Kralj David

Kralj David bio je drugi kralj Kraljevstva Izraela i nasljednik kralja Šaula, vladao je od 1005. pr. Kr., do 965. pr. Kr. Bio je kralj koji je ujedinio 12 Izraelskih plemena, naslijedio ga je sin Salomon. Njegov je otac bio Betlehemac Jišaj.

Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, glazbenik i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Židovi vjeruju da će Mesija, što znači »pomazanik« (onaj koji je izabran za kralja i pomazanjem posvećen za tu službu) biti izravan potomak Davidov. Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida (vidi: Rodoslovlje Isusa Krista). Priroda Davidove vladavine pa čak i samo njezino postojanje ne može se točno dokazati povijesnim ili arheološkim nalazima. Ipak, ovaj lik predstavlja jedan od temelja za Židovsku povijest i zapadnu kulturu.

Disambig.svg »David« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte David (razdvojba).
Saul and David by Rembrandt Mauritshuis 621
Mladi David i kralj Šaul
David and Goliath by Caravaggio
David i Golijat, slikar Caravaggio

Davidov život

David i Golijat

U vrijeme vladavine kralja Šaula Izraelci su se branili od vojske Filistejaca. David, najmlađi Jišajev sin jednog je dana, donoseći hranu za svoju stariju braću koja su se borila na strani Šaula, čuo za Filistejskog borca, divovskog Golijata. Golijat je izazivao Izraelce da mu pokažu svog šampiona kako bi vidjeli tko je bolji u borbi jedan na jedan. David je, žudeći za dokazivanjem, inzistirao braći da bi mogao poraziti Golijata. Kada je Šaul čuo za ovo, iako nevjerujući, pustio je Davida da izvrši nakanu. I doista, David je porazio Golijata jednim hitcem iz svoje praćke pogodivši ga u čelo i tako ga ubivši. Sada omiljen među Izraelcima, David je pošao Šaulu nosivši mu glavu Golijata na što ga ovaj upita čiji je sin, a David mu odvrati "Ja sam sin Jišaja iz Betlehema". Time će početi i brojni sukobi između kralja Šaula i Davida kao novog pretendenta na prijestolje, do konačne Šaulove pogibije u borbi s Filistejcima i Davidova dolaska na vlast.

   
Portal:Kršćanstvo
Portal: Kršćanstvo
Betlehem

Betlehem (također Bethlehem, arapski: بيت لحم, Beit Lahm, "Kuća mesa"; hebrejski: בית לחם, Beit Lehem, "Kuća kruha") grad je na području Palestinske samouprave s više od 25.000 stanovnika. Nalazi se 10 km južno od Jeruzalema i sjedište je Betlehemske guvernije.

U svijetu je Betlehem poznat po tome što je rodno mjesto Isusa Krista (prema Novom zavjetu). Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika. Prema vjerovanju ovdje je rođen i kralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela.

Betlehem je, kao mjesto Isusova rođenja (u što neki znanstvenici sumnjaju), danas jedan od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta. Kako kršćani širom svijeta ovom mjestu hodočaste još od 2. stoljeća UNESCO je Baziliku Isusova Rođenja, uključujući i obližnje armenske, franjevačke, grčkokatoličke i grkopravoslavne samostane, crkve, tornjeve, terasaste vrtove i hodočasničke staze, upisao 26. lipnja 2012. godine na popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Isti dan je upisana i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba Izraelaca i Palestinaca. Zbog eskalacije izraelsko-palestinskog sukoba, broj hodočasnika opada.

David (razdvojba)

David može značiti:

Kralj David, najveći židovski kralj, ujedinio 12 izraelskih plemena

David - kip Michelangela, jedno od najpoznatijih umjetničkih djela na svijetu

Kralj David (1985) igrani film iz 1985.

David II. Bruce

David II. (škot. Dàibhidh Bruis) (Dunfermline, 5. ožujka 1324. - Edinburgh, 22. veljače 1371.), škotski kralj, od 1329. do svoje smrti, 1371. godine. Bio je posljednji odvjetak kraljevske linije dinasitje Bruce. Iako je proveo mnogo godina u progonstvu i zarobljeništvu, uspio je spriječiti Engleze da okupiraju Škotsku i sačuvao je snagu monarhije, unatoč porastu moći škotskog plemstva.

Glazbala sa žicama

Glazbala sa žicama ili kordofoni naziv je za sva glazbala kod kojih se zvuk proizvodi okidanjem, odnosno trzanjem žica ili gudanjem po žicama. Tako unutar te skupine razlikujemo trzalačka glazbala (gitara, tamburica, mandolina, šargija, bas, harfa) i gudačka glazbala (violina, viola, violončelo, kontrabas, gusle, lirica).

Hvalov zbornik

Hvalov zbornik je srednjovjekovni iluminirani rukopis iz Bosne pisan arvaticom za bosanskog kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića na početku 15. stoljeća (1404.). U samom uvodu piše: "U slavu kneza Hrvoja, Splitskog vojvode i viteza Krajeva Donjih i drugih".

Pisao ga je krstjanin Hval, najvjerojatnije u Hrvojevoj rezidenciji u Omišu. Poput drugih slavnih rukopisa bosanske crkve (Nikoljsko evanđelje, Srećkovićevo evanđelje, Radosavov zbornik, ...) temeljen je na hrvatskoj glagoljici, tj. prepisan je s glagoljskoga predloška na zapadnoštokavski ikavski jezik (glagoljska slova se mogu naći na dva mjesta). Zbornik sadrži Novi zavjet, Psalme Davidove s devet pjesama te još neke nebiblijske, većinom apokrifne tekstove. Rukopis je bogato urešen inicijalima (380) i iluminacijama (96), a sastoji se od 359 listova površine stranica 17 cm x 11 cm. Na kraju rukopisa dopisan je kolofon, u kojem se predstavio pisar i dao podatke o naručitelju i vremenu pisanja rukopisa.

Zbornik je jedan od najpoznatijih rukopisa Crkve bosanske u kojemu, međutim, ima ikonografskih elemenata, koji nisu u skladu s učenjem bosanskih krstjana (Blagovijest, Raspeće i Uzašašće). Bogato je urešen minijaturama, inicijalima, ornamentima, pojedinačnim figurama i kompozicijama. Dugo se smatralo daje i minijature izveo Hval, koji za sebe kaze: "Ispisah zlatom kako i crnilom". Novije analize stila i tehnike slikanja ukazuju na dva minijaturista.

Jedan majstor slika na modroj pozadini, figure su mu izrazito plastične s crnim konturama, smještene u pravokutne okvire, guste namaze boje mjestimice oživljava zlatom. On je pod izrazitim utjecajem gotičkoga slikarstva na dasci. Pripisuju mu se minijature: Povorka apostola s Kristom, Raspeće, Blažena Djevica Marija na prijestolju, Uzašašće, Kamenovanje arhiđakona Stjepana, Kralj David i Mojsije.

Drugi majstor slika na zlatnoj pozadini, a minijature smješta u bogato izrađen arhitektonski okvir. Crtež mu je finiji, boje pastelnije, kvaliteta rada viša nego kod njegova suradnika na tom zborniku. Njemu su pripisani: Navještenje, evanđelisti (osim Ivana), Krist blagoslivlje apostole, inicijali s ljudskim likovima i veći dio ostalih uresa.

Te minijature ikonografski i umjetnički pripadaju gotičkoj umjetnosti iz kruga dalmatinskih slikara 15. stoljeća pa je vrlo vjerojatno da su ih izveli domaći slikari. To potkrepljuje činjenica da se neki likovi i uresi nalaze i u glagoljaškom Hrvojevu misalu (između 1403. i 1404). Danas se čuva u sveučilišnoj knjižnici u Bologni.

Jeruzalem

Jeruzalem (heb. ירושלים jerušalajm; arap. القُدس al-Kuds = "Sveti"; službeni arapski oblik u Izraelu: أورشليم Ûrshalîm ; grč. Ίερουσαλήμ ili Ίεροσόλυμα; lat. Hierosolyma, Hierusalem, Aelia Capitolina, armenski: Երուսաղեմ, Erusaġem) je grad na Bliskom istoku, na području današnjeg Izraela i Palestine. Jeruzalem na starohebrejskome znači posjed dvostruka mira. Stari grad Jeruzalema upisan je na UNESCO-v popis svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine.

Juda (ime)

Juda je židovsko muško ime. U hebrejskom izvorniku se piše יְהוּדָה (Jehuda) i znači hvaljen.

Često je bilo među židovima u starom vijeku. Prvi spominjani Juda je sin Jakovljev-začetnik jednog od plemena izraelskih. Njegovima potomcima se smatraju kralj David i Isus Krist. S osnutkom kršćanstva se najčešće povezuje sa Judom Iškariotskim, apostolom koji je izdao Isusa Krista.

Nakon protestantske reformacije ime Juda je postalo popularno među protestantima kao i ženski oblik (Judita) i druga židovska starozavjetna imena.

Hrvatski naziv za židove pohrvaćeni oblik francuske riječi za Judejce, stanovnike stare židovske države.

Judejska pustinja

Judejska pustinja (arapski: صحراء يهودا, Sahara Yahudan, hebrejski: מִדְבַּר יְהוּדָה, Midbar Yehuda) je pustinja u Izraelu i Zapadnoj obali. Ime pustinje dolazi od imena Kraljevstva Jude koje se nalazilo na prostorima pustinje.

Kanaan

Kanaan je naziv za područje zapadno od Jordana i Mrtvog mora u doba prije doseljenja Izraelaca. To je, također, stari naziv za prostor koji obuhvaća današnji Izrael i Libanon, teritorij Palestine s obalnim zemljama, te dijelove Jordana, Sirije i sjeveroistok Egipta.

Katedrala Notre-Dame u Chartresu

Katedrala u Chatresu je remek-djelo gotičke umjetnosti s kojom počinje razvoj francuske klasične gotike. Na njoj se nalaze najbolje sačuvani ranogotički dijelovi u kombinaciji s kasno-gotičkim, kao i prigodne skulpture i najslavniji vitraji na svijetu. Katedrala je 1979. godine upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Kraljevina Heretija

Kraljevina Heretija je bila kraljevina na srednjevjekovnom Kavkazu na gruzijsko-albanskoj granici. Danas to područje odgovara jugoistočnom dijelu gruzijske oblasti Kahetiji i dijelovima sjeverozapadnog Azerbajdžana.

Kraljevstvo Izrael

Kraljevstvo Izrael (heb. מַלְכוּת יִשְׂרָאֵל, Malḫut Jisraʼel) ime je za kraljevsto koje je nastalo kao savez židovskih plemena (vidi: 12 izraelskih plemena) oko 1030. pr. Kr. - 1020. pr. Kr. koje su u početku prevodili suci. Ovaj savez vjerojatno je bio izraz potrebe za zajedničkom obranom od vanjskih neprijatelja, koje su u to doba predstavljali najčešće Filistejci.

Menahem Begin

Menahem Wolfovich Begin (hebrejski מנחם בגין, Brest-Litovsk, 16. kolovoza 1913. - Tel Aviv, 9. ožujka 1992.) je bio vođa Irguna, političar i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1978. godine. Također je bio 6. premijer Izraela od 21. lipnja 1977. do 10. listopada 1983. godine. Sudjelovao je je na pregovorima u Camp Davidu s egipatskim predsjednikom Muhamadom Anwarom el-Sadatom, zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu za mir 1978. godine.

Njegov najveći doprinos izraelskoj državi je postizanje prvog mirovnog sporazuma s Egiptom i neutraliziranje egipatske armije.

Psalam 151

Psalam 151., je kratak psalam, poznat kao Manašeova molitva, i navodno je molitva judejskog kralja Manašea za vrijeme asirskog ropstva. Prihvaćaju ga pravoslavni kršćani kao dio kanona Starog zavjeta. Nalazi se u većini kopija Septuaginte, ali ne i u mazoretskim biblijskim tekstovima. Naziv psalma u Septuaginti ukazuje da je suvišno i nikakav broj nije stojao uz njega već je broj naknadno dodat kao nastavak psalama kralja Davida kojeg je kralj David napisao poslije borbe s Golijatom.

Katolička Crkva, protestanti i većina Židova računaju ga apokrifom.

Nedovršeni članak Psalam 151 koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Psalmi

Psalmi (he. Tehilim, תהילים, ili "molitve") predstavljaju jednu od knjiga Biblije, odnosno Starog zavjeta.Knjiga psalama je najveća pojedinačna knjiga Biblije. Psalmi su molitve u stihovima, a imaju najčešće po oko 5 stihova. Oni su, zapravo, vrsta religiozne pjesme, katkad zvane himan, napisane kao molitva Bogu. Psalmi su u drevna vremena bila nadahnuta pjesmarica obožavatelja Jahve (Jehove), uglazbljena i pripremljena za javno obožavanje Boga u njegovom hramu u Jeruzalemu. Psalmi sadrže molitve preklinjanja za milosrđe i pomoć, kao i izraze povjerenja i pouzdanja. Oni obiluju zahvalama i usklicima i uzvicima nenadmašive radosti. Mnogi psalmi imaju naslove, ili natpise, i oni često imenuju pisca. U 73 naslova nalazi se ime Davida. Psalme 2, 72 i 95 također je nesumnjivo napisao David. Osim toga, izgleda da su Psalmi 10 i 71 nastavci Psalma 9 odnosno 70 i stoga ih je mogao napisati David.

Dvanaest psalama je pripisano Azafu, očigledno označavajući Azafovu kuću. Psalam 43 je nastavak Psalma 42 i stoga se može pripisati Korahovim sinovima. Osim što spominje sinove Korahove, Psalam 88 u svom natpisu ukazuje na Hemana, a Psalam 89 imenuje Etana kao pisca. Psalam 90 pripisan je Mojsiju, Psalam 91 vjerojatno je također Mojsijev. Psalam 127 je Salamunov. Dakle preko dvije trećine psalama pripisano je raznim piscima. Njih je kralj David ispjevao kad je bio radostan ili tužan. Ima 150 psalama, koji su podijeljeni u pet knjiga. U nekim od psalama David se kaje za svoje grijehe, u drugima slavi Boga, u trećima proriče dolazak Spasitelja svijeta, tj. Mesije ili Isusa Krista. Tako u jednome od njih opisujući, kao da gleda, Njegovu ljepotu kaže:

Psalmi su bili kroz stoljeća, pa i danas, najomiljenije molitve kršćana i Knjiga koja potresa i budi iz duhovne učmalosti najokamenjenije ljudsko srce. Ostali postojeći psalmi su Psalam 151, Psalam 152, Psalam 153, Psalam 154 i Psalam 155, a postoji čak 10 glavnih vrsta psalmova, od kojih je Psalam 151 prihvaćen među pravoslavcima.

Tbilisi

Tbilisi je glavni grad Gruzije. Nalazi se u srednjem Zakavkazju, u dolini rijeke Kure. Tbilisi je industrijsko, prometno i kulturno središte Gruzije. Razvijen je turizam, prehrambena, metalna, kemijska, drvna, tekstilna i elektrotehnička industrija.

Urija

Urija je prema Starom zavjetu bio hetitski plaćenik u službi izraelskog kralja Davida. Bio je oženjen s lijepom Bat-Šebom. Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa i poželi je imati te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita".

David je osmislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu, po samom Uriji, u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici a David ženi Bat-Šebu. Kraljevo duplo nedjelo osuđuje prorok Natan.(2 Samuelova 12)

Urijino pismo je pismo koje znači nesreću za glasnika.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.