Mezopotamija

Mezopotamija (grč. Μεσοποταμία, prijevod od staroperzijskog Miyanrudan "Zemlja između dvije rijeke" ili aramejskog naziva Beth-Nahrin "Kuća dviju rijeka"; međuriječje) je područje jugozapadne Azije koje obuhvaća otprilike 350.000 četvornih kilometara. Mezopotamija obuhvaća aluvijsku ravnicu između rijeka Tigrisa i Eufrata, u Iraku i Siriji. Međutim, u širem smislu, smatra se da izraz obuhvaća i riječne ravnice, te okolna nizinska područja čije granice čine Arapsku pustinju na zapadu i jugu, Perzijski zaljev prema jugu, te planine Zagros i Kavkaz prema sjeveru.

Tigr-euph hr
Područje Mezopotamije

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Drevna Mezopotamija

Mezopotamija je bila plodna nizina omeđena planinama, te su poplave i suše utjecale na život njezinih stanovnika.

Bila je jedna od najvažnijih područja u povijesti čovječanstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. sumerska, akadska, babilonska, asirska itd. Početci pismenosti vežu se upravo uz ovo područje; kulturni, ekonomski i politički dosezi stanovnika Mezopotamije utjecali su na razvoj mnogih drugih naroda poput Egipćana, Grka, Feničana i Perzijanaca. Zbog svega ovoga, Mezopotamija je poznata kao "kolijevka civilizacije".

Prvu mezopotamsku civilizaciju izgradili su Sumerani. Sumer, odnosno južni dio Mezopotamije, bio je ispresijecan s mnogo kanala pa su stanovnici mogli natapati polja te su razmjenjivali višak proizvoda. Sumerski gradovi bili su izgrađeni na rijeci ili su pak bili s njom povezani preko kanala. Najvažniji je sumerski grad bio Uruk. U 3. tisućljeću prije Krista sumerski gradovi su se organizirali kao male države, no nikad nisu uspostavili zajedničku, već su se sukobljavali, što su iskoristili drugi narodi. U drugoj polovici 3. tisućljeća prije Krista došli su Semiti te je njihov vojni zapovjednik Saragon izgradio grad Akad koji je postao njegova prijestolnica. Tada se Mezopotamija prostirala od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora.

Danas najveći dio područja drevne Mezopotamije pripada Iraku, a manji dijelovi Siriji i Iranu.

Literatura


Geographylogo.svg Nedovršeni članak Mezopotamija koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Abulit

Abulit (grč. Abulites) je bio satrap Suzijane (Elama) u doba vladavine posljednjeg perzijskog vladara Darija III. Kodomana. Abulit je možda bio elamskog podrijetla, iako njegov sin i suvladar Oksatro (perz. Huxšathra) nosi iransko ime koje je karakteristično za zoroastrijce. Nakon bitke kod Gaugamele (331. pr. Kr.) u kojoj je perzijska vojska poražena, Mezopotamija je u potpunosti pala pod vlast makedonskog vladara Aleksandra III., što Abulitu nije ostavilo previše izbora osim da preda Suzu. O svojim namjerama prvo je izvijestio makedonskog generala Filoksena, a zatim je poslao svog sina Oksatra kao izaslanika Aleksandru da dogovori predaju. Ušavši sa svojom vojskom u Suzu, koja je bila jedan od nekoliko glavnih gradova Perzijskog Carstva, Aleksandar se domogao velikog bogatstva. Kvint Kurcije Ruf spominje kako je zaplijenjeno 50.000 talenata srebra, a navodno je pronađen i Kserksov plijen iz pohoda protiv Grčke 150 godina ranije. Prije nego što je Aleksandar krenuo u pohod na Fars, prema Abulitu je postupio jednako kao prema Mazeju u Babiloniji; ostavio ga je na mjestu satrapa odnosno lokalnog vladara koji je imao administrativne i sudske ovlasti, dok je ostavio garnizon makedonskih vojnika koji su brinuli o sigurnosti satrapije. Abulit je na tom mjestu služio sve do Aleksandrovog povratka iz pohoda protiv Indije (324. pr. Kr.), no čini se kako se u međuvremenu pokušao pobuniti protiv makedonske vlasti zbog čega je pogubljen zajedno sa sinom Oksatrom. Nedugo kasnije, Aleksandar je u Suzi održao masovno vjenčanje između njegovih generala i žena iz perzijskog i medijskog plemstva, čime je želio ojačati grčko-perzijski savez.

Akadsko Carstvo

Akadska država ili Akadsko carstvo naziv je za državu koja se od 23. stoljeću pr. Kr. razvila oko grada Akada u Mezopotamiji.

Akađani su prvobitno bili nomadski narod koji je živio u središnjem dijelu Mezopotamije. Sargon Akađanin, vojni zapovjednik u vojsci grada Kiša osvojio je područje Sumera oko 2370. pr. Kr. Na obali Eufrata dao je sagraditi novu prijestolnicu, grad Akad, s kraljevskom palačom i hramovima posvećenim svojoj zaštitnici, božici Ištar. Njegovim daljnjim osvajanjima stvorena je Akadska država, dotad najveća država na Bliskom istoku, koja se prostirala od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te od Zagrosa na istoku do Sredozemnog mora na zapadu.

Akađani su preuzeli dotadašnju kulturu Sumerana i klinasto pismo, ali glavni govorni jezik južne Mezopotamije postao je akadski koji, za razliku od sumerskog, pripada skupini semitskih jezika.

Najpoznatiji vladar Akadske države bio je Sargon Akađanin (2334. pr. Kr. - 2279. pr. Kr.). Nije se brinuo samo za politički i teritorijalni procvat države nego je razvijao poljoprivredu, trgovinu itd. Nakon razdoblja vladanja njegovih nasljednika, slijedi prilično nagla propast označena vlašću Gutejaca, a potom, na prelasku iz 3. u 2. tisućljeće pr. Kr., i početkom prevlasti Babilonaca i osnutkom Babilonskog carstva.

Amorićani

Amorićani (sum. Mar-tu, akad. Tidnum ili Amurrūm, egip. Amar, heb. אמורי; ʼĔmōrī) su drevni narod zapadnosemitske skupine koji je u drugoj polovici 3. tisućljeća pr. Kr. naseljavao područja sjevernog Levanta i Mezopotamije (današnja Sirija i Irak). Isprva nomadi na području Sirije i Libanona, kasnije naseljavaju gradove u Mezopotamiji. Postupno su prihvatili babilonijsku kulturu, jezik i običaje, pa su kasniji kraljevi amorićanskih dinastija čak nosili i akadska imena (npr. Hamurabi). Tijekom 2. tisućljeća pr. Kr. Amorićani su poklekli pod napadima Hetita i Kasita.

Armenci

Armenci (armenski: Հայեր, Hayer), narod koji živi većinom na području Armenije, više od tri milijuna pripadnika. Sačinjavaju 98% stanovništva Armenije. Većinom su pripadnici Armenske apostolske Crkve, pripadnice istočnih pravoslavnih crkava, a sebe smatraju armenskim kršćanima. Kršćanstvo je kod njih uvedeno 301. godine. Do Prvog svjetskog rata bilo ih je oko 4 milijuna, no zbog turskih progona stradalo je milijun Armenaca, a mnogi su prisilno preseljeni u pustinje Mezopotamije. Znatan se broj Armenaca vratio u svoje domove. Govore armenskim jezikom.

Drevna Mezopotamija

Najstarija civilizacija je nastala u Mezopotamiji (grč. međurječje). Nastala je između rijeka Eufrata i Tigrisa (rijeka se spominje kao simbol života i razvitka) te anatolijskih i iranskih planina na sjeveroistoku, arapske pustinje na zapadu i Perzijskog zaljeva na jugu. Mezopotamijsko područje je u razdoblju od 4000. pr. Kr. do 1000. pr. Kr. dalo značajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: Sumerani, Akađani, Asirci (na sjeveru) i Babilonci (na jugu). Nalazišta ovih kultura su u današnjoj Siriji i Iraku.

U 6. st. pr. Kr. Perzijanci predvođeni Kirom Velikim osvajaju Babilon te se nakon toga na ovom području razvija perzijska država, koja utječe na ove prostore i nakon 330. pr. Kr. kada ih osvaja Aleksandar Veliki, sve do prodora Arapa i Islama kada ovi prostori postaju dio Arapskog carstva.

Eratosten

Eratosten (grč. Ἐρατοσθένης, Eratosthénēs; Cirena ili Kirena, današnji Shahhat, Libija, oko 276. pr. Kr. - Aleksandrija, 194. pr. Kr.) starogrčki matematičar, geograf, putopisac i astronom (vjerojatno). Studirao u Ateni i Aleksandriji (učenik Kalimahov i Zenonov). Predstojnik knjižnice u Aleksandriji. Napisao mnogobrojne radove iz zemljopisa, astronomije, matematike, filozofije, književnosti i etike. Smatra se ocem zemljopisa. Glavno mu je djelo Geografija (grč. Γεωγραφία, u 3 knjige). Proslavio se mjerenjem opsega Zemlje (252 000 stadija; 1 stadij = 185 m) duž meridijana Asuana (Sijene) – Aleksandrije. Izradio kartu ekumene (naseljena zemlja) sa 7 meridijana i paralela, koja nije sačuvana, postoji samo nekoliko rekonstrukcija. Približno točno odredio nagib ekliptike prema ekvatoru, duljinu dana i trajanje godine. Pronašao postupak za određivanje prostih brojeva ili prim brojeva (Eratostenovo sito).

Gutejci

Gutejci su bili narod nepoznatog podrijetla koji je prvotno naseljavao obronke Zagrosa u današnjem Iranu, a potom je 2183. pr. Kr. (kratka kronologija) nakon propasti Akadskog Carstva ovladalo južnom Mezopotamijom. Sumerani ih na klinopisima opisuju kao barbarsko i okrutno pleme koje se često obrušavalo na njihove nizinske posjede, a njihov dugački popis gutejskih vladara u relativno malom vremenskom razdoblju upućuje na kaos administrativne organizacije. O Gutejcima općenito postoji vrlo malo povijesnih izvora, no poznato je kako se njihov jezik razlikovao od susjednog akadskog, sumerskog, huritskog i elamskog jezika. Nakon probližno stoljeća gutejske vladavine na jugu Mezopotamije zamijenila ih je treća dinastija Ura.

Huriti

Huriti ili Hurijci (hur. Ḫu-ur-ri) su bili narod Starog Istoka tijekom brončanog doba. Njihovo podrijetlo nije poznato niti se huritski jezik svrstava u iti jednu pod poznatih jezičnih porodica. U povijesti se prvi put pojavljuju krajem 3. tisućljeća pr. Kr., a sljedećih tisuću godina njihovim naseljenim područjima uglavnom vladaju Hetiti. Najveći uspon Hurita bilježi se oko 1500. pr. Kr. kada nastaje kraljevsko Mitanija, većinski huritske države s indoarijskom vladajućom elitom. Oko 1000. pr. Kr. huritsko stanovništvo apsorbiralo se u Hetite i druge okolne narode, a njihovim se potomcima može smatrati Urartu čiji se jezik svrstava u istu porodicu huritsko-urartskih jezika. Hurite se ponekad povezuje s biblijskim Horitima iako takva veza nije znanstveno potvrđena.

Karakala

Karakala, (Lugdunum, 4. travnja 188. — Mezopotamija, 8. travnja 217.), rimski car (211. - 217.).

Rođen 4. travnja 188. u Lyonu, sin rimskog cara Septimija Severa. Pravo ime mu je Lucije Septimije. Na prijestolje dolazi nakon smrti svoga oca Septimija Severa.

Nakon smrti Septimija Severa 4. veljače 211., Karakala dolazi u Rim zajedno sa svojim bratom Getom, kako bi zajedno vladali. Karakali je tada bilo 22., a Geti 21. godina. Vladali su zajedno godinu dana, ali između braće izbija sukob koji završava Getinom smrću od Karakaline ruke. Nakon toga Karakala započinje eliminaciju Getinih pristaša. Neki izvori kažu da je tada stradalo i do 20 000 ljudi.

Karakala je na početku svoje vladavine povećao plaće vojsci, no značajan je bio njegov vlastiti edikt, kojim je dodjeljeno rimsko građansko pravo svim slobodnim stanovnicima Rimskog carstva. Po njegovu nalogu sagrađene su čuvene terme u Rimu. U znak poštovanja prema Antoninima, uzeo je pridjev Antonin, pa se dinastija Severa također naziva i "drugom antoninskom dinastijom". Kao car, malo je vremena provodio u samom Rimu. Karakala je velik dio svoje vladavine posvetio vojnim pitanjima (ratovi s Germanima i Partima). Bio je fasciniran ratnim pohodima Aleksandra Velikog. Krenuo je na vojni pohod protiv Parta, a 217. je na tom pohodu i ubijen.

Kasiti

Kasiti ili Kosejci su bili drevni narod prvotno nastanjen podno planinskog masiva Zagros na zapadu današnjeg Irana. Za vrijeme općeg političkog kaosa na Starom Istoku u 16. stoljeću pr. Kr. Kasiti su uspijeli ovladati južnom Mezopotamijom odnosno uspostaviti najdugovječniju babilonijsku dinastiju koja je propala tek u 12. stoljeću pr. Kr. Kasitsko etničko podrijetlo nije poznato niti njihov jezik pripada bilo kojoj poznatoj jezičnoj porodici.

Klinasto pismo

Klinasto pismo ili klinopis je jedan od najranijih pisama. Stvorili su ga Sumerani u kasnom 4. tisućljeću pr. n. e., kao sustav piktograma. Vremenom, piktogrami su pojednostavljeni i postali apstraktnima.

Klinastim pismom se pisalo po glinenim pločicama, u koje su se utiskivali znakovi komadom trske (stilusom). Otisci su imali oblik klina, po čemu je pismo i dobilo ime.

Mitani

Mitani (het. Mi-ta-an-ni ili Mi-it-ta-ni; akad. Ḫa-ni-gal-bat) je naziv za huritsko kraljevstvo koje je između približno 1500. i 1300. pr. Kr. obuhvaćalo sjever Mezopotamije, jugoistok Anatolije i sjeverozapada Iranske visoravni. Kraljevstvo je osnovalo ratničko indoarijsko pleme o čemu svjedoče brojni indoarijski leksemi pronađeni na hetitskim, asirskim i egipatskim dokumentima. Kraljevstvo Mitani postalo je regionalna sila nakon vakuum političke moći u Mezopotamiji uzrokovanog hetitskim razaranjem kasitskog Babilona, dok su sa svjetske pozornice nestali dva stoljeća kasnije kada ih pokoravaju Hetiti i Asirci. Vašukani, glavni grad Mitanskog kraljevstva, nikada nije pronađen.

Muzej Prado

Prado (Museo Nacional del Prado) je španjolski nacionalni muzej u Madridu, smješten u parku Prado de San Jerónimo, po kojem je dobio ime.

U neoklasicističkoj zgradi muzeja (djelo Juana de Villanueva, između 1785. i 1819.) nalazi se jedna od najvrijednijih svjetskih zbirka slikarstva i kiparstva, iz posjeda španjolskih kraljeva te iz zatvorenih i raspuštenih samostana. Tu se nalaze djela najvećih španjolskih, nizozemskih, njemačkih i talijanskih slikara (El Greco, Diego Velázquez, Giambattista Pittoni, Francisco Goya, Botticelli, Albrecht Dürer, Caravaggio, Peter Paul Rubens, Tizian itd.).

U blizini muzeja Prado nalaze se još dva važna španjolska muzeja. Prvi je Nacionalni arheološki muzej (španj. Museo Arqueológico Nacional), u kojem se nalazi umjetnost drevnog Egipta, drevne Mezopotamija, umjetnost stare Grčke, i umjetnost starog Rima koje su nekada pripadale zbirci muzeja Prado. Drugi je Muzej kraljice Sofije (španj. Museo Reina Sofía), u kojem je izložena umjetnost 20. stoljeća. U blizini je još i Muzej Thyssen-Bornemisza (Museo Thyssen-Bornemisza).

Piramida (arhitektura)

Piramide u arhitekturi označavaju poveće građevine oblika geometrijskog tijela piramide.

Semiti

Semiti je skupno ime narodâ koji bi trebali biti potomci biblijskog Šema, brata Hamova i Jafetova, a time i prvi srodnici Hamitskih naroda ili Hamita.

U povijesna vremena cijela zapadna Azija, osim poluotoka Male Azije bila je nastanjena semitskim plemenima, koja se dijele na 4 grane: babilonsko-asirski Semiti (istočni Semiti); kanaanski Semiti (zapadni Semiti); Aramejci (sjeverni Semiti) i arapski Semiti (južni Semiti ili Arapi).

Veliki planinski lanac što počinje na Siro-cilicijskoj granici i tada zaokreće prema jugozapadu do Perzijskog zaljeva, dijeli na sjeveru i istoku teritorij Semita od drugih naroda zapadne Azije. Tu je uključena sirijsko-arapska ravnica sa zemljama što se prostiru prema istoku i zapadu, i Arapskom poluotoku na jugu . Nizine na istoku koje pripadaju prostranim dolinama Eufrata i Tigrisa, dom su starih civilizacija Mezopotamije, odnosno istočnih Semita. Na zapadu se prostiru zemlje Aramejaca, a na obalnim područjima Libanona i Palestine zemlje Kanaanaca. Prema istoku do Arabije i Sinajskog poluotoka prostiru se zemlje južnih Semita, predaka današnjih Arapa.

Jezikoslovci danas Semite dijele na tri skupine: istočna s akadskim jezikom u današnjem Iraku koji je 2000 pr. Kr. imao dva dijalekta, babilonski i asirski; sjeverozapadna ili zapadna s jezicima starih Amorićana, Ugarita, Kanaanaca i Aramejaca. Amorićani su poznati od prve polovice 2. tisućljeća pr. Kr., kad su još bili nomadi. Jugozapadna ili južna skupina obuhvaća jezike Arapa i Amhara; ovi posljednji su iz Etiopije.

Glavne grupe današnjih semitskih naroda su: Ajsori, Amhara, Arapi, Maltežani, Židovi.

Stari vijek

Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja pisma odnosno početka civilizacije (oko 3500. g. pr. Kr. u Mezopotamiji) do početka srednjeg vijeka (sredina petog stoljeća). Obično se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, uključujući i Bliski Istok (s Perzijom), ali često se uključuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naročito klasična antika, obuhvaća isključivo grčko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stoljeća pr. Kr. (ovisno o načinu razgraničavanja), pa do početka srednjeg vijeka (što ponovo nema čvrstu, jednoznačnu granicu). Tako je stari vijek širi pojam, a obuhvaća i razdoblje antike.

Početak starog vijeka smješta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitani, Asirija), Iranske visoravni (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta.

Kraj starog vijeka otprilike se poklapa s raspadom Rimskog Carstva i državne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; uništenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovišta da bi se prijelazno razdoblje između antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stoljeća do početka 7. stoljeća) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike.

Sumer

Sumer, povijesna regija u južnoj Mezopotamiji i jedna od najstarijih civilizacija. Naseljavali su ga Sumerani, narod nepoznata podrijetla koji je stvorio prve povijesno poznate države i kulturu u 4. tisućljeću pr. Kr. Razvili su poseban tip grada-države i klinasto pismo.

Sumerani

Sumerani spadaju u prvu visokorazvijenu civilizaciju nastalu u četvrtom tisućljeću prije Krista na području južne Mezopotamije. Podrijetlo Sumerana nije utvrđeno, ali prevladava mišljenje da su doselili sa sjevera i pomiješali se sa zatečenim stanovništvom.

U drugoj polovici četvrtog tisućljeća pr. Kr. nastali su u Sumeru prvi gradovi-države. Najpoznatiji su bili Uruk, Ur, Kiš, Nipur i Lagaš. Na čelu svakog grada nalazio se vladar zvan ensi (upravljač) ili lugal (veliki čovjek). On je bio vrhovni svećenik koji je u ime zajednice komunicirao s bogovima. Središte grada bio je hramski kompleks s dominirajućom građevinom četverokutnog tlorisa ziguratom na čijem se vrhu nalazio grad posvećen glavnom gradskom božanstvu, a služio je i kao zvjezdarnica. U sumerskim gradovima-državama sve zemaljsko smatrano je vlasništvom bogova. Najviše zemlje pripadalo je vladaru, a zatim hramovima. Ostali stanovnici (seljaci, obrtnici) bili su samo korisnici zemlje. Stanovništvo se u osnovi dijelilo na vladajući sloj, u koji je uz vladara i vjerodostojnike spadalo svećenstvo i činovništvo, te na seljaštvo i obrtnike. Robova je bilo malo i potjecali su iz ratnih pohoda, a pripadali su isključivo vladaru ili hramovima.

Promatranje zvijezda u Mezopotamiji je imalo veliku važnost jer se na temelju njihova kretanja određivalo vrijeme nastanka poplave. Tako je nastao i prvi kalendar kojeg su izradili sumerski svećenici, a dijelio je godinu na 12 mjeseci.

U Sumeru su bili cijenjeni umjetnost i umjetnički radovi, a osobito su bili vrsni sumerski zlatari, keramičari i staklari. No, glavna je djelatnost u Sumeru, kao i u cijeloj Mezopotamiji, bilo ratarstvo.

Zigurat

Zigurat je tip drevnih hramova koji se mogu naći u Mezopotamiji i Iranu.

Zigurat (hram posvećen božanstvima) je u prvotnom je obliku nadvisivao cijelu okolicu. Na vrhu stupnjevite piramide bila je zvjezdarnica, s kipom i hramom mjesnog božanstva.

Do vrha zigurata, vodile su stube. Ispred njega je bilo veliko dvorište, okruženo uredima i skladištima, kamo su se donosili žrtveni darovi i zemljarina, koju su plaćali seljaci zakupci. Kraljevske palače nalazile su se na nešto nižem zaravanku. S jedne se strane zid palače oslanjao na zigurat. Budući da je Sumer oskudjevao u prirodnim bogatstvima, većina je građevina bila pod ostacima zemljajnih opeka, osušenih na suncu ili ispečenih u pećinama.

Regije svijeta

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.