Mitani

Mitani (het. Mi-ta-an-ni ili Mi-it-ta-ni; akad. Ḫa-ni-gal-bat) je naziv za huritsko kraljevstvo koje je između približno 1500. i 1300. pr. Kr. obuhvaćalo sjever Mezopotamije, jugoistok Anatolije i sjeverozapada Iranske visoravni. Kraljevstvo je osnovalo ratničko indoarijsko pleme o čemu svjedoče brojni indoarijski leksemi pronađeni na hetitskim, asirskim i egipatskim dokumentima. Kraljevstvo Mitani postalo je regionalna sila nakon vakuum političke moći u Mezopotamiji uzrokovanog hetitskim razaranjem kasitskog Babilona, dok su sa svjetske pozornice nestali dva stoljeća kasnije kada ih pokoravaju Hetiti i Asirci. Vašukani, glavni grad Mitanskog kraljevstva, nikada nije pronađen.

Near East 1400 BCE
Mitani oko 1400. pr. Kr.

Stanovništvo

Većinsko stanovništvo države Mitani bili su huritski starosjedioci koje su osvojili Mitani i nametnuli im svoju vlast i državnu organizaciju. Huritsko podrijetlo nije poznato i njihov jezik se ne može smjestiti ni u jednu od postojećih jezičnih grupa. Huritski jezik je povezan s urartskim jezikom, a oba jezika pripadaju huritsko-urartskoj jezičnoj skupini. Prve vijesti o Huritima potječu s kraja 3. tisućljeća pr. Kr.[1][2] Vladajući sloj u državi činili su Mitani, koji su bili indoarijskog podrijetla, koji je u 16. st. pr. Kr. doselio s iranske visoravni u Mezopotamiju i Siriju, gdje su zavladali nad huritskim stanovništvom i osnovali svoje carstvo.[3]

Povijest

Mitanci su osnovali svoje carstvo u 16. st. pr. Kr. u gornjoj Mezopotamiji, nakon sloma Hiksa. Ratovali su dugo protiv Egipta s kojim je mir sklopio mitanski vladar Artatama I. potkraj 15. st. pr. Kr. Država se nije uspijela othrvati provalama Hetita te je njen vladar Šativaza, u drugoj polovici 14. st. pr. Kr. bio prisiljen priznati vlast hetitskog kralja Šupilulijume I. Država Mitani je postojala još neko vrijeme kao vazalna država hetitskog kraljevstva, da bi je na kraju osvojili Asirci i podvrgli svojoj vlasti.[4]

Mitanski vladari

  • Kirta (~ 1500. - 1490-ih pr. Kr.)
  • Šutarna I., (~ 1490-ih - 1470-ih pr. Kr.), Kirtin sin
  • Baratarna ili Paršatatar (~ 1470. - 1440. pr. Kr.)
  • Šauštatar (~ 1440. - 1410. pr. Kr.), Baratarnin sin
  • Artatama I. (~ 1410. - 1400. pr. Kr.)
  • Šutarna II. (~ 1400. - 1385. pr. Kr.)
  • Artašumara (~ 1385. - 1380. pr. Kr.)
  • Tušrata (~ 1380. - 1360. pr. Kr.)
  • Artatama II. (~ 1360. - 1350. pr. Kr.), uzurpator
  • Šutarna III. (~ 1350. pr. Kr.), sin uzurpatora Artatame II.
  • Šativaza ili Kurtivaza (~ 1350. - 1320. pr. Kr.), sin Tušrate
  • Šatuara I. (~ 1320. - 1300. pr. Kr.)
  • Vasašata (~ 1300. - 1280. pr. Kr.), Šatuarin sin
  • Džiar (~ 1280. pr. Kr.), Vasašatin sin

Bilješke

  1. Huriti - Hrvatska enciklopedija
  2. Huriti - Proleksis enciklopedija
  3. Mitani - Hrvatska enciklopedija
  4. Mitani - Hrvatska enciklopedija

Literatura

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Mitani
Armensko Kraljevstvo (stari vijek)

Kraljevina Armenija (armenski: Մեծ Հայք, Metz Hayk) je bila neovisna monarhija od 331. pr. Kr. do 428. godine. Vrhunac je doživjela u helenističkom razdoblju za vladavine Tigrana Velikog i njegovog sina Artavazda II., kada ga nazivaju i Armenskim Carstvom.

Asirija

Asirija je u isto vrijeme i zemljopisni i politički pojam. U zemljopisnom smislu, riječ je o sjevernom dijelu Mezopotamije, čijim se središtem obično označava trokut što ga čine Kurdsko gorje na sjeveru, rijeka Tigris na zapadu, te gornji tok rijeke Zab s istoka, koja se potom ulijeva u Tigris, čineći tako najjužniji krak toga trokuta. Unutar ovog trokuta, ili vrlo blizu njemu, smjestili su se svi važni gradovi toga kraja: Ašur, Niniva, Arbela i Kalah. Kroz povijest narodi koji su obitavali na ovom području uspjeli su proširiti svoj utjecaj na čitavo šire područje Asirije, čiji južni kraj označuje točka gdje se Eufrat i Tigris najviše približuju, otprilike u visini današnjeg Bagdada. Istočnu su granicu označavale padine brda Zagros, sjevernu granicu Kurdsko gorje, a zapadnu Sirijska pustinja. U današnjem političkom smislu čitav središnji dio Asirije nalazi se unutar Iraka, dok se šira Asirija protezala u današnju južnu Tursku i istočnu Siriju.

Bitka kod Kadeša

Bitka kod Kadeša – 1296. godine pr. Kr., po egipatskom kalendaru - Peta Godina III Šemia Dana Devetog - smatra se jednom od najvećih bitaka staroga doba, a spada i u prve bitke koje se mogu rekonstruirati. U toj bitci su se sukobile dvije velesile tog doba – Hetitsko Carstvo i Egipat. Ova bitka se vodila zbog teritorija koji pokriva današnja Sirija, područje na kojem se sijeku trgovački putevi triju kontinenata – Azije, Europe i Afrike, i s kojeg se vršila potpuna kontrola pomorskih puteva u mediteranskom bazenu. Kontrolu nad ovim područjem je, pored dvije već spomenute velesile, u razdoblju od 2000. godine pr. Kr. do 1200. godine pr. Kr. željela i Asirija, kao i druge manje sile u neposrednoj blizini Sirije – kraljevstva Mitani, Amura, Babilon i Kanaana. Svaka od tih sila je, što u savezničkim odnosima s drugom silom ili sama, tražila mogućnost kontroliranja tog dijela teritorija.

Bitka kod Megida (1469. pr. Kr.)

Bitka kod Megida 1469. pr. Kr. je najstarija zabilježena bitka za koju povijest zna, ali i prva o kojoj su sačuvani vjerodostojni podaci o strategiji i taktici u velikom Amonovom hramu u Karnaku (al-Karnak).

Brončano doba

Brončano doba je prapovijesno razdoblje obilježeno uporabom bronce za izradu oružja, oruđa, nakita i posuđa. Bronca je legura bakra i oko 12% kositra; taj se omjer pokazao najboljim pa se i danas primjenjuje kod umjetničkih odljeva. Vještina izrade bronce pojavila se na Bliskom istoku oko 3400 pr. Kr., odakle je prešla u Europu.

Brončano doba traje od oko 2000. do 750. pr. Kr., a dijeli se na rano (2000.–1600. pr. Kr.), srednje (1600.–1300. pr. Kr.) i kasno (1300.–750. pr. Kr.) brončano doba. Brončano se doba teritorijalno dijeli na pet glavnih skupina: egejsku, srednjoeuropsku, zapadnoeuropsku, nordijsku i istočnoeuropsku (najbogatije nalazima su egejska i nordijska). Za datiranje pojedinih nalaza važni su oblici kopča fibula i sjekira keltova, a značajni su pećinski kultni petroglifi različitih sadržaja (ljudi, životinje, ornamentalne kompozicije i sl.) u Skandinaviji, Sibiru, s Italiji i Španjolskoj te Portugalu. Tijekom brončanog doba, srednjoeuropski kulturni krug prolazi kroz nekoliko razvojnih faza (kultura zgrčenih kostura, kultura grobnih tumula, kultura žarnih polja). Za Zapadnu Europu, poglavito Englesku, karakteristični su megalitski spomenici (najpoznatiji s početka brončanog doba je Stonehenge kraj Salisburyja). Najstarija brončanodobna kultura u Hrvatskoj je vinkovačka kultura, a potom se nižu cetinska kultura, vatinska kultura i dr.

Domaći konj

Konj (Equus ferus caballus; Sinonim: Equus caballus) je veliki četveronožni sisavac, pripadnik roda Equus. Konji su odavno bili jedna od najvažnijih domaćih životinja koja se uzgaja u vrlo velikom broju raznih pasmina, a živi širom svijeta.

Taksonomski, domaći konji su domesticirani oblik divljih konja (Equus ferus), i zajedno s magarcima i zebrama spadaju u porodicu konja (Equidae), u red neparnoprstaša.

Hetitski jezik

Hetitski jezik (nešili; ISO 639-3: hit) je jezik drevnih Hetita, najstariji zapisani indo-europski jezik.

Naziv Hetiti je iz Biblije i nije sigurno da se odnosi na upravo taj narod. Vlastiti naziv je nešili (vj. izgovor /nesili/). U različitim jezicima se Hetiti različito i nazivaju, zbog različitih prijevoda Biblije. Tako se npr. na engleskom nazivaju Hittites, a na njemačkom Hethiter.

Postoji teorija da su Hetiti dobili ime po prastanovnicima Hatima. Sami Hetiti su svoju državu zvali "zemlja Hatti".

Hurijski jezik

Hurijski ili huritski (het. hurlili; ISO 639-3: xhu) jezik je uobičajeni naziv za jezik Hurijaca, naroda koji je živio u sjevernoj Mezopotamiji između 230. pr. Kr. do oko 1000. pr. Kr..

Hurijski je bio jezik kraljevstva Mitani u sjevernoj Mezopotamiji. Bio je pisan varijantom klinastog pisma. Broj nađenih tekstova je još uvijek relativno mali.

Jezik je srodan s urartskim.

Huriti

Huriti ili Hurijci (hur. Ḫu-ur-ri) su bili narod Starog Istoka tijekom brončanog doba. Njihovo podrijetlo nije poznato niti se huritski jezik svrstava u iti jednu pod poznatih jezičnih porodica. U povijesti se prvi put pojavljuju krajem 3. tisućljeća pr. Kr., a sljedećih tisuću godina njihovim naseljenim područjima uglavnom vladaju Hetiti. Najveći uspon Hurita bilježi se oko 1500. pr. Kr. kada nastaje kraljevsko Mitanija, većinski huritske države s indoarijskom vladajućom elitom. Oko 1000. pr. Kr. huritsko stanovništvo apsorbiralo se u Hetite i druge okolne narode, a njihovim se potomcima može smatrati Urartu čiji se jezik svrstava u istu porodicu huritsko-urartskih jezika. Hurite se ponekad povezuje s biblijskim Horitima iako takva veza nije znanstveno potvrđena.

Niniva

Niniva (akad. Ninua; heb. Ninive) je bila glavni grad Asirije u zadnjih nekoliko desetljeća asirskoga carstva. Kroz cijelu asirsku povijest bila je, uz Ašur, Kalah i Arbelu, jedan od najznačajnijih gradova.

Novo egipatsko kraljevstvo

Novo egipatsko kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta između 16. stoljeća pr. Kr. i 11. stoljeća pr. Kr. za vrijeme kojeg su vladale Osamnaesta egipatska dinastija, Devetnaesta egipatska dinastija i Dvadeseta egipatska dinastija. Glavno obilježje tog razdoblja je politička stabilnost i čvrsta središnja država.

Za vrijeme Novog kraljevstva Egipat je dosegnuo vrhunac i proširio svoje granice do najveće mjere u svojoj povijesti. Proširio se daleko na jug u Nubiju i držao je široka područja na Bliskom istoku. Pokorenom zemljom vladao je faraonov sin kao potkralj. Egipatske postrojbe lako su slomile otpor gradova-država u Siriji i Palestini jer im je nedostajala politička povezanost. Egipatski utjecaj u Siriji su ugrožavale druge dvije sile: Mitani i Hetiti. Ta krhka ravnoteža se održavala sve dok Hetiti nisu 1350. g. pr. Krista osvojili državu Mitani.

To je najsjajnije i najslavnije razdoblje egipatske povijesti i era najpoznatijih i najslavnijih faraona. Egipat je tijekom ovog razdoblja postao najmoćnija država staroga istoka a isto tako i priznata velesila čija ljepota umjetnosti očarava ljude još i danas.

Povijest Armenije

Povijest Armenije je povijest Armenaca, države Armenije i prostora na kojem se ona danas nalazi.

Srednjoasirsko carstvo

Srednjoasirsko carstvo naziv je koji se u povijesnoj znanosti obično rabi za razdoblje povijesti Asirije od 1243. do 1076. godine pr. Kr.

Stari Istok

Stari Istok je zajednički naziv za rane civilizacje na području Bliskog Istoka: Mezopotamija (današnji Irak i Sirija), Perzija (Iran), Anatolija (današnja Turska), Levant (današnja Sirija, Libanon, Izrael, Palestina i Jordan) te Egipat. Vremenski Stari Istok obuhvaća razdoblje od uspona Sumera u 4. tisućljeću pr. Kr. do vremena kada je cijeli Bliski istok osvojio Kir Veliki u 6. stoljeću pr. Kr. odnosno Aleksandar Veliki u 4. stoljeću pr. Kr., odnosno Brončano i rano Željezno doba. Kao takav, izraz se koristi u bliskoistočnoj arheologiji, proučavanju antike te egiptologiji. Neki stručnjaci ne uključuju Egipat u tadašnji Bliski Istok jer je ipak bio geografski i kulturno izoliraniji, ali s obzirom da je imao važnu ulogu u povijesti Bliskog istoka, pogotovo nakon 2. tisućljeća pr. Kr., svrstava ga se među drevne bliskoistočne zemlje.

Stari Istok se smatra kolijevkom civilizacije. Na tom području se po prvi put prakticirala intenzivna poljoprivreda, koristilo se prvo pismo, izumljen je grnčarski kotač, a potom i kotač, stvorene su prve centralizirane vlade, zakonici i carstva, kao i društvena podjela, ropstvo, organizirano ratovanje, kao i temelji astronomije i matematike.

Stari vijek

Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja pisma odnosno početka civilizacije (oko 3500. g. pr. Kr. u Mezopotamiji) do početka srednjeg vijeka (sredina petog stoljeća). Obično se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, uključujući i Bliski Istok (s Perzijom), ali često se uključuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naročito klasična antika, obuhvaća isključivo grčko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stoljeća pr. Kr. (ovisno o načinu razgraničavanja), pa do početka srednjeg vijeka (što ponovo nema čvrstu, jednoznačnu granicu). Tako je stari vijek širi pojam, a obuhvaća i razdoblje antike.

Početak starog vijeka smješta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitani, Asirija), Iranske visoravni (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta.

Kraj starog vijeka otprilike se poklapa s raspadom Rimskog Carstva i državne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; uništenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovišta da bi se prijelazno razdoblje između antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stoljeća do početka 7. stoljeća) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike.

Staroasirsko razdoblje

Staroasirsko razdoblje u istraživanju povijesti područja Mezopotamije odnosi se na razdoblje koje počinje oko 1906. pr. Kr., a obilježeno je početkom širenja asirskih interesa izvan područja Središnje Asirije označenog gradovima Ašur, Niniva, Arbela i Kalah. Ovo razdoblje završava oko 1380. pr. Kr., stvaranjem preduvjeta za nastanak pravog carstva sa snažnim utjecajem izvan svojih granica. To sljedeće razdoblje naziva se Srednjoasirsko carstvo.

Tušratta

Tušratta je bio kralj Mitanija na kraju vladavine egipatskog faraona Amenhotepa III i kroz vladavinu Akhenatena -- otprilike na kraju 14. stoljeća pr. Kr.. Bio je sin Shuttarne II, a kći Tadukhipa se udala za egipatskog faraona Amenhotepa III, a zatim za Akhenatena koji je preuzeo očev kraljevski harem.

Smješten je na prijestolje nakon ubojstva brata Artashumare. U to doba je bio mlad i vjerojatno predodređen da bude tek simbolička figura. Međutim, uspio je poraziti bratove ubojice.

Tushratta je bio neprijatelj Hetita i njihovog kralja Suppiluliume I, koji je u svojim arhivama detaljno dokumentirao vojne pohode poduzete protiv države Mitani. U prvom je opljačkao okolinu mitanskog glavnog grada Washukanni, a u drugom osvojio veliki dio države Mitani. Na kraju je uspio osvojiti Karkemiš, nakon čega je Tusratta ubijen od strane svojih sinova.

Šalmanasar I.

Pogledajte također "Šalmanasar II."Šalmanasar I. (akadski: Šulmanu-ašaridu; hrvatski se još naziva i Salmanasar I.) bio je asirski kralj od 1263. do 1233. pr. Kr.

Starovjekovne države i civilizacije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.