Kraljevstvo Juda

Kraljevstvo Juda (heb. מַמלְכת יְהוּדָה Mamlekut Jehuda) bilo je ime za kraljevstvo što su tvorila plemena: Juda, Šimun i Benjamin, a nastalo je nakon podjele Kraljevstva Izrael na Sjeverno i Južno kraljevstvo. Kraljevstvo Juda bilo je smješteno na jugu, dok je prijestolnica grad Jeruzalem.

Juda i Izrael
Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda, prikazani u vrijeme njihove najveće teritorijalne raširenosti i njihovi najbliži susjedi.

Biblijski izvještaj

Prema biblijskom izvještaju, predstavlja nastavak Davidova i Salomonova kraljevstva, a prvi je kralj bio Salomonov sin Roboam. U početku su kraljevi Kraljevstva Jude nastojali proširiti svoju vlast i na sjever, a onda su, skupa sa sjevernim Kraljevstvom Izrael nastojali obraniti svoja područja od Arama.

Odražalo se kao neovisno kraljevstvo, ili u poluvazalskom odnosu sad prema Egiptu, sad prema Asiriji, sad prema Babiloniji sve do 587. pr. Kr., kada je konačno palo pod vlast Babilonije u vrijeme babilonskog kralja Nabukodonosora II.. Posljednji kralj Jude bio je Sidkija, koji je odveden u Babilon.

Najveći procvat ovo je kraljevstvo doživjelo u doba kraljeva Ezekije (716.-687. pr. Kr.) i Jošije (640.-609. pr. Kr.), koji su uspjeli centralizirati državnu vlast, obilno se pritom služeći i centraliziranim kultom u Jeruzalemu. Nakon pada Sjevernog Kraljevstva pod asirsku vlast (721. pr. Kr.), kralj Ezekija širi svoja područja prema sjeveru.

Pisani izvori i arheologija

Početkom Kraljevstva Jude, egipatski faraon Šešonk I. (945.-925. pr. Kr.) provaljuje u ovo područje i pljačka Hram, a u Megidu će ostaviti svoju stelu (spomenik s natpisom) u kojem opisuje svoj pohod.

Istovremeno postoje aramejski izvori o kraljevima u Damasku. Osobito je značajan Hazael (nakon 850. pr. Kr.) koji je bio u sukobu s oba židovska kraljevstva. O tome govori stela iz Tel Dana iz toga doba.

Sukobi s Asircima

Lakhish Letters
Jedno od poznatih pisama branitelja iz Lakiša. Pisala su se na krhotinama keramike. Na dramatičan način upozoravaju da se više ne vide signali susjednih gradova i traže pomoć iz Jeruzalema. Nisu ih stigli poslati.

Asirci sredinom 8. st. pr. Kr. koriste slabost Arama i egipatske unutarnje borbe, te osvajaju široka područja Bliskog istoka i postaju stvarna opasnost i za Južno kraljevstvo, osobito u doba asirskoga kralja Sargona (kraj 8. st. pr. Kr.). Sargon 711. pr. Kr. osvaja grad Ašdod, a njegov nasljednik Sanherib (oko 704.-681. pr. Kr.) judejskom kralju Ezekiji oduzima 46 gradova i nameće mu plaćanje danka. Na povratku iz Arabije osvaja i značajan utvrđeni grad Lakiš u srcu Jude, o čemu postoje zapisi židovskih branitelja, kao i reljef u Ninivi, asirskoj prijestonici, koji prikazuje osvajanje grada, ali bez navedenog datuma.

Istanbul - Museo archeol. - Iscrizione di Siloam (di Ezechia, inizio sec. VII aC) - Foto G. Dall'Orto 28-5-2006
Natpis iz Ezekielova tunela. Jeruzalem, početak 7. st. pr. Kr.)

U takvoj je situaciji Ezekija radio na utvrđivanju grada: podigao je nove zidine i proveo podzemni tunel kojim je vodu s izvora Gihon doveo unutar gradskih zidina, a zatvorio pristup vodi eventualnim osvajačima. U tom je tunelu nađen uklesan natpis iz toga doba, koji opisuje kako su radnici počeli kopati prolaz s obje strane da bi se na koncu našli u sredini.

Zapisi asirskoga kralja Asarhadona (680.-669. pr. Kr.) spominju da je primao danak od zapadnih kraljeva, među kojima i od judejskoga kralja Manašea (oko 687.-642. pr. Kr.). Isti se judejski kralj nalazi i u popisu vladara koji plaćaju danak Asurbanipalu (oko 669.-630. pr. Kr.). Sačuvana je Asurbanipalova biblioteka u Ninivi.

Babilonska opasnost

Od 625. pr. Kr. raste moć Babilonije, a Nabukodonosor II. već kao prijestolonasljednik pobjeđuje faraona Neka II. i osvaja Asiriju, a potom i Siriju. Krajem 7. st. pr. Kr. osvaja i Aškelon, dok od 597. pr. Kr. opsjeda Jeruzalem, nakon čega vladari Judeje postaju njegovi vazali. Nebuzaradinian, koji se u Bibliji spominje kao rušitelj jeruzalemskog Hrama, ali i čitavoga grada (kolovoz 587. pr. Kr.), u babilonskom se popisu kraljevih službenika spominje na samom vrhu.

To je razaranje označilo i kraj Kraljevstva Jude.

Poveznice

12 izraelskih plemena

12 izraelskih plemena je, prema biblijskom izvještaju, nastalo od praoca židovskog naroda Jakova kasnije prozvanog Izrael. Nazivi plemena nastali su od imena njegovih sinova, a potom i unuka. Budući da pleme Levi nije imalo vlastitoga teritorija, nego su se njegovi članovi kao svećenici nalazili na području ostalih plemena, određeno je da dvojica sinova Josipovih, Efraim i Manaše, budu začetnici dva plemena. Osim toga, nazivi plemena, kao i popisi Jakovljevih sinova, u različitm dijelovima Biblije donijeti su u različitim oblicima, no obično se uzimaju ovi nazivi dvanaest izraelskih plemena:

Ašer

Dan,

Efrajim,

Gad,

Jisakar,

Manaše,

Naftali,

Ruben,

Zebulun,

Benjamin,

Šimun,

JudaKada je jedinstveno kraljevstvo Izraelaca podijeljeno na sjeverno i južno, sjeverno Kraljevstvo Izrael činilo je prvih devet plemena s gornjeg popisa, kao i dio teritorija Benjamina. Južno Kraljevstvo Juda činilo je pleme Jude i već vjerojatno asimilirano pleme Šimuna, ako i dio područja Benjamina.

Babilonsko ropstvo

Babilonsko ropstvo, babilonsko sužanjstvo ili babilonsko progonstvo, naziv je koji se obično koristi za deportaciju i progonstvo Židova iz drevnog Kraljevstva Juda u Babilon od strane Nabukodonosora u 6. stoljeću pr.Kr. Ropstvo i kasniji povratak u Izrael su ključni događaji u povijesti Židova i judaizma, te su imali dugoročne posljedice na razvoj moderne židovske kulture i običaja.

Kraljevstvo Juda (hebr. מַלְכוּת יְהוּדָה) (oko 930. pr.Kr.– 586. pr.Kr.), često navođeno kao "Južno kraljevstvo," bila je jedna od država-nasljednica "Ujedinjene Monarhije." Pleme Juda je kralja Davida izabralo da vlada nad njima, te je Davidova loza preživjela 350 godina, sve dok kraljevstvo godine 586. pr.Kr. nije uništilo Babilonsko Carstvo pod Nebuzar-adanom, kapetanom tjelesne garde Nabukodonosora. Tada je uništen i Prvi hram u Jeruzalemu. Već prije toga su Babilonci zauzeli Jeruzalem te prognali judejsko plemstvo i vodeće građane. Nakon što je Babiloniju osvojilo Perzijsko Carstvo godine 539. pr.Kr., perzijski vladar Kir Veliki je Židovima dozvolio da se vrate u svoju domovinu, a 40.000 njih je iskoristilo tu priliku, o čemu govore biblijske priče o Ezri i Nehemiji.

Babilonsko progonstvo i povratak u Izrael se u vjerskom smislu smatra jednim od ključnih događaja u odnosu Boga i njegovog izabranog naroda - Izraela. Isto kao što su bili predodređeni da padnu u ropstvo a potom budu izbavljeni iz Egipta, Izraeliti su bili predodređeni za Božju kaznu u obliku Babilonaca, od kojih su ponovno izbavljeni. Babilonsko ropstvo je zbog toga imalo značajan utjecaj na razvoj judaizma i židovske kulture, što uključuje promjene u hebrejskom pismu te promjene u ritualima i običajima židovske vjere.

Ovaj period je karakterizirala pojava posljednjih velikih biblijskih proroka kao što je Ezekiel, a nakon čega je Tora dobila veliku važnost u židovskom životu. Ovaj se proces poklopio s pojavom pisara i mudraca kao židovskih vođa (v. Ezra i farizeji).

Prije progonstva, narod Izraela se organizirao po načelu plemena; nakon toga su organizirani u klanove, s time da je pleme Levi zadržalo posebnu ulogu. Nakon babilonskog ropstva, ustanovile su trajne i brojne zajednice Židova izvan Izraela, pa se tako taj događaj smatra početkom "Židovske dijaspore."

Benjamin (pleme)

Benjamin (heb. בִּנְיָמִין) ime je za izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema Bibliji Jakovljev sin Benjamin. Pleme Benjamin je skupa s plemenom Juda, te već asimiliranim plemenom Šimun, stvorilo južno izraelsko kraljevstvo - Kraljevstvo Juda - u kojem su bili manji partneri. Poznatiji pripadnici ovog plemena bili su sudac Ehud, prvi izraelski kralj Šaul, te sveti Pavao.

Edomsko Kraljevstvo

Edomsko Kraljevstvo bila je država semitskog naroda Edomaca. Prostirala se na Edomskoj visoravni.

Prema Bibliji je često ratovao s Izraelom, među njima i kraljem Davidom. Edomska je država morala imati dovoljno složeno društvo a da bi mogla organizirati i voditi vojsku. Da su bili kao neka beduinska skupina plemena koja je lutala okolo u potrazi za pašnjacima i pojilima za koze i ovce. Donedavno brojni su znanstvenici bili stava da je edomska država bila u Davidovo vrijeme jednostavno pastirsko društvo. Prema toj tezi isti su znanstvenici držali da drevni Izrael (ili Kraljevstvo Juda) nije bio razvijen u državu sve do stoljeće ili više poslije Davida. Prema njima drevni je Izrael bio u situaciji kao nesložena društva istočno od Jordana, poput Kraljevstva Amona, Moaba ili Edoma. Arheološka istraživanja otkrila su znakove veće razvijenosti. Istraživana lokacija Khirbat en-Nahas pokazala se jednom od najvećih utvrda iz željeznog doba u pustinjama Jordana, Izraela i Sinaja.Najstariji spomen Edoma nije u Bibliji, nego u staroegipatskim zapisima iz vremena faraona Mernepta (oko. 1224.–1214, pr. Kr.). Nastanak Edomskog Kraljevstva datira se u 13. st. pr. Kr., a prestaje postojati kad su ga osvojili Hasmonejci.

Efrajim (pleme)

Efrajim (heb. אֶפְרַיִם; samarijanski hebr. ’ifrem; grč. Εφραίμ) je ime jednog od 12 izraelskih plemena, čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, bio Efrajim, sin Josipov i mlađi brat Manašeov, te unuk Jakovljev. Ovo se pleme prostiralo sjeverno od područja Benjamina u unutrašnjosti Efrajimskog gorja.

Jakov (praotac)

Jakov (hebr. יַעֲקֹב ja‘ǎqōb), kasnije nazvan i Izrael, izraelski je patrijarh, drugi sin Izaka i Rebeke, otac dvanaestorice sinova, rodozačetnika 12 izraelskih plemena.

Izvještaj o Jakovu nalazi se u Petoknjižju, u Knjizi Postanka.

Jeremija

Jeremija (יִרְמְיָהוּ Yirməyāhū) je prorok po kojem se zove jedna knjiga u Starom zavjetu. Judaističke, kršćanske i islamske tradicije smatraju da je on napisao i knjigu Tužaljki.

Prorok Jeremija živio je u Jeruzalemu prije 2600. godina. Rođen je oko 650.godine pr. Kr. i počinje nastupati kao prorok oko 626. godine pr. Kr. Djelovao je više od 50 godina, a umire u Egiptu ubrzo nakon što je Babilon 587. godine pr. Kr. zauzeo Jeruzalem.

Jeremijino vrijeme je bilo vrlo teško razdoblje židovske povijesti. Bilo je samo pitanje vremena kada će Kraljevstvo Juda nestati kao država. Godine 586. prije Krista Jeruzalem je osvojen i uništen, a viša klasa je prognana i odvedena u Babilonsko ropstvo. Oko 130 godina prije sjeverno kraljevstvo Izrael osvojili su Asirci, za koje se tvrdi da su bili okrutan ratnički narod, a skoro svi članovi bogatih obitelji su odvedeni u ropstvo.

Ovo vrijeme je označeno velikom duhovnim i moralnim padom. Jeremija je upozoravao narod, po Božjem zadatku, da se katastrofa približava. Nekad se Jeremija naziva i "plačućim prorokom", pošto je bio vrlo potresen svim nedaćama koje su zadesile njegovu domovinu i njegov narod. Želio je između ostalog da se njegov narod ne klanja drugim bogovima.

Biblijska knjiga o Jeremiji je napisana poslije njegove smrti. Napisao ju je prorokov prijatelj Baruh, sin Nerijin, koji je po prorokovom nahođenju napisao proročanstva i pisma u razdoblju 626.-604. pr. Kr.

Josip (pleme)

Josip (heb. יוֹסֵף; grč. Ἰωσήφ ili Ἰωσήπος) je naziv izraelskog plemena koje će vrlo rano doživjeti podjelu. Prema biblijskom izvještaju, rodozačetnik ovog plemena bio je Josip, stariji sin što ga je Rahela rodila Jakovu. Ovom su plemenu namijenjena sjeverna područja Izraela, od granice s plemenom Benjaminom na jugu, do doline Jizreel na sjeveru, te teritoriji onkraj Jordana.

Juda

Juda može značiti:

Juda - židovsko muško ime

Juda (pleme) - jedno od 12 izraelskih plemena

Juda (praotac) - jedan od sinova Jakovljevih i praotac plemena Jude

Juda Iškariotski - jedan od 12 apostola, izdao Isusa

Juda, Isusov brat

Juda Tadej — jedan od 12 apostola

Kraljevstvo Juda — južno izraelsko kraljevstvo

Juda (pleme)

Juda (heb. יְהוּדָה Jehuda, eng. Judah) jedno je od izraelskih plemena, koje je osnovao Jakovljev sin Juda. Skupa s plemenom Benjamin, i već asimiliranim plemenom Šimun, osnovali su Kraljevstvo Juda koje se je nastalo podjelom Kraljevstva Izrael. Nakon pada sjevernog kraljevstva, sva izraelska plemena osim plemena Benjamin i Juda odvedena su u ropstvo, pa je tako nastao pojam deset izgubljenih plemena. Kraljevstvo Juda još se uspjelo održati, te je tako na kraju naziv Juda, budući da je pleme Benjamin bilo manji partner, postao sinonim za Izraelce i Hebrejsku naciju, i po tom plemenu nastalo je ime Židovi (eng. Jews, njem. Jude). Tome je pridonijela i obnova, nakon povratka iz babilonskog ropstva, do koje je došlo najvećim dijelom na području Jude, te se i ta perzijska, pa helenistička pokrajina i zvala Jahud, a onda i Judeja. Simbol plemena Juda je lav. Mnogi slavni Židovi potekli su iz plemena Juda, a jedan od njih je bio Isus Krist.

Judeja

Judeja (יהודה "Zahvala", standardni hebrejski Yəhuda, tiberijski hebrejski Yəhûḏāh) (grčki: Ιουδαία), (latinski: Iudaea) je izraz koji se koristi za južni planinski dio povijesne Zemlje Izrael (hebrejski: ארץ ישראל Eretz Yisrael), područje koje je danas podijeljeno između Izraela i Zapadne obale, te, po nekim geografskim definicijama Judeje, Jordana.

U moderno doba neki koji se služe hebrejskim jezikom koriste izraz "Yehudah" za veliki južni dio Izraela i Zapadne obale, odnosno zajednički izraz Judeja i Samarija koji se koristi za Zapadnu obalu.

Na tom području je bilo drevno Kraljevstvo Juda te kasnije Judejsko kraljevstvo, vazal Rimskog castva. Izraz Judeja je grčko-rimska adaptacija izraza Juda te se nekada koristila za cijelo povijesno područje Palestine, ali se od vremena Novog Zavjeta počelio koristiti isključivo za jug regije.

Nedovršeni članak Judeja koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kanaan

Kanaan je naziv za područje zapadno od Jordana i Mrtvog mora u doba prije doseljenja Izraelaca. To je, također, stari naziv za prostor koji obuhvaća današnji Izrael i Libanon, teritorij Palestine s obalnim zemljama, te dijelove Jordana, Sirije i sjeveroistok Egipta.

Kraljevstvo Izrael

Kraljevstvo Izrael (heb. מַלְכוּת יִשְׂרָאֵל, Malḫut Jisraʼel) ime je za kraljevsto koje je nastalo kao savez židovskih plemena (vidi: 12 izraelskih plemena) oko 1030. pr. Kr. - 1020. pr. Kr. koje su u početku prevodili suci. Ovaj savez vjerojatno je bio izraz potrebe za zajedničkom obranom od vanjskih neprijatelja, koje su u to doba predstavljali najčešće Filistejci.

Mihej (knjiga)

Mihej je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Mih.

Prorok Mihej bio je iz grada Morešeta i obavljao je proročku službu u vrijeme Ezekije kralja Kraljevstva Jude. To je zapisano u knjizi proroka Jeremije (Jr 26,18) i to je gotovo sve što se zna o njemu osobno. Morešet ili Morešet Gat je mali grad, koji se vjerojatno nalazio na jugozapadu Kraljevstva Jude. Učenjaci raspravljaju, je li Mihej napisao cijelu ovu proročku knjigu ili njezin dio (poglavlja Mih 1-3 bez Mih 2,12-13).

Prema podacima navedenima u knjizi (npr. vrijeme vladavine kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije (Mih 1,1), može se zaključiti da je Mihej živio između 742. i 701. godine pr. Kr. Mihej je živio kada i prorok Izaija.

Knjiga piše o povijesnom razdoblju za vrijeme jačanja Asirije. Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda imali su razdoblje mira i blagostanja, koje se primiče kraju. Jačanjem Asirije, raste i opasnost od rata. U isto vrijeme, događalo se bogaćenje bogatijih skupina u društvu na štetu malih zemljoposjednika i seljaka: "Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu (Mih 2,2)" . Mihej progovara i o pojavi poganskih rituala, kojima su se štovali poganski bogovi. U tom svijetlu, Samariji koja je prednjačila u tome, Mihej naviješta propast. Piše i o propasti gradova u Judeji, zbog njihovih zlodjela. Naviješta kako će Bog kraljevati sa svete gore Sion i donijeti pravdu, mir i sigurnost. Prorokuje, da će se Mesija roditi u Betlehemu: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj (Mih 5,1-4)". Naviješta i da će Asirija biti poražena, ako ih napadne. Bit će porušeni gradovi u kojima je bilo vračanja i idolopoklonstva te će tim praksama doći kraj. Bog (Jahve) tražio je od naroda (kako im je i objavljeno), da čine pravdu, ljube milosrđe i smjerno sa svojim Bogom hode (Mih 6,8). Budući da to nisu činili, već su naprotiv činili mnoga zla i opačine, prijeti im propast. Prorok Mihej na u posljednjem 7. poglavlju piše o nepravdama i nepovjerenju među ljudima, nada se boljim danima i vapi Bogu za oproštenje: "Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! (Mih 7 18,19)".

Obećana Zemlja

Obećana Zemlja je naziv za zemlju koju je, prema biblijskom izvještaju, Bog izabrao za svoj narod (Izraelce) i u kojoj se rodio, naučavao, umro i uskrsnuo Isus.

Opsada Jeruzalema

Opsada Jeruzalema može značiti:

Opsada Jeruzalema (920-ih pr. Kr.) - egipatska invazija pod vodstvom faraona Šešonka I.

Opsada Jeruzalema (701. pr. Kr.) - dio invazije Novoasirskog Carstva, ishod nepoznat

Opsada Jeruzalema (597. pr. Kr.) - babilonijski vladar Nabukodonosor II. zauzima grad i kraljevstvo Juda

Opsada Jeruzalema (587. pr. Kr.) - Nabukodonosor II. suzbijajući Zedekijin ustanak ponovo zauzima grad

Opsada Jeruzalema (63. pr. Kr.) - Pompej pripaja grad Rimskoj Republici

Opsada Jeruzalema (37. pr. Kr.) - Herod Veliki otima grad Hasmonejcima

Opsada Jeruzalema (70.) - Rimljani predvođeni Titom osvajaju grad i Masadu

Opsada Jeruzalema (614.) - sasanidski general Šahrabaraz pobjeđuje Bizant

Opsada Jeruzalema (637.) - islamski kalif Omar osvaja grad pobjedom protiv Bizanta

Opsada Jeruzalema (1099.) - križari osvajaju grad tijekom Prvog križarskog rata

Opsada Jeruzalema (1187.) - Saladin osvoja grad pobjedom protiv križara

Opsada Jeruzalema (1244.) - iranski Horezmijci i Ajubidi pobjeđuju križare

Opsada Jeruzalema (1834.) - neuspješna pobuna arapskih seljaka protiv Osmanskog Carstva

Opsada Jeruzalema (1917.) - britanske snage zauzimaju grad pobjedom protiv Osmanlija

Opsada Jeruzalema (1948.) - dio arapsko-izraelskog rata

Zebulun (pleme)

Zebulun (heb. זְבוּלוּן i זְבוּלֻן; grč. Ζαβουλών; samarijanski hebrejski: zebulan) je ime jednog od 12 izraelskih plemena, čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, Zebulun, šesti sin što ga je Lea rodila Jakovu. Ovo je pleme obitavalo područje zapadno i sjeverozapadno od gore Tabor u Galileji.

Židovi

Židovi su semitski (vidi Sem) narod koji živi u Izraelu, te raspršeno u Europi, Americi i po svijetu. Nema pouzdanih podataka o vremenu i razlozima doseljavanja u Europu, a povijesni izvori ih spominju od antičkih vremena. Bili su izloženi čestim progonima od kojih je najveći bio Holokaust. U 20. stoljeću, a osobito poslije Drugoga svjetskog rata, naseljavaju se u Palestini gdje osnivaju državu Izrael.

Starovjekovne države i civilizacije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.