Litva

Litva je država na sjeveroistoku Europe, na obali Baltičkog mora. Graniči na sjeveru s Latvijom, na jugoistoku s Bjelorusijom, na jugu s Poljskom te na jugozapadu s Rusijom (tj. ruskim teritorijem (eksklavom) Kalinjingradska oblast).

Litva je najveća baltička država. U srednjem vijeku bila je jedna od najmoćnijih država istočne Europe. Tijekom 15. stoljeća bila je u savezu s Poljskom što se danas vidi po vjerskom sastavu – Litva je jedina baltička država u kojoj su stanovnici najvećim dijelom rimokatolici. Za razliku od ostalih baltičkih država bila je usmjerena prema svojoj unutrašnjosti, a ne prema obali. Kako je imala dosta poljoprivrednoga tla Litavci su se najviše bavili poljoprivredom. Preko litavskoga teritorija vodi i kopneni put iz Rusije u eksklavu Kalinjingrad što Litvi daje geoprometnu važnost.

Od 1. svibnja 2004. Litva je članica Europske unije. Osim toga, članica je Europskog vijeća, NATO-a i Ujedinjenih naroda.

Republika Litva
Lietuvos Respublika
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Tautiska Giesme
Položaj Litve
Glavni grad Vilnius
Službeni jezik litavski
Državni vrh
 - Predsjednik Dalia Grybauskaitė
 - Predsjednik Vlade Algirdas Butkevicius
Neovisnost Raspadom Sovjetskog Saveza
11. ožujka 1990.
Površina 120. po veličini
 - ukupno 65.200 km2
 - % vode 1,35 %
Stanovništvo 125. po veličini
 - ukupno (2003.) 3.592.561
 - gustoća 55,1/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 49.49 milijardi $ (75.)
 - po stanovniku 14.158 $ (49.)
Valuta euro (100 centi)
Pozivni broj +370
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .lt 1)
1) Litva također koristi i internetski nastavak .eu pošto je jedna od članica Europske unije, kojeg dijeli s ostalim članicama

Povijest Litve

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Litve

Prvi Litavci su pripadali većoj skupini naroda koje zovemo Baltički narodi. Skupina ovih naroda (Zemgali, Seli, Kurši i Žemaiti) su se stopili u današnje Letonce i Litavce, dok je druga skupina (Prusi, Skalvi i Galindijci) nestala. Baltički narodi nisu bili pod direktnim kulturnim utjecajem Antičkog Rima, ali su trgovinom održavali kulturnu razmjenu (Jantarni put). Prvi spomen naroda Litavaca zabilježen je u analima samostana u Quedlinburgu, 14. veljače 1009. godine.

Litavska država je nastala sredinom 13. stoljeća kada su se razna litavska plemena ujedinila pod vodstvom Mindaugasa. Njegovi nasljednici su vladali Litvom kao velike vojvode pa se država i zvala Veliko vojvodstvo Litva. U 14. stoljeću litavski veliki vojvoda Gediminas je uspješnom vojnom politikom proširio granice Litve čime je stvoreno veliko gospodarstvo koje je dominiralo velikim dijelom istočne Europe sve do 16. stoljeća. Godine 1386. litavski vojvode postali su i kraljevi Poljske. Sljedeća četiri stoljeća te dvije države su dijelile istu povijesnu sudbinu.

Litva se 1569. god. ujedinila s Poljskom u tzv. Lublinsku uniju. Otada je Litva bila podređena jedinica unutar poljsko-litavske državne tvorevine. Tako je ostalo sve do tzv. Treće podjele Poljske 1795. god. kada je veći dio Litve pripao Ruskom Carstvu, kojemu je 1815. god. pripojeno i područje na lijevoj obali Njemena (osim Klaipėde). U razdoblju od 1864. do 1905. godine u Litvi se intenzivno provodio proces rusifikacije litavskog stanovništva. Ipak, na početku 20. stoljeća došlo je do procvata litavskog nacionalnog osjećaja. Za vrijeme okupacije Njemačkog Carstva za vrijeme Prvog svjetskog rata, došlo je do proglašenja neovisnosti Republike Litve (1918.) koja je odmah stupila u rat sa sovjetskom Rusijom.

Godine 1922. međunarodni položaj Litve je učvršćen kada su je priznale najutjecajnije svjetske države. Litva je u sukobu s Poljskom zbog Vilniusa koji je Litva zauzela 1920. godine, ali i s Njemačkom zbog Memela koji je Litva zauzela 1923. godine. U razdoblju do 1926. godine Litva je bila demokratska država u kojoj su redovito održavani parlamentarni izbori. No, 1926. godine u Litvi je izvršen vojni udar koji je djelomično dokinuo demokratska načela.

Odmah nakon početka Drugog svjetskog rata (1939.) Memel je zaposjela nacistička Njemačka, a paktom između Hitlera i Staljina iz 1939. godine Litva je ušla u sovjetsku interesnu sferu. Sporazumom o uzajamnoj pomoći sa SSSR-om, od 3. listopada 1939. god., u Vilniusu (koji je vraćen Litvi) smješten je sovjetski vojni garnizon.

U lipnju 1940. SSSR je ultimativno zatražio od Litve osnivanje nove litavske vlade koja je trebala biti prijateljska Sovjetskom Savezu. Odmah nakon toga sovjetska vojska je ušla u Litvu i okupirala je pa je litavska vlada bila prisiljena pristati na osnivanje Litavske SSR kao savezne jedinice u sastavu SSSR-a. U razdoblju od 1941. do 1944. Litva je bila pod okupacijom nacističke Njemačke. Godine 1944. ponovno ju je zauzela sovjetska vojska i priključila SSSR-u. Tada je započeo proces nacionalizacije privredne imovine i kolektivizacije gospodarstava.

Tek je dolaskom Mihaila Gorbačova na čelo sovjetske KP sredinom 1980-ih započela liberalizacija sovjetskog režima u svim republikama SSSR-a, pa tako i u Litvi. Nakon gotovo polustoljetne sovjetske vlasti, u Litvi su u listopadu 1988. god. izbile masovne demonstracije s temeljnim zahtjevom za neovisnost. Politička struja okupljena u Nacionalnom pokretu Sajudis dobila je većinu u litavskom parlamentu, a predsjednikom države je postao Vytautas Landsbergis.

Dana 11. ožujka 1990. godine parlament je proglasio neovisnost Litve, na što je Moskva odgovorila vojnom blokadom, ali je 1991. godine ipak bila prinuđena priznati njezinu neovisnost.

Litavski političari

Upravna podjela

Lietuvos savivaldybes
Podjela Litve na okruge i općine

Današnja administrativna podjela Litve nastala je 1994. a promjenjena 2000. godine. Najveća jedinica upravne podjele Litve je okrug (litavski: apskritis), Litva se sastoji od deset okruga. Svaki okrug sastoji se od općine (litavski: savivaldybė) kojih ima 60, dok se svaka općina sastoji od nekoliko seniūnija kojih u Litvi ima 500. Okruzi nose nazive središta okruga tako Okrug Klaipėda je dobila ime po glavnome gradu oblasti Klaipėdi.

Veći gradovi u Litvi

Sportaši iz Litve

Košarkaši

Izvori

  1. Encyclopaedia Brittanica: Dalia Grybauskaitė - President of Lithuania
  2. My Europe: Vytautas Landsbergis

Poveznice

Vanjske poveznice

   
Portal:Europa
Portal:Europa

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Litva
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Litva
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Litve


P countries.png Nedovršeni članak Litva koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

.lt

.lt je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Litvu. Domenom upravlja Kaunas University of Technology.

Baltičko more

Baltičko more koje se još naziva i Istočno more i Zapadno more, nalazi se na sjeveru Europe i sa Sjevernim morem povezano je tjesnacima: Sunda, Veliki Belt, Mali Belt, Skagerrak, Kattegat i Kielskim kanalom. Ono zapljuskuje obale Skandinavskog poluotoka, većeg broja zemalja istočne, sjeverne i središnje Europe. Zbog njegove velike površine (422.300 km²) i loše povezanosti sa Sjevernim morem, što onemogućava razmjenu vode, a velikog priljeva slatke vode, ovo more je jedno od mora sa najnižim salinitetom na svijetu. Salinitet u prosjeku iznosi 6 do 8 promila, južnije prema Danskoj 10 do 15 promila. Radi relativne zatvorenosti prema Sjevernom moru nema utjecaja tople Golfske struje te se more zaleđuje, zimi je i do 45% površine prekriveno ledom.

Bjelomorsko-baltičkim kanalom je povezan s Bijelim morem.

Najveća dubina Baltičkog mora iznosi 459 m. Veliki zaljevi su: Botnički zaljev, Finski zaljev, Riški zaljev, Kuronski zaljev, Gdanjski zaljev, Šćećinski zaljev, Libečki zaljev i Kielski zaljev.

Države koje izlaze na Baltičko more:

Danska

Estonija

Latvija

Litva

Njemačka

Poljska

Rusija

Finska

ŠvedskaNajvažnije rijeke koje se ulivaju u Baltičko more su:

Važne luke su Ystad, Stockholm, Turku, Sankt-Peterburg, Tallinn, Riga, Klaipėda, Kalinjingrad, Gdańsk, Gdynia, Szczecin, Świnoujście, Lübeck i Kiel.

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Europsko prvenstvo u košarci

Europska prvenstva u košarci se održavaju svake druge godine u organizaciji Međunarodne košarkaške federacije (FIBA). Službeni kratki naziv natjecanja je Eurobasket.

Organizatori tj. domaćini prvenstava su ili gradovi ili neke od europskih država.

Europsko prvenstvo u košarci - Litva 1939.

Europsko prvenstvo u košarci 1939. godine održalo se u Kaunasu od 21. do 28. svibnja 1939. godine.

Nedovršeni članak Europsko prvenstvo u košarci - Litva 1939. koji govori o košarci treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Europsko prvenstvo u košarci - Litva 2011.

Europsko prvenstvo u košarci - Litva 2011. 37. je izdanje europskog košarkaškog prvenstva koje se rujnu 2011. održalo u Litvi. Ovo je drugo europsko prvenstvo koje se nakon Europskog prvenstva u košarci - Kaunas 1939. održava u Litvi. Natjecanje se održalo u 5 gradova: Vilniusu, Šiauliaiju, Panevėžysu, Klaipėdi, Alytusu i Kaunasu. Naslov je obranila reprezentacija Španjolske.

Europsko prvenstvo u košarci za žene - Poljska 2011.

Europsko prvenstvo u košarci za žene - Poljska 2011. je bilo 33. izdanje europskog košarkaškog prvenstva za žene koje se održalo od 18. lipnja do 3. srpnja 2011. u Poljskoj. Ovo je bilo četvrto europsko prvenstvo koje se održalo u Poljskoj. Igralo se u 3 grada: Bydgoszczu, Łódźu i Katowicama.

Europsko prvenstvo u rukometu - Italija 1998.

Europsko prvenstvo za rukometaše 1998. održavalo se od 29. svibnja do 7. lipnja 1998. u Italiji. Sve utakmice su odigrane u Meranu i Bozenu.

Grb Litve

Grb Litve jedan je od najstarijih u Europi. Popularno se naziva Vytis (onaj koji proganja, vrši juriš). Član 15. litvanskog ustava predviđa da će grb Litve biti bijeli Vytis na crvenom polju.

Suvremeno heraldičko riješenje štita iz 1991. godine čini oklopljeni vitez na srebrnom (bijelom) konju na crvenoj pozadini. Okrenut je da gleda heraldički desno, a lijevo kada se grb gleda sprijeda. Jahač nosi srebrni mač u desnoj ruci iznad glave. Na lijevom ramenu viteza nalazi se plavi štit s dvostrukim zlatnim križem. Sjedalo, amovi i pojas su plavi. Drška mača, uzengije, potkovice i ukrasi su zlatne boje.

Košarka na OI 2008.

Košarka na Olimpijskim igrama se prvi puta pojavila kao demonstracijski sport još na Igrama u St.Louisu 1904. godine. U službeni program je taj sport uvršten na Igrama u Berlinu 1936. godine, i to samo u muškoj konkurenciji. Od tada je muška košarka bila u programu svih daljnjih izdanja ljetnih Olimpijskih igara. Košarka za žene je uključena u program Igara u Montrealu 1976. godine.

Litavska nogometna reprezentacija

Litavska nogometna reprezentacija je reprezentacija koju kontrolira Lietuvos futbolo federacija. Prvu utakmicu odigrala je 1923. Litva je 1940. pripojena SSSRu, a nakon osamostaljenja 1990. prvu utakmicu igrala je 27. svibnja protiv Gruzije.

Najveća pobjeda Litavaca dogodila se 1995. na Baltičkom Kupu protiv Estonije. Litva je jedna od slabijih nogomenih reprezentacija u Europi, uglavnom zato što nogomet nije glavni sport u državi. Taj slučaj pojavljuje se u još maloj količini država. Glavni sport u Litvi je košarka, jer su Litvanci po statistici jedni od najviših ljudi na svijetu.

Litavska vaterpolska reprezentacija

Litavska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Litvu u međunarodnom športu muškom vaterpolu. Sudjelovala je u kvalifikacijama za EP 2016.

Popis hrvatskih veleposlanika u Litvi

Republika Hrvatska i Republika Litva održavaju diplomatske odnose od 18. ožujka 1992. Sjedište veleposlanstva je u Vilniusu.

Popis nematerijalne svjetske baštine u Europi

Popis nematerijalne svjetske baštine u Europi čini UNESCO-va nematerijalna svjetska baština europskih država, prema abecednom redu i godini upisa. Oznakom (*) je označena nematerijalna baština na popisu hitne zaštite UNESCO-a.

Povijest Litve

Povijest Litve je povijest prostora današnje Republike Litve i naroda Litvanaca od prapovijesti do danas.

Sjeverna Europa

Sjeverna Europa je prostor koji obuhvaća sjeverni dio Europe. Države sjeverne Europe su:Island, Norveška, Švedska, Finska, Danska, Litva, Latvija, Estonija.

Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Velika Kneževina Litva

Velika Kneževina Litva ili Velika Kneževina Litve, Rusi i Samogitije (starobjeloruski: Великое князство Литовъское, poljski: Wielkie Księstwo Litewskie, latinski: Magnus Ducatus Lituaniae) službeni je naziv srednjovjekovne multikulturalne države koja je u doba svoje najveće teritorijalne ekspanzije obuhvaćala ozemlje današnjih država Litve i Bjelorusije te dijelove Ukrajine, Ruske Federacije (odnosno nekadašnje Kijevske Rusi) i Poljske.

Država je u zapadnim povijesnim dokumentima najpoznatija kao Velika Kneževina Litva, premda joj je naziv potkraj 14. stoljeća proširen da bi glasio Velika Kneževina Litve, Rusi i Samogitije. Država je postojala od 1253. do 1791. godine, ali je pritom mijenjala svoje granice, ustrojstvo i službene nazive. Velika društveno-politička i religijska transformacija dogodila se 1569. stupanjem u državnu zajednicu s Kraljevinom Poljskom i formiranjem Poljsko-Litavske Unije.

Zastava Litve

Zastava Litve je prihvaćena 20. ožujka 1989. godine. Sastoji se od triju jednako širokih vodoravnih pruga, žute, zelene, i crvene boje. Iste boje su bile na zastavi neovisne države Litve, od 1918. do 1940. godine, ali s omjerom dužine i širine 2:3. Od 1989. do 2004. godine, omjer je bio 1:2, isti omjer sa zastave Sovjetske Republike Litve.

5. rujna 2004. godine, omjer dužine i širine promijenjen je na 3:5.

Žuta boja simbolizira brončana polja Litve, zelena simbolizira zelenu prirodu, a crvena simbolizira svu krv koja se prolila za Litvu.

Države u Europi
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
NATO
Zastava NATO-a
Frankofonija
Zastava Frankofonije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.