Latvija

Latvija, često zvana i Letonija, b1 pribaltička je europska država. Graniči s Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Bjelorusijom na jugoistoku, te Litvom na jugu. Na zapadu izlazi na Baltičko more.

Republika Latvija
Latvijas Republika
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Dievs, svētī Latviju
Položaj Latvije
Glavni grad Riga
Službeni jezik latvijski
Državni vrh
 - Predsjednik Raimonds Vējonis
 - Predsjednik Vlade Laimdota Straujuma
Neovisnost Od Sovjetskog Saveza
21. kolovoza 1991.
Površina 121. po veličini
 - ukupno 64.589 km2
 - % vode 1.5 %
Stanovništvo 137. po veličini
 - ukupno (2010) 2,254.653
 - gustoća 34,9/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 29.214 milijarda $ (95.)
 - po stanovniku 12.622 $ (53.)
Valuta euro (100 centi)
Pozivni broj +371
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .lv 1)
1) Latvija također koristi i internetski nastavak .eu pošto je jedna od članica Europske unije, kojeg djeli s ostalim članicama

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Latvije

Latvijci su na teritorij svoje današnje domovine došli već u 2. tisućljeću pr. Kr. U 12. stoljeću organizirali su prve države, ali su one nakon nepunog stoljeća postojanja pale pod vlast Njemačkoga viteškog reda koji je pokrstio baltičke države i osnovao niz gradova s njemačkim doseljenicima. Međutim, nije bilo njemačke kolonizacije sela tako da je u gradovima prevladavalo njemačko, a u selima latvijsko stanovništvo. U 15. stoljeću Poljska je preuzela većinu njemačkih posjeda, a u 17. stoljeću dio današnje Latvije zaposjela je Švedska. Početkom 18. stoljeća na ovaj prostor dolazi nova velesila čiji utjecaj traje gotovo do danas – Rusija. Krajem toga stoljeća pod njenom su vlašću bile obje povijesne pokrajine današnje Latvije: Livonija (sjeverno od rijeke Zapadna Dvina) i Kurlandija (južno i zapadno od Zapadne Dvine).

Težnje Latvijaca za neovisnošću ostvarile su se u razdoblju između dva svjetska rata, od 1918. do 1939. kada je Latvija bila samostalna. Latvijci se danas rado sjećaju tog vremena. No, već početkom Drugoga svjetskog rata Latviju je okupirao Sovjetski Savez. Raspadom te države Latvija je od 21. kolovoza 1991. ponovo samostalna država. Zanimljivo je da je tu samostalnost vrlo brzo (6. rujna 1991.) priznala i službena Moskva.

Politika

Nakon proglašenja Latvije nezavisnom državom, vraćen je na snagu stari ustav iz 1922. godine s nekim izmjenama. Prema ustrojstvu, danas je Latvija parlamentarna republika. Odluke vlade ne mogu se provesti bez suglasnosti latvijskoga parlamenta koji se zove Saeima koji ima 100 zastupnika, a zastupnici se biraju izravno, izborima, svake četiri godine. Pravo glasa imaju svi građani Latvije koji su stariji od 18 godina i imaju latvijsko državljanstvo. Važnije vladajuće latvijske stranke su Demokratska radnička stranka Latvije, Nacionalni pokret za nezavisnost, Socijalno demokratska stranka Latvije, Latvijska liberalna stranka i druge.

Na čelu države je predsjednik koji ima manje ovlasti od vlade i parlamenta. Predsjednika se ne bira izravno izborima, već posredno preko parlamenta. On je vrhovni zapovjednik latvijske vojske. Također se bira na četiri godine, te najviše na dva uzastopna mandata.

18. lipnja 2015. latvijski je parlament Seima izglasovao amandmane na zakon o obrazovanju. Njima je u obrazovni sustav uvedena obvezna "edukacija za vrline" "koja odgovara vrijednostima sadržanima i zaštićenima u [latvijskom] ustavu, kao što su posebno brak i obitelj". Amandman je podnijela oporbena zastupnice Julija Stepanenko, a usvojen je odlukom 64 zastupnička glasa za i 12 zastupničkih glasova protiv (od ukupno 100 zastupnika). Od šest parlamentarnih stranaka, pet je poduprlo amandman. Vrijednosti iz latvijskog ustava posebno se odnose na članak 110 Ustava Republike Latvije koji kazuje "država će štititi i podupirati brak – zajednicu između muškarca i žene, obitelj, prava roditelja i prava djeteta. Država će osigurati posebnu pomoć djeci s invaliditetom, djeci ostavljenu bez roditeljske skrbi i koja su pretrpjela nasilje". Na istoj sjednici zastupnici Seime izglasovali su amandman o zaštiti učenika od štetnih informacija i odgojno-obrazovnih metoda koji ne služe svrsi moralnog razvoja učenika, odnosno koji bi na njihov moralni razvoj mogle negativno utjecati. [1]

Latvija je 22. lipnja 2019. donijela odluku o zabrani sovjetskih i nacističkih uniforma u javnosti. Izmjena zakona će stupiti na snagu 1. siječnja 2020., kazao je u priopćenju parlament u Rigi. Latviju su tijekom Drugog svjetskog rata u različito vrijeme okupirale snage Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke, a svoju neovisnost stekla je tek 1991. Dok su veterani sovjetske vojske tradicionalno marširali gradom na događajima povodom Dana pobjede 9. svibnja, veterani SS-a isto su činili 16. ožujka povodom Dana legionara.[2]

Upravna podjela

Latvija je podijeljena na 26 upravnih jedinica, zvanih „rajons”:

Aizkraukles rajons, Aluksnes rajons, Balvu rajons, Bauskas rajons, Cesu rajons, Daugavpils rajons, Dobeles rajons, Gulbenes rajons, Jekabpils rajons, Jelgava rajons, Kraslavas rajons, Kuldigas rajons, Liepaja rajons, Limbazu rajons, Ludzas rajons, Madonas rajons, Ogres rajons, Ogres rajons, Preilu rajons, Preilu rajons, Rezekne rajons, Riga rajons, Saldus rajons, Talsu rajons, Tukuma rajons, Valkas rajons, Valmieras rajons, Ventspils rajons

Sedam latvijskih gradova imaju poseban status:

Zemljopis

Latvija ima povoljan položaj, smještena između ostale dvije baltičke države predstavlja križanje puteva između juga i sjevera, te od Baltika prema istoku. Na zapadu, Latvija izlazi na Baltičko more koje ima jako bitnu ulogu za gospodarstvo čitave države. Obale su slabo razvedene. Na sjeverozapadu se nalazi Riški zaljev koji je ime dobio po glavnom gradu države.

Latvija je pretežno ravničarska zemlja, te je reljef uglavnom jednoličan. Idući prema istoku, teren se malo uzdiže. Najviši vrh Latvije Gaizinkalns visok je svega 312 m.

Latvija ima mnogo jezera – oko 3000. Većinom su ledenjačka, a najviše ih je na jugoistoku i u priobalnoj nizini. Najveći vodotok je Zapadna Dvina (latvijski Daugava) koja teče s Valdajske uzvisine, istog uzvišenja u Rusiji s kojega teku i Volga, Dnjepar i Lovat. Najveći grad je Riga, koji je ujedno i glavni grad države. Još neki važniji gradovi su Liepaja i Daugavpils. Liepaja je značajna zbog najvećeg baltičkog brodogradilišta, pa se ovaj grad često naziva i latvijskim Liverpoolom. Poznata je i po svojoj glazbenoj tradiciji i koncertima.

Na klimu Latvije utječe više čimbenika; reljef, zemljopisni položaj, otvorenost prema moru (relativna blizina Atlantika) i dr. Zime su hladne, a ljeta umjereno topla. Prosječna godišnja temperatura iznosi 6 ºC.

Gospodarstvo

Latvija je u vrijeme SSSR-a, od baltičkih zemalja, najviše bila okrenuta industriji i to pretežno elektrotehničkoj i strojarskoj koje su proizvodile za potrebe sovjetske vojske. Isto tako, glavni grad Riga bila je jedna od najbitnijih lučkih središta tadašnjeg SSSR-a.

Raspadom Sovjetskog Saveza i odlaskom planskoga gospodarstva, pad su zabilježili svi gospodarski aspekti pa je standard osjetno pao. No, unatoč velikom padu gospodarskih aktivnosti Latvija ne ulazi u ZND, već se okreće europskim gospodarstvima. 1994. godine ostvaruje prve pozitivne pomake u gospodarstvu, zahvaljujući jakim reformama i stranoj pomoći. Iste godine, postala i članicom BAFTA-e, koju je osnovala zajedno sa susjednom Estonijom i Litvom. U drugoj polovici 90-ih latvijsko gospodarstvo ne osjeća gospodarsku krizu u Rusiji, za razliku od većine bivših sovjetskih republika. Početkom 21. stoljeća latvijsko gospodarstvo je raslo vrlo brzo. Raslo je između 7 i čak 12 %. Industrijska proizvodnja je rasla po stopi od čak 8 % (2003.). To je dovelo do povećanja standarda i smanjenje nezaposlenosti. Ipak, zbog višestruko većih primanja u zemljama Zapada velik broj mladih ljudi odlazi u inozemstvo na rad, od čega značajan dio u Irsku, pa bi Latvijci rekli da je "Dublin postao latvijski grad".

Unatoč, velikom gospodarskom napretku latvijsko gospodarstvo teško pogađa svjetska kriza 2008. i 2009. godine kada BDP pada za više od 10 %, a nezaposlenost raste sa 7 % na čak 23 %. Godine 2010. latvijsko gospodarstvo se pomalo oporavlja od krize te ostvaruje rast od 1,1 %, te smanjuje nezaposlenost na 13 % (svibanj 2011.).

Danas gospodarstvo Latvije je najpoznatije po proizvodnji svih vrsta cestovnih vozila, željezničkih vozila, poljoprivrednih strojeva, gnjojiva, farmaceutskih proizvoda i drugo. Zanimljivo je, da unatoč ne tako snažnom gospodarstvu, za jedan dolar potrebno je izdvojiti svega oko 0,45 latsi, dok prosječna neto plaća iznosi oko 630 USD (oko 3275 hrvatskih kuna).

Stanovništvo

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Latviji živi 2,067.887 stanovnika.[3] To je manje u odnosu na prethodna dva popisa stanovništva kada je Latvija imala 2,377.383 stanovnika (popis 2000. godine), odnosno 2,666.567 stanovnika (popis 1989. godine).

Nakon sovjetske agresije na Latviju, kojom ju je SSSR okupirao i pripojio te drugog svjetskog rata Latvija se suočava s velikim doseljavanjem stanovništva. To stanovništvo mahom je dolazilo iz drugih sovjetskih republika, posebice Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci. Istovremeno s druge strane broj Letonaca je stagnirao. Politika useljavanja trajala je gotovo do konca raspada SSSR-a pa je tako broj Rusa od prijeratnih 200.000 (tada su činili oko 10 % ukupnog latvijskog stanovništva), 1989. narastao na 906.000 (odnosno oko 34 % tadašnjeg stanovništva).

Kada je Latvija 1991. proglasila neovisnost, većini doseljenika nakon II. svjetskog rata ne daje pravo državljanstva, jer njihovo sustavno doseljavanje za vrijeme SSSR-a je bilo dijelom smišljene politike koja je namjeravala promijeniti etničku strukturu Latvije. Ruski jezik nije proglašen službenim jezikom uz latvijski. Takva politika Latvije dovodi do iseljavanja stanovništva podrijetlom iz drugih sovjetskih republika, poništavajući rezultate sovjetske politike. No, zbog lošeg standarda i teških uvjeta života uz druge narode samu zemlju napuštaju i sami Letonci. Osim toga, dolazi i do naglog pada nataliteta koji rezultira, od 1991. negativan prirodni prirast, a koncem 90-ih Latvija postaje zemlja s najmanjim natalitetom na svijetu. Te situacije dovodu Latviju zemljom s jednim od najbržim smanjivanjem stanovništva u Europi, ali i u svijetu. Veliki ekonomski procvat početkom 21. stoljeća, dovodi do ublaživanja prirodnog pada i iseljavanja stanovništva, ali to ne rezultira i zaustavljanjem pada stanovništva koje se od 1989. pa do danas smanjilo za 15 %.

Etnički sastav Latvije:

Religija u Latviji

Zbog nazočnosti protestantskih Nijemaca tijekom povijesti, Latvijci se vjerski izjašnjavaju kao protestanti (po učenju Martina Luthera), odnosno kao rimokatolici. Dolaskom sve većeg ima istočnoslavenskih naroda povećava se broj pravoslavaca, te zbog komunizma pojavljuju se i ateisti.

Prema poslijednjem istraživanju većina stanovništva se deklariraju kao pravoslavci (24,1 %), rimokatolici (20,7 %), luterani (20,0 %), agnostici (10,6 %), ateisti (15,8 %), dok ostale vjere čine 8,8 % stanovništva.

Jezik

Latvijski jezik spada u grupu baltičkih jezika i službeni je jezik u Latviji. Ipak, postoje nesuglasice. Dio ruske nacionalne manjine se ne slaže s učenjem latvijskoga u školama, tvrdeći da je za vrijeme SSSR-a, u svim njegovim članicama, ruski bio službeni jezik. Bilo kako bilo, na ulicama se mogu čuti ljudi kako govore i latvijskim i ruskim jezikom. Latvijski je prilično zanimljiv jezik. Ima 33 glasa i abeceda mu je slična suvremenoj hrvatskoj. Postoje glasovi slični hrvatskim, ali se drukčije pišu, npr. glas koji se bilježi s Ķ odgovara hrvatskom Ć i sl.

U latvijskom jeziku može se naći i dosta tuđica iz njemačkog, švedskog i slavenskih jezika.

Zanimljivost je da u Latviji više ljudi govori ruski, nego latvijski

Kultura

Bitan utjecaj na latvijsku kulturu imali su povijesni i društveni razlozi, što je najviše osjetno na arhitekturi građevina u većim gradovima, npr. u Rigi. Katedrale i crkve građene su u njemačkom stilu.

Kod glazbe, velika se pažnja posvećuje tradicionalnoj glazbi, ali ni moderna, zabavna glazba nije zapostavljena. Grad Liepaja, naziva se još i gradom rockera jer iz njega potječu najpoznatiji latvijski rockeri svih vremena: Fomins & Kleins, Livi i dr.

Izvori

  1. Narod.hr, im: Latvija uvela ‘edukaciju za vrline’ u obrazovni sustav, 24. lipnja 2015., (pristupljeno 24. lipnja 2015.)
  2. Latvija zabranila sovjetske i nacističke uniforme u javnosti. Kamenjar.com (22. lipnja 2019.) pristupljeno 29. lipnja 2019.
  3. [1]

Bilješke

Vanjske poveznice

Turizam

Televizija

Glazba

Politika

Stanovništvo

   
Portal:Europa
Portal:Europa

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Latvija
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Latvija
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Latvije
Wiktionary-logo.svgPogledajte rječničku natuknicu Letonija u Wječniku, slobodnom rječniku.
.lv

.lv je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Latviju. Domenom upravlja Institut za matematiku i kompjutorske nauke.

Baltičko more

Baltičko more koje se još naziva i Istočno more i Zapadno more, nalazi se na sjeveru Europe i sa Sjevernim morem povezano je tjesnacima: Sunda, Veliki Belt, Mali Belt, Skagerrak, Kattegat i Kielskim kanalom. Ono zapljuskuje obale Skandinavskog poluotoka, većeg broja zemalja istočne, sjeverne i središnje Europe. Zbog njegove velike površine (422.300 km²) i loše povezanosti sa Sjevernim morem, što onemogućava razmjenu vode, a velikog priljeva slatke vode, ovo more je jedno od mora sa najnižim salinitetom na svijetu. Salinitet u prosjeku iznosi 6 do 8 promila, južnije prema Danskoj 10 do 15 promila. Radi relativne zatvorenosti prema Sjevernom moru nema utjecaja tople Golfske struje te se more zaleđuje, zimi je i do 45% površine prekriveno ledom.

Bjelomorsko-baltičkim kanalom je povezan s Bijelim morem.

Najveća dubina Baltičkog mora iznosi 459 m. Veliki zaljevi su: Botnički zaljev, Finski zaljev, Riški zaljev, Kuronski zaljev, Gdanjski zaljev, Šćećinski zaljev, Libečki zaljev i Kielski zaljev.

Države koje izlaze na Baltičko more:

Danska

Estonija

Latvija

Litva

Njemačka

Poljska

Rusija

Finska

ŠvedskaNajvažnije rijeke koje se ulivaju u Baltičko more su:

Važne luke su Ystad, Stockholm, Turku, Sankt-Peterburg, Tallinn, Riga, Klaipėda, Kalinjingrad, Gdańsk, Gdynia, Szczecin, Świnoujście, Lübeck i Kiel.

Dievs, svētī Latviju

Dievs, svētī Latviju! (Bože, blagoslovi Latviju!) je nacionalna himna Latvije. Postaje latvijskom službenom himnom 1920. godine. 1940. godine zamjenjuje se s himnom Latvijske SSR, da bi ponovno postala latvijskom himnom povratkom latvijskog ustava iz 1922. godine na snagu.

Tekst i glazbu je napisao Kārlis Baumaņu (1834.-1904.)

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Europsko prvenstvo u košarci - Latvija 1937.

Europsko prvenstvo u košarci 1937. godine održalo se u Rigi od 2. do 7. svibnja 1937. godine.

Nedovršeni članak Europsko prvenstvo u košarci - Latvija 1937. koji govori o košarci treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Europsko prvenstvo u košarci za žene - Poljska 2011.

Europsko prvenstvo u košarci za žene - Poljska 2011. je bilo 33. izdanje europskog košarkaškog prvenstva za žene koje se održalo od 18. lipnja do 3. srpnja 2011. u Poljskoj. Ovo je bilo četvrto europsko prvenstvo koje se održalo u Poljskoj. Igralo se u 3 grada: Bydgoszczu, Łódźu i Katowicama.

Europsko prvenstvo u nogometu - Portugal 2004.

Europsko prvenstvo u nogometu 2004. održano je od 12. lipnja do 4. srpnja u Portugalu. Naslov europskih prvaka iznenađujuće je ponijela Grčka, koja je, nakon prolaska skupine, s tri puta po 1-0 pobijedila Francusku, Češku i u finalu domaćina Portugal. Najboljim igračem prvenstva proglašen je Grk Theodoros Zagorakis, dok je najbolji strijelac bio Čeh Milan Baroš s 5 postignutih pogodaka.

Grb Latvije

Grb Latvije (Letonije) stvoren je prilikom proglašenja neovisnosti spomenute zemlje, 18. studenog 1918. godine i posebno je dizajniran za novu latvijsku državu. Grb kombinira simbole latvijske državnosti kao i simbole starih povijesnih ozemlja.

LV

LV (od Latvija (lat.)), međunarodna registracijska oznaka za cestovna vozila, koju od 1992. godine koristi Latvija. Oznaka se upotrebljava u cestovnom prometu i mora biti nalijepljena na cestovnom vozilu prilikom ulaska u druge države.

8. studenog 1968. godine u Beču je potvrđen "Međudržavni zakon o razvrstavanju prepoznatljivih oznaka", koji se naknadno dopunjavao nastankom novih država.

Nedovršeni članak LV koji govori o prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Latvijska nogometna reprezentacija

Latvijska nogometna reprezentacija je nacionalna nogometna ekipa Latvije pod rukovodstvom Latvijskog nogometnog saveza (latvijski: Latvijas Futbola Federācija, kratica LFF).

Prva međunarodnu utakmicu reprezentacija Latvije je odigrala u Rigi 24. rujna 1922., protiv reprezentacije Estonije koju je završila neriješeno 1:1.

Latvijska vaterpolska reprezentacija

Latvijska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Latviju u međunarodnom športu muškom vaterpolu. Sudjelovala je u kvalifikacijama za EP 2016.

Međunarodna košarkaška federacija

Međunarodna košarkaška federacija je organizacija koja upravlja i regulira košarkaškim sportom. Najčešće se koristi kratica FIBA, što dolazi od francuskog naziva Fédération Internationale de Basketball. Na današnji dan je 213 nacionalnih košarkaških federacija član FIBA-e.

FIBA je osnovana u Ženevi 1922. godine, tada pod nazivom Fédération Internationale de Basketball Amateur. Među osnivačima su bili osam nacionalnih košarkaških saveza sljedećih država:Argentina, Čehoslovačka, Grčka, Italija, Latvija, Portugal, Rumunjska i Švicarska. Za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936 FIBA je imenovala Jamesa Naismitha (1861-1939), oca košarke, za počasnog predsjednika.

FIBA organizira Svjetska prvenstva redovito od 1950. godine za muškarce, te od 1953 za žene. Ova prvenstva se održavaju svake četiri godine u parnim neprestupnim godinama, dakle izmjenjuju se s Olimpijskim igrama.

1989. godine ukinuto je pravilo o amaterizmu, te je time otvorena mogućnost da na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama nastupaju i košarkaši iz profesionalne NBA košarkaške lige, koji do tada nisu smjeli nastupati. FIBA je tada iz naziva izbacila riječ amaterska iz punog naziva, ali je kraticu zadržala i dalje.

Pjesma Eurovizije 2003.

Eurovizija 2003. je bila 48. Eurovizija, koja se održala u Dvorani Skonto, Riga, Latvija. Voditelji su bili Marie N i Renārs Kaupers. Pobijedila je Turska (Sertab Erener sa pjesmom "Every Way That I Can"). Druga je bila Belgija, a Rusija je, za samo jedan bod manje, bila treća.

Eurovizija 2003. je bila zadnja Eurovizija u kojoj je bila samo finalna večer. Debitant je bila Ukrajina. Latvija je 2002. pobijedila sa pjesmom "I Wanna" koju je pjevala Marie N. Latvijska vlada uložila je 2.3 milijuna Eura u projekt. U prosincu 2002. je odlučeno da će voditelji biti Marie N i Renārs Kaupers. Povratnici su Island, Irska, Nizozemska, Norveška, Poljska i Portugal.

Danska, Finska, Makedonija, Litva i Švicarska neće nastupiti na sljedećoj Euroviziji jer su osvojile malo bodova na prošlogodišnjoj. Bez bodova je završilo Ujedinjeno Kraljevstvo.

Popis hrvatskih veleposlanika u Latviji

Republika Hrvatska i Republika Latvija održavaju diplomatske odnose od 14. veljače 1992. Sjedište veleposlanstva je u Stockholmu.

Popis nematerijalne svjetske baštine u Europi

Popis nematerijalne svjetske baštine u Europi čini UNESCO-va nematerijalna svjetska baština europskih država, prema abecednom redu i godini upisa. Oznakom (*) je označena nematerijalna baština na popisu hitne zaštite UNESCO-a.

Povijest Latvije

Povijest Latvije je povijest prostora današnje Republike Latvije i naroda Latvijaca od prapovijesti do danas.

Riga

Riga (lav. Rīga) je glavni grad Latvije. S oko 720.000 stanovnika također je i najveći grad te države. Nalazi se na ušću rijeke Zapadne Dvine (lav. Daugave) u Baltičko more, u južnom dijelu Riškog zaljeva. Riga je najveći grad u baltičkim državama i ima status glavnog kulturnog, obrazovnog, političkog, financijskog, komercijalnog i industrijskog centar Baltika. Stara Riga (lav. Vecrīga) nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine, jer ima najveći broj građevina u stilu secesije (jugendstila) u Europi.

Riga je službeno postala gradom 1201. godine. Podijeljena je na 6 administrativnih jedinica: Centar, Kurzeme, Ziemelju, Latgale, Vidzeme i Zemgale. Povijesno središte Rige nalazi se na desnoj obali Daugave, oko 10 km od njenog ušća.

Klima je pod utjecajem blizine mora, samim time blaga i vlažna. Ljeta su prohladna i oblačna, a zime tople. Prosječna siječanjska temperatura je -4,7 °C. Oblačno je u prosjeku oko 40% dana u godini.

Sjeverna Europa

Sjeverna Europa je prostor koji obuhvaća sjeverni dio Europe. Države sjeverne Europe su:Island, Norveška, Švedska, Finska, Danska, Litva, Latvija, Estonija.

Zastava Latvije

Zastava Latvije sastoji se od dvije tamnocrvene pruge, između kojih je bijela pruga. Omjer dužine i širine je 2:3. Prvi put se koristila od 1918. do sovjetske okupacije 1940. Ponovno je prihvaćena 27. veljače 1990.

Države u Europi
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
NATO
Zastava NATO-a

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.