u drugih sisavaca majka rađa dijete. Nakon porođaja se u dojkama stvara mlijeko za prehranu djeteta. Biološki, pravni i socijalni status majčinstva čini da se majka brine za dijete i za njegov odgoj (u većini slučajeva zajedno s ocem). Čest naziv u svakodnevnom govoru jest mama, a u ruralnim područjima naziva se mater, no taj se izraz ne koristi u službenoj komunikaciji zbog nažalost česte vulgarne upotrebe.

Maslac

Maslac (Eng. - butter) je energetski i nutritivno visoko vrijedan mliječni proizvod, dobiva se procesom bućkanja iz osnovne sirovine slatkog ili kiselog vrhnja, kemijskog sastava voda(80%), suha tvar(16%)>(bjelančevine, vitamini, minerali, soli...)

Vrhnje za proizvodnju maslaca se ne homogenizira.

Pojam maslac se danas često zamjenjuje s margarinom. Maslac je prehrambeni proizvod dobiven preradom mliječne masti (vrhnja). Margarin je prehrambeni proizvod dobiven industrijskom preradom biljnih ulja.

Maslo je maslac niže, lošije kakvoće nastao kao proizvod maslaca. Sadrži manji udio vode te je teže maziv te mu je smanjena nutritivna vrijednost.

Mane maslaca su okus po plijesni i ribi. Zbog sadržaja masnih kiselina sposoban je primati peroksid iz zraka zbog čega nakon dugog stajanja na otvorenom ima okus po užeglom.

Maslac je energetski i nutritivno visoko vrijedna hrana, te je jako zdrava. Osim velikog udjela masnoća (iz mlijeka) ima velik udio bjelančevina, vitamina i minerala te je izvor prehrane u mnogim kulturama već tisućama godina.

Med i mlijeko

Med i mlijeko je šesti album hrvatskog glazbenog sastava "Vatrogasci".

Nutella

Nutella je ime branda, slatkog kremastog namaza od lješnjaka koji proizvodi talijanska tvrtka Ferrero.

Palačinka

Palačinka je slastica obično napravljena od mlijeka, jaja, brašna i soli. Palačinkima se uglavnom dodaje šećer, začini itd. Može biti pržena na ulju ili bez ulja. Obično se palačinki dodaju i razni nadjevi poput čokolade, raznih čokoladnih namaza (Nutella, Eurocrem), marmelade, sira itd. Osim na uobičajeni način, palačinke mogu biti napravljene i bez sastojaka životinjskog podrijetla, gdje se kravlje mlijeko obično zamijeni sojinim, rižinim ili mlijekom od zobi.

Papar (biljna vrsta)

Papar (crni papar, lat. Piper nigrum) (regionalno biber) je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka penjačica iz razreda Magnoliopsida, porodice paparovki Piperaceae. Domovina crnog papra je indijska država Kerala, gdje raste divlje u planinama na Zapadnim Gatima.Može dostići visinu do 15 metara. Oko sedme godine rađa punim rodom. Grozdovi papra su vrlo sitni, s plodovima promjera oko 5 mm, a rastu poput ribiza u plodištu dugom do 14 cm. Bobice mogu biti crvene, žute ili zelene boje, što ovisi o stupnju zrelosti. One uz škrob, smolu i ulje sadrže i piperinsku kiselinu, koja papru daje karakterističan okus. Miris papra potječe od pelandrena, kariopilena i seskviterpena u eteričnom ulju.

Bobice papra (čitave ili mljevene) služe kao začin za pripravljanje mnogih vrsta jela. Poznavali su ga još i stari Grci, koji su ga, uz dodatak hrani, primjenjivali i kao lijek. Rimljani su ga stavljali gotovo u svako jelo, pa i u mlijeko, med i kolače. Jedno vrijeme papar je služio i kao plaćevno sredstvo. Tako je, naprimjer, Alarik I., vizigotski kralj, 410. godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad. U srednjem vijeku je, uz sol i ocat, bio najrašireniji dodatak hrani, uprkos njegovoj visokoj cijeni koja je dosezala i trotjednu poljoprivrednu nadnicu za pola kilograma papra. Danas je postao dostupan i niske cijene, a uzgaja se po tropskim krajevima, ponajprije u Brazilu i Indoneziji.

Ptičje mlijeko

Ptičje mlijeko (kestenjača, lok pesji, luk poljski; lat. Ornithogalum) je rod zeljastih lukovičastih biljaka. U prošlosti je bio svrstavan u porodicu ljiljanovke, a danas ga svrstavamo u Asparagaceae (potporodica Scilloideae nekada samostalna porodica Hyacinthaceae). Latinsko ime roda Ornithogalum potječe od grčkih riječi ornis (ptica) i gala (mlijeko), zbog bijelih cvjetova većine vrsta u rodu. Hrvatsko ime potječe od latinskog prijevoda.Spada u trajne zeleni. Listovi su prizemni, kopljasti i izduženi te tvore rozetu, a cvjetovi skupljeni u grozdovima ili gronjama. Listovi izbijaju iz lukovica prije cvjetnog stabla. Lukovice su najčešće bijele, okruglaste, jajaste ili spljoštene. Biljke su visoke od 20 do 85 cm, ovisno o vrsti. Cvati cvjetova grupirani su grozdasto ili štitasto, ovisno o vrsti. Cvjetovi su promjera od 2 do 5 cm. Boja im je bijela, žućkasta sa zelenim ili žućkasta sa crnim središnjim dijelom. Plod je čahurast, a sjemenke crne, okruglate i spljoštene. Biljka se razmnožava mladim lukovicama koje se stvore oko matične lukovice i sjemenkama.[nedostaje izvor]Poznato je preko 130 vrsta Ornithogaluma. Raste u suptropskim i umjerenim krajevima Azije, Europe i Sjeverne Afrike. Neke se vrste uzgajaju kao ukrasno bilje. Primjer je grozdasto ptičje mlijeko (Ornithogalum thyrsoides). Komercijalno se uzgajaju ponajviše O. thyrsoides, O. arabicum, O. umbellatum (štitasto ptičje mlijeko, ptičje mljeko, lašćet divji, ptičje mliko, ptičje mleko), O. saundersiae i O. dubium.

U Hrvatskoj raste petnaestak vrsta ptičjeg mlijeka, kao kitnjasto ptičje mlijeko (Ornithogalum comosum), piramidalno ptičje mlijeko (Ornithogalum pyramidale), štitasto ptičje mlijeko (Ornithogalum umbellatum), Ornithogalum tenuifolium Premda se negdje može pronaći da su lukovice nekih biljaka iz ovog roda jestive poput Ornithogalum umbellatum , ne preporučuje ju se jesti, jer osim što ju se NE preporučuje jesti, slična je nekim otrovnim lukovicama, zbog čega NIJE JESTIVA, jer su joj OTROVNI svi djelovi, osobito lukovica. Uzrokuje iritaciju kože, dermatitis, povraćanje i proljev i druge smetnje. I druge vrste iz ovog roda su otrovne. Ornithogalum thyrsoides otrovan je za konje i goveda ako ga progutaju.

Selenij

Selenij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Se, atomski (redni) broj mu je 34, a atomska masa mu iznosi 78,96(3).

Selenij (poznat i kao selen) je nemetal, srodan sumporu i teluriju. U prirodi je rijedak u elementarnom obliku. U većim količinama je otrovan, no u tragovima je esencijalan za stanice većine životinja, budući je bitan sastojak enzima glutationa peroksidaze i tioredoksina reduktaze, kao i tri enzima deiodinaze, koji su sastavni dio hormona štitnjače. Potreba za selenijem kod biljaka zavisi od vrste.

Danas mu je glavni izvor anodni mulj koji nastaje pri elektrolitičkom dobivanju bakra. Selenij se industrijski najčešće dobiva iz minerala selenida iz ruda bakra, srebra ili olova. Nastaje kao nusprodukt u obradi ovih ruda. Također nastaje u proizvodnji sumporne kiseline.

Selenij je 1817. godine otkrio Jöns Jakob Berzelius, švedski kemičar i izumitelj te mu je nadjenuo ime prema grčkoj riječi σελήνη (selene), što znači "Mjesec". Dobio ga je u mulju koji nastaje pri proizvodnji sumporne kiseline.

Poznato je više alotropskih modifikacija selenija, od sivog heksagonskog do amorfnog crvene boje. Zbog fotoelektričkog svojstva koristi se u elektronici. Upotrebljava se pri izradi fotoosjetljivih slojeva za fotokopiranje, u industriji guma, u proizvodnji katalizatora, za bojenje stakla i drugdje. U zemljinoj kori je rijedak i pojavljuje se uz sumpor i njegove spojeve. U tragovima se javlja u organizmu ljudi i životinja (kosti, zubi, mlijeko). Selenijeve pare i njegovi spojevi su otrovni. Selenij se u ljudskom organizmu nalazi u sastavu enzima koji kataliziraju razgradnju peroksida u stanicama. Smatra se da ima djelovanje slično vitaminu E. Ako ga ima više, potiče nastajanje karcinoma.

Selenij i njegovi spojevi boje staklo i emajl ružičastim i crvenim nijansama, a koristi se i za uklanjanje zelene boje stakla.

Sisanje

Sisanje je način hranjenja podmlatka koji je svim sisavcima dao taj zajednički naziv. Za razliku od drugih životinjskih razreda koji uopće ne hrane svoj podmladak (kao na pr. reptili) ili ga hrane prikupljenom hranom (kao većina ptica), ženke sisavaca imaju mliječne žlijezde koje luče hranjivu tekućinu (mlijeko), prilagođenu prehrambenim potrebama svog podmlatka. S rađanjem mladunčeta mliječna žlijezda počinje s lučenjem mlijeka kojom se mladunac hrani tako dugo dok ne može početi s hranjenjem i probavom obične, čvrste hrane inače svojstvene vrsti kojoj pripada. Kako se smanjuje potreba mladunca za mlijekom jer mladunac uz mlijeko počinje s uzimanjem druge hrane, smanjuje se i količina mlijeka koje luče žljezde.

Sisavci

Sisavci (Mammalia) su jedan od razreda unutar velike skupine životinja s kralježnicom, a u tradicionalnoj sistematici su razvrstani u razred. U najuočljivije osobine sisavaca spadaju krzno i hranjenje podmlatka mlijekom - sisanje. Na svijetu danas postoji 5.500 različitih recentnih vrsta, koje se po nekim podjelama svrstavaju u 3 podrazreda: prasisavci (Prototheria), tobolčari (Metatheria) i placentalni sisavci (Eutheria) u koju, zoološki promatrano, spada i čovjek.

Sladoled

Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se većinom sastoji od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko u prahu, ugušćeno mlijeko, vrhnje ili maslac), te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja okusa, arome, boje, mirisa i konzistencije (šećeri i zaslađivači, stabilizatori i emulgatori, uz mogući dodatak voća, voćnih aroma, jaja, čokolade ili nekih drugih dodataka). Osim toga, sladoled sadrži vodu i uklopljen zrak. Uklopljeni zrak služi povećanju volumena sladoleda, boljoj konzistenciji, te smanjuje osjećaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja.

Sladoledi se stavljaju u promet u zamrznutom stanju, pri najviše -15 °C, i kao takav može se čuvati najmanje godinu dana. Sladoledi se na tržištu nalaze u brojnim oblicima, okusima i pakiranjima. Vrsta sladoleda mora biti navedena u deklaraciji. Razlikuju se mliječni sladoled, krem sladoled (sadrži najmanje 5% masti), sladoled, te zamrznuti aromatizirani i voćni deserti. Osnovna je razlika što mliječni i krem sladoledi sadrže mlijeko i ne smiju sadržavati biljne proteine ni biljnu mast, dok zamrznuti aromatizirani i voćni deserti ne smiju sadržavati mliječnu mast ni mliječne proteine. Zakonski propisi određuju sastav pojedinih sladoleda, odnosno deserata.

Tehnološki postupak proizvodnje sladoleda može se podjeliti u dva dijela. Prvi dio je proizvodnja sladoledne smjese što obuhvaća: sastavljanje i miješanje smjese; predgrijavanje; homogenizaciju; pasterizaciju; hlađenje sladoledne smjese na 5°C te zrenje pri toj temperaturi 2-24 sata. Drugi dio čine operacije zamrzavanja, nakon čega sladoledna smjesa postaje sladoled. Operacije zamrzavanja uključuju dodatak aroma i boja; djelomično zamrzavanje (pri oko -5 °C) uz upuhivanje zraka; oblikovanje sladoleda (sladoled na štapiću, u čaši, u kornetu, obiteljsko pakiranje i slično); duboko zamrzavanje u tunelu (pri oko -20 °C) i pakiranje. Djelomično zamrzavanje sladoleda, i kasnije potpuno zamrzavanje, treba provesti što je moguće brže kako bi kristali leda, koji nastaju tijekom zamrzavanja, bili što manji. Hranjiva vrijednost sladoleda ovisi o vrijednosti sastojaka od kojih je proizveden. Mliječni i krem sladoledi sadrže sve sastojke mlijeka samo u različitim kategorijama, a pojedini dodaci (šećer, voće, čokolada, vanilija, jaja i slično) povećavaju mu hranjivu vrijednost.

Stočarstvo

Stočarstvo jedna je od primarnih djelatnosti kojom se ljudi bave već tisućama godina, a podrazumijeva uzgoj sitne i krupne stoke u svrhu proizvodnje hrane i raznih sirovina, kao što su koža i vuna za daljnju preradbu. Stočarstvo se danas definira kao grana poljoprivrede, a po rasnom sastavu najvažniji su govedarstvo, svinjogojstvo i peradarstvo, ovčarstvo, kozarstvo. Stočarstvo se i danas javlja u dva osnovna tipa, to je primarni, samoopskrbni tip raznih polunomadskih i nomadskih plemena sjeverne Afrike i jugozapadne Azije gdje beduinske i neke druge plemenske skupine putuju sa stadima ovaca, goveda, koza i deva u potrazi za pašnjacima. U tržišnoj poljoprivredi, na području Australije, Meksika, Argentine, a ne tako davno i u dijelovima SAD-a postoji komercijalno-ekstenzivno stočarstvo gdje se bez prevelikog ulaganja na slobodnim pašnjacima uzgaja visoko kvalitetna stoka. Razvoj sekundarnih djelatnosti, napose prehrambene (meso, mlijeko, jaja) i tekstilne industrije (vuna) ovisan je o razvijenosti stočarstva (intenzivno stočarstvo), koje time zahtijevaju veća ulaganja i specijaliziranost, odnosno selekcijsku proizvodnju rasplodnih i tovnih životinja u zatvorenom prostoru na farmama, i poboljšanja njihovog rasnog sastava.

Theria

Theria su takson unutar razreda sisavaca. Obuhvaća tobolčare i više sisavce, i zapravo je sestrinski takson jednootvornih životinja.

Veganstvo

Veganstvo označava filozofiju i način života koji teži isključiti - koliko god je to moguće i praktično – sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću i bilo koju drugu svrhu i koji promiče razvoj i korištenje neživotinjskih alternativa za dobro čovjeka, životinja i okoliša.

Veganska prehrana temelji se na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Vegani ne jedu meso, ribu, morske plodove, jaja, mlijeko, mliječne proizvode, med niti nose stvari od krzna, vune, kostiju, kože, koralja, bisera niti bilo kojih drugih materijala životinjskog porijekla. Mnogi vegani također izbjegavaju proizvode testirane na životinjama. Veganstvo se razlikuje od vegetarijanstva po tome što je svedeno u potpunosti na biljnu prehranu, dok vegetarijanci jedu i neke proizvode životinjskog porijekla, kada se pri dobivanju tih proizvoda životinje ne ubijaju, npr. jaja, med, mlijeko i dr.

Riječ vegan formirao je Donald Watson 1944. godine u Leicesteru, u Engleskoj, koji je, s još nekoliko članova Vegetarijanskog društva (eng.Vegetarian Society), a unutar njega, želio osnovati službenu podskupinu vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni mliječne proizvode. Kad je taj prijedlog bio odbijen, Watson i istomišljenici osnivaju Vegansko društvo (eng. The Vegan Society) koje zagovara potpunu biljnu prehranu, isključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (sir, maslac) i med te potiče i ohrabruje proizvođače hrane, odjeće i obuće da koriste alternative životinjskim proizvodima. Novoosnovana skupina složila se da je prestanak bilo kojeg oblika iskorištavanja nužan za stvaranje mnogo razumnijeg i humanijeg društva.

Ljudi postaju vegani iz mnoštva razloga, uključujući etičku brigu za životinje i prirodnu okolinu, kao i neke osobnije, vezane za zdravlje, duhovnost i vjeru. Što se etičkih principa tiče, veganska prehrana spriječava masovni uzgoj i sustavno klanje velikog broja životinjana na farmama. Veganska hrana sadrži niži nivo kolesterola i masti od uobičajene prehrane. S ekološkog gledišta, mesna industrija sudjeluje u zagađenju zraka, zemlje i vode, doprinosi eksploataciji i krčenju šuma i velikih zemljišnih površina za uzgoj biljnih kultura namijenjenih prehrani velikog broja uzgajanih životinja.

Dobro isplaniranom veganskom prehranom mogu se zadovoljiti sve potrebe organizma. Loše organizirana veganska prehrana može uzrokovati manjak kalcija, joda, omega-3 masne kiseline, željeza, vitamina B12 i vitamina D, koji se onda moraju uzimati iz vitaminskih i mineralnih dodataka prehrani. Prema anketama, vegani čine između 0.2% i 1.3% američke populacije i između 0.25% i 7% populacije Ujedinjenog Kraljevstva.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.