Menahem Begin

Menahem Wolfovich Begin (hebrejski מנחם בגין, Brest-Litovsk, 16. kolovoza 1913. - Tel Aviv, 9. ožujka 1992.) je bio vođa Irguna, političar i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1978. godine. Također je bio 6. premijer Izraela od 21. lipnja 1977. do 10. listopada 1983. godine. Sudjelovao je je na pregovorima u Camp Davidu s egipatskim predsjednikom Muhamadom Anwarom el-Sadatom, zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu za mir 1978. godine.

Njegov najveći doprinos izraelskoj državi je postizanje prvog mirovnog sporazuma s Egiptom i neutraliziranje egipatske armije.

Menahem Begin
מנחם בגין
Menahem Begin

6. premijer Izraela
trajanje službe
21. lipnja 1977. – 10. listopada 1983.
Prethodnik Jichak Rabin
Nasljednik Jichak Šamir
7. vrhovni zapovjednik Irguna
trajanje službe
1943. – 1948.
Prethodnik  Jaakov Meridor
Nasljednik nitko, organizacija ukinuta
Rođenje 16. kolovoza 1913.
Smrt 9. ožujka 1992.
Politička stranka Likud

Životopis

Begin je rođen 16. kolovoza 1913. u Brest-Litovsku, tada još uvijek dijelu carske Rusije, koji je bio dio Poljske od 1919. do 1939. a danas je dio Belorusije i poznat je pod imenom Brest. Od 1939. bio je vođa cionističke organizacije Betar. Od 1940. do 1941. je bio u zatvoru u SSSR-u. Godine 1941., nakon puštanja na slobodu po sporazumu Sikorski-Mayski, stupio je u poljsku (andersovu) vojsku, ali je neslužbeno otpušten iz te vojske zajedno sa mnogim drugim židovskim vojnicima.

Begin se tada preselio u Britansku Palestinu, gdje je ubrzo postao poznat kao žestok kritičar glavne struje cionizma, i pristalica radikalnijeg revizionističkog cionizma. Godine 1942. je stupio u Irgun (poznat i kao Etzel) i 1943. postao njegov vođa. Bio je odgovoran za postavljanje bombe u jeruzalemski hotel Kralj David, koji je u to vrijeme bio britansko administrativno i vojno sjedište, i tada je ubijena 91 osoba. Godine 1948. bio je u centru afere oko prebacivanja Irgunovog oružja u Izrael, što se završilo potapanjem broda Altalena u paljbi koju je naredio premijer David Ben-Gurion.

Irgun je zajedno sa podzemnom grupom Lehi, (poznatom i pod imenom "Surova banda"), široko osuđivao veliki broj Židova, posebno Bena-Guriona, kao terorističke organizacije. Izraelska vlada ih je raspustila ubrzo nakon osnivanja države Izrael.

Godine 1948., Begin je osnovao desničarsku političku stranku, Herut, koja je poslije postala znatno veća stranka, Likud. Između 1948. i 1977., pod Beginom, činila je glavnu opoziciju dominantnoj Izraelskoj radničkoj stranci u Knessetu (izraelski parlament).

Dana 21. lipnja 1977. Menahem Begin je postao 6. premijer Izraela, i prvi koji nije bio iz radničke stranke.

Godine 1979., Begin je potpisao Izraelsko-egipatski mirovni sporazum s Anwarom al-Sadatom. Po tom sporazumu, Izrael je predao poluotok Sinaj Egiptu. Ovo je značilo i rušenje svih izraelskih naselja u ovoj zoni. Begin se suočio sa snažnim unutrašnjim suprotstavljanjem ovom potezu, što je dovelo do podjele u njegovom Likudu.

Godine 1981., Begin je zapovjedio bombardiranje iračkog nuklearnog reaktora Tammuz. Ubrzo potom, Begin je istaknuo da "Ni po koju cijenu nećemo dozvoliti neprijatelju da razvije oružja za masovno uništenje protiv naroda Izraela." Ova promjena u izraelskoj nuklearnoj politici danas je poznata kao Beginova doktrina.

Godine 1982. Beginova vlada je izvela invaziju na Libanon, ističući potrebu da se PLO odbaci izvan raketnog dometa izraelske sjeverne granice. Ovim je započelo izraelsko angažiranje u južnom Libanonu, koje je trajalo tri godine (uz ograničenu izraelsku prisutnost u Libanonu koja se nastavila do 2000.). Prema reporteru Haaretza, Uziju Benzimanu, tadašnji ministar odbrane, Ariel Šaron je prevario Begina u vezi sa svrhom ovog rata i produžio ga bez dopuštenja. Šaron je tužio Haaretz i Benzimana 1991. i suđenje je trajalo 11 godina, tijekom kojih je jedan od najvažnijih trenutaka bilo svedočenje Benija Begina, Menahemovog sina, u prilog obrane. Šaron je izgubio parnicu.[1]

Begin je u mirovinu otišao u kolovozu 1983., duboko razočaran i u depresiji zbog rata, suprugine smrti, i svoje bolesti. Umro je u Tel Avivu 1992. godine

U veljači 2005. Begin je izabran za "najvećeg izraelskog vođu" sa 32,8 % glasova.

Vanjske poveznice

17. rujna

17. rujna (17.9.) 260. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (261. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 105 dana.

Bertha von Suttner

Bertha von Suttner (rođena Kinsky; Prag, 9. lipnja 1843. - Beč, 21. lipnja 1914.), austrijska književnica.

Zalagala se za mir u svijetu i dobila Nobelovu nagradu za mir 1905. godine. Smatra ju se za veliku ljubav Alfreda Nobela.

Fredrik Bajer

Fredrik Bajer (Vesteregede, 21. travnja 1837. - Kopenhagen, 22. siječnja 1922.), danski političar i pisac.

Bio je liberal i gorljivi pobornik pacifizma. Godine 1882. osnovao je Dansko društvo za mir, a 1891. godine Međunarodni mirovni ured u Bernu. Godine 1908. dobio sa Šveđaninom Arnoldsonom Nobelovu nagradu za mir.

Nedovršeni članak Fredrik Bajer koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Fridtjof Nansen

Fridtjof Nansen (Store-Froen kod Osla, 10. listopada 1861. - Lysaker, 13. svibnja 1930.), norveški istraživač, zoolog i diplomat.

Fridtjof Nansen, jedan od najpoznatijih svjetskih polarnih istraživača, stekao je svjetsku slavu svojim ekspedicijama preko Grenlanda i putovanjem brodom Fram preko Arktičkog oceana. Bio je izniman znanstvenik, kasnije profesor zoologije i oceanografije, ali i sposoban skijaš, što mu je bilo od velike koristi u polarnim istraživanjima.

Godine 1888. je bio prvi koji je na psećim saonicama istražio unutrašnjost Grenlanda. Sjeverno polarno more je istraživao od 1893-96. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1922. godine. Pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica". Na čelu Visokog povjerenstva za izbjeglice koje je vodio, zbrinuo je na stotine tisuća izbjeglica.

Frédéric Passy

Frédéric Passy (Pariz, 20. svibnja 1822. - Neuilly-sur-Seine, 12. lipnja 1912.), francuski humanist

1901. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Frédéric Passy koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

George Marshall

George Catlett Marshall, Jr. (Uniontown, Pennsylvania, 31. prosinca 1880. - Washington, DC, 16. listopada 1959.) je bio američki general i političar koji je služio kao vrhovni zapovjednik američke vojske, Državni tajnik, te Ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država. Dobivši naziv "organizator pobjede" od Winstona Churchilla zbog svog vodstva savezničkih pobjeda u Drugom svjetskom ratu, Marshall je postao vrhovni general američke vojske i osobni savjetnik predsjednika Franklina Delana Roosvelta. Kao Državni tajnik pomogao je u stvaranju američkog plana za poslijeratnu obnovu Europe, danas poznatog kao Marshallov plan. Zbog tog plana, George Marshall je 1953. dobio Nobelovu nagradu za mir.

Henri Dunant

Jean Henry Dunant (Ženeva, 8. svibnja 1828. - Heiden, 30. listopada 1910.), švicarski filantrop, osnivač Crvenog križa

Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo ga je da 1864. predloži konvenciju koja je usvojena i prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Godine 1901. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Henry Kissinger

Henry Alfred Kissinger (Fürth, 27. svibnja 1923.), američki diplomat i političar njemačkog porijekla.

Józef Rotblat

Józef Rotblat (Łódź, 4. studenog 1908. - London, 31. kolovoza 2005.) bio je britanski fizičar iz židovske obitelji poljskog podrijetla. Kasnije je imao američko državljanstvo. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1995. godine.

Józef Rotblat pridružio se Sveučilištu u Liverpoolu kao pridruženi profesor 1939. Radio je sa skupinom znanstvenika u Los Alamosu u New Mexicu, na projektu Manhattan (razvoj atomske bombe bačene na Japan).

Roblat je postavljao etička pitanja. U početku je vjerovao, da je bomba samo način, kako bi se zaustavila njemačka prijetnja. Godine 1944., kada je otkriveno da nacistička Njemačka više nije u stanju proizvesti atomsku bombu napustio je projekt i vratio se u Liverpool. Nakon rata, postao je američki državljanin i posvetio se miroljubivoj primjeni fizike, prije svega u nuklearnoj medicini.

Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1995., zajedno s organizacijom za borbu protiv nuklearnog oružja Pugwash, u kojoj je bio jedan od osnivača.

Sudjelovao je u osnivanju Pugwash konferencije o znanosti i međunarodnoj suradnji, u kanadskom mjestu Pugwash. Pokret je izrastao iz manifesta objavljenog u Londonu dvije godine prije u kojima su sudjelovali znanstvenici iz različitih područja kao što su: Albert Einstein, Bertrand Russell i Linus Pauling vjerujući, da znanstvenici trebaju preuzeti odgovornost u svojim istraživanjima i eksperimentimza moguće naknadne loše posljedice kao što je bio slučaj s atomskom bombom. Smatrali su, da razvoj nuklearnog oružja prijeti opstanku čovječanstva.

Rotblat je služio kao tajnik Pugwash konferencije o znanosti i međunarodnoj suradnji (sa sjedištem u Londonu od 1957. do 1973., a kao predsjednik od 1988. bio je član Koordinacionog odbora za pokroviteljstvom Međunarodnog desetljeća za kulturu nenasilja i mira.

Kofi Annan

Kofi Annan (Kumasi, Gana, 8. travnja 1938. — Bern, 18. kolovoza 2018.), bio je ganski diplomat, bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Annan je svoju karijeru započeo godine 1962. u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Od 1972. do 1974. godine bio je direktor turizma u Gani. Od godine 1987. držao je neke od najvažnijih položaja u UN-u, uključujući mjesto pomoćnika glavnog tajnika. U 1990-ima je bio zadužen za mirovne operacije, a od listopada 1995. bio je posebni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju.

U to vrijeme Annan je uživao veliku podršku američke administracije Billa Clintona, nezadovoljne dotadašnjim glavnim tajnikom UN-a Boutrosom Boutrosom Ghalijem i njegovom inzistiranju na proceduri prilikom američke vojne intervencije u bivšoj Jugoslaviji. Uz američki diplomatski pritisak, Vijeće sigurnosti UN-a je 13. prosinca 1996. imenovalo Annana glavnim tajnikom. Mandat mu je obnovljen godine 2002.

U posljednjih nekoliko godina Annan je došao u sukob s novom američkom administracijom Georgea W. Busha jer je izrazio protivljenje napadu na Irak. Nakon nekog vremena Organizacija UN došla je pod žestoki udar kritika zbog nesposobnosti, korupcije, seksualnog zlostavljanja te pronevjere sredstava iz iračkog programa "nafta za hranu", u što je navodno umiješan i Annanov sin Kojo.

Kvekeri

Kvekeri (poznati i kao Društvo prijatelja) su kršćanski vjerski pokret bez svećenstva i obreda. Pojavio se u Engleskoj sredinom 17. stoljeća i brzo proširio po današnjem SAD-u iz kolonije Pennsylvanije, koju je osnovao kveker William Penn, dobivši 1681. kraljevskom poveljom zemljište. Danas u svijetu ima oko 600.000 kvekera.

Godine 1947. dobili su Nobelovu nagradu za mir.

Osnivač je George Fox. Ubrajaju se u povijesne crkve mira.

Obično se dijele na programiranu i neprogramiranu zajednicu. Zvali su se svakako, najčešće Vjersko društvo prijatelja, a naziv kveker prvi put se spominje 1650. kad propovjednika Georgea Foxa privode na sud zbog blasfemije.

Vjersko društvo prijatelja je ustaljeni naziv iz 18. stoljeća.

Oni iz Velike Britanije su ostali ujedinjeni, dok su se drugdje podijelili.

1827. nastaje prvi raskol, a drugi dolazi 1842. godine.

Ne priznaju sakramente ni pastora. Na njihovim sastancima se ne govori.

Zbog doktrinarnih sumnji bilo je sukoba, ali poštuju Krista i Bibliju.

Ne vjeruju u teologe.

Usmjereni su na časni i kršćanski način života.

Ne smatraju se pripadnicima niti jednog od tri glavna ogranka kršćanstva, nego predstavljaju novi pogled na kršćanstvo.

Ne nose oružje i česti su "prigovarači savjesti". Vjenčanje se obavlja u krugu svjedoka.

Nedovršeni članak Kvekeri koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Lech Wałęsa

Lech Wałęsa (Popowo, 29. rujna 1943.), poljski političar i državnik.

Od 1980. do 1990. bio je predsjednik sindikata Solidarność. Prvi je predsjednik demokratske Poljske (1990. - 1995.).

Godine 1983. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Poziv Wałęse je bio električar.

Linus Pauling

Linus Carl Pauling (Portland, 28. veljače 1901. - Big Sur, 19. kolovoza 1994.), američki kemičar, fizičar, borac za mir i nobelovac, počasni član HAZU

Dvostruki je dobitnik Nobelove nagrade:

1954. - Nobelova nagrada za kemiju

1962. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Operacija Opera (Izrael)

Operacija Opera je bio izraelski preventivni zračni napad na irački nuklearni reaktor Osirak 1981. zbog straha od mogućnosti da uz pomoć njega Irak nabavi nuklearno oružje. Rektor je uspješno uništen, ali je međunarodna zajednica osudila napad.

Philip Noel-Baker

Philip Noel-Baker (London, 1. studenog 1889. - London, 8. listopada 1982.), istaknuti britanski političar, diplomat, humanist i sportaš.

Jedini je čovjek do sada koji je osvojio i olimpijsku medalju i Nobelovu nagradu.

Na Olimpijskim igrama u Antwerpenu, 1920. godine Philip Noel-Baker s rezultatom 4:02,3 osvaja srebrnu olimpijsku medalju na 1500 m. Tada se zvao Philip Baker, jer je prezime supruge Irene Noel, s kojom se vjenčao 1915 godine, službeno dodao svome 1943 godine. Osim ovog svog najvećeg sportskog uspjeha sudjelovao je, prije toga, i na prethodnim Olimpijskim igrama, onima u Stockholmu, 1912. godine (gdje je bio finalist na 1500 m), te nakon toga i na onima u Parizu, 1924, godine, gdje je kao član britanskog olimpijskog tima u atletici igrao važnu ulogu u uspjehu svoje ekipe na tim Igrama, o čemu je i snimljen slavni film "Vatrene kočije", dobitnik Oscara 1981 godine, ali u kome Philip Noel-Baker nije direktno prikazan.

Vrlo mlad postao je sveučilišni profesor. Kao član Laburističke stranke djelovao je u britanskom parlamentu punih 35 godina.

1959. godine Philip Noel-Baker, kao uvjereni zagovornik mirnog rješavanja sporova među narodima, te kao zagriženi protivnik atomskog naoružanja dobiva Nobelovu nagradu za mir.

Da je njegovo ime postalo (i ostalo) simbolom internacionalnog humanizma i pacifizma, jedan od dokaza je i taj što je u ratom izmučenoj i napaćenoj multietničkoj Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, novoosnovano međunarodno sveučilište (da bi se izbjegao nacionalni konflikt u pogledu imenovanja istog, te da bi se i imenom iskazala internacionalnost i humanistička stremljenja mladog sveučilišta) dobilo ime "Philip Noel-Baker", a prvim počasnim rektorom imenovan je Hrvat, znameniti atomski fizičar i istaknuti humanista, prof. dr. Ivan Supek.

Sporazum iz Camp Davida

Sporazum iz Camp Davida bio je sporazum koji su 17. rujna 1978. u Bijeloj kući, pod pokroviteljstvom američkog predsjednika Jimmyja Cartera, potpisali egipatski predsjednik Anwar el-Sadat i izraelski premijer Menahem Begin, nakon dvanaest dana tajnih pregovora u Camp Davidu.

Sporazum se sastojao iz dva osnovna dijela i to: Okvira za mir na Bliskom istoku i Okvira za zaključivanje mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela. Njime je predviđeno rješenje u obliku postupnog povačenja Izraela iz Zapadne obale, dok bi se ostali problemi odgodili na pet godina.

Nedovršeni članak Sporazum iz Camp Davida koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Šimon Peres

Šimon Peres (heb.: שִׁמְעוֹן פֶּרֶס ), (Wiszniew, Poljska, sada Višneva, Bjelorusija, 16. kolovoza 1923. - Tel Aviv, Izrael, 28. rujna 2016.), izraelski političar, bivši predsjednik vlade pa predsjednik države Izraela.

Širin Ebadi

Širin Ebadi (Ŝirin Ebādi ; 21. lipnja 1947., Hamedan, Iran) iranska je odvjetnica, borac za ljudska prava i osnivačica Centra za obranu ljudskih prava u Iranu. 10. listopada 2003. Ebadi je nagrađena Nobelovom nagradom za mir za značajne i pionirske napore u borbi za ljudska prava, pogotovo prava žena, djece i izbjeglica. Prva je Iranka i prva muslimanka koja je dobila tu nagradu.

2009. godine, Ebadinu su nagradu navodno zaplijenile iranske vlasti, iako je kasnije iranska vlada to demantirala.

Predsjednici Vlade Izraela
Izrael
Najvažnije osobe Hladnog rata
Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.