Madeira

Madeira (izgovor: [Ma'dejre]; službeno: Autonomna regija Madeira, portugalski: Região Autónoma da Madeira) autonomna je portugalska regija u Atlantskom oceanu. Jedini naseljeni otoci na ovom otočju su otok Madeira i Porto Santo. Madeira čini integralni dio Europske Unije kao njena ultraperiferna regija.

Otočje Madeira, koje su Rimljani nazivali „Grimizni otoci”, su ponovno, vjerojatno slučajno, otkrili Portugalci te ga naselili 1418. godine. Otočje je poznato po turizmu, te po vinu.

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Madeira. Za druga značenja, pogledajte Madeira (razdvojba).
Autonomna regija Madeira
Região Autónoma da Madeira
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Das ilhas, as mais belas e livres
(portugalski:"od svih otoka najljepši i najslobodniji")
Himna
A Portuguesa (nacionalna),
Hino da Região Autónoma da Madeira (lokalna)
Položaj Madeire
Glavni grad Funchal
Službeni jezik portugalski
Državni vrh
 - Predsjednik nema, postoji regionalna vlada
 - Predsjednik Vlade Alberto João Jardim
Neovisnost nema, Autonomna regija Portugala
Površina n/a. po veličini
 - ukupno 797 km2
 - % vode n/a %
Stanovništvo n/a. po veličini
 - ukupno (2001) 253 482
 - gustoća 313/km2
Valuta euro (100 centa)
Pozivni broj +(351)291 xxx xxx
Vremenska zona UTC +1
Internetski nastavak .pt

Povijest

Madeira Ancient Map2
Stara karta Madeire

Smatra se da su Feničani otkrili Madeiru, makar za to ne postoje osnovani dokazi. Plinije Stariji spominje Grimizne otoke, na položaju blizu Otoka sreće (Kanara), što bi moglo biti madeirsko otočje.

1419. godine, brodski kapetani João Gonçalves Zarco i Tristão Vaz Teixeira u službi princa Henrika Pomorca, bježeći od oluje sklonili su se na otok Porto Santo (Sveta Luka), kojeg su tako prozvali iz zahvalnosti zbog spasa od brodoloma. Sljedeće godine su ovi moreplovci uz Bartolomeja Perestrela kolonizirali otočje te ga stavili pod portugalsku krunu.

Zbog potencijala otoka, te zbog strateškog položaja, od 1425. počinje detaljna kolonizacija i stalno naseljavanje otočja, a od 1440. uvodi se režim kapetanija. 1452. na otoku počinje raditi prvi mlin za obradu šećera, a u isto vrijeme se postavljaju i prvi kanali za natapanje - levade. U to vrijeme Portugal postaje jedan od vodećih europskih dobavljača šećera. 1478. godine, otočje posjećuje Kolumbo kao trgovac šećerom, a do 1515. godine, stanovništvo Madeire je naraslo na 19.000 stanovnika, od čega su 3.000 bili robovi. U 16. stoljeću, Madeira je postala izvoznik vina, a loza je bila izvorno sa Cipra, Krete i Sicilije. Trtna uš koja je donesena iz SAD-a je prouzrokovala pad proizvodnje vina. Tako je postepeno došlo do velikog emigracijskog vala madeirskog stanovništva.

1580. godine, Španjolska osvaja i preuzima kontrolu nad Madeirom, te centralizira upravu. 1640. Portugalci se pobunjuju protiv španjolskih doseljenika, te se Madeira vraća u ruke Portugala, ali zadržava španjolski sustav uprave. Madeira je bila važna stanica, na putu u Novi svijet ili u Indiju, te mjesto za prekrcaj robova iz Afrike.

1921. godine, nakon neuspjelog državnog udara, na Madeiru je deportiran austro-ugarski car Karlo I. koji je ovdje i umro iduće godine. Nakon demokratske revolucije u Portugalu 1974., 1. srpnja 1976. godine, Portugal je Madeiri dodijelio autonomiju.

Politika

Od 1976. godine, Madeira kao i Azori se smatra autonomnom regijom Portugalske Republike, sa izvršnom vlasti i regionalnom zakonodavnom skupštinom. Trenutni predsjednik regionalne vlade je Alberto João Jardim, koji je na tom mjestu već više od 20 godina.

Sjedište regionalne vlade se nalazi u Funchalu.

Afrička unija smatra ovaj prostor okupiranim afričkim teritorijem kojeg drži strana sila, unatoč činjenici što na ovom otoku nikad nisu doseljavani ljudi s afričkog kontinenta, te je otočje bilo u potpunosti nenaseljeno do dolaska Portugalaca.

Zemljopis

Laurisilva Madeire

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Laurisilva Madeire
Flag of Portugal.svg
Godina uvrštenja: 1999. (23. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix, x
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/934 UNESCO

Otočje Madeira se sastoji u Atlantskom oceanu, između 30° i 33° sjeverne zemljopisne širine, 978 km jugozapadno od Lisabona. Otočje je vulkanskog podrijetla, a sastoji se od otokâ Madeira (736 km²), Porto Santo (43 km²), Desertas (14 km²) i Selvagens (18 km²). Samo prva dva su naseljeni, dok su ostali prirodni rezervati.

Otočje se nalazi u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, 700 km od afričke obale, skoro na istoj širini kao i Casablanca, koja je bliže Gibraltarskom tjesnacu. Glavni grad Funchal se nalazi na otoku Madeira, ostali važni gradovi su: grad Porto Santo poznat i kao Vila Baleira, Ribeira Brava, Machico, Câmara de Lobos, Santa Cruz, Caniço, Ponta do Sol i Calheta.

Otok Madeira je najveći otok u skupini, sa dužinom od 57 km i širinom od 22 km. Otok je izdužen u smjeru istok-zapad, u kojem ga siječe planinski lanac, čija je osrednja visina 1220 metara. Najviša točka na otoku je Pico Ruivo, visine od 1862 metara.

Bioraznolikost

Madeira Levada dos Tornos
Potok u madeirskoj laurisilvi

Prije doseljenja izvornih stanovnika, cijeli je otok pokrivala šuma laurisilva. Danas postoji tek mali dio te šume na jugu otoka, dok se veći dio nalazi na sjeveru. Šuma je nestala u namjernim požarima koje su izazvali doseljenici kako bi stvorili područje pogodno za poljoprivredu. Naziv otoka Madeira na portugalskom znači drvo, a to je ime otoku dano upravo zbog šume koja dominira cijelim središtem otoka. Laurisilva (laurissilva) je prašuma endemskog zimzelenog drveća iz obitelji lovora (Lauraceae) koje može narasti do 40 metara visine. Može se naći samo na nekim otocima (Tenerife, La Palma i u parku Garajonay na La Gomeri), a laurisilva na Madeiri je najveća na svijetu (149,5 km²). God. 1999., UNESCO je prašumu na Madeiri stavio na popis svjetske baštine jer se 90% sastoji od endemskog drveća u čijoj šumi žive mnoge endemske životinje kao što je Madeirski dugoprsti golub.

Otoci

  • Porto Santo
  • Deserta Grande
  • Selvagem Grande (Ilhas Selvagens)
  • Bugio
  • Selvagem Pequena (Ilhas Selvagens)
  • Selvagens' otočić Fora
  • Desertas' otčić Chão

Klima

Zbog svog položaja i izloženosti vjetrovima, otocima vlada drugačija mikroklima, koja u kombinaciji sa egzotičnom vegetacijom tvori turistima zanimljivo odredište. Otocima ne vlada velika razlika u temperaturi, godišnja prosječna temperatura varira između 16ºC i 22°C. Klima je poprilično vlažna, a oblaci i magla često pokrivaju planine u unutrašnjosti. Temperatura mora varira između 17°C i 22°C.

Upravna podjela

Otočje se sastoji od 11 općina:

  • Calheta
  • Camacha
  • Câmara de Lobos
  • Funchal
  • Machico
  • Ponta do Sol
  • Porto Moniz
  • Porto Santo
  • Ribeira Brava
  • Santa Cruz
  • Santana
  • São Vicente

Gospodarstvo

Poljoprivreda

Funchal Mercado
Poljoprivredni proizvodi na Mercado dos Lavradores, Funchal

Poljoprivreda je povijesno dominantan sektor madeirskog gospodarstva, od kojeg je živjela većina stanovništva. Zbog vulkanskog podrijetla tlo je plodno, ali brdski reljef onemogućava mehanizaciju.

Na nivou organizacije poljoprivrednog prostora, mogu se ustanoviti tri razine. Na niskim visinama, uz more, nalaze se vrlo isplative kulture, kao banane, Annona coriacea, mango, šećerna trska, gospodinova krunica i druge tropske vrste. Na srednjoj razini nalaze se prehrambene kulture, kao krumpir, grah, pšenica, kukuruz, te tipično mediteransko voće. Na najvišim visinama nalazimo travu i šume.

Od stočarstva je najrazvijenije kozarstvo i govedarstvo. U ribarstvu se najviše lovi tuna i sabljarka.

Danas je u poljoprivrednom sektoru proizvodnja banana usmjerena na regionalnu i nacionalnu potrošnju. Vrlo veliki doprinos regionalnog gospodarstvu daje madeirsko vino, te cvjećarstvo.

Industrija

Industrija koja postoji je većinom zanatska, kao npr. odjevni predmeti. Ono malo industrije što postoji je većinom usmjereno na lokalne potrebe, kao npr. prehrambeni proizvodi, te prerada šećerne trske. Industrija je koncentrirana u Funchalu, Santa Cruzu i Machicu.

Botanical garden madeira hg
Botanički vrt s Funchalom u pozadini

Kako bi se gospodarstvo pozitivno razvijalo, na Madeiri je osnovana slobodna zona (Zona Franca da Madeira). Ona obuhvaća razna poduzeća financijskih, industrijskih i trgovačkih aktivnosti koja uživaju razne porezne olakšice. Madeira ima vrlo povoljnu fiskalnu politiku za ulagače, te su njeni porezi puno nižih od onih u ostatku Europske Unije. Zbog ove činjenice događa se veliki priljev investicija na otočje.

Turizam

Turizam je vrlo važna gospodarska aktivnost otočja, koja čini 20% ukupnog BDP-a, te tijekom cijele godine održava aktivnim trgovački i prometni sektor i druge aktivnosti, te stvara znatno tržište za lokalne proizvode. Na otoku Porto Santo, koji ima 9 km plaže i povoljnu klimu, turizam je jedina aktivnost. Tijekom zadnjih nekoliko godina, znatno su povećani kapaciteti hotelskog smještaja. Veliki potencijal u turizmu ostvaren je u investiranju u održivi razvoj, čime je napredak postignut bez remećenja ravnoteže između okoliša i društveno-gospodarskih aktivnosti. Veliki trud je uložen u očuvanju okoliša, što je glavni razlog turističkih dolazaka na Madeiru.

Stanovništvo

Madeira Santana
Tradicionalne madeirske kuće na farmama u Santani

Na otočju živi više od 250 000 stanovnika, od čega oko 5 000 na otoku Porto Santo. 1991. godine gustoća naseljenosti na otoku Madeiri je bila 337 stanovnika/km², dok je na Porto Santu bila 112 stan./km². Većina ranih doseljenika je doselila iz portugalskih regija Algarve i Minho. 75% stanovništva otoka Madeire živi na 35% teritorija, a najveći broj stanovnika je koncentriran u Funchalu gdje živi 45% stanovništva i gdje je gustoća 1.500 stan./km².

Zbog ograničenja razvitka koji nameće okoliš u zadnjih nekoliko desetljeća se dogodio odljev stanovništva. Glavna odredišta madeirske emigracije su: Venezuela, JAR, Francuska, Švicarska, Kanalski otoci, SAD i Brazil.

Kultura

MadeiraWinery
Vinske bačve

Tradicionalne poslastice na Madeiri koriste lokalne sastojke, od kojih je najuobičajeniji mel de cana, tj. med od šećerne trske ili melasa. Tradicionalni kolač otoka je Bolo de mel tj. medni kolač (od šećerne trske) koji se po običaju nikad ne reže nožem, nego se lomi rukom. Posjetitelji otoka također na otoku mogu vidjeti mnoge rukom izrađene proizvode koji se prodaju u dućanima.

Madeirsko vino

Vino madeira je uz cvijeće i voće najpoznatiji proizvod otoka. Ovo vino je također i najveći izvozni proizvod otoka, a najpoznatiji je u Velikoj Britaniji. Madeira je jedino vino koje se izvozilo u britanske kolonije u Americi, a da nije prošlo kroz britansku luku. Vino je izmišljeno slučajno, kako bi izdržalo duga putovanja brodom. Postoje četiri vrste: Malvazija (slatko, sa puno šećera), Boal (srednje slatko), Verdelho (polusuho) i Sercial (suho). Ovo vino se može čuvati dugi niz godina, bez gubitka kvalitete.

Promet

Machico madeira01
Pogled na brzu cestu u Machicu

Otočje ima dvije zračne luke, jedna u Santa Cruzu, blizu Funchala (Aeroporto da Madeira (FNC)) na otoku Madeira, te druga u gradu Vila Baleira na otoku Porto Santo. Najčešći letovi za otoke su iz Lisabona, ali postoji i mnoštvo izravnih letova iz drugih europskih gradova, te drugih država, kao Brazil i Venezuela. Zračna luka na Madeiri je bila poznata po kratkoj pisti koja je sagrađena na visokom nasipu koji pada izravno u more. Najveći zrakoplovi koji su ovdje slijetali su Airbus A320 i Boeing 737. U zadnje vrijeme pista je nadograđena i produžena na 2.7 km, što omogućava slijetanje skoro bilo kojeg zrakoplova. Građani zemalja EU koje su pod Schengenskim sporazumom mogu bez putnih dokumenata doći na otok, dok je za ostale putovnica obvezna. Prijevoz između dva glavna otoka se vrši zrakoplovom ili trajektom koji može prevoziti i vozila. Posjet unutrašnjosti otokâ je olakšan novoizgrađenom prometnom infrastrukturom.

Poznate osobe

Ovo je popis poznatih osoba koje su rođene ili su živjeli na Madeiri:

  • Henrique Franco, slikar
  • Paul Langerhans, njemački patolog i biolog
  • Ronalda, pjevačica i sestra Cristiana Ronalda
  • Alberto João Jardim, predsjednik regionalne vlade
  • Nadia Almada, pobjednik / pobjednica engleskog Big Brothera
  • Moises Henriques, australski igrač kriketa
  • Herberto Hélder, pisac
  • Vicente Jorge Silva, novinar i redatelj
  • António da Cunha Telles, filmski producent

Vanjske poveznice

Atlantski ocean

Atlantski ocean, zvan i Atlantik, drugi je najveći ocean na Zemlji i pokriva približno petinu njene površine. Ime oceana potječe iz grčke mitologije i znači "Atlasovo more".

Atlantski je ocean od sjevera prema jugu izduženi bazen u obliku slova S, kojega se u području ekvatorskih protustruja na približno 8° sjeverne širine može podijeliti na sjeverni i južni dio. Na zapadu ga omeđuju Sjeverna i Južna Amerika, na istoku Europa i Afrika, a preko Arktičkog oceana na sjeveru i Drakeovog prolaza na jugu povezan je s Tihim oceanom. Od godine 1914. postoji i poveznica s Pacifikom kroz Panamski kanal. Na istoku granica Atlantskog i Indijskog oceana teče po 20° istočne dužine. Granica s Arktičkim oceanom ide po izlomljenoj crti od Grenlanda do najjužnijih dijelova Svalbarda i natrag na jug do Norveške.

Atlantski ocean pokriva oko 20% površine Zemlje i drugi je po veličini nakon Tihog oceana. Zajedno sa susjednim morima obuhvaća površinu od oko 106.450.000 km²; a bez njih 82.362.000 km². Površina kopna s kojeg se rijeke slijevaju u Atlantski ocean je dvostruko veća od površine kopna koje napaja Tihi i Indijski ocean zajedno. Volumen Atlantskog oceana sa susjednim morima je 354.700.000 km³, a bez njih 323.600.000 km³.

Prosječna dubina Atlantika i susjednih mora je 3.332 m; a bez njih čak 3.926 m. Najdublja točka, 8.605 m, nalazi se u Portorikanskoj brazdi. Širina oceana kreće se od 2.848 km između Brazila i Liberije do oko 4.830 km između SAD-a i sjeverne Afrike.

Obala Atlantskog oceana je razvedena, s brojnim zaljevima i morima, uključujući Karipsko more, Meksički zaljev, Zaljev St. Lawrence, Sredozemno more, Crno more, Sjeverno more, Baltičko more, Norveško more i Weddellovo more. Među otocima Atlantskog oceana ističu se Svalbard, Grenland, Island, Velika Britanija, Irska, Veliki i Mali Antili, Fernando de Noronha, Azori, Madeira, Kanarski otoci, Zelenortski otoci, Bermuda, Karibi, Ascension, Sveta Helena, Tristan da Cunha, Falklandski otoci i Južna Georgia.

Autonomne portugalske regije

Dvije autonomne portugalske regije (portugalski: Regiões Autónomas de Portugal) su Azori (Região Autónoma dos Açores) i Madeira (Região Autónoma da Madeira). Oni zajedno s Kontinentalnim Portugalom (Portugal Continental) čine Portugalsku Republiku.

Po portugalskom ustavu i drugim zakonima, svaka autonomna regija ima vlastiti statut, te vlastitu vladu. Regionalna vlada (Governo Regional) je izvršna vlast, dok je parlament (Assembleia Legislativa) zakonodavna. Članovi parlamenta izabiru se općim glasovanjem.

Izvorno je Portugalsku Republiku u svakoj autonomnoj regiji predstavljao ministar republike (Ministro da República) kojeg je predlagala portugalska vlada, a izabirao portugalski predsjednik. Nakon dopune portugalskog ustava 2006. godine, ministra republike zamijenio je predstavnik republike (Representante da República) koji ima manje ovlasti od dotadašnjeg ministra.

C.D. Nacional

Clube Desportivo Nacional Madeira je portugalski nogometni klub iz gradića Funchala na iz autonomne pokrajine Madeire.

Sjedište mu je na adresi Rua do Esmeraldo nº 46, Funchal.

Utemeljen je 8. prosinca 1910. godine.

C.S. Marítimo

Marítimo je nogometni klub iz grada Funchala na otočju Madeiri u Portugalu.

Clube Futebol União Madeira

Clube Futebol União Madeira Funchal je portugalski nogometni klub iz gradića Funchala na iz autonomne pokrajine Madeire.

Utemeljen je 1913. godine.

Desertno vino

Desertno vino je vrsta vina kod kog je postotak alkohola veći od 15 % i ide do 22 %.

U Hrvata je najpoznatije desertno vino prošek.

Najpoznatija desertna vina na svijetu su porto, Sherry, madeira, marsala, prošek, komandarija i vermut.

Garajonay

Nacionalni park Garajonay (španjolski: Parque Nacional de Garajonay) je nacionalni park koji se nalazi u središtu i sjeveru otoka La Gomera, arhipelaga Kanari, Španjolska. Nazvan je po formaciji stijena Garajonay koja je ujedno i najviša točka otoka (1.484 m), a park uključuje i malenu visoravan na 790-1.400 metara nadmorske visine. Planina je dobila ime po legendi Guančija o nesretnim ljubavnicima Gara i Jonayu, kanarskim Romeu i Juliji.

Većinu krajolika čine velike stijene vulkanskog podrijetla koje su oblikovane kasnijom erozijom. Neke, poput Fortalenza (španj., "šuma") su domoroci Guanči smatrali svetima.

Park je najbolji primjer šume laurisilva, vlažnog suptropskog raslinja koje je u Tercijaru prekrivalo većinu Europe, a danas se osim na La Gomeri, može naći samo na otocima Madeira i Azorima. Zbog toga je Nacionalni park Garajonay 1986. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Park ima mnogo pješačkih staza za posjetitelje.

Karlo I. Austrijski

Karlo I. Austrijski ili Karlo IV. Ugarski (hrv. Karlo Franjo Josip Ludovik Hubert Juraj Oton Marija Habsburško-Lorenski, njem. Karl Franz Joseph Ludwig Hubert Georg Otto Marie von Habsburg-Lothringen, engl. Charles Francis Joseph Louis Hubert George Otto Mary of Habsburg-Lorraine, mađ. IV. Károly ili Habsburg-Lotaringiai Károly Ferenc József Lajos Hubert György Mária, tal. Carlo Francesco Ludovico Giorgio Ottone Maria d'Asburgo Lorena, polj. Karol Franciszek Józef Ludwik Hubert Jerzy Otto Maria Habsbursko-Lotaryński, ukr. Карл І Франц Йосиф; Persenbeug, 17. kolovoza 1887. - Funchal, Madeira, 1. travnja 1922.), posljednji austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj (kao Karlo IV.). Vladao je od 1916. do 1918. godine. U Katoličkoj Crkvi štuje se kao blaženi Karlo Austrijski.

La Gomera

La Gomera je jedan od otoka Kanarskog otočja.

Garajonay je nacionalni park koji se nalazi u središtu i sjeveru otoka La Gomera, nazvan je po formaciji stijena Garajonay koja je ujedno i najviša točka otoka (1.484 m), a park uključuje i malenu visoravan na 790-1.400 metara nadmorske visine. Park je najbolji primjer prašume lovora (laurisilva), vlažnog suptropskog raslinja koje je u tercijaru prekrivalo većinu Europe, a danas se osim na La Gomeri, može naći samo na otocima Madeira i Azorima.

Luís Figo

Luís Filipe Madeira Caeiro Figo (rođen 4. studenog 1972.) je umirovljeni portugalski nogometaš. Igrao je kao veznjak za Sporting CP, Barcelona, Real Madrid i Inter Milano, a karijera mu je trajala preko 20 godina. Oproštajnu utakmicu odigrao je 31. svibnja 2009. godine. Odigrao je 127 utakmica za Portugalsku izabranu vrstu, broj koji ga čini igračem sa najviše nastupa za Portugal.

Figo je 2000. proglašen Europskim nogometašem godine, a godinu kasnije za najboljeg igrača svijeta po izboru FIFA. Ušao je i u društvo odabranih koji spadaju među 100 najboljih nogometaša ikad.

Figo je jedan od rijetkih igrača koji je igrao za rivale Barcelonu i Real Madrid, imao je uspješnu karijeru kroz koju je osvojio neke od najvećih klupskih nogometnih trofeja:

1 x portugalski kup ('95.),

1 x portugalski superkup ('95.),

4 x španjolsko prvenstvo (1997./.98., 1998./99., 2000./01., 2002./03.),

2 x španjolski kup (1997., 1998.),

3 x španjolski superkup (1996., 2001., 2003.),

1 x UEFA Kup pobjednika kupova (1997.),

1 x UEFA Liga prvaka (2002.),

2 x UEFA Superkup (1997, 2002.),

1 x Interkontinentalni kup (2002.),

4 x talijansko prvenstvo (2005./06., 2006./07., 2007./08., 2008./09.)

1 x talijanski kup (2006.),

3 x talijanska superkup (2005., 2006., 2007.)

Madeira (rijeka)

Madeira (por.: Rio Madeira) je rijeka u Južnoj Americi desna pritoka Amazone, koja nastaje sutokom rijeka Mamoré i Beni u Boliviji, te teče kroz Brazil sve do ušća u Amazonu.

Madeira je duga 1.450 km, u nju se ulijevaju brojne pritoke, od kojih je lijeva pritoka rijeka Abuná, a ostale su desne: Jamari, Ji-Paraná, Ipixuna, Dos Marmelos, Manicoré, Aripuanã, Canumã.

Vodostaj rijeke Madeire tijekom kišnih razdoblja naraste i do 15 metara, što čini rijeku plovnom za prekooceanske brodove sve do grada Porto Velho (1070 km), dok je tijekom sušnog razdoblja (lipanj do studeni) plovna samo za manje brodove (gaza do 2 metra).

Prema karti koju je izradio Emanuel Bowen 1747. godine za rijeku je zabilježen naziv Cuyari koji potječe iz vremena prije dolaska europskih istraživača.

Makaronezija

Makaronezija je skupina od pet otočja u Atlantskom oceanu na zapadnoj afričkoj obali. Naziv Makaronezija je složenica od grčkih riječi »makar«, što znači »sreća«, i »nisoi«, što znači »otoci« ili »blagoslovljeni otoci«. Stari Grci su s tim imenom imenovali otoke zapadno od Gibraltarskog tjesnaca.

Otočja su vulkanskoga nastanka tj. rezultat su djelovanja geoloških vrućih točki. Zbog odvojenosti od kopna, otoci imaju jedinstvenu biološku raznovrsnost.

Makaronezija se sastoji od pet otočja:

Azorski otoci, (Portugal)

Madeira, (Portugal)

Kanarski otoci, (Španjolska)

Zelenortski otoci, (Zelenortska Republika)

otočje Salvages, (Portugal)Klima Makaronezije seže od subtropske do tropske klime. Portugalski Azori i Madeira imaju hladniju klimu i više padalina od španjolskih Kanarskih otoka, te Zelenortskih otoka.

Matanawí

Matanawí (Matanauí), pleme američkih Indijanaca nastanjeno nekada na područjima brazilskih država Amazonas i Mato Grosso, većinom u području rijeke Rio Madeira. Jezik ovih Indijanaca svojevremeno je svrstavan u samostalnu istoimenu porodicu, ali je moguće i da su srodni plemenima iz grupe Múra (Bohura i Yahahi), šireći je u veću porodicu Mura-Matanawi. U ne davno vrijeme popisano ih je 15 na jednoj 'aldeji'. U državi Amazonas Curt Nimuendaju koji je bio u ovom području zabilježio je da je tu u području gornjeg toka rijeke Maici u prvoj polovici 20. stoljeća vladao rat među plemenima Pirahã, Matanawi i Parintintin. Negdje istovremeno Gondin (1938.), bilježi i rat Bohurama srodnih Pirahã sa plemenima Torá i Parintinin na istoj lokaciji, gornjoj Maici. Matanawi su možda i nestali u ovim ratovima. Curt Nimuendaju e E.H. do Valle Bentes ostavili su maleni rječnik jezika Matanawi Indijanaca.

apa-zi ...glava cabeça / cabeza / head

api ...voda água / agua / water

api ...hammock (viseća ležaljka rede / hamaca / hammock

api-yi ...ruka braço / brazo / arm

ari-zi ...zub dente / diente / tooth

ãshí ...kost osso / hueso / bone

atahu-zi ...uho orelha / oreja / ear

ayá ...kamen pedra / piedra / stone

awí ...strijela flecha / frecha / arrow

i ...štapić pau / palo / stick

inhu-zi ...jezik língua / lengua / tongue

ishi-yi ...stopalo pé / pié / foot

ka ...mjesec lua / luna / moon

mapiwã ..žena mulher / mujer / woman

ñaru-zi ...usta boca / boca / mouth

ñatu-zi ...nos nariz / nariz / nose

papã ...čovjek homem / hombre / man

pareá ...luk /za strijelu/ arco / arco / bow

pi ...kuća casa / casa / house

tushi-yi ...oko olho / ojo / eye

uá ...vatra fogo / fuego / fire

unsu-zi ...šaka mão / mano / hand

vin ...sunce sol / sol / sun

yashí ...sjekira machado / hacha / axe

wisá ...zemlja terra / tierra / earth, soil

wishí ...zvijezda estrela / estrella / star

Mundurukú

Mundurukú (Munduruku, Mundurucu, Mundrucu, Moticurú).- Pleme američkih Indijanaca porodice Mundurukú, Velike porodice Tupian, nastanjeno u džunglama brazilskih država Pará i Amazonas, napose u krajevima duž rijeke Rio Tapajóz i Madeira. Munduruki su kroz povijest priskrbili sebi ugled jednog od najopasnijih plemena Južne Amerike. U ranim kontaktima u 19. stoljeću područje što su a nastanjivali postalo je poznato kao Mundurukânia.

Parintintín

Parintintín, jedno od plemena iz skupine Tenharim sa jugoistoka brazilske države Amazonas na rijekama Madeira i Marmelos. Danas žive na dva rezervata área indígena Ipixuna i área indígena Nove de Janeiro. Parintintini kao i Tupi-Kawahibi nastali su raspadom starih Cabahiba (Kawahíb) nakon napada jednog drugog Tupi plemena, Munduruku. Plemena kao što su Parintintín, Amundáwa, Tenharim, Júma, Karipuna i Diahói sami sebe nazivaju varijantama istog imena koj glase Kagwahiva, Kagwahibm, Kagwahiv, Kawahip, Kavahiva, Kawaib, i Kagwahiph, a njihovi govori dijalekti su istog jezika (tenharim).

Parintintini su opisani kao veoma ratoboran i opasan narod. Bijahu u neprekidnim ratovima s susjednim plemenima, kao Mundurukú i Pirahá, ali i sa Brazilcima, a bili su i lovci na glave i ljudožderi .

Ekonomija je tipična za kišne šume, kombinacija agrikulture, lova, sakupljanja i napose ribolova.

Populacija im 2000. iznosi 156; po drugim podacima 130 (2000 SIL) .

Portugal

Portugal je država na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa Španjolskom, a na zapadu i jugu izlazi na Atlantski ocean.

Sjeverna Afrika

Sjeverna Afrika je najsjevernija regija afričkog kontinenta. U geopolitici UN-ova definicija Sjeverne Afrike (koja se podudara s uobičajenim prepoznavanjem regije) uključuje sedam sljedećih teritorija:

Španjolske plazas de soberanía (eksklave) nalaze se na južnoj obali Sredozemnog mora okružene s kopna Marokom.

Španjolski Kanarski otoci i portugalski otoci Madeira, koji se nalaze u sjevernom Atlantskom oceanu, čine sjeverozapad afričkog kontinenta i često se uključuju u ovu regiju.

Magreb - također nazvan Tamazgha - dio je sjeverozapadne Afrike koji obuhvaća Alžir, Maroko, Tunis, Zapadnu Saharu (čiji je politički status neodređen) i (ponekad) Libiju. U uobičajenoj uporabi, posebice u francuskom, termin se često ograničava na prve tri zemlje, budući su sve tri bile bivši teritoriji pod francuskom upravom (Alžir kao naseljenička kolonija, a ostale dvije kao protektorati). U arapskom jeziku termin može također označavati samo Maroko.

Geografski se ponekad uključuju Azori, Mauritanija, Mali, Niger, Čad, Etiopija i Džibuti.

Neke se zemlje u Sjevernoj Africi, posebice Egipat i Libija, često ubrajaju u uobičajene definicije Srednjeg istoka, budući da one u nekim pogledima imaju bliže spone sa Jugozapadnom Azijom nego s Magrebom. Štoviše, Sinajski poluotok u Egiptu dio je Azije, pa je stoga Egipat transkontinentalna država.

Tenharim

Tenharim (Tenharin), pleme iz skupine Tupi-Kawahiba, porodica Tupi-Guarani, na srednjem toku rijeke Madeira u brazilskoj državi Amazonas. sastoje se od tri lokalne skupine od kojih jedna živi na rijeci Sepoti ostali na rijeci Marmelos i Igarapé Preto .

Danas imaju nekoliko rezervata, to su Tenharim do igarapé Preto u općini Manicore sa 54 Tenharima i Tenharim/Transamazônica u općinama Auxiliadora, Humaitá i Manicoré, sa 176 Tenharima. Nešto (34) ih živi u Estirão Grande u općini Auxiliadora. . Tenharimska skupina Crna Usta ili Boca-Negra svoje ime dobiva po bojanom dizajnu.

Zinova burnica

Zinova burnica (lat. Pterodroma madeira) je mala morska ptica iz porodice zovoja. Prije je smatrana podvrstom nježno obojene burnice, ali se ispostavilo da te vrste nisu uopće slične. Zinova burnica blisko je povezana s Feinom burnicom, pticom koja je također odvojena od nježno obojene burnice.

Ime je dobila po Paulu Alexanderu Zinu, portugalskom ornitologu, koji je na njezinu očuvanju radio u drugoj polovici 20. stoljeća.

Ima siva leđa i krila. Donja strana krila je tamna, a trbuh je bijel. Duga je 32-34 cm, s rasponom krila 80-86 cm. Teška je 200-230 grama. Jako nalikuje Feinoj burnici, ali ima tanji crni kljun.

Ima jako brz i nagao let. Hrani se planktonskom hranom s površine oceana.

Svjetska baština u Portugalu
Flag of UNESCO.svgZastava Portugala
Regije u Portugalu
Zastava Portugala

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.