Liječnici bez granica

Liječnici bez granica (fr. Médecins Sans Frontières - MSF, eng. Doctors Without Borders) je međunarodna, humanitarna i nevladina organizacija koja pruža medicinsku pomoć žrtvama oružanih sukoba, epidemija i prirodnih ili ljudski izazvanih katastrofa. Osim toga, ona nudi pomoć svima onima kojima je medicinska njega uskraćena ili teško dostupna zbog geografske udaljenosti, siromaštva ili etničke, političke i bilo koje druge marginalizacije. Poznati su po svojim projektima u ratom zahvaćenim područjima i zemljama u razvoju koje se suočavaju s endemskim oboljenjima.

Organizaciju je osnovala grupa francuskih liječnika 20. prosinca 1971. godine. Sjedište organizacije nalazi se u Ženevi, a svoja predstavništva ima u 20 država.

Svake godine oko 3.000 liječnika, medicinskih sestara, sanitarnih stručnjaka i drugog medicinskog i nemedicinskog osoblja odlazi na različite zadatke širom svijeta. Privatni donatori osiguravaju približno 80 % financijskog fonda organizacije, dok donacije vlada i korporacija osiguravaju ostatak. Na taj način se formira budžet koji godišnje iznosi oko 400 milijuna američkih dolara.

Liječnici bez granica djeluju u više od 70 različitih zemalja, gdje pružaju primarnu zdravstvenu zaštitu, obavljaju operativne zahvate, cijepe stanovništvo, osposobljavaju bolnice i ambulante, provode razne sanitarne i prehrambene programe, obučavaju lokalno stanovništvo i slično.

Godine 1999. dobili su Nobelovu nagradu za mir, a tri godine ranije i Nagradu za mir u Seulu.

MSF front door in Chad
Ambulanta Liječnika bez granica u Čadu

Vanjske poveznice

Službena stranica organizacije


People icon.svg Nedovršeni članak Liječnici bez granica koji govori o organizacijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije. }

1999.

1999. je bila godina prema gregorijanskom kalendaru koja nije bila prijestupna, a započela je u petak.

Ujedinjeni narodi ovu su godinu obilježili kao Međunarodnu godinu starijih osoba.

9. prosinca u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 9. prosinca u Domovinskom ratu.

1990.

- U Srbiji održani izbori.

1991.

- Neslužbeni sastanak lorda Carringtona i predsjednika bivših jugoslavenskih republika u Haagu.

- Sastanak europskih političkih lidera u Maastrichtu. Prisutno je i 50.000 Hrvata koji demonstriraju.

- Koordinacijski krizni centar hrvatske Vlade objavio kako se JNA mora do Božića povući iz Hrvatske.

- JNA nastavlja povlačenje s hrvatskog teritorija. Posljednji okupatorski vojnik se povukao s riječkog područja. Predala se zagrebačka vojna bolnica.

- JNA se povukla iz kasarne blizu zagrebačkog aerodroma.

- Drugi konvoj "Libertas" isplovio iz Rijeke za opkoljeni Dubrovnik.

- Na obljetnici prvih slobodnih izbora u Srbiji, opozicijske stranke napale komunističkog lidera Slobodana Miloševića, zbog njegove "sulude politike, koja izgleda nema završetka".

- Srpski teroristi prijete da će objaviti rat snagama UN-a ako se ove razmjeste na područja koja kontroliraju Srbi.

- 80 dobitnika Nobelove nagrade potpisalo apel u kojem se osuđuje agresija na Hrvatsku.- Njemačka uvela prometni embargo protiv republika Srbije i Crne Gore.

1992.

- Povjereništva obrovačke i benkovačke općine poslala molbu hrvatskim vlastima da se zbog četničkog terora preostalo hrvatsko stanovništvo hitno evakuira u Zadar.

- Francuska dobrotvorna organizacija "Liječnici bez granica" otkrila 10 novih konclogora u BiH i Srbiji.

1993.- Prema podacima Vrhovnog suda Republike Hrvatske o sudskim postupcima za ratne zločine, do sada osuđeno 38, a protiv 3.826 osoba obustavljen kazneni postupak.

- Učestali topnički napadi Srba na zadarsko-biogradskom području, najčešće napadi na Paljuv i Pristeg te Novigrad i Posedarje.

- Supredsjedatelj Konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord David Owen ocijenio kako se čini da je podjela Bosne na tri republike, koje bi trebale činiti neku vrstu unije, konačna.

- Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije konstatira da u oređivanju državne granice između Slovenije i Hrvatske još nema napretka, Hrvati zastupaju kombinaciju katastarskih općina s prirodnim granicama, a to Sloveniji nije prihvatljivo, pogotovo za morsku granicu u Piranskom zaljevu.

1994.

- Predsjednik Tuđman primio vjerodajnice francuskog veleposlanika Jeana Jacquesa Gaillarda i novozelandske veleposlanice Judith Trotter.

- Svijet potcjenjuje prisutnost Rusije u BiH i potencijalnu opasnost od nje i agresivnog nacionalizma kakav se u njoj rađa, izjavio u intervjuu za "Večernji list" ministar vanjskih poslova BiH dr. Irfan Ljubijankić.

1995.

- Predsjednik Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima pomoćnika glavnog tajnika SAD Richarda Holbrookea, a razmatrane pripreme za mirovnu konferenciju u Parizu. Holbrooke novinarima izjavio da SAD jamče reintegraciju hrvatskih teritorija, a da na čelo Prijelazne uprave SAD namjeravaju predložiti umirovljenog američkog generala visokog ranga.

- Ako sve bude teklo prema planu, realno je očekivati da će nakon siječanjske sjednice Političkog odbora "hrvatski slučaj' biti na stolu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u travnju iduće godine, rekao u intervju "Večernjem listu" izvjestitelj Odbora za politička pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Pierre Rene van der Linden.

- Nacionalna federacija američkih Hrvata (NFCA) pozvala sve svoje udruge članice da izraze podršku inicijativi predsjednika Clintona u slanju američkih snaga u BiH.

1996.

- Ghali objavio dodatni izvještaj Vijeću sigurnosti o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, u kojem se navodi da je broj kršenja ljudskih prava u bivšim sektorima UN-a nešto smanjen.

- NATO u Bruxellesu odobrio operativni plan djelovanja Stabilizacijskih snaga za BiH (SFOR), koje će imati 31.000 ljudi i mandat od 18 mjeseci, a zamijenit će nakon 20. prosinca IFOR u BiH. Operacija se izvodi pod nazivom "Zajednička straža", a u njoj sudjeluju vojnici 30 zemalja.

- Rok za konačnu odluku o teritorijalnom statusu Brčkog službeno produljen do 15. veljače 1997.

Degehabur

Degehabur (somalski: Dhagadžbur) je grad u istočnoj Etiopiji, u Regiji Somali u Zoni Degehabur. Degehabur je udaljen oko 800 km istočno od glavnog grada Adis Abebe i oko 453 km zapadno od somalske granice (prijelaz Ferfer). Degehabur leži na obalama rijeke Jerer, na nadmorskoj visini od 1044 metara, upravno je središte worede Degehabur.

Dragan Hazler

Mr.ph.sc. Dragan Hazler, rođen 10. veljače 1930 u Slunju, suosnivač je i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori, HAZUD, Basel, Švicarska'

Dragan Hazler je rođen u Slunju od majke Franciske i oca Josipa 10. veljače 1930. u genetički miješanoj švicarsko-hrvatskoj obitelji, koja je živjela i djelovala kroz svoju aktivnu brigu, marljivi rad i skrb opredijeljeno za Hrvatsku.

Školovanje s odličnim uspjehom obavio je u Slunju, Gospiću i Zagrebu do diplome Farmaceutskog fakulteta (1957.); nastavak specijalizacije na Rugier Boškoviću kod Prof. Dr. Dine Keglevića iz markiranih ugljikovodika i postdiplomski studij iz atomskog, kemijskog, biološkog i psihološkog rata (Vojno-medicinska akademija, Farmaceutski i Medicinski fakultet u Zagrebu).

Kao diplomirani farmaceut djelovao je u Zagrebu na Zavodu za ispitivanje i kontrolu lijekova i u farmaceutsko-kemijskoj industriji Pliva kao voditelj (šef) galenske proizvodnje.

Radi usavršavanja u stranim jezicima i u farmaceutskoj struci odlazi 1963. u Basel, Švicarska. U početku je uspješno djelovao u ljekarničkoj službi Engel- i Wasgenring-Apotheke. U Baselu ga upoznaje direktor Pharma-istraživalačkog i znanstvanog departementa SANDOZ AG, Prof. Dr. Peter Ankli koji ga je zamolio me da prijeđe raditi u Pharma-Forschung & Entwicklung Abteilung (Znanstveno-istraživački odjel) farmaceutskog koncerna SANDOZ AG u Baselu. Hazler je ponudu prihvatio i djelovao je vrlo uspješno 25 godina kao jedini Hrvat u trustu velikog broja znanstvenih mozgova iz najnaprednijih država svijeta. Za vrijeme djelovanja u znanstvu SANDOZ-a, kasnije NOVARTIS, završio je i dvostupanjski postdiplomski studij na:

-College of Biopharmacy (& Biochemistry), University of Cincinnati, Ohio, USA, 1971-1974, by Prof. Dr. W. A. Ritschel and Prof. Dr. G. Cooper (USA) te Prof. Dr. Heinz Sucker i Prof. Dr. Peter Speiser… (CH). Završio je oba stupnja obrazovanja na navedenom polju s najvišom ocjenom i dobio odgovarajuću diplomu. Prvi stupanj poslužio mu je i kao preduvjet za nostrifikaciju magisterija u Ljubljani.

-Poslijediplomski studij završio je na ETH Zürich, 1975/76: Nove metode u galenskoj tehnologiji – voditelji: Prof. Dr. Jacob Büchi i Prof. Dr. Peter Speiser.

-Kepner-Tregoe – pedagoški seminari i planiranje rada (1976/77) kao dopunsko obrazovanje za vođenje nastave u Farmaceutsko-laborantskoj školi industrijskog smjera u Baselu. Voditelj seminara: Dr. Michael Wilkinson.

-Magisterij farmacije (sc.) (1977.) na Fakultetu za naravoslovje in tehnologijo, Ljubljana: Nostrifikacija Zbirka njegovih znanstveno-istraživalačkih radova – specijalno na području ispitivanja i primjene prirodnih i sintetskih vaselina u koncernu Sandoz, što je išlo službenim odobrenjem – Pharma Forschung & Entwicklung SANDOZ AG, pod vodstvom Prof. Dr. Heinz-a Sucker-a i Dr. Wolfganga Bechera od strane Basela i Prof. Dr.& Mr. farm. Franca Kozjeka… od strane Univerze u Ljubljani. Djelujući na polju istraživanja vaselina, otkrio je test za brzu identifikaciju prirodnih i sintetskih vaselina – Klatsch-Test.

Kako se u znanstveno-istraživalačkim učinkovitostima u industriji pišu izvješća za Dokumentarni i Patentni odjel, a ne za stručna javna glasila kao na fakultetima sve djelatnosti Dragana Hazlera ostaju kao industrijska tajna, pa je moguće iznijeti samo ponešto od njegovih znanstveno-istraživalačkih učinkovitosti. Ostvario je oko 1000 znanstvenih radnji opisanih u izvješćima i u 34 Protokola po 400 stranica, što se odnosi uglavnom na preko 200 timskih patenata i 6 osobnih patenata, na stvaranje novih lijekova svih namjena, novih oblika lijekova, novih aplikacija lijekova (Adhesive lap…), izbor najboljih pomoćnih sredstava, nove tehnologije i poboljšanje starih, stvaranje svjetskih norma za lijekove i pomoćna sredstva: Sandoz/Novartis-ovih proizvoda i sudioništvo u stvaranju norma za Europsku i Švicarsku farmakopeju. Bio je i suorganizator osnivanja i predavač 20 godina iz stručnih predmeta na Srednjoj školi za industrijske tehničare i laborante.

Član je brojnih švicarskih, njemačkih, austrijskih, britanskih, čeških, hrvatskih i međunarodnih farmaceutsko-kemijskih, medicinskih i srodnih institucija i strukovnih udruženja.Kkao slušatelj aktivno je sudjelovao na više od 200 međunarodnih znanstveno-stručnih skupova s prezentacijom vlastitih ostvarenja; nastupao kao predavač na brojnim fakultetima i srodnim institucijama: u Baselu, Bernu, Zürichu, Berlinu, Hamburgu, Mainzu, Wien-u, Cardiffu. Madridu i dr.

Umirovljen je s 35 godina i tri dana radnog staža, od toga oko 10 godina u Hrvatskoj, ostalo u Švicarskoj.

Istaknuti je hrvatski domoljub. Hrvatski je djelovao od najranije mladosti za vrijeme čitavog školovanja, studija i rada u Zagrebu, radi čega je proživljavao razne neugodnosti i zlostavljanja.

Dolaskom u Basel 1963. odmah je osnovao besplatne tečajeve njemačkog jezika za hrvatske radnike s ciljem da ih na taj način hrvatski udruži i udalji od jugoslavenskih klubova.

Bio je osnivač ili suosnivač brojnih hrvatskih organizacija izvan Hrvatske, ali i inicijator osnivanja.

- Kulturverein Ogranak Matice hrvatske, prvi izvan Hrvatske (1967/68.). U sustavu Ogranka MH pokrenuo je osnovao zajedno s nobelovcem prof. dr. Lavoslavom Ružičkom i brojnim Hrvatima u Švicarskoj (liječnicima, farmaceutima i drugim djelatnicima) uz suradnju s profesorima ginekologije u Zagrebu Dr. Brankom Rajhvajnom, Dr. Matejom Grgurevićem i Prof. Dr. et Mr. ph. Hrvojem Tartaljom:

- Hrvatsku zakladu za borbu protiv raka u domovini (1969/70.). Ta Zaklada u organizaciji Dragana Hazlera i njegovih bliskih kolega darovala je Porodiljskoj klinici u Zagrebu (1973.) linearni akcelerator za liječenje genitalnog raka. Tada je Zagreb bio peti grad u Europi, koji je imao ovu dragocjenu aparaturu.

Zahvaljujući suradnji s nobelovcem drof. dr. Lavoslavom Ružičkom, Zaklada je registrirana u OUN-u, u Ženevi, kao prva institucija u diaspori pod hrvatskim imenom. To je izazvalo reakciju u Ambasadi SFRJ u Bernu i ova je trajno i nepovratno zaplijenila Draganu Hazleru putnu ispravu SFRJ.

Time je bio sveden u status hrvatskog političkog emigranta, što ga je dodatno motiviralo za svestrano hrvatsko i protujugoslavensko djelovanje. Na tom polju organizirao je i suorganizirao sljedeće hrvatske organizacije:

– Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u diaspori – HAZUD u Baselu de facto 1973. i de jure 1978. Pokretači HAZUD-a su hrvatski znanstvenici Lavoslav Ružička i Dragan Hazler. HAZUD umjetnike, znanstvenike, povjesničare, ekonomiste, novinare, pisce, i druge akademski obrazovane građane. ČLANOVI HAZUD-a.

– Hrvatsko Narodno Vijeće – HNV (1974.); sudjelovao u brojnim člancima kroz list Hrvatska država.

– Kroatischer Ortsverein – Mjesni odbor HNV-a u Baselu za cijelu Švicarsku (1979.).

– Mjesni odbor HNV preustrojen u prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske, u Baselu 23. srpnja 1989. Prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske.

- Sveučilišna biblioteka, Državni arhiv kantona Basel i Sveučilište, napose Farmaceutski fakultet i Slavistički institut bila su mjesta koja je svakodnevno posjećivao. Surađivao je sa brojnim znanstvenicima te je surađivao sa genijalnim ljudima sklonim kulturi, prirodnim ljepotama, umjetnosti i znanosti, vezane za Hrvate i hrvatski prostor kroz povijest od Hallstattske kulture, preko Ilirohrvata, Jadrana i Dubrovnika te hrvatskih kvatrićentista djelujućih u Švicarskoj do današnjice, napose antroposofa Rudolfa Steinera i nobelovaca – Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga.

Evo nekoliko imena tih osoba, mahom sveučilišnih profesora, s kojima sam svestrano surađivao: Peter Ankli, Max Burckhardr, Hanno Caprez, Felix Hasler, Henz Loeb, Tadeusz Reichstein (Nobelovac na Farm. fakultetu), Rudolf Renz, Hanna Schepp, Hildebrand Schröder, Peter Speiser, Andreas Stähelin, Leo Sternbach, Hein Sucker, Pia von Vincenz…

Kroz ove učenjake razvijeni su razni oblici švicarsko-hrvatske i hrvatsko-švicarske suradnje. Održavane su izložbe umjetničkih djela poznatih Hrvata, održana dva simpozija i predavanja o njima. Jedno tridesetak djela iz sačuvane hrvatske baštine je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori reprintirala u tiražu od 5 do 1000 primjeraka. Posebice valja istaknuti reprinte djela Pavla Skalića: “Miscellanea", Enciklopediju, objavljenu u Baselu 1559. godine i veledjelo CLAVIS od Matije Vlačića Ilirika…

Iz toga djelovanja je rođen Kroatischer Kulturverein: Ogranak Matice Hrvatske u Baselu, 1967/68. U nju su dolazili profesori iz Hrvatske i održavali predavanja: Barbarić, Brand, Duraković, Franičević, Iveković, Jonke, Kulundžić, Petre, Tartalja, Tomičić…

Stjecajem kulturnih stručnih, umjetničkih i znanstvenih okolnosti, došlo je idejom Lavoslava Ružičke i Dragana Hazlera a) do osnivanja Hrvatske zaklade za borbu protiv raka u domivini i b) do osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori – HAZUD u Baselu , de facto 1973 i de jure 25. ožujka 1978.

HAZUD je odigrala i igra sada posebno značajnu ulogu na polju svestrane suradnje Hrvata i Švicaraca i napose na relaciji povezivanja Hrvata u dijaspori s Hrvatima u domovini Hrvata (RH, BiH i okruženju).

Za boravka u Baselu, do 1971. surađuje tajno hrvatski i protujugoslavenski, a od 1971. prema mogućnostima sa svima važnijim institucijama, udrugama i osobama u Hrvatskoj političkoj, kulturnoj i vjerskoj emigraciji. Primjerice, surađivao je sa ovim emigrantskim Hrvatima (abecedno, bez titula): Ivan Babić, Ernest Bauer, Bruno Bušić, Ante Ciliga, Yvona Dončević, Silvije Grubišić, Stanislav Janović, Branko i Ivan Jelić, Kazimir Katalinić, Lucijan Kordić, Ivo Korsky, Jakša Kušan, Hrvoje Lun, Krunoslav Mašina, Mate Meštrović, Vinko Nikolić, Višnja Pavelić, Jure Petričević (ograničeno i oprezno), Jure Prpić, Bogdan Radica, Tihomir Rađa, Pavao Tijan, Josip Turkalj, Mirko Vidović…

Za sve to vrijeme, surađivao je svim mogućim načinima i sa istaknutim osobama u Hrvatskoj: Antun Bauer, Mile Cindrić, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Nikola Hazler, Miroslav Hirc, Hrvoje Iveković, Jaroslav Ječmen, Tomislav Ladan, Ivo Padovan, Ferdo, Josip i Zvonko Pomykalo, Marijan Pribanić, Ivan Supek, Ivo Tijardović, Zlatko Tomičić, Hrvoje Tartalja, Franjo Tuđman, Stanko Vukadin

Za vrijeme srbskog okupacijskog, genocidnog, pljačkaškog i vandalskog rata na Hrvatsku pomagao je Hrvatsku osobno i organizirano: novčano i u svima oblicima, napose najpotrebnijim lijekovima, serumima, saniteskim materijalom, dječjim i dietetskim proizvodima i prehranbenim potrebštinama…

Za vrijeme dugogodišnjeg boravka u Švicarskoj svestrano he pomagao svoju obitelj, djecu i unuke, koji trajno žive u Hrvatkoj i djeluju za nju.

Od 1993. do 2004.kao povratnik iz diaspore vezan za zavičajni Slunj, djelovao je u raznim službenim ulogama: dogradonačelnik Slunja, vijećnik u Gradskom poglavarstvu i u Županiji karlovačkoj, supokretač obnove Slunja te brojnih produktivnih, infrastrukturnih, kulturnih i drugih djelatnosti.

Bio je i službeno postavljeni član Suda časti HDZ-a za Županiju karlovačku, član saborske Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, nastavnik njemačkog jezika na Srednjoj školi u Slunju i djelatnik u brojnim lokalnim udrugama, primjerice organizator i predsjednik Udruge r. v. Hrvatski domobran – Ogranak Slunj.

U ulozi Hrvatskog domobrana pokretač je ili supokretač i graditelj brojnih spomen obilježja Hrvatskim vojnicima palim u obrani Domovine i Hrvatskom narodu, napose žrtvama zločinačkog komunističkog antifašizma (oko 8,5 tisuća pogubljenih Hrvata).

Osobno je svojim trudom i sredstvima podigao spomenobilježje hrvatskom vitezu †Juri Francetiću – branitelju Hrvata od srbsko-četničkih fašista, od talijanskih fašista i od komunističkih zločinaca – branitelju Hrvata od rušitelja hrvatske države i stvaratelja nove tamnice za Hrvate – komunističke, velikosrbske Jugoslavije.

Radi djelatnosti i djelovanja za hrvatsku raznim pritiscima istjeran je iz Slunja te se vratio u Švicarsku i nastavio djelovati sa svim mogućim načinima za bolju Hrvatsku. Kroz ulogu predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u diaspori djeluje pisanjem, predavanjima i audiovizualnim nastupima za Hrvatsku i u prilog Hrvatske: u diasporskim, domovinskim i europskim medijima…

Djeluje za Hrvatsku i u ulozi člana Euromila (veterani vojske europskih država, uključujući i Hrvatsku) te kao član brojnih švicarskih, europskih i svjetskih institucija i udruga poput: Liječnici bez granica, Farmaceuti bez granica, Međunarodni crveni križ, razne udruge hrvatsko-švicarskog prijateljstva svih oblika i razina… Objelodanio je 4 knjige, 50 Zapisa slunjskih i oko 10.000 novinskih i drugih članaka ali i sačuvao značajna i vrijedna dijela hrvatskih autora, od Mile Budaka: Kresinu, Hajduka i Gospodina Tomu u tiražu po 2000 primjeraka i Gospodina Križanića u 100 primjeraka.

Inicijator osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Inicijator osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori u Republici Hrvatskoj, međutim radi Zakona o akademijama koji zabranjuje korištenje riječi Hrvatska akademija ne uspijeva postići da se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori registrira i u Hrvatskoj. Stoga je 08. ožujka 2012. godine osnovana Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore koja u Hrvatskoj djeluje kao sustavnica HAZUD-a Basel, CH, ali i kao zasebna akademska zajednica koja okuplja akademski obrazovane građane iz Hrvatske i iz dijaspore.

Aktivno piše za hrvatske portale, napose: DRAGOVOLJAC, HAZUDch i HAZUDhr, HOP.HR.

Izvor: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori

Hrvatska akademska zajednica Domovine i Dijaspore

Epidemija kolere u Sijera Leoneu 2012.

Epidemija kolere u Sijera Leoneu 2012. je do kraja kolovoza 2012. dovela do smrti 350 ljudi. Ovo je najgora epidemija u Sijera Leoneu u zadnjih 15 godina. Međunarodne zdravstvene organizacije (Liječnici bez granica, Crveni križ i ostali) čine sve da obuzdaju širenje kolere, koja je pogodila i susjednu Gvineju, gdje je od kolere od veljače umrlo 82 ljudi. Izvanredno stanje zbog epidemije kolere proglašeno je 16. kolovoza 2012. u Sierra Leoneu. Tamošnje vlasti na ovaj su se potez odlučile nakon što je broj smrtnih slučajeva u ovoj godini značajno porastao, a broj zaraženih opasno približio brojci od 11 600 ljudi. Pretpostavlja se da je u Gvineji i Sijera Leone zaraženo zajedno preko 17 400 ljudi. Odluka je objavljena nakon sastanka članova tamošnje vlade s predstavnicima Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a. Vlada Sierra Leonea odmah je stvorila specijalne snage za borbu protiv epidemije.

Humanitarna pomoć

Humanitarna pomoć (od lat. humanitas ljudskost) je kratkoročna materijalna i logistička pomoć kao mjera za zaštite i brige za ljude na humanitarnoj osnovi. Obično se pruža kod posljedica humanitarnih kriza.

Osnovni ciljevi humanitarne pomoći su:

Spas ljudskih života

Pružanje pomoći za osnovne ljudske potrebe (voda, hrana, smještaj)

Pružanje osnovnih higijenskih potrepština i medicinske pomoćiOd pomoći u razvoju razlikuju se uglavnom u pružanju kratkoročne pomoći.

Javier Bardem

Javier Ángel Encinas Bardem (1. ožujka 1969., Las Palmas de Gran Canaria) španjolski je filmski glumac i prvi Španjolac dobitnik Oscara. U rodnoj Španjolskoj snimio je više od dvadeset filmova, a veliku međunarodnu slavu stekao je glavnom ulogom u filmu Prije nego padne noć. Tada postaje prvi Španjolac nominiran za prestižnu Akademijinu nagradu.

Zahvaljujući snažnoj ulozi u filmu braće Coen, Nema zemlje za starce, Bardem osvaja Oscar, Zlatni globus i BAFTA-u u kategoriji najboljega sporednog glumca. Sam film također je trijumfirao na 80. dodjeli Oscara odnijevši nagrade za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij, a Javieru Bardemu osiguravši status prvoga španjolskog oskarovca.

NOOR

NOOR je međunarodna fotografska agencija i neprofitna zaklada čiji su vlasnici i upravljači članovi-fotografi prema modelu zadruge. Sjedište agencije se nalazi u Amsterdamu, a fotografi djeluju širom svijeta.

Agencija je poznata po stvaranju nezavisnih vizualnih prikaza koji stimuliraju pozitivne društvene promjene, te utječu na vijesti o ljudskim pravima i ostalim pitanjima od svjetskog značaja.

Nobelova nagrada za mir

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine

1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih

Potres na Haitiju 2010.

Potres na Haitiju 2010. bio je katastrofalni potres momentne magnitude 7,0 koji se zbio na zapadnome dijelu otoka Hispaniola u Karipskome moru. Pogodio je državu Haiti, a osjetio se i u Dominikanskoj Republici te na Kubi.

Potres se dogodio 16 kilometara jugozapadno od Port-au-Prince‎‎a, glavnog grada Haitija 12. siječnja 2010. godine, u 16:53:09 sati po tamošnjoj vremenskoj zoni (21:53:09 UTC). Hipocentar potresa bio je na oko 13 kilometara dubine. Nakon njega, zabilježen je niz od četrnaest potresa magnitude od 5,0 do 5,9.

Sa 222,517 žrtava, to je jedan od najsmrtonosnijih potresa zabilježenih u ljudskoj povijesti.

Rodolfo Tálice

Dr. Rodolfo Tálice (Montevideo, 2. svibnja 1899. - Montevideo, 2. lipnja 1999.) bio je urugvajski psiholog, pedagog, pisac, liječnik, ekolog, botaničar, političar i poliglot talijanskog podrijetla.

Sijera Leone

Sijera Leone je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog oceana. Na sjeveru i istoku graniči s Gvinejom, a na jugu s Liberijom. Ime Sijera Leone (španjolski Sierra León prema izvornom portugalskom Serra Leoa) znači "planine lavice". Sijera Leone zauzima površinu od 71 740 km2 (27% veća od Hrvatske) i procjenjuje se da u njoj živi između 5,4 do 6,4 milijuna stanovnika. U povijesti je poznata kao centar trgovine robljem. U Sijera Leoneu vlada tropska klima, s raznolikim okolišem od savana do kišnih šuma. Glavni grad je Freetown, koji je ujedno i najveći grad, ekonomski, obrazovni i financijski centar. Drugi najveći grad je Bo, a ostali veći gradovi su Kenema, Makeni i Koidu Town.

Sijera Leone je podijeljena u 4 zemljopisne oblasti ili regije: Sjeverna, Istočna, Južna i Zapadna pokrajina, koje su dalje podijeljene u 14 oblasti ili županija. Svaka županija ima svoju direktno izabranu lokalnu vladu, poznatu kao županijsko vijeće. Sijera Leone ima 6 općina: Freetown, Bo, Kenema, Makeni, Koidu Town i Bonthe, koje direktno izabiru svoje općinsko vijeće, koje predvodi gradonačelnik. Sijera Leone je parlamentarna republika, članica Britanske zajednice naroda (eng. Commonwealth of Nations, ili kraće Commonwealth), kojoj je na čelu predsjednik države, koji je ujedno i predsjednik vlade Sijera Leonea. Zakonodavna vlast je nezavisna i na čelu joj je Vrhovni sud. Od nezavisnosti 1961. u Sijera Leoneu prevladavaju dvije glavne političke stranke: Narodna stranka Sijera Leonea (engl. Sierra Leone People's Party ili SLPP) i Svenarodni kongres (engl. All People's Congress ili APC). Postoje i druge političke stranke, ali bez većeg utjecaja na politiku.

Glavna privredna grana je rudarstvo, posebno vezano uz dijamante, a Sijera Leonea spada u 10 najvećih proizvođača dijamanata u svijetu. Osim dijamanta, izvoz ruda ili mineralnih sirovina je njihov glavni dohodak, jer Sijera Leonea spada među najveće proizvođače titanija i boksita, a značajan je proizvođač i zlata u svijetu. Sijera Leonea ima među najvećim nalazištima u svijetu minerala rutila, koji se koristi kao snažni bijeli pigment u bojama i kao zaštitna obloga kod elektroda za zavarivanje. Usprkos prirodnim bogatstvima, 70% stanovnika živi u siromaštvu.

U Sijera Leoneu prevladavaju muslimani (preko 60%), ali postoji i snažna kršćanska manjina. Sijera Leone se smatra među najtolerantnijim vjerskim nacijama u svijetu, budući su prisutni brojni brakovi između različitih vjerskih pripadnika. Muslimani i kršćani surađuju vrlo dobro, a vjerski sukobi su vrlo rijetki. U Sijera Leoneu postoji 16 etničkih skupina, s vlastitim jezicima i običajima. Dvije najveće skupine su Mende (prevladavaju u jugoistočnom Sijera Leoneu) i Temne (prevladavaju u sjevernom Sijera Leoneu). Iako je engleski jezik službeni jezik, kojim se priča u školama i državnim ustanovama, glavni jezik za sporazumijevanje i trgovinu između različitih etničkih skupina je Krio jezik (mješavina engleskog i nekoliko domorodačkih afričkih jezika).

Između 1991. i 2002. je vladao oružani sukob izmedu Vlade i gerilskog pokreta Revolucionarnog Ujedinjenog Fronta (RUF), u kojem je poginulo preko 50 000 ljudi, glavnina infrastrukture u državi je bilo uništeno, a preko 2 milijuna ljudi je bilo u izbjeglištvu (uglavnom u Gvineji je bilo preko milijun izbjeglica iz Sijera Leonea). Rat je bio obilježen brutalnostima, unakazivanjem civila i novačenjem djece, zbog čega je gerilski vođa Foday Sankoh optužen za ratne zločine, a okončan je vojnom intervencijom Ujedinjenog Kraljevstva i Gvineje 2000. Nakon što je 18. siječnja 2002. predsjednik države Ahmad Tejan Kabbah službeno objavio završetak građanskog rata, u Sijera Leoneu je zavladala demokracija.

Dobitnici Nobelove nagrade za mir

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.