Ljutnja

Ljutnja ili bijes je emocionalna reakcija, koja može biti izazvana objektivnim događajima, ali i iracionalna, nerazumna izazvana autosugestijom. Kad je prikladno izražavamo, radi se o zdravom osjećaju.[1] Relativno je stabilna i trajna osobina koja usmjerava ponašanje u različitim društvenim situacijama, a očituje se u doživljaju srdžbe ili gnjeva, u nasilnom ponašanju, negativizmu prema autoritetima, namjeri da se nekoga fizički ili psihički povrijedi.

Ljutnja je emocija frustriranosti kada je osoba spriječena u postizanju ciljeva, onemogućena u onome što pokušava raditi ili nekim tko osobu sprječava, onemogućava ili pokazuje premalo obzira u onome što osoba pokušava postići. Ako se čini da se frustracija može ukloniti, barem u određenoj mjeri, ljutnja frustriranu osobu čini agresivnom i osvetoljubivom.

Razlikuje se ljutnja koja je nastala nekim konkretnim povodom ili agresivnost kao stil ponašanja. Videbeck opisuje ljutnju kao normalna emocija koja uključuje jak neugodan i emocionalni odgovor na provokaciju. R. Novaco govori o tri načina ljutnje: kognitivnu (procjene), somatski - afektivne (napetost) i ponašanja (povlačenje i antagonizam). William G. DeFoore 2004 opisuje ljutnju kao lonac na pritisak; a mi samo možemo primjenjivati ​​pritisak na našu ljutnju na određeno vrijeme dok ne eksplodira. Ljutnja može imati fizičke čimbenice kao što su povećani otkucaja srca, krvni tlak i razina adrenalina i noradrenalina . Neki smatraju gnjev kao dio borbe ili bijega mozga odgovor na percipirane opasnosti od štete. Ljutnja postaje dominantan osjećaj ponašanja, kognitivno, i fiziološki kada osoba čini svjesno odabralo da se poduzmu mjere da se odmah zaustavi prijeteći ponašanje druge vanjske sile. Engleski termin potječe od izraza anger staronordijskom jezika. Ljutnja može imati mnoge fizičke i psihičke posljedice. Vanjski izraz ljutnje može se naći u izrazu lica , govor tijela , fiziološke reakcije, te s vremena na vrijeme u javnosti djela agresije . Ljudi i životinje na primjer rade glasne zvukove, pokušaju izgledati fizički veće, stiskaju zube, i zure. Ponašanja povezana s ljutnjom su dizajnirani da upozori agresora da se zaustavi svoje prijetnje. Rijetko se fizički svađa pojavi bez prethodnih izraza bijesa najmanje jedan od navedenih. Moderni psiholozi gledaju na ljutnju kao primarna, prirodna i zrela emocija doživljena od svih ljudi, i kao nešto što ima funkcionalnu vrijednost za opstanak. Ljutnja može mobilizirati psihološke resurse za korektivne akcije. Nekontrolirani bijes može, međutim, negativno utjecati na osobne ili društvene dobrobiti. Suočavanje sa bijesom je bila upućena u spisima od prvih filozofa do modernih vremena. Moderni psiholozi, za razliku od ranijih pisaca, također su ukazali na moguće štetne učinke suzbijanja bijesa. Prikazaj ljutnje može se koristiti kao manipulacijska strategija za društveni utjecaj.

Aristotel o ljutnji kaže Ljutnja se može definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko poniženje koje je bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima.[2]

Neasertivno Asertivno Agresivno
Obilježje ponašanja Osnovna namjera je udovoljiti drugima, vlastite želje se ne izražavaju ili se izražavaju samopodcjenjivački. Osnovna namjera je komunikacija, a želje i osjećaji se izražavaju direktno i prikladno bez okolišanja. Osnovna namjera je dominacija ili ponižavanje drugih, a želje, osjećaji i zamisli se izražavaju na štetu drugih.
Vlastiti osjećaji pod utjecajem reakcije Nezadovoljstvo sobom, uznemirenost, kasnije često ljutnja i zamjeranje drugima Samopouzdanje, zadovoljstvo sobom Samozadovoljnost, kasnije možda posramljenost
Osjećaji drugih koji prepoznaju takva ponašanja Sažaljenje, odbojnost Uvažavanje Srdžba, želja za osvetom
Ishod Ne postizanje cilja, a drugi razviju loše mišljenje Dobivanje onoga što se želi uz uvažavanje drugih Postizanje cilja, ali na tuđu štetu
Dugoročne posljedice Stalno izbjegavanje neugodnih situacija, konflikata i konfrontacija Osjećaj uvažavanja, povećano samopoštovanje Mogućnost izazivanja ljutnje kod napadnute osobe i moguća osveta
The Rage of Achilles by Giovanni Battista Tiepolo.jpeg
Ljutnja Ahila, od Giovanni Battista Tiepoloa prikazuje napad grčkog heroja Agamemnona.

Izvori

  1. Helen Robinson, Obuzdajte ljubomoru, ljutnju, bijes, Dušević & Kršovnik, 2007, stranica 15
  2. Oatley, Jenkins, Razumijevanje emocija, Naklada Slap, 2003., stranica 12
Alice in Chains (album)

Alice in Chains (katkad neslužbeno poznat pod imenima The Dog Album, The Dog Record ili Tripod) istoimeni je treći studijski album američkog rock sastava Alice in Chains. Diskografska kuća Columbia Records objavila ga je 7. studenog 1995. godine. Prvi je studijski album skupine nakon vrlo uspješnog albuma Dirt (iz 1992.), kao i prvi studijski album na kojem se pojavio basist Mike Inez; posljednji je studijski uradak grupe na kojem se pojavio izvorni pjevač Layne Staley, koji je preminuo 2002. godine, kao i njezin posljednji album koji je objavila Columbia Records. Debitirao je na prvom mjestu ljestvice Billboard 200 i na njoj je ostao 46 tjedana. Bili su objavljeni i singlovi za skladbe "Grind", "Heaven Beside You" i "Again". "Grind" i "Again" bile su nominirane za nagradu Grammy u kategoriji najbolje hard rock izvedbe. Alice in Chains postigao je dvostruku platinastu nakladu u SAD-u i bio je prodan u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta. Kako bi podržala album, grupa je objavila pseudodokumentarac The Nona Tapes koji je stekao kultni status.

Kao što je bio slučaj i s prethodnim uradcima, pjesme na albumu govore o teškim temama kao što su depresija, usamljenost, zloupotreba droga, veze, ljutnja i smrt. Skupina se na albumu manje služi metal rifovima, a više melodijama i teksturalno različitim aranžmanima, kao i akustičnom atmosferom prisutnom na njezinim EP-jevima. Međutim, rifovi su uglavnom preugođeni pola tona dublje i atonalitetni, zbog čega podosta podsjećaju na žanrove doom i sludge metala.

Antigona

Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća pr. Kr.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)

Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.

Bijes

Bijes je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad ljutnja postane nekontrolirana. Kao takav, bijes je destruktivni osjećaj i često su njegove posljedice izrazito negativne jer u boljim slučajevima bijes se izražava na stvarima, u gorima na drugim ljudima. Bijes je često razoran, a uzroci su mu u godinama i godinama neiskazane ljutnje.

Edith Stein

Sveta Edith Stein (Wroclaw, 12. listopada 1891. - Auschwitz, 9. kolovoza 1942.), mučenica i svetica rimokatoličke Crkve, suzaštitnica Europe, redovnica karmelićanka, doktorica znanosti na području filozofije, žrtva nacističkih progona Židova.

Heroin

Heroin je prirodna, teška droga koja se proizvodi iz morfina, a prema djelovanju pripada opioidima. Najjači je ulično dostupan narkotik; njegova proizvodnja i uporaba zabranjene su u većini država, osim u nekim specifičnim situacijama gdje u državama poput Ujedinjenog Kraljevstva služi kao zamjena morfinu. Ima velik potencijal za razvoj ovisnosti i ako se uzima svaki dan, ovisnost se razvija za 10-20 dana. Djeluje za 5-8 minuta nakon ušmrkavanja, a uzeta intravenski djeluje gotovo trenutačno i izaziva osjećaj euforije. Promjene u ponašanju karakterizira česta pospanost, nezainteresiranost za donedavno najbliže osobe i okolinu, tjelesno slabljenje. 60 posto ovisnika zaraženo je virusom hepatitisa B ili C.

Po kemijskom je sastavu diacetilmorfin, C21H23NO5, a nastaje kad se morfin acetilira anhidridom octene kiseline pri čemu se obje hidroksilne grupe esterificiraju. Heroin nema fenolna svojstva, može se lako osapuniti i preći ponovno u morfin. Topiv je u mješavini vode i limunske ili octene kiseline, ili vitamina C, a slabo u eteru i vodi.

Kraljevina Italija

Kraljevina Italija (talijanski: Regno d'Italia) bila je država koja je nastala 1861. godine ujedinjenjem Italije. Ova država pod vodstvom Savojske dinastije službeno je postojala sve do 1946. godine, kad je monarhiju zamijenila republika. Ova kraljevina bila je prva talijanska država koja je uključivala cijeli Apeninski poluotok još od pada Rimskog Carstva.

Tijekom fašističkog razdoblja pod vodstvom Benita Mussolinija, nacionalisti i fašisti su državu često nazivali „Talijansko Carstvo” (talijanski: Impero Italiano) ili „Novo Rimsko Carstvo” (talijanski: Nuovo Impero Romano, latinski: Novum Imperium Romanum), ali ti nazivi nisu bili službeni.

Za vrijeme fašističkog režima je kraljevina postala saveznik Nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu sve do 1943. godine. Ostatak rata Italija se pridružila saveznim snagama, nakon zbacivanja Mussolinija s mjesta premijera i zabrane fašističke stranke. Mussolini i njegove pristaše osnovali su tzv. Talijansku Socijalnu Republiku na sjeveru Italije, koja je bila nacistička marionetska država i koja je nastavila borbu protiv saveznih snaga.

Nakon rata je 1946. održan referendum na kojem su građani odlučili napustiti monarhijski ustroj i uspostaviti Talijansku Republiku koja postoji sve do danas.

Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (rus. Лев Никола́евич Толсто́й) Jasnaja Poljana, pokrajina Tula, 9. rujna 1828. - Astapovo, 7. studenog 1910.), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od Djevice i uskrsnuće. Tolstoj je također bio uvjereni pacifist i vegetarijanac.

Model "Kübler-Ross"

Model "Kübler-Ross", bolje poznat kao Pet stadija žalovanja, teorija je koju je predstavila Elisabeth

Kübler-Ross u svojoj knjizi ‘’O smrti i umiranju’’ koja je bila inspirirana njenim radom sa terminalnim

bolesnicima. Kübler Ross je smatrala da postoji veliki nedostatak sadržaja vezanog uz smrt i umiranje

na medicinskim fakultetima te je stoga, kad je postala asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta

u Chicagu, započela program o smrti. Program se razvio u niz seminara, te su ta predavanja zajedno s

njenim prijašnjim istraživanjima dovela do stvaranja knjige. Njezin je rad promijenio način kojim se

medicinska struka odnosila prema terminalnim bolesnicima i njenih je pet stadija žalovanja danas

opće prihvaćeno.

Prvotno je teoriju bila bazirala samo na terminalnim bolesnicima, ali je kasnije shvatila da se teorija

može primijeniti i na bilo koje drugo iskustvo gubitka, na proces žalovanja te čak i na separaciju i

razvod. Također je dodala da faze ne moraju biti potpune niti da se moraju odvijati kronološkim

redom, također ne znači da će svi ljudi koji dožive velike promjene u životu proći kroz sve faze,

niti će svi koji ih dožive imati jednak kronološki red. Zapravo je reakcija na bolest, smrt ili gubitak

jedinstvena kao i sama osoba koja ju doživljava, a neki ljudi mogu zapeti u jednoj od tih faza.

Teoretski stadiji u podnošenju smrti su danas često poznati kao Kübler-Ross model, Pet stadija

umiranja, Pet stadija žalovanja, Pet stadija gubitka ili Pet stadija suočavanja sa smrću, žalovanjem ili

gubitkom.

Oklumencija

Oklumencija je slabo poznata ali vrlo korisna grana (vrsta) magije. Njome se može zatvoriti um i obraniti se od Legilimencije (npr. lagati nekome u lice, poricati nešto a bez da netko tko se izviještio u Legilimenciji to sazna). Oklumencija se prakticira tako da se zatvore oči i ukloni se bijes, ljutnja, tuga, veselje... točnije svi osjećaji koji su se u tom trenu nakupili u osobi. Harry Potter je na petoj godini morao učiti Oklumenciju da se obrani od Voldemorta kojemu je počeo navirati duboko u misli i osjećaje. Podučavao ga je Severus Snape i Harry na Oklumenciji nije ništa viještiji nego na Čarobnim napitcima.

Nedovršeni članak Oklumencija koji govori o Harryju Potteru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Osjećaji

Osjećaj ili emocija naziv je za čovjekovu reakciju na neki događaj, povezuju ono što nam je važno sa svijetom ljudi, stvari i događaja. Emocije nadopunjuju nedostatke mišljenja i daju infrastrukturu za društveni život.

Emocije koje opažamo i o njima razgovaramo s drugima obično traju vrlo kratko od nekoliko minuta do nekoliko sati, raspoloženja traju satima, danima ili tjednima, a emocionalni poremećaji poput depresije ili anksioznosti traju mjesecima ili godinama.

Ovan (znak)

Ovan (lat. Aries) je jedan od 12 horoskopskih znakova. Osobe rođene od 21. ožujka do 20. travnja su rođene u znaku ovna.

Vladajući planet - Mars

Egzil - Venera

Uspon - Sunce

Pad - Saturn

Element - Vatra

Boja - Crvena

Dragi kamen - Dijamant

Metal - Željezo, čelik

Cvijet - Čičak

Životinja - Ovan

Ne voli - Površnost, prodike, ustupke

Pozitivne karakteristike - Ambicioznost, odlučnost, radišnost, praktičnost

Negativne karakteriskike - Tvrdoglavost, netrpeljivost, ljubomora, svadljivost

Poniznost

Poniznost je skrušeno ponašanje u odnosu na druge. U religioznom kontekstu to može značiti priznavanje svoje neznatnosti u odnosu na Boga, prihvaćanje vlastitih nedostataka, te prihvaćanje Božje milosti. Religijski kontekst poniznosti tiče se moralne dimenzije ponašanja.

Poniznost, u različitim tumačenjima, mnogi smatraju vrlinom u mnogim religijskim i filozofskim tradicijama, često u suprotnosti s narcisoidnosti, ohološću i drugim oblicima ponosa.

Židovska i kršćanska vjera imaju zajedničko učenje o poniznosti vezano za Stari zavjet. U osobi Mojsija, koji je vodio izraelski narod iz ropstva u Egiptu u Obećanu Zemlju, poniznost je znak Božje snage i namjene, a ne slabosti. Biblija kaže: "Mojsije je bio vrlo skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji." (Knjiga Brojeva 12:3). Mojsije je podjednako slavljen od strane židovskih i kršćanskih sljedbenika.

Među prednostima poniznosti opisane u Starom zavjetu, kojeg dijele mnoge vjeroispovijesti su: čast, mudrost, prosperitet, zaštita Gospodina i mir. Osim toga, "Bog se protivi oholima, ali daje milost poniznima" (Izr, 3:34)

C. S. Lewis piše, u svojoj knjizi "Kršćanstvo", da je ponos "anti-božansko" stanje, položaj u kojem ego i sebstvo su u izravnoj suprotnosti s Bogom: "Bludništva, ljutnja, pohlepa, pijanstvo, i sve to su tek sitnice u usporedbi s ponosom: zbog ponosa đavao je postao đavao: ponos vodi u svaki drugi porok, to je potpuno anti-božansko stanje uma" S druge strane, Lewis tvrdi da u kršćanskom moralnom nauku, suprotnost ponosa je poniznost o kojoj kaže: "Poniznost ne znači smatrati se manjim, već manje misliti na sebe."

Preuranjeno žalovanje

Preuranjeno žalovanje odnosi se na reakciju boli koja se dogodila prije nadolazećeg gubitka. Tipično, nadolazeći gubitak je smrt bliske osobe zbog bolesti , ali ju također može doživjeti i umirući pojedinac. Preuranjena smrt može također biti izazvana uzrocima koji nisu vezani za bolest kao što su: visok suicidni letalitet, visokorizični stil života ili sudioništvo u bandama, ili od gubitaka nepovezanih sa smrti kao što su: mastektomija, razvod, propast tvrtke ili rat.

Pet faza (poricanje , pregovaranje , depresija , ljutnja i prihvaćanje) predložila je Elisabeth Kübler-Ross u svom modelu žalovanja za opisivanje procesa kojim se ljudi nose nakon gubitka, također mogu biti prisutni u preuranjenoj tuzi. Tjeskoba, strah, krivnja, osjećaj bespomoćnosti, beznađa, i osjećaj osvajanja također su uobičajeni. Međutim, važno je imati na umu da preuranjena tuga nije jednostavna, normalna tuga koja je počela ranije.

Posebno identificirane značajke preuranjene tuge uključuju pojačanu brigu za umiruće osobe, probe smrti i pokušaj da se prilagode na posljedice smrti. Razdoblje može poslužit ljudima za riješavanje problema s umirućim te da bi se mogli s njime oprostiti . To može dati neki smisao za orijentaciju i pristup procesu žaljenja. Za neke, to traži svjesno zatvaranje prije kraja / gubitka.

Žalost koja se događa prije gubitka predstavlja složen problem izolacije zbog nedostatka društvenog prihvaćanja. Prijevremena tuga obično ne uzima mjesto nakon gubitka tuge : ne postoji fiksno razdoblje kada tugu treba doživjeti, pa tuga doživljena prije gubitka ne mora nužno smanjiti tugu nakon smrti. Međutim, može postojati malo tuge nakon gubitka unatoč proživljenoj prijevremenoj tuzi.

Koliko često se javlja preuranjena bol je predmet nekih kontroverzi. Na primjer, studija udovica otkrila je da su one ostale sa svojim muževima do smrti i mogle su samo žaliti nakon što se smrt dogodila. Istraživači otkrivaju, kad bi se počelo tugovati kao da se gubitak već dogodio to bi moglo ostaviti ožalošćeni osjećaj krivnje za djelomično napuštanje pacijenta.

Prkos (osjećaj)

Prkos ili inat je osjećaj kada osoba postupa protivno čijoj volji ili mišljenju. Prkos motivira na ona ponašanja koja će osporiti negativna mišljenja koja o osobi ima netko drugi i kojima želi očuvati integritet svojeg Ja.

Prkos motivira osobu na odbijanje zahtjeva u slučajevima kada postoji osjećaj nezaslužene inferiornosti svojeg Ja i kada osoba doživi neku akciju kao omalovažavanje sebe od strane druge osobe ili društva i stoga je prkos uvijek socijalni osjećaj.

Prkos i ljutnja su naizgled slični osjećaji, ali razlikuju se po tome što je ljutnja usmjerena na ponašanje, a ne na samu osobu kao što je slučaj kod prkosa.

Rolls-Royce Welland

Rolls-Royce RB.23 Welland je bio prvi britanski turbomlazni motor. Dizajnirao ga je Frank Whittle iz Power Jetsa. Prvotno je bilo zamišljeno da ga proizvodi Rover kao W.2B/23. Roverova neprestana kašnjenja s pokretanjem proizvodnje i rastući Whittleova ljutnja na Rover koja je rasla zbog toga što je Rover iza njegovih leđa radio na dizajnu svog motora, W.2B/26, dovela je do preseljenja projekta u Rolls-Royce gdje se Stanley Hooker pridružio timu iz Rollsovog pogona turbokompresorskog pogona. Hookerovo iskustvo u dizajnu turbokompresora, uz poboljšane metala i sustave izgaranja, vratilo je motor na trake, iako ga je već umnogome nadišao Roverov W.2B/26 koji je postao Rolls-Royce Derwent.

Motoru je dano ime Welland prema engleskoj rijeci Welland. U proizvodnju je ušao 1943. gdje je rabljen za Gloster Meteor.

Rumenilo

Rumenilo je crvenilo na licu i na drugim dijelovima kože na tijelu čovjeka, koje se događa kao posljedica lučenja hormona (serotonina i histamina) kroz organizam čovjeka.

Smješko

Smješko (eng. smiley) pojednostavljeni je likovni i grafički prikaz ljudskog lica, kojim se izražavaju osjećaji. Simbolizira osmijeh.

Strah

Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj.

Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno .

Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sustav u stanje spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost. Čak i sam izraz straha (izraz lica i položaj tijela) izaziva veću pozornost na događaje u okolici. Glavna struktura u mozgu koja regulira nastajanje straha je amigdala.

Kad se nalazimo u prijetećoj ili opasnoj situaciji, talamus se odmah aktivira i pošalje poruku amigdali. Zahvaljujući tome što taj put traje samo 12 milisekunda, omogućuje nam se brzo reagiranje na situaciju, "smišljeno" tako da što prije izbjegnemo opasnost .

Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi:

čovjek može izbjeći opasnost - strah

čovjek nije siguran može li izbjeći opasnost - panika

čovjek je siguran da ne može pobjeći opasnosti - užasPostoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah). Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.

Osim realnog, postoji i neurotični strah, kao što je: strah od ispita, strah od kastracije, komadanja i sl.

Nekoliko klasičnih fobija:

agorafobija - strah od velikog otvorenog prostora

klaustrofobija - strah od malog zatvorenog prostora

ksenofobija - strah od stranaca

mizofobija - strah od zaraze bakterijama ili virusima

tetrafobija - strah od broja 4 (čest u istočnoj Aziji)

Svijest

Svijest je sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje.

Svijest je najmlađa (u filogenetskom smislu) i najsloženija ljudska psihička funkcija, koja se različito definira: svijest obuhvaća sve ono što postoji u danom trenutku u psihi čovjeka uz doživljavanje sebe i okoline kao i svjesnost i spoznaja postojanju vlastite svijesti (ja). Drugi definiraju svijest kao sveukupnost psihičkog doživljavanja.

Neurolozi razlikuju budnost kao kvantitativnu svijest, svijest u čistom obliku bez ikakva sadržaja, koja se može vidjeti kod novorođenčadi prvih dana po rođenju, i orijentaciju (prema sebi, drugima, u vremenu i prostoru). Budnost je regulirana složenim mehanizmima retikularne formacije moždanog stabla. Svijest omogućava funkcioniranje ostalih psihičkih funkcija, jer poremećaji svijesti neminovno dovode do oštećenja drugih psihičkih funkcija.

U praktičnom radu stanje svijesti se ispituje nazočnošću budnosti ili sna, kao normalno stanje svijesti, potom je li svijest normalno očuvana ili je ispitanik pospan (somnolentan), u stanju sopora ili u komi. Potom se utvrđuje je li ispitanik orijentiran prema sebi, drugim osobama, u vremenu i prostoru, nadalje doživljava li, i kako, sebe i okolinu i kakve su to promjene. I na kraju ispituju se ostale psihičke funkcije koje dovode do poremećaja stanja svijesti. Ovi poremećaji se bliže opisuju u dolje navedenim oblastima koje su posebno pobrojane.

Prilikom utvrđivanja svjesnosti o unutarnjim psihičkim doživljavanjima osoba daje jasne i logičke opise svoga unutarnjem psihičkog života, što npr. kod delirantnih stanja to nije slučaj, kada je opis nejasan, djelimičan, zbrkan.

Osoba može jasno da odrediti sebe sa svojim psihičkim i fizičkim karakteristikama točnim prepoznavanjem granica psihičkog doživljavanja, sopstvenog tijela s jedne strane, i okoline koja ga okružuje s druge strane. Kada je osoba pod utjecajem određenih droga i toksina ta granica je nejasna, ona npr. doživljava odvajanje svojih dijelova tijela, ili pak da pojedini predmeti u okolini čine dio njenog tijela.

Također, osoba precizno razlikuje i pravilno svrstava osobe i predmete u svojoj okolini po njihovim karakteristikama. Ako je svijest poremećena, dolazi do pogrješnog svrstavanja i prepoznavanja osoba i predmeta u okolini, koji tada dobijaju drugačije osobine (iluzije), ili je pak nazočan utisak usporenog odnosno ubrzanog odvijanja događaja.

Poremećaji svijesti se mogu primijetiti promatrajući ostale psihičke funkcije, koje mogu neizravno da uvide na poremećaj svijesti, kada samim promatranjem funkcija svijesti nije moguće ili je vrlo teško otkriti neki od njenih poremećaja, kao što je slučaj kod nekih sumračnih stanja i fuga kod epileptičara. Tada je često uočljiv poremećaj pažnje, kada postoji nemogućnost održavanja, usmjeravanja i fokusiranja pažnje, što neminovno dovodi do toga da su stimulusi iz okoline nedovoljno jaki, nejasni, a njihova interpretacija je nepotpuna i pogrješna. U normalnim uvjetima to se javlja kod iscrpljenih i pospanih ispitanika, kod kojih pažnja nije nikad u potpunosti poremećena, a poslije adekvatnog odmora dolazi do potpunog oporavka psihičkih funkcija bez ikakvih posljedica. Kod organskih bolestiju mozga oscilacije poremećaja pažnje su jače izražene, česte, sa periodima normalnog funkcioniranja svijesti.

Pored oštećenja funkcija pažnje nazočno je oštećenje i funkcioniranje procesa upamćivanja, koji zahtijevaju očuvane funkcije pažnje, koncentracije, opažanja i sposobnosti shvaćanja opaženog. Zbog oštećenja upamćivanja za period oštećenja svijesti postoji djelimično ili potpuno oštećenje sjećanja (amnezije), čija težina oštećenja zavisi od mnogih faktora. U stanjima djelovanja jakog afekta (ljutnja, srdžba, bijes) dolazi do suženja svijesti i u normalnih osoba, koje traje kratko, obično nekoliko minuta, i za to vrijeme postoji nesjećanje za događaje koji su se dogodili.

Uopćeno govoreći svijest može biti poremećena sužavanjem obujma (polja) svijesti, kada je njena širina (prostranstvo) suženo, ili nejasnoćom sadržaja svijesti kada je ona pomućena, tj. gubitak bistrine i jasnoće svijesti. Kada je svijest sužena, a istovremeno je njen sadržaj nejasan, vidi se često kod delirija (alkoholni ili drugi organski uvjetovani). Ako je širina (obujam) svijesti očuvana, ali postoji nedovoljna jasnoća sadržaja svijesti, često pogrješna, javlja se kod shizofrenih bolesnika. Dakle, kod njih nema suženja svijesti, oštećen je njen sadržaj. Obrnuto, kod depresivnih stanja sadržaj svijesti je očuvan, jasan, ali je obujam svijesti sužen. Ista je situacija u stanju jakog afekta, npr. straha. Suženje polja svijesti je nazočno u i sumračnim stanjima.

Uobičajena je podjela poremećaja svijesti na kvantitativne (kada je smanjeno reagiranje na podražaje iz vlastita tijela i iz okoline) i kvalitativne poremećaje svijesti (kada postoji suženje svijesti i nedovoljna jasnoća njena sadržaja).

Za razumijevanje psihijatrije navedeno razmatranje o svijesti je uobičajeno i dovoljno. Psiholozi, sociolozi, filozofi i drugi koji se neposredno bave ovim temama razmatraju podrobnije psihičke funkcije, skladno njihovim znanstvenim potrebama.

Osjećaji

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.