Međuvladin panel o klimatskim promjenama

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (engleski: Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) nastao je 1988. na poticaj Ujedinjenih naroda, Svjetske meteorološke organizacije i Programa za okolinu UN-a (UNEP) da bi procijenio rizik od klimatskih promjena uzrokovanih ljudskom aktivnošću.

IPCC je 2007. godine podijelio Nobelovu nagradu za mir s bivšim potpredsjednikom SAD-a Alom Goreom [1].

IPCC ne vrši istraživanja, niti prati klimatske i druge fenomene. Jedna od glavnih aktivnosti IPCC je izdavanje posebnih izvještaja vezanih uz primjenu Okvirne konvencije UN o promjeni klime (UNFCCC). IPCC svoje procjene uglavnom temelji na znanstvenoj literaturi. IPCC-ovi izvještaji često se citiraju u debatama vezanim uz promjene klime. Većina država i međunarodnih organizacija smatra UN-ov klimatski panel autoritetom. Sve IPCC-ove tehničke izvještaje detaljno provjeravaju znanstvenici.

Vidi još

Napomene i reference

  1. The Nobel Peace Prize for 2007
Ekologija

Ekologija je znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti. Ovaj se pojam često nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu prirode.

Geoinženjering

Geoinženjering ili geoinženjerstvo ili klimatski inženjering je niz namjernih i velikih zahvata u Zemljin klimatski sustav s ciljem smanjenja globalnog zatopljenja i promjene klimatskih prilika. Obuhvaća namjernu promjenu klime pomoću tehnologije.

Uglavnom se radi o traženju metoda za smanjenje ugljikovog dioksida i kontrole sunčevog zračenja. Ugljikov dioksid smatra se uzrokom klimatskih promjena te je jedan od stakleničkih plinova iz atmosfere. Neke od ideja bile su: hvatanje ugljkovog dioksida direktno iz zraka, zasipanje Arktika česticama prašine, raspršivanje sulfatnih čestica u atmosferu (kako bi one djelovale kao svojevrstan štit, minijaturni reflektori koji bi odbijali dio sunčevog zračenja i time snizili temperaturu) te unošenje velike količine željeza u oceane (kako bi se ubrzao rast algi sposobnih za veliku apsorpciju plinova).Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključilo je 2007., da je uglavnom teško dokazati pozitivne učinke geoinženjerstva.Geoinženjerstvo je predloženo kao potencijalna treća opcija za rješavanje problema globalnog zatopljenja, pored ublažavanja i prilagodbe. Znanstvenici obično ne smatraju geoinženjering kao alternativu za kontrolu emisija, nego kao prateću strategiju.Gotovo sva se istraživanja sastoje od računalnog modeliranja ili laboratorijskih testova, a pokušaji u stvarnom svijetu pokazali su se kontroverznim. Neki projekti su u tijeku poput sadnje stabala i ugradnje hladnog krova. Započela su i ruska terenska istraživanja sa sumpornim aerosolom.Postoje kritičari geoinženjeringa, koji smatraju, da je to moralno upitno i da eksperimenti mogu dugoročno upropastiti klimu.

Skupine poput ENC grupe i pojedinci poput Raymonda Pierrehumberta pozvali su na zabranu geoinženjeringa. Puni učinci različitih geoinženjerskih metoda nisu još poznati ni posve znanstveno istraženi. Godine 2010., UN-ova konvencija o biološkoj raznolikosti proglasila je moratorij na sve pokuse u moru i svemiru, osim manjih istraživačkih studija.

Klimatske promjene

Klimatske promjene su dugotrajne promjene u statističkoj raspodjeli klimatskih faktora, u vremenskom periodu od desetaka do milijuna godina. To može biti promjena u prosječnim klimatskim elementima ili promjena raspodjele klimatskih događaja s obzirom na prosječne vrijednosti, ili pojava sve više krajnjih vremenskih događaja. Klimatske promjene se mogu odnositi na određene posebne regije ili se može odnositi na cijelu Zemlju.

U zadnje vrijeme, posebno u vezi sa zaštitom prirodnog okoliša, klimatske promjene se obično odnose na današnje promjene klime. Posebno se to odnosi na sve veći ljudski utjecaj na klimatske promjene, koji je povezan s današnjim globalnim zatopljenjem.

Nobelova nagrada za mir

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine

1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih

Porast razine mora

Porast razine mora ima trenutno vrijednost 1.8 mm na godinu, u zadnjih 100 godina ili 3.1 mm na godinu, u zadnjih 7 godina. Uzrok trenutnog porasta mora je globalno zatopljenje, koje će se nastaviti i u budućnosti. Povećanje temperature dovodi do toplinskog istezanja vode i topljenje ledenjaka, koji imaju otprilike jednak doprinos porastu razine mora. Najnovija predviđanja govore da bi razina mora mogla porasti do kraja 21. stoljeća, od 90 do 880 mm, sa srednjom vrijednosti 480 mm.

Stefan-Boltzmannov zakon

Stefan-Boltzmannov zakon tvrdi da je ukupna količina energije j*, koju idealno crno tijelo zrači, po jedinici površine i u nekoj jedinici vremena, direktno proporcionalna sa četvtom potencijom termodinamičke temperature T:

gdje je σ - konstanta proporcionalnosti ili Stefan–Boltzmannova konstanta, koja se dobiva iz ostalih prirodnih konstanti, a vrijednost je:

gdje je k – Boltzmannova konstanta, h – Planckova konstanta i c – brzina svjetlosti u vakuumu. U stvarnosti ne postoji idealno crno tijelo, koje emitira 100 % svjetlosti, nego imamo sivo tijelo, kojeg dodatno karakteriziramo sa ε – stupanj emisije (od 0 do 1; za idealno crno tijelo ε = 1):

ukupna količina zračenja j* ima dimenziju kao (J / (m2 x s ) = W / m2). Za temperature T jedinica je Kelvin. Stupanj emisije (od 0 do 1; za idealno crno tijelo ε = 1) uglavnom ovisi o valnoj duljini svjetlosti ε = ε(λ).

Da bismo dobili snagu zračenja nekog tijela, treba uzeti u obzir i njegovu površinu A (u m2):

Ovaj zakon vrijedi za idealan toplinski stroj, kod kojeg je svjetlost radni medij, a ne plin. U stvarnosti, vrijednosti su uvijek nešto niže.

Sunčeva konstanta

Sunčeva konstanta ili solarna konstanta je količina energije dozračene od Sunca na gornjoj granici Zemljine atmosfere u jedinici vremena okomito na jediničnu površinu, pri srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca (AJ). Iznosi 1367,7 W/m² ± 6 W/m². Od početka pouzdanih mjerenja Sunčeve konstante umjetnim satelitima 1978. utvrđeno je da se njezina vrijednost mijenja nekoliko desetinki postotka, obično ovisno o prolazu Sunčevih pjega preko Sunčeva diska. Sunčeva konstanta je mjera dakle gustoće svjetlosnog toka, dolazećeg Sunčevog elektromagnetskog zračenja, po jedinici površine, okomito na ulazne zrake, na udaljenosti od Sunca do Zemlje (1 astronomska jedinica). Sunčeva konstanta uključuje sve vrste elektromagnetskog zračenja, ne samo vidljivu svjetlost. Prosječna vrijednost je 1,368 kW/m2 (mjereno sa satelita), i neznatno se mijenja sa Sunčevim ciklusima.Stvarna vrijednost Sunčeve konstante, na vrhu atmosfere (termopauza), mijenja se u toku godine 6,9 %, u početku siječnja iznosi 1,412 kW/m2, dok u početku lipnja je 1,321 kW/m2, budući da se mijenja udaljenost Zemlje od Sunca. Tako, za cijelu Zemlju, koja ima presjek od 127 400 000 km2, ukupna primljena snaga sa Sunca iznosi 1,74 ∙ 1017 W ± 3,5 %. Sunčeva konstanta se u toku Sunčevog ciklusa neznatno mijenja za 0,1 %.

1838. Claude Pouillet je prvi procijenio Sunčevu konstantu, koristeći vrlo jednostavan pirheliometar, te je dobio vrijednost od 1,228 kW/m2, dosta blisko današnjim vrijednostima. Točnija mjerenja je izvršio Charles Greeley Abbot, između 1902. i 1957., te je dobio vrijednost između 1,322 i 1,465 kW/m2.

Kutni promjer Zemlje, kako bi se vidjela sa Sunca, je oko 1/11 700 radijana (oko 18 kutnih sekundi). Na osnovu toga i Sunčeve konstante, može se izračunati da ukupno zračenje Sunca iznosi 3,8 ∙ 1026 W.

Treset

Treset je tamnosmeđi do crni organski talog koji nastaje razgradnjom te raspadom mahovina, trave i stabala u vlažnim i močvarnim područjima, akumulacija je djelomično sagnjile vegetacije. Oblici treseta su močvarno blato, baruština i šume močvarnog tla. Treset se ubire kao važan izvor goriva u pojedinim dijelovima svijeta.

Na Zemlji postoji oko 4 trilijuna m³ treseta, koji pokriva oko 2% Zemljine površine (oko 3,000.000 km ²), i sadrži oko 8.000,000.000 teradžula energije

Utjecaj mesne industrije na okoliš

Utjecaj mesne industrije na okoliš i uzročno-posljedična veza proizvodnje mesa sa zagađenjem okoliša predmet je raznih rasprava. Svjetska potražnja za mesom povećava se. Tvornice proizvodnje mesa konzumiraju ogromne količine energije, zagađuju izvore vode, izbacuju velike količine ugljičnog dioksida (CO2) te zahtijevaju neprestano povećanje uzgoja kukuruza, soje i ostalih žitarica; ovisnosti koja je dovela do velikog uništavanja prašuma kako bi se stvorilo mjesta za sadnju istih. Prema raznim istraživanjima, uzgajati životinje na žitaricama zahtijeva više vode nego samo uzgajanje žitarica. Omjer uložene energije i dobivene količine proteina tijekom konzumiranja mesa je 4:1. Proizvodnja mesne prehrane općenito je manje učinkovitija od uzgoja voća i povrća radi izravnog ljudskog konzumiranja.2006., Organizacija za prehranu i poljoprivredu objavljuje izvještaj za Ujedinjene narode, "Duga sjena stočarstva", u kojoj navodi kako je stočarstvo odgovorno za 18 % sveukupnog ispuštanja CO2 u svijetu, što je više i od prometa.

Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.