Latinski jezik

Latinski jezik (ISO 639-3: lat) je izumrli jezik koji spada u skupinu italskih jezika, a javlja se kao predak svih današnjih romanskih jezika. Izvorno se latinski govorio u pokrajni Laciju, po čemu je i dobio svoje ime. Središte pokrajine Lacija je bio Rim.

Premda je sve do 19. stoljeća latinski bio službeni jezik u nekim europskim zemljama s vremenom je potpuno nestao iz javnog govora, što znači da nema izvorne govornike; ali unatoč tome, zahvaljujući dugoj tradiciji antičke rimske književnosti danas se smatra važnim svjetskim jezikom. Latinski jezik koristi se od srednjeg vijeka i danas u Katoličkoj Crkvi, svim granama suvremene znanosti, kulturi i književnosti. Latinski je jezik najdublje od svih svjetskih jezika utjecao na druge jezike, čak više i od grčkoga, koji u Europi poslije antike, osobito u Zapadnoj Europi, nije ni po intenzitetu, ni po trajanju imao takav izravan utjecaj.

Latinski jezik
Speech balloon.svg

lingua Latina
Države
govorenja:
Vatikan
Regije
govorenja:
Apeninski poluotok, Europa
Broj govornika: 0, pretvorio se u razne romanske jezike u 9. stoljeću
Rang: -
Razredba: indoeuropski

 italski
  Latinsko-faliskički
   latinski

Jezični kôd
ISO 639-1: la
ISO 639-2: lat
ISO 639-3: LTN
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika
Calligraphy.malmesbury.bible.arp
Biblija iz 1407. godine pisana latinskim pismom

Razvoj latinskog jezika

Kako se od 2. stoljeća rimska vlast počela širiti po čitavom sredozemlju, tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne Italije i prerastao u svjetski jezik. U razvoju latinskog jezika presudnu su ulogu odigrali prvi rimski književnici, koji su svoj jezik ratara i vojnika postupno, po ugledu na grčki jezik, usavršavali i osposobljavali da s lakoćom i logično iskaže i najsloženiju književnu, poetsku ili filozofsku misao. Najstariji natpisi na latinskom jeziku potječu iz 6. stoljeća. Prvi spomenik književnog latinskog jezika predstavljaju Zakoni dvanaest tablica iz 5. stoljeća, a posljednji je Justinijanov Kodeks rimskog građanskog prava iz 6. stoljeća.

Latinski jezik na području Hrvatske

Latinski jezik je u mnogočemu odredio kulturološki smjer Hrvatske povijesti. Latinskim jezikom napisani su gotovo svi hrvatski povijesni državno-pravni dokumenti, listine i spomenici na kojima se temelji neprekinuta državnost Hrvatske od 9. stoljeća do danas. Latinskim jezikom Hrvati su se često uspješno suprostavljali dugotrajnim nasrtajima germanizacije i mađarizacije.

Vidi još

Vanjske poveznice


P linguistics.svg Nedovršeni članak Latinski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

23. listopada

23. listopada (23.10.) 296. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (297. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 69 dana.

Akuzativ

Akuzativ (lat. accusare "optužiti") u mnogim je jezicima padež imenice koji označava izravni objekt prijelaznog glagola. U nekim se jezicima također koristi s prijedlozima, uključujući i hrvatski.

Akuzativ postoji (ili je postojao) u svim indoeuropskim jezicima (uključujući latinski jezik, sanskrt, grčki, njemački, ruski), u ugro-finskim jezicima, i u semitskim jezicima (kao što je arapski i hebrejski). Neki jezici kao finski i estonski imaju dva padeža kojima označavaju objekte: akuzativ i partitiv.

Audi

Audi je njemački proizvođač automobila sa sjedištem u Ingolstadtu. Od 1964., Audi je marka unutar Volkswagen grupe.

Automobili proizvođača Audi se proizvode u Ingolstadtu, Neckarsulmu, Győru (Mađarska), Bratislavi (Slovačka), Sao José dos Pinhais (Brazil) i u Changchunu (Kina).

August Horch (1868. – 1951.), je 1899. osnovao marku Horch i počeo s proizvodnjom automobila, ali je u uskoro izbačen iz svoje kompanije pa je 1909. godine osnovao novu. Međutim, više nije imao pravo na korištenje svog obiteljskog imena pa je svoje prezime Horch preveo na latinski jezik. Riječ audi je imperativ od audire (na hrvatskom čuti), što i znači „Čuj!“ ili na njemačkom „Horch!“.

Dekadencija

Dekadencija (iz francuskoga jezika: décadence; < Latinski jezik: de- „od“, cadere „pasti“) opisuje stanje opadanja kulture.

Pojam podrazumijeva postojanje objektivno boljega ili poželjnijega stanja društvu ili kulturi.

Francuzi

Francuzi (franc. les Français). su romanski narod na zapadu Europe.

Politički u Francuze su popisivani i drugi narodi na području Francuske koji su nastali romanizacijom stare Galije i germanskih plemena. Među ovima danas razlikujemo Franko-Provansalce (574,000) iz istočne Francuske u pograničnim krajevima sa Švicarskom (7,100) i Italijom (71.000); Okcitance (2.377.000) na jugu Francuske; Provansalce (251.000) sa obale Sredozemlja; Gaskonjce koji su po svoj prilici akvitanijskim jezikom romanizirani Baski, a ima ih danas oko 250,000 na jugozapadu Francuske i oko 4,000 tisuća u susjednoj Španjolskoj; Korzikance sa Korzike (302,000), kojih ima i u SAD-u (104,000) i Italiji (preko 5,000).

Posebne zajednice čine danas i narodi koje poznajemo kao Frankošvicarci, kojih u Francuskoj ima oko 29.000 i govore francuski; Frankokanađani (7,294,000) iz Quebeca i njihov ogranak Kajuni (Cajuns) iz Louisiane koji se smatraju posebnom zajednicom, a ima ih 1.014.000. Frankokanađana ima i 1.079.000 u SAD. Čistih Francuza, bez onih političkih, silom zakona pofrancuženih, ima 2005. godine 37.345.000 u Francuskoj (2005 imala je 60.491.000 stanovnika), a svih zajedno u svijetu 41.330.000 nastanjenih u 124 države. Osim u Francuskoj, pravih Francuza ima najviše u SAD (2.429.000). Francuski jezik naravno ima daleko veći broj govornika (124.000.000, 1995. godine), ali je etno-kulturno nasljeđe tih naroda sasvim različito.

Gimnazija

Gimnazija je općeobrazovna srednja škola koja traje četiri godine, u koju se može upisati nakon završetka osnovne škole. Svrha obrazovanja u gimnaziji je razviti kod učenika intelektualnu širinu, potrebu za novim spoznajama i djelovanjima, istraživačku radoznalost, te osposobiti ih za razložno i stvaralačko mišljenje te samostalno učenje.

Kao općeobrazovna škola gimnazija je prijelazni stupanj k profesionalnom osposobljavanju u višim i visokim školama te fakultetima, tj. ona ne osposobljava učenika za neko posebno zanimanje već ga uglavnom usmjerava na daljnje školovanje.

Izumrli jezici

Izumrli jezici, jezik koji više nema izvornih govornika.

Moguće je razlikovati dvije vrste smrti jezika:

U prvom slučaju jezik izumre, ali jezici (ili dijalekti) koji su se razvili iz njega dalje se koriste. Primjer: Latinski jezik, iz koga su se razvili romanski jezici.

U drugom slučaju jezik izumre bez da ostavi nasljedničkog jezika. U tim slučajevima govornici napuste svoj materinski jezik u korist nekog drugog jezika. Primjer: Koptski jezik kao govoreni jezik Egipta izumro je u 17. stoljeću a zamijenio ga je arapski. Koptski je i primjer za izumrli jezik koji se i dalje koristi — u ovom slučaju kao crkveni jezik egipatskih kršćana.

Nekoliko izumrlih jezika nastavljali su se upotrebljavati u književnosti, znanosti ili liturgiji. To su uz koptski npr. i latinski ili sanskrt.

Lorem ipsum

Lorem ipsum je alternativni tekst, koji se rabi u kreiranju teksta strukture (publikacija, promotivnih poruka, web stranica itd.).

Lovro Dalmatinac

Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060.-1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara.

Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.

Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su "poštivali kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...". Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao "duhovnim ocem".Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune, koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povijesničari vjeruju da se kralj Petar Snačić, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.

Rimokatolička Crkva

Rimokatolička Crkva ili Latinska Crkva ili Crkva zapadnog obreda je jedna od kršćanskih vjerskih zajednica. Porijeklo vodi od prvotne kršćanske zajednice, koju je osnovao Isus Krist te tradicija koje su ustanovili prvi apostoli.

Rimokatolička Crkva sastoji se od jedne Crkve ("jedno Tijelo"), koja se dijeli na latinsku Crkvu (Crkvu zapadnog obreda) i na istočne katoličke Crkve. Razlika je u obredu, liturgijskom jeziku, crkvenoj disciplini i običajima, dok je ostalo zajedničko, poput vjere, sakramenata i prihvaćanja zajedništva s rimskim papom. Najveća je od 23 autonomne crkve unutar Katoličke Crkve. Originalno je činila cijelu Katoličku Crkvu, dok joj se nisu pridružile 22 autonomne istočne katoličke crkve.

Rimski brojevi

Rimski brojevi - naziv je brojevnog sustava koji ne sadrži brojku nula, a nastao je u vrijeme starih Rimljana.

Rimsko Carstvo

Rimsko Carstvo je uobičajeni naziv za rimsku državu nakon što ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljeća prije Krista.

Iako je Rim imao imperij stoljećima prije Augustove samovlade, predaugustovska država se obično naziva Rimskom Republikom.

Rimsko Carstvo je upravljalo svim heleniziranim državama na Sredozemlju, kao i keltskim područjima sjeverne Europe. Najveću teritorijanu ekspanziju doživjelo je u doba cara Trajana, koji je 114. prisvojio Armeniju i sjevernu Mezopotamiju, a 115. godine osvojio je i Adiabene, Babilon i Ktezifont.

Zadnji rimski car zbačen je 476. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi car sa sjedištem u Konstantinopolu.

Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad su Turci osvojili Konstantinopol.

Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba.

Golemo naslijeđe Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života. Vidi i: Rimska kultura

SPQR

S.P.Q.R. je latinska kratica i može značiti:

Senatus Populusque Romanus („Rimski Senat i rimski narod“)

ili Senatus Populusque Romae („Rimski Senat i narod Rima“)

ili Senatu Populoque Romae („Senatu i narodu Rima“).

ili Senatu Populoque Romano („Rimskom Senatu i narodu“).

U Rimu se ova četiri slova mogu naći na svakom poklopcu kanalizacije, kanti za smeće, javnim ustanovima i javnim natpisima.

Sanskrt

Sanskrt (ISO 639-3: san; sanskrt: संस्कृत, saṃskṛtá), od sám "zajedno" i kṛtá "napravljeno", doslovno: "sastavljeno", saṃskṛtā vā́c: "sastavljeni jezik") je jezik najstarije indijske književnosti, Veda, i ima značajnu ulogu prije svega u hinduizmu. To je klasični jezik Brahmana, a prvi put je sistematiziran još u 4. stoljeću pr. Kr. Njegov se nastanak datira još u vrijeme oko 1.200-te pr. Kr., jer se u to vrijeme uobičajeni vedski jezik razlikuje od klasičnog sanskrta. Hindi koristi riječi iz sanskrta, ali ne i njegovu gramatiku. Danas se sanskrt (već unatrag više stoljeća) piše samo devanagari-pismom.

Sanskrtom još govori 2.950 ljudi (2001) kao prvim i preko 194.000 kao drugim jezikom. Kao i latinski jezik, to je sveti jezik Hindusa jer su svi sveti tekstovi Hinduizma, od Veda i Upanišada pa do Bhagavad-Gita napisana na sanskrtu.

Primjeri riječi koje se koriste u hrvatskom a naslanjaju se na sanskrt: arijci, ašram, čakra, guru, džungla, ingver, naranča, mošus, svastika, tantra, joga...

Sanskrt je najstariji poznati indoarijski jezik i jedan od najstarijih indoeuropskih jezika. Iz njega su nastali jezici kao hindski i urdski (tzv. hindustanska grupa), bengalski, pandžabski, kašmirski, nepalski i, po nekim tezama, romski. Vedski sanskrt je arhaični oblik sanskrta kojim su napisane četiri svete Vede. Vedski sanskrt se od klasičnog sanskrta razlikuje od prilike kao Homerov grčki od klasičnog grčkog jezika.

Jedan od prvih europskih autora koji je napisao sanskrtsku gramatiku je austrijski Hrvat Filip Vezdin, pripadnik reda bosonogih karmelićana.

Sanskrt je jedan od službenih jezika u Indiji.

Usporedba sanskrta sa drugim jezicima

Primjeri najčešćih sanskrtskih riječi

avatar अवतार (avatāra) -onaj koji dolje silazi [अव (ava) -dolje + तॄ (tr) -prijeći]

Buda बुद्ध (buddha) -probuđeni

čakra चक्रं (čakram) -kotač

Himalaja हिमालय (himalaya) [हिम (hima) -snijeg + आलय (ālaya) -prebivalište]

Singapur सिंह (simha) -lav + पुर (pura) -grad, utvrdaBrojevi u sanskrtu

éka

dva

tri

catúr

páñcan

ṣáṣ

saptán

aṣṭá

návan

dáśan

Skadarska nadbiskupija

Skadarska nadbiskupija je rimokatolička nadbiskupija u Albaniji.

U doba bizantske vlasti, dok je još bila biskupijom, pripadala je Barskoj nadbiskupiji.

Od 1089. nalazila se pod nadležnošću Dukljansko-barske nadbiskupije i metropolije. U to je vrijeme latinski jezik bio jezikom bogoslužja, a pisalo se latiničnim pismom, dok su slavenski jezici bili samo u pomoćnoj funkciji . Jedan od skadarskih biskupa bio je (oko 1623.g.) i Dominik Andrijašević, kojeg su Turci protjerali, a spominje ga Gašpar Vinjalić u svojojoj knjizi.

Sveti Jeronim

Sveti Jeronim (grč.: Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος, lat.: Eusebius Sophronius Hieronymus; Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.), kršćanski svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik - Biblije kakvu danas poznajemo; crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof i jezikoslovac.

Rođen je u Stridonu čija ubikacija još nije poznata. Etnolog S. Nakićenović u svojoj nedovršenoj knjizi "Kninska krajina" iz 1926. godine piše da se Stridon nalazio u kninskom kraju, blizu sela Strmica koje i danas administrativno pripada Gradu Kninu.Sveti Jeronim sam sebe naziva Dalmatincem. Poznata je njegova izjava kojom je opisao svoju naglu narav: "Bože oprosti mi jer sam Dalmatinac". Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po ovom svecu. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna.Kako prenosi Domagoj Nikolić - kod franačkog biskupa Hrabana Maura (780-856) u djelu "De inventione linguarum" se iščitava da je Sveti Jeronim u 4. stoljeću sačuvao i svojim autoritetom proširio glagoljicu, što je jak argument autohtonista za tvrdnju o neprekinutom kontinuitetu Hrvata na ovom prostoru, odnosno istovjetnosti ilirskog (delmatskog) i hrvatskog naroda, jezika i pisma.

Talijani

Talijani su jedan od najznačajnijih romanskih naroda nastanjen danas u Italiji i susjednim europskim i prekomorskim zemljama, osobito u Francuskoj, SAD-u i Argentini.

Jezgru Talijanima daju drevni Latini koji su asimilirali ostala italska plemena i nametnula im latinski jezik. Ekspanzivnom politikom Rima i osvajanjima rimske vojske osvojena je do 272. pr. Kr. cijela Italija, da bi se nakon punskih ratova iza 146. pr. Kr. počeli širiti ogromnim područjem Europe, Azije i Afrike. Već u 2. stoljeću Rimsko Carstvo seže od Iberskog poluotoka i Britanskog otočja do Mezopotamije. Sa sobom Rimljani donose duhovnu i materijalnu kulturu. Grade ceste koje služe pokretima rimske vojske, akvadukte, arhitekturu, i što je veoma važno, šire latinski jezik. Latinizacijom domorodnih plemena u osvojenim krajevima nastaju u Europi novi narodi, prema njima, odnosno gradu Rimu (Roma), prozvani romanski narodi. Ove nove narode danas poznajemo kao Rumunje, Španjolce, Portugalce, Francuze, Retoromane, Valonce, Moldavce, Katalonce, Arumunje ili Vlahe i druge manje zajednice.

Talijana danas u Italiji (ne računajući raznorazne druge narode) ima preko 22 milijuna. Težak život, osobito na jugu, u Kalabriji i Siciliji, mnoge je otjerao u prekomorske zemlje, trbuhom za kruhom. U novim domovinama veoma su aktivni i kulturno i politički. Prema UN-ovim podacima u Italiji danas živi 65 nacija, dok Talijana danas ima uz Italiju u još 61 državi; u Francuskoj (2005) preko milijun; u SAD preko 900,000; u Argentini 1,8 milijun i drugdje.

Vulgarni latinski jezik

Vulgarni latinski jezik (lat. sermo vulgaris) označava dijalekte latinskog jezika koji su se govorili prvenstveno u zapadnim provincijama Rimskog Carstva, sve dok se ti dijalekti, sve se više međusobno udaljavajući, u 9. stoljeću nisu razvili u zasebne romanske jezike.

Govorni latinski razlikovao se od književnog klasičnog latiniteta u izgovoru, leksiku i gramatici. Neke odlike vulgarnog latiniteta pojavljuju se tek u kasno doba Carstva, dok su druge njegove odlike postojale u govornom latinitetu i mnogo ranije, bar u svom početnom obliku. Većina odlika vuglarnog latiniteta ukazuje na to da je on bio prije govorni nego pisani jezik: svjedočanstva koja posjedujemo o njemu upućuju na zaključak da se govorni latinski u to doba podijelio na različite dijalekte. Budući da ne postoje transkripcije govornog latinskog koji je tada bio u svakodnevnoj upotrebi, istraživanja vulgarnog latiniteta moraju se oslanjati na posredne metode.

Naše znanje o vulgarnom latinskom proizlazi iz tri glavna izvora. Prvo, komparativna metoda može uspostaviti vezu između pojedinih oblika u zabilježenim romanskim jezicima te ukazati na razlike u odnosu na klasični latinitet. Drugo, različiti tekstovi iz područja deskriptivne gramatike iz doba kasnog latiniteta kritiziraju jezične pogrješke koje su pravili govornici latinskog, što nam pruža informacije o tome na koji su način govornici latinskoga u to doba upotrebljavali taj jezik. Treće, gramatičke pogreške i neklasična upotreba na koje se ponekada nailazi u kasnolatinskim tekstovima također mogu baciti svjetlo na govorni jezik.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.