Međunarodna organizacija rada

Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization, odn. ILO), je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravdu i međunarodno priznata ljudska i radnička prava. Osnovana je 1919. godine Poveljom iz Versaillesa i postala je prva specijalizirana agencija UN-a 1946. godine.

ILO formulira međunarodne standarde rada u obliku konvencija i preporuka koje postavljaju minimalne standarde radnog prava: slobodu udruživanja, pravo na organiziranje, kolektivno pregovaranje, ukidanje prisilnog rada, jednake šanse i jednaki tretman, te druge standarde kojima se reguliraju uvjeti u cijelom rasponu pitanja vezanih za rad. Pruža tehničku pomoć u sljedećim područjima: strukovno obrazovanje i strukovna rehabilitacija; politika zapošljavanja; administracija rada; radno pravo i industrijski odnosi; razvijanje managementa; zadruge; socijalna sigurnost; statistika vezana uz rad, te sigurnost i zaštita na radu.

ILO promovira razvijanje neovisnih poslodavačkih i radničkih organizacija te tim organizacijama osigurava trening i savjetodavne usluge. Unutar sustava Ujedinjenih naroda, ILO je jedinstven po svojoj tripartitnoj strukturi u kojoj radnici i poslodavci sudjeluju u radu upravnih organa organizacije kao ravnopravni partneri vladama.

Vanjske poveznice

Službena stranica

Beirut

Beirut (arapski: بيروت, Bayrūt) je glavni, najveći grad i najveća luka Libanona. Pored službenoga naziva Beiroût (Beirut ili Bejrut), poznat je i kao Beyrouth, na francuskomu jeziku. Grad ima 1,8 milijuna stanovnika u samomu gradu, a s prigradskim naseljima ima 2,1 milijuna stanovnika.

Beirut je trgovački centar regije i smatra se Parizom Bliskoga Istoka zbog svoje kozmopolitske atmosfere, osobito prije početka Libanonskoga građanskog rata. Posljednjih godina Beirut je značajno obnovljen i 2009. godine je priredio Frankofonske igre.

Ured Ujedinjenih Naroda za Ekonomska i socijalna pitanja za područje Zapadne Azije smješten je u Beirutu. Međunarodna organizacija rada (ILO), kao i regionalni ured za arapske države Ujedinjenih Naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) je također smješten u Beirutu. Arapska Organizacija zrakoplovnih prijevoznika ima sjedište u Beirutu.

Božidar Adžija

Božidar Adžija (Drniš, 24. prosinca 1890. - Zagreb, 9. srpnja 1941.), hrvatski političar i publicist i narodni heroj Jugoslavije.

Domorodački narodi

Domorodački narodi, starosjedilački narodi ili autohtoni narodi etničke su skupine koje su izvorni stanovnici određenoga područja, za razliku od skupina koje su naknadno naseljavale, okupirale ili kolonizirale prostor.

Etničke skupine obično se opisuju kao domorodačke kada održavaju tradiciju ili druge aspekte rane kulture koja je povezana s određenim područjem. Nemaju svi domorodački narodi posebne karakteristike, ponekad su se usvojili elemente kolonizacijske kulture, kao što su: odjeća, religija ili jezik. Starosjedilački narodi mogu se naseliti u određenoj regiji (sjedilački način života) ili imaju nomadski stil života na velikom teritoriju, ali su općenito povijesno povezani s određenim područjem o kojem ovise. Domorodačka društva nalaze se u svakoj naseljenoj klimatskoj zoni i na svim kontinentima svijeta.Budući da se domorodačko stanovništvo često suočava s prijetnjama svome suverenitetu, ekonomskom blagostanju i pristupu sredstvima o kojima ovisi njihova kultura, u sklopu međunarodnoga prava međunarodne organizacije kao što su: Ujedinjeni narodi, Međunarodna organizacija rada i Svjetska banka. objavili su Deklaraciju o pravima domorodačkih naroda (UNDRIP) kao što su: kultura, identitet, jezik i pristup zapošljavanju, zdravstvu, obrazovanju i prirodnim resursima. Procjene su da ukupna populacija domorodačkih naroda iznosi između 220 milijuna i 350 milijuna ljudi.

Međunarodni dan domorodačkih naroda svijeta obilježava se 9. kolovoza svake godine.

Iran

Iran ili Perzija (perzijski: ايران; Irān), službeno: Islamska Republika Iran (perz. جمهوری اسلامی ایران; Džomhūrī-je Eslāmī-je Īrān) je država u jugozapadnoj Aziji. Naziv Iran udomaćen je još od starog vijeka dok se na međunarodnoj sceni počeo aktivnije koristiti od 1935. godine kada je potisnuo europski egzonim Perziju. Danas se nazivi Iran i Perzija koriste kao sinonimi u kulturološkom smislu, dok se u službenom političkom kontekstu koristi isključivo naziv Iran.

Država se proteže na 1,648.195 km² što je čini 18. najvećom u svijetu, i prema procjenama Ujedinjenih Naroda iz 2018. u njoj je živjelo 82.011.735 stanovnika. Iran ima važno geostrateško značenje s obzirom da se nalazi u središnjoj Euroaziji odnosno na Bliskom istoku. Zemlja je na sjeveru omeđena Armenijom, Azerbajdžanom i Turkmenistanom odnosno Kaspijskim jezerom, na istoku Afganistanom i Pakistanom, na zapadu Irakom i Turskom, te na jugu Omanskim i Perzijskim zaljevom. Glavni i najveći grad je Teheran koji predstavlja važno političko, kulturno, gospodarsko i industrijsko središte zemlje. Iran u vojno-političkom smislu ima status regionalne sile, dok se na temelju kolosalnih zaliha nafte i zemnog plina kao i razvijenog nuklearnog programa često naziva i energetskom supersilom. Također, Iran je i najrazvijenija poljoprivredna i industrijska sila u široj regiji.

Na teritoriju Irana nastale su neke od najstarijih civilizacija u ljudskoj povijesti. Prve države pojavile su se s Elamitima početkom 3. tisućljeća pr. Kr., dok današnji etnojezični oblik poprimaju dolaskom iranskih naroda u 2. tisućljeću pr. Kr. Iranska nacija oblikuje se oko 625. pr. Kr. nastankom Medijskog Carstva kojeg kasnije na starovjekovnoj političkoj sceni nasljeđuju dinastije iranskih Ahemenida, helenističkih Seleukida, te iranskih Parta i Sasanida. Sredinom 7. stoljeća nastupa arapsko osvajanje Irana, čime se islam počinje širiti na uštrb zoroastrizma. Iransko stanovništvo u konačnici je islamizirano tijekom vladavina domaćih dinastija Tahirida, Bujida, Safarida i Samanida koje su povratile iransku nezavinost. Srednji vijek obilježava procvat iranske književnosti, filozofije, medicine, astronomije, matematike i umjetnosti zbog čega Iran postaje glavnim žarištem islamskog svijeta. Iranski identitet zadržan je i tijekom vladavina stranih turkijskih i mongolskih dinastija Seldžuka odnosno Ilhanida i Timurida koji su preuzeli perzijski jezik i kulturu. Prekretnica u iranskoj povijesti nastupa oko 1500. godine kada je osnovano Safavidsko Carstvo za vrijeme kojeg šijitski islam 12. imama postaje službenom religijom zemlje. Iranska ustavna revolucija iz 1906. godine urodila je stvaranjem prvog nacionalnog parlamenta u okvirima ustavne monarhije, dok je sadašnji politički sustav islamske republike plod iranske revolucije iz 1979. godine. Prema ustavu iz 1979. godine, iranski politički sustav sastoji se od više isprepletenih upravnih tijela poput parlamenta, predsjednika, vijeća stručnjaka i vrhovnog vođe. Iran je jedan od osnivača Ujedinjenih naroda, pokreta nesvrstanih, Organizacije islamske konferencije i Organizacija zemalja izvoznica nafte.

Iran je od najranije povijesti multietnička država sastavljena golemom većinom od iranskih naroda među kojima već tisućljećima dominiraju Perzijanci koji danas čine oko 60 % današnjeg stanovništva Irana, a slijede ih Azeri (turkofoni), Kurdi, Beludži, itd. Službena religija je šijitski islam 12. imama dok u ostale priznate religije spadaju kršćanstvo, judaizam i zoroastrizam. Perzijski jezik je uz više regionalnih glavnim službenim jezikom u zemlji, odnosno jedan od najstarijih svjetskih službenih jezika u neprekidnoj upotrebi do današnjeg dana. Službeni kalendar u državi je iranski kalendar.

Ljudski rad

Ljudski rad je svrsishodna i svjesno organizirana djelatnost ljudi, radi postizanja nekog korisnog učinka, kojim se može zadovoljiti određena vrsta osobnih ili zajedničkih potreba.

Rad u apstraktnom smislu predstavlja utrošak ljudske radne snage: intelektualnog napora, mišićnog napora, psihološkog stresa i vremena da bi se postigao neki cilj i kao takav predstavljao je sredstvo razmjene (robu) od najranijih dana čovječanstva.

Međunarodna nevladina organizacija

Međunarodna nevladina organizacija (MNO) je volontersko udruženje organizacija ili pojedinica koje djeluje na području regije ili cijelog svijeta. Naziv nevladina organizacija ili NO se ponekad koristi za opis ovih skupina. Iako su sve NO i MNO, nisu sve NO ujedno i MNO, s obzirom da je termin NO široko korišten za skupine koje djeluju na domaćem, ne međunarodnom ili interregionalnom, teritoriju. Oba termina treba razlikovati od međunarodnih organizacija ili MO, grupa kao što su Ujedinjeni narodi ili Međunarodna organizacija rada.

Nedovršeni članak Međunarodna nevladina organizacija koji govori o organizacijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nacionalni dan zaštite na radu

Nacionalni dan zaštite na radu obilježava se 28. travnja, a odluku o njegovom proglašenju donio je Hrvatski sabor 1. lipnja 2007 godine.

Od 2003. godine Međunarodna organizacija rada obilježava 28. travnja kao Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu, s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na radu.

Svake godine obilježavanje Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu vezano je uz određenu temu iz zaštite na radu. Od 2003. godine do 2014 teme su bile sljedeće:

2003 - Sigurnosna i zdravstvena kultura u globaliziranom svijetu

2004 - Stvaranje i održavanje kulture sigurnosti

2005 - Stvaranje i održavanje kulture prevencije u području sigurnosti i zdravlja

2006 - Pristojan rad - siguran rad - HIV/AIDS

2007 - Sigurno i zdravo radno mjesto - osigurati pristojan rad

2008 - Moj život, moj rad, moj siguran rad - upravljanje rizicima u radnoj okolini

2009 - Zdravlje i život na radnom mjestu - osnovna ljudska prava

2010 - Rizici u nastajanju i načini prevencije u promjeni svijeta rada

2011 - Sustav upravljanja rizicima i zdravljem na radnom mjestu - alat za kontinuirano unaprijeđivanje

2012 - Promocija sigurnosti i zdravlja u zelenoj ekonomiji

2013 - Prevencija profesionalnih oboljenja

2014 - Sigurnost i zdravlje pri radu s kemikalijama

Nobelova nagrada za mir

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine

1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih

Prisilni rad

Prisilni rad se zove rad na kojeg čovjek pod prijetnjom kazne, ili bilo kojeg drugog osjetljivog zla prisiljen protiv svoje volje.

Međunarodna organizacija rada, usvojila je 1930. art 2. stavka 1. Konvencije o obvezatnom radu kao i prisilnom radu, da je prisilni rad rad ili usluga, koja se vrši pod prijetnjom kazne. To ne uključuje, u skladu sa stavkom 2. Konvencije: vojne službe, uobičajene građanske obveze, rad u zatvorima, rad u slučajevima (primjerice) elementarnih nepogoda, i posao koji služi neposredno u korist zajednice. Međutim, ostaje sporno točno ono što je neposredna korist zajednice. Također treba napomenuti da su osjećaji i vrijednosti sudionika nužno subjektivni.

Socijalistička Jugoslavija također se služila prisilnim radom. Nažalost, u javnosti se raširio netočni dojam kako politički uznici nisu radili ili nisu radili korisne poslove, a zaboravlja se da je jugokomunistička vlast političke zatvorenike, koji su većinom bili Hrvati, slala na prisilni rad u rudnike ugljena (n.pr. Raša), da su baš hrvatski politički uznici izgrađivali "autoput bratstva i jedinstva", gradili Novi Beograd, meliorirali Lonjsko polje boraveći u vodi do pasa, na Golome otoku vadili i mljeli kamen i proizvodili betonske pločice za izvoz u Italiju i sl.

Radno pravo

Najopćenitije, radno pravo se može definirati kao sustav pravnih pravila kojima se uređuju radni odnosi.

Ženeva

Ženeva (fr.: Genève, njem.: Genf, tal.: Ginevra, roh.: Genevra) je drugi grad po veličini u Švicarskoj. Nalazi se na mjestu gdje se Ženevsko jezero (na francuskom: Lac Léman) ulijeva u rijeku Ronu. Glavni je grad Ženevskog kantona. Ženeva ima 185.526 stanovnika (2004.), a s predgrađima, koji se prostiru čak i u Francusku, 645.000 stanovnika (2000.). Svoj visoki međunarodni ugled grad je stekao kroz postojanu ulogu u svjetskoj politici kao sjedište brojnih međunarodnih organizacija, uključujući europsko sjedište Ujedinjenih naroda.

Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.