Martinik

Martinik je otok u Antilima, smješten u Karipskom moru, 450 km sjeveroistočno od obale Južne Amerike i 700 km jugoistočno od Dominikanske Republike. Prekomorski je departman Francuske.

Martinik
Martinique (francuski)
Matinik (kreolski)
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
"Liberté, égalité, fraternité"
Himna
Marseljeza
Glavni grad Fort-de-France
Službeni jezik francuski
Državni vrh
 - Predsjednik Alfred Marie-Jeanne
Površina
 - ukupno 1128 km2
Stanovništvo
 - ukupno (2007.) 401 000
 - gustoća 364/km2
Valuta Euro
Pozivni broj +596
Vremenska zona UTC -4
Internetski nastavak .mq

Povijest

Kristofor Kolumbo otkrio je Martinik 17. lipnja 1502. na svom četvrtom putovanju. 1635. Pierre Belain d'Esnambuc osnovao je na otoku prvo naselje Saint-Pierre. Na otok su dovođeni afrički robovi kako bi radili na plantažama kave i šećerne trstike. Na Martiniku se rodila Jozefina (Joséphine de Beauharnais), žena Napoleona Bonapartea. 8. svibnja 1902. erumpirao je vulkan Mont Pelée i uništio grad Saint-Pierre ubivši preko 30.000 ljudi. Jedini čovjek koji je preživio nesreću bio je zatvorenik Ludger Sylbaris kojeg su spasili zatvorski zidovi.

Martinik je postao prekomorski departman Francuske 19. ožujka 1946.

Prastanovnici

Prastanovnici martinika su Arawak Indijanci koji ga naseljavaju u II stoljeću iz područja rijeke Orinoco. Ovdje su osnovali oko 60 naselja. Bavili su se poljodjelstvom i imali razvijeno lončarstvo. Na otocima su se održali negdje do 10. stoljeća, kada su sa područja današnjh Gvajana prodrli opasni ratnici Karibi i uništili aravačko stanovništvo Malih Antila. Petnaestog dana šestog mjeseca 1502. na obale Martinika pristao je Kolumbo. Na njemu Španjolci pred strahom od Kariba koji su bili ljudožderi nisu ostavili koloniste, pa ih je kolonizirala tek Francuska 1635., točnije Pierre Belain d' Esnambuc [1], koji je iste godine osnovao Saint-Pierre i umro 1636 [2]. -Na otoku Indijanaca danas više nema, a njihovo mjesto zauzeli su crnački robovi sa gvinejske obale.

Administracija

Martinik je samostalna administrativna regija i prekomorski departman Francuske (DOM-département d'outre-mer), sa sjedištem u Fort-de-Franceu. Zajedno sa Gvadalupom koja je udaljena otprilike 150 km prema sjeveru i Francuskom Gvajanom u Južnoj Americi čini Francuske Departmane Amerike (départements français d'Amérique-DFA). Martinik je jedna od sedam ultraperifernih regija Europske Unije.

Zemljopis

Površina Martinika je 1128 km². Najviša točka je planina Pelée (1397 m). Martinik je otok u otočju Malih Antila između Dominike na sjeveru i Svete Lucije na jugu. Prosječna godišnja temperatura je 26° C.

Martinique-Map
Karta Martinika
Karibik Martinique Position

Gradovi

Glavni grad: Fort-de-France

  • Na sjevernom Atlantiku
    • Grand'Rivière
    • Macouba
    • Basse-Pointe
    • Le Lorrain
    • Marigot
    • Sainte-Marie
    • La Trinité
    • Le Robert
    • Le François
    • Le Gros-Morne
    • Saint-Joseph
    • Morne-des-Esses
    • Le Morne-Rouge
    • Ajoupa-Bouillon
  • Na sjevernom Karipskom moru
    • Le Prêcheur
    • Saint-Pierre
    • Le Carbet
    • Bellefontaine
    • Case-Pilote
    • Schœlcher
    • Fonds-Saint-Denis
    • Le Morne-Vert
  • Jug
    • Les Anses d'Arlet
    • Le Diamant
    • Sainte-Luce
    • Le Marin
    • Sainte-Anne
    • Les Trois-Ilets
    • Le Vauclin
    • Ducos
    • Rivière-Pilote
    • Le Saint-Esprit
  • Unutrašnjost
    • Rivière-Salée
    • Petit-Bourg
    • Le Lamentin

Gospodarstvo

Ekonomija se temelji na proizvodnji banana, šećera i ruma. Turizam je dosta razvijen kao i laka industrija.

Kultura

Martinik se smatra intelektualnim otokom u Antilima, jer je na njemu rođeno ili živi mnoštvo pisaca i umjetnika. Poznati ljudi s Martinika:

Stanovništvo

Martinique demography
Razvoj stanovništva između 1961 i 2003. Populacija u tisućama stanovnika.

Martinik ima 436.000 stanovnika (2006), ili 228 po kilometru četvornom [3]. Glavninu stanovništva Martinika danas čine Martinikanci, oko 362,000 (2008) [4], koji svoje porijeklo vuku sa gvinejske obale, odakle su im preci kao robovi dopremljeni u 17. i 18. stoljeću za rad na plantažama šećerne trske. Uz njih na otoku još živi 9,100 Francuza, 7,500 indijskih Tamila i 3,200 Haićana, te po nekoliko stotina pripadnika drugih naroda: Sirijski Arapi (600), Angloamerikanci (200), Mandarinski Kinezi (600), Vijetnamci (400).

Jezici

Na Martiniku postoje 2 priznata individualna jezika, od kojih je nacionalni francuski, 9.000 govornika (2004) a martinikanski ili gvadalupski kreolski francuski je glavni govorni jezik 418.000 (2001)[5].

Izvori

  1. History Martinique
  2. Esnambuc or Énambuc, Pierre Belain d'
  3. Population Martinique
  4. Martinique
  5. Languages of Martinique (16th)

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Martinique

Vanjske poveznice

.mq

.mq je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Martinik. Domenom upravlja SYSTEL.

CONCACAF

CONCACAF (eng. the Confederation of North, Central American and Caribbean Association Football) je najviše izvršno tijelo za Sjevernu, Srednju Ameriku i Karibe. Uz to tu su i tri južnoameričke zemlje: Gvajana, Surinam i francuski departman Francuska Gvajana. CONCACAF je osnovan 1961.

Cédric Sorhaindo

Cédric Sorhaindo (La Trinité, Martinik, 7. lipnja 1984.) je francuski rukometaš i nacionalni reprezentativac koji igra na poziciji pivota. Trenutno nastupa za španjolsku FC Barcelonu.

Osvajač je europskog i dva svjetska naslova rukometnog prvaka sa francuskom reprezentacijom.

Fort-de-France

Fort-de-France je glavni grad francuskog prekomorskog departmana Martinika u Malim Antilima. Nalazi se na zapadnoj obali otoka, na ulazu u veliki zaljev gdje se u njega ulijeva rijeka Madam. Grad leži na uskom pojasu zemlje između brda i mora. Razvio se oko tvrđave Saint-Louis koja je izgrađena 1638. godine. Isprva se zvao Fort-Royal. Iako je bio upravno središte otoka, bio je u sjenci starijeg grada Saint-Pierrea. Ime Fort-de-France grad je dobio u 19. stoljeću. Prije 1918., kada je dobio na trgovačkom značaju, Fort-de-France je bio okružen močvarama i patio je zbog žute groznice i nedostatka pitke vode. Po podacima iz 2009. šire područje grada ima 130 822 stanovnika.

Francuska Gijana

Francuska Gijana ili Francuska Gvajana, prekomorski je departman i prekomorska regija Francuske Republike. S površinom od 86 504 km², najveći je francuski departman. To je jedini francuski, a ujedno i jedini teritorij Europske unije u Južnoj Americi. Ekvatorska šuma pokriva najveći dio teritorija Francuske Gijane.

Službeno ime Francuske Gijane (u francuskim i europskim krugovima) je Gijana ili Gvajana (fr. Guyane). Pridjev "francuska" se dodaje još iz kolonijalnih vremena, kad su postojale tri Gvajane: Britanska Gvajana (današnja Kooperativna Republika Gvajana), Nizozemska Gvajana (današnji Surinam) i Francuska Gvajana.

Grb Martinika

Grb Martinika službeno je samo logo, na kojem piše REGION MARTINIQUE - La collectivité au service du pays, jer je Martinik prekomorska regija Francuske. Često se koristi neslužbeni grb, koji je bijelim križem podijeljen na četiri plava polja, u kojima su četiri bijele zmije.

Gvadalupa

Gvadalupa (fra. Guadeloupe) je malo otočje u Antilima u Karipskom moru. Nalazi se otprilike 600 km sjeverno od obale Južne Amerike i 600 km istočno od Dominikanske republike. Nekada se zvao Karukera što znači "otok s lijepim vodama". Prekomorski je departman Francuske.

Joséphine de Beauharnais

Joséphine de Beauharnais, rođena kao: Marie Josèphe Rose de Tascher de la Pagerie, (Martinik, Antili, 23. lipnja 1763.- Pariz, 29. svibnja 1814.), bila je francuska carica i prva supruga cara Napoleona I. Bonaparte.

Jozefina je rođena 23. lipnja 1763. na karipskom otoku Martinik u obitelji Josepha-Gasparda de Tascher de la Pagerie, potporučnika francuske vojske i majke Rose-Claire des Vergers de Sanois, Francuskinje engleskog porijekla sa majčine strane. Njezina obitelj je na tom otoku posjedovala šećernu plantažu. Kada je 1766. njihovu plantažu uništio tropski ciklon njezina obitelj je pala u teško financijsko stanje. Izlaz je bio u udaji Jozephinine starije sestre Catherine-Désirée za Aleandra de Beauharnaisa, sina francuskog velikaša Françoisa, vikonta de Beauharnaisa, koji je bio ljubavnik Josephinine tetke sa očeve strane, Edmée de Tascher de la Pagerie. Međutim, Catherine-Désirée je umrla 1777. godine, prije nego je i napustila Martinik, pa je Jozephina zauzela sestrino mjesto.

Josephina se za Alexandra udala 13. prosinca 1779. i u tom braku je rodila dvoje djece: sina Eugènea (1781.) i kćerku Hortensiju (1783.). Za vrijeme Francuske revolucije, Josephina i njezin suprug su uhićeni. On je optužen da je loše branio Mainz 1793. a i zbog svog aristokratskog porijekla bio prijetnja Republici, te je zajedno sa bratom Augustinom osuđen na smrt i giljotiniran 23. srpnja 1794. godine. Zahvaljujući Robespierreu, nekoliko dana kasnije Josephina je oslobođena.

Kao udovica, Josephina je bila ljubavnica nekoliko istaknutih političkih figura. Godine 1795. upoznala je 6 godina mlađeg generala Napoleona Bonapartea i njihova romansa tada je započela.

Josephina i Napoleon su se vjenčali 9. ožujka 1796., a Napoleon je usvojio njenu djecu. Kada se Napoleon proglasio francuskim carem i Josephina je kao njegova supruga postala carica. Budući da nisu imali zajedničke djece, Josephina je pristala na razvod kako bi omogućila Napoleonu da se oženi mlađom ženom koja bi mu mogla roditi nasljednika.

Napoleon i Josephina razveli su se 10. siječnja 1810., a 11. ožujka Napoleon se oženio Marijom Lujzom Austrijskom. Ona mu je rodila sina, Napoleona II.

Nakon rastave Josephina je živjela u vlastitom dvorcu u Parizu. Ostala je u dobrim odnosima s Napoleonom i pretpostavlja se da se nikada nisu prestali voljeti. Umrla je 29. svibnja 1814. godine.

Joël Abati

Joël Marc Abati (Fort-de-France, Martinik, 25. travnja 1970.) umirovljeni je francuski rukometaš i bivši reprezentativac. Abati je igrao ili na poziciji desnog vanjskog ili na poziciji desnog krila, a trenutni klub mu je francuski Montpellier HB.

Klupsku karijeru započinje u francuskom Saint-Michelu iz kojeg odlazi nakon godinu dana. Tada se seli u Levallois SC gdje također boravi godinu dana. Tada prelazi u USM Gagny, gdje provodi 3 godine prije odlaska u US Créteil, s kojim je 1997. osvojio Francuski kup. Nakon Francuske, Abati odlazi u Njemačku, u SC Magdeburg. U Magdeburgu provodi punih 10 godina tijekom kojih je skupio 302 nastupa i postigao 1394 pogotka. S Magdebrugom je osvojio i najviše titula. Godine 1999. osvojio je EHF-ov kup, kao i 2001. kada je postao i prvak Njemačke. Sljedeće godine osvaja Ligu prvaka, a posljednja osvojena titula mu je ona iz 2007. kada je ponovo osvojio EHF-ov kup.

Nakon uspješne karijere u Magdeburgu, Abati se vraća u Francusku, u Montpellier HB, gdje je igrao do 2009. godine, kada se povukao iz aktivnog rukometa.

Reprezentativni debi imao je 1995. protiv Bjelorusije. Za reprezentaciju je u 14 godina skupio 204 nastupa i postigao je 588 pogodaka. Nosio je broj 18. Iako se nakon OI 2008., gdje je sa Francuskom osvojio zlatnu medalju, povukao iz reprezentacije, na poziv izbornika Oneste odlučio je svoju karijeru završiti nastupom na SP-u 2009., gdje je također ovjenčan zlatnom medaljom. Još 2 zlatne medalje ima sa svjetskog prvenstva u Francuskoj 2001. i dvije sa europskog prvenstva u Švicarskoj 2006. i Austriji 2010. a ima i 3 bronce, jednu sa europskog prvenstva u Norveškoj 2008. i dvije sa svjetskih prvenstava u Portugalu 2003. i Tunisu 2005. godine.

Kévin Théophile-Catherine

Kévin Théophile-Catherine (Saint-Brieuc, 28. listopada 1989.) je francuski nogometaš, igrač Dinamo Zagreba. Igra na poziciji braniča.

Mali Antili

Mali Antili su otočni niz u Karipskom moru. Protežu se od Djevičanskih otoka na sjeveru pa sve do obala Venecuele na jugu. Ne postoji opće suglasje oko toga, koji se sve otoci na južnom završetku ovog niza ubrajaju u ovu grupu. Prema podjeli koju se uobičajeno koristi u engleskom govornom području, niz završava sa Trinidadom i Tobagom. Španjolsko govorno područje u grupu redovno dodaje i Arubu, Bonaire, Curaçao, Isla Margaritu i druge otoke pred venecuelanskom obalom. Neka druga tumačenja smatraju, da Trinidad i Tobago kao i Barbados ne spadaju u Male Antile.

Dijele se na 2 grupe:

Otoci privjetrineizmeđu ostalih Martinik, Gvadalupe, Dominika, Sveta Lucija, Grenada, Trinidad i TobagoOtoci zavjetrineizmeđu ostalih Aruba, Bonaire, Curaçao, Isla Margarita

Mont Pelée

Mont (fr. montagne = planina) Pelée je ime planine i vulkana na otoku Martiniku.

Vulkan većinom miruje, ali povremene erupcije izazivaju nemir među lokalnim stanovništvom. Tijekom jedne erupcije Mont Pelée se uzdigao za stotinjak metara, te je s 1397 metara nadmorske visine najviši vrh Martinika.

Poznate erupcije bile su u godinama 1792. i 1851., a posebice je poznata ona iz 1902. koja je gotovo u potpunosti uništila grad Saint-Pierre. Broj ljudskih žrtava se procjenjuje na preko 30 tisuća. Gotovo nitko nije preživio u radijusu od preko 10 kilometara od vulkana, pred užarenim plinom temperature od oko 600 °C. Danas je Saint-Pierre mali grad s jedva 5 tisuća stanovnika.

Popis zavisnih teritorija

Zavisni teritoriji su teritoriji bez pune političke samostalnosti.

Prekomorski departmani Francuske

Prekomorski departmani Francuske (départements d'outre-mer - DOM) su ujedno i prekomorske regije (régions d'outre-mer) i imaju apsolutno isti status i prava kao i kontinentalni departmani i regije.

Prekomorski departmani su:

Gvadalupa/La Guadeloupe (971)

Martinik/La Martinique (972)

Francuska Gvajana/La Guyane (973)

Reunion/La Réunion (974)

Mayotte (976)Sveti Petar i Mikelon/Saint-Pierre-et-Miquelon (975) je bio prekomorski departman od 1976. do 1985. kad mu je status promjenjen u teritorijalni kolektiv (fr.:collectivité départementale).

Svi prekomorski departmani su bivše francuske kolonije, a sada integralni dijelovi Francuske. Svoj su status dobili ustavom Četvrte Republike 19. ožujka 1946.

U Europskoj Uniji Prekomorski departmani (DOM) imaju status ultraperifernih regija.

Réunion

Réunion je francuski otok u Indijskom oceanu. Nalazi se 700 km istočno od Madagaskara i 200 km jugozapadno od Mauricijusa. Réunion je prekomorski departman i regija Francuske.

Sjeverna Amerika

Sjeverna Amerika - kontinent na sjevernoj polutci, površine 24,230.000 četvornih kilometara.

Srednja Amerika

Srednja Amerika obuhvaća kopneni most između Sjeverne i Južne Amerike kao i Zapadnoindijske otoke , a zemljopisno i geološki do kopnene prevlake Tehuantepec pripada kontinentu Sjeverne Amerike. Povijesno gledano, Srednja se Amerika može smatrati samostalnim kontinentom. Kopno Srednje Amerike od prevlake Tehuantepec do prevlake Darién na granici između Paname i Kolumbije naziva se Centralna Amerika

Na tom kopnenom mostu pretežno se govori španjolski. Jedina je iznimka Belize gdje se govori engleski. Na otocima u Karibima govori se engleski, francuski, španjolski i nizozemski.

Zastava Martinika

Službena zastava Martinika, francuskog prekomorskog departmana, zastava je Francuske. Neslužbena zastava Martinika prvi put se pojavljuje 4. kolovoza 1766. Sastoji se od plave pozadine sa bijelim križem a u svakoj četvrtini zastave je zmija.

Zmije na zastavi (Bothrops lanceolatus) su endemske vrste Martinika.

Države u Sjevernoj i Srednjoj Americi
Frankofonija
Zastava Frankofonije
Politička podjela Francuske
Francuski departmani
Zastava Francuske

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.