Kordun

Kordun je mikroregija u središnjoj Hrvatskoj.

CroatiaKarlovac
Kordun pripada Karlovačkoj županiji.

Zemljopis

Kordun je prvenstveno etnokulturalna regija s jasno određenim granicama : na jugu rijekom Koranom, na zapadu Mrežnicom, na sjeveru Kupom, te na istoku Glinom i tzv. "suhom" granicom prema BiH. Reljefno, Kordun je prijelazna zona između dinarskog planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora Središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveće gradsko naselje (po nekim pokazateljima i jedino) na Kordunu je Slunj.

Ime

Naziv Kordun nastao je u razdoblju Vojne krajine i usko je povezan sa strateškim značenjem kraja. Dolazi od francuske riječi cordon militaire koja znači vojni pojas. U ovom slučaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrda prema izbačenom turskom području zapadne Bosne.

Granice

Pojednostavljeno, područje Korduna je određeno okolnim rijekama Koranom, Mrežnicom, Kupom i Glinom. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor Lasinje na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, a Topuskog na istoku dijelom Banovine.
Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem : 1791. godine Svištovskim mirom je iz sastava Osmanskog carstva izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada ( tzv. "suha međa"), koja se od tada smatra dijelom Korduna.

Uprava

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i 5 općina (Cetingrad, Gvozd, Krnjak, Rakovica i Vojnić). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i općine Lasinja, Topusko i područje Skakavca. Sve općine, osim Gvozda i Topuskog koji su u Sisačko-moslavačkoj županiji, pripadaju Karlovačkoj županiji.

Stanovništvo

Kordun je tijekom čitavog 20. stoljeća bio izrazito emigracijsko i depopulacijsko područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 29.000 stanovnika obuhvaćajući prostor Rakovice, Slunja, Cetingrada, Vojnića, Topuskog, Gvozda, Krnjaka, Lasinje i područje Skakavca. Po nacionalnoj strukturi Hrvati su većinsko stanovništvo: (oko (21.000)-73 % Hrvata , oko (7.000)- 24 % Srba te oko (1.000)-3 % Bošnjaka). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone: južni Kordun (Cetingrad, Rakovica i Slunj) i sjeverni Kordun (Gvozd, Lasinja, Topusko, Krnjak, Vojnić i područje Skakavca).

Povijest

U srednjem vijeku područje današnjeg Korduna imalo je veliku stratešku važnost kao prijelazni prostor između primorskog i panonskog dijela Hrvatske. Upravo tu, na planini Gvozd (današnja Petrova gora) pokušao je 1097. godine Petar Svačić bezuspješno zaustaviti prodor Mađara prema moru. Kasnije u okviru Ugarsko-hrvatske države ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi Nelipići, nakon njih Babonići, da bi u 14. stoljeću većina Korduna prešla pod vlast knezova Frankopana. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrda, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već 1225. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i cistercitska opatija Topusko.

O važnosti ovog prostora u predturskom razdoblju svjedoči i to da se 1527. godine, nakon Mohačke bitke, u Cetinu kod Slunja sastao hrvatski sabor i izabrao Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja. Međutim, turska osvajanja su ubrzo zahvatila i ovo područje. Nakon pada tvrđave Drežnik 1578. godine, Kordun postaje ničija zemlja između Habsburškog i Turskog carstva, izložena stalnim pustošenjima. Iako Turci nisu uspjeli zauzeti Slunj, a 1579. je osnovana i nova tvrđava Karlovac, nezaštićeno stanovništvo okolnih naselja se gotovo u potpunosti iseljava. Kordun je tada posve opustio, a do novog naseljavanja će doći tek u 18. stoljeću nakon protjerivanja Turaka.

Po oslobađanju od Turaka, ovo područje, kao ni susjedna Lika i Banovina, nije vraćeno pod vlast hrvatskog bana, već je ušlo u sastav Vojne krajine. Tada se vrši i organizirana kolonizacija stanovništva, pri čemu na područje oko Slunja dolaze uglavnom Hrvati, a oko Petrove gore Srbi. Njihova primarna uloga bila je vojna zaštita novog sustava pograničnih utvrda prema Turskom carstvu. Za razliku od srednjeg vijeka, kad je ovaj prostor bio podijeljen između više županija, sada se zbog strateškog položaja i mentaliteta novih stanovnika-graničara izdvaja kao posebna pokrajina. Iz tog razdoblja potječe i današnji naziv Kordun (od riječi cordon).

Kordun je ostao u sastavu Vojne krajine (kao slunjska i djelomično ogulinska pukovnija) sve do njenog ukidanja 1881. godine, kada je priključen Riječko-modruškoj županiji. Stanovništvo koje je imalo vojnu ulogu ili se bavilo djelatnostima povezanima s vojskom nije moglo preživjeti isključivo od poljoprivrede. Već krajem 19. stoljeća počinje iseljavanje, koje se nastavilo tijekom čitavog 20. stoljeća.

Gospodarstvo

Kordun je izrazito ruralno područje sa zemljištem relativno nepovoljnim za obradu. To je posebno izraženo u južnom dijelu (okolica Slunja) gdje prodiru dijelovi dinarskog krša. U povijesti je stanovništvo bilo vezano za vojnu službu u Vojnoj krajini, tako da nikada nije zavisilo isključivo o poljoprivredi. Nakon Drugog svjetskog rata, otvarani su manji industrijski pogoni u lokalnim centrima (Krnjak, Slunj, Vojnić), ali bez većeg učinka na razvoj kraja. Danas se mogućnost razvitka vidi u turizmu, posebno na slunjskom području zbog blizine Plitvičkih jezera.

Spomenici i znamenitosti

14. prosinca u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 14. prosinca u Domovinskom ratu.

1989.- Na izbornoj konferenciji SSRN Vojvodine u Novom Sadu predloženo da se u novom Ustavu SFRJ predvidi i mogućnost formiranja novih autonomnih pokrajina, prije svega u Hrvatskoj, gdje bi, po dr. Savi Grujiću, trebale postojati četiri pokrajine: Slavonija i Baranja, Lika, Banija i Kordun, Dalmacija i Istra.

1991.

- Srpski teroristi masakrirali više od 50 civila u selima Hum i Voćin, prilikom povlačenja iz zapadne Slavonije. Još 20 osoba vode se kao nestali.

- Tri žene izgorjele u požaru u svojoj kući u Osijeku prilikom artiljerijskog napada JNA na grad.

1992.

- U Sabirni centar u Karlovcu stiglo 1.008 logoraša iz Manjače.- Događaji u Armiji BiH pokazuju ispravnost upozorenja HVO da se jugovojska sprema za ubijanje svih nesrba.

- Srpska agresija prijeti Europi, istaknuto na otvaranju sastanka ministara vanjskih poslova KESS-a u Stockholmu.

1993.

- Barbara Bush, - supruga bivšeg američkog predsjednika, posjetila kao članica humanitarne udruge "Americares" Hrvatsku, donijevši zrakoplovom u Split 35 tona humanitarne pomoći za Hrvatsku i BiH.

- Hrvatska strana počela s heliodroma u Mostaru puštanje 700 zatočenika muslimanskih vojnih obveznika, koji su se najvećim dijelom izjasnili za odlazak u treće zemlje.

- Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske dr. Mate Granić poslao predsjedniku Vlade BiH dr. Harisu Silajdžiću i zapovjedniku UNPROFOR-a generalu Cotu pismo s molbom da učine sve kako bi, unatoč protivljenju nekih lokalnih zapovjednika, humanitarni konvoji za Novu Bilu i Maglaj nesmetano stigli na odredišta.

- Prema prvim, neslužbenim, izvorima na tzv. "predsjedničkim izborima" u tzv. krajini, kninski zubar Milan Babić pobijedio beogradskog favorita milicajca Milana Martića.

1994.

- Ivan Zvonimir Čičak i Dragutin Hlad na međunarodnoj konferenciji za Balkan u Goeteborgu hrvatsku politiku stavili u isti kontekst sa srpskom, tvrdeći da se zalagala za podjelu Bosne.- Hrvati u BiH su protiv konfederalnog povezivanja dijela BiH sa Srbijom odnosno sa tzv. SRJ. Hrvatski i Muslimansko-bošnjački narod vode obrambeni rat, a Srbi su agresori u ovom ratu, izjavio predsjednik Predsjedničkog vijeća HR Herceg-Bosne i Federacije BiH Krešimir Zubak u intervjuu "Večernjem listu".

- U Bruxellesu počelo vojno utvrđivanje božićnih planova NATO-a za izvlačenje trupa UNPROFOR-a iz BiH.

1995.

- Veleposianica SAD pri UN Madeleine Albright uputila oštre kritike Boutrosu Ghaliju za neodlučnost u pristupu pitanju formiranja snaga za istočnu Slavoniju.

- Na mirovnoj konferenciji u Parizu potpisan Mirovni sporazum o BiH. Opći okvirni sporazum prvi potpisali predsjednici dr. Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević. Dok je primanje između Srbije i BiH postalo dijelom Sporazuma, primanje između Srbije i Hrvatske ostaje za nove pregovore. Hrvatska i BiH potpisale sporazum o uspostavi Zajedničkog vijeća Republike Hrvatske, Republike i Federacije BiH.

- Za Hrvatsku je od posebne važnosti da se što prije ostvari reintegracija preostalog okupiranog područja u ustavno-pravni poredak Hrvatske, istaknuo u svom pariškom izlaganju predsjednik Tuđman.

- Predsjednik SAD Bill Clinton sastao se u Parizu s predsjednicima Tuđmanom, Izetbegovićem í Miloševićem, najprije zajedno, a zatim pojedinačno. Na sastanku s predsjednikom Tuđmanom Federacija BiH bila ključno pitanje.

1996.

- Vijeće sigurnosti službeno predložilo Glavnoj skupštini UN-a ganskog diplomata Kofija Annana (58) za slijedećeg glavnog tajnika UN-a.

20. rujna u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 20. rujna u Domovinskom ratu.

1990.

- Skupština općina Dvor na Uni, na prijedlog Kluba odbornika Srpske demokratske stranke, donijela odluku da se od Ministarstva unutrašnjih poslova i vrhovništva Republike Hrvatske zatraži osnivanje Regionalnog SUP-a za Baniju i Kordun s obrazloženjem da na tom području živi pretežno srpsko stanovništvo.

1991.

- U jednom jedinom danu hrvatski branitelji srušili 13 aviona i dva helikoptera JNA u Osijeku, Šibeniku i na Baniji.- JNA napala Split, Solin i Kaštela.

- Crnogorske jedinice JNA ušle u Hercegovinu.

1992.

- Odlazim na zasjedanje Generalne skupštine UN kako bih iznio hrvatska gledišta glede okončanja ratne krize na području bivše Jugoslavije - kazao predsjednik Tuđman u Zagrebu pred put u New York.

- Srpski zrakoplovi dvaput bombardirali Novi Travnik, javlja Press-centar Oružanih snaga BiH.

- Glavni tajnik UN Boutros Ghali u intervjuu Reuteru izrazio bojazan da bi raspad bivše Jugoslavije mogao postati zastrašujućim uzorom za 21. stoljeće.

- Beograd će, ako zatraži primanje u UN, morati poštovati ne samo ljudska prava i prava nacionalnih manjina, nego i međunarodno pravo, a posebno načelo nemijenjanja međunarodnih granica silom, rekao u Beču šef austrijske diplomacije Alois Mock.

- Amnesty International upozorava na srpske logore u BiH i poručuje vladama i svjetskoj javnosti: "Nemojte reći da nismo znali!"

- Srbiji valja dati ultimatum da zaustavi ratovanje, rekla u Londonu za CNN bivša britanska premijerka Margaret Thatcher.

1993.

- O sudbini BiH na britanskom nosaču aviona Invincible" u Jadranskom moru razgovarali supredsjedatelji Mirovne konferencije Owen i Stottenberg s predstavnicima triju sukobljenih strana: Izetbegovićem, Bobanom i Karadžićem. Razgovorima prisustvovali i hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Vitalij Čurkin, američki posrednik Reginald Bartholomew, srbijanski i crnogorski predsjednici, Milošević i Bulatović, te Silajdžić, Krajišnik i Koljević.

- Nakon oslobađanja Divosela i Čitluka, sela jugoistočno od Gospića, Hrvatska vojska predala neprijateljskoj strani 52 tijela poginulih vojnika.

Muslimanska Armija BiH jakom ofenzivom želi ovladati dolinom Neretve, od Jablanice preko Mostara do Jadranskog mora.

- Već pet dana traju žestoki muslimanski napadi na Vitez.

- Pripadnici muslimanske Armije BiH izveli su oružani napad na južni predjel Mostara zvani Rodoč i tom prilikom ubili 5 tamošnjih Hrvata i 1 Muslimana, a uhićene Hrvate i Muslimane su odveli u neki od logora koje drže na istočnoj strani Mostara.

- UNPROFOR ne vidi sukobe u BiH, jer, prema izjavi njihovog glasnogovornika u Sarajevu Billa Eickmana, posljednje primirje se u načelu poštuje.

- Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, u intervjuu beogradskoj "Borbi", prijeti Muslimanima i najavljuje veliku Srbiju, a sadašnje crte fronte bit će buduće granice srpske države u BiH, ako se ne potpiše mirovni sporazum.- "Što se tiče pokušaja Hrvatske vojske da djeluje po Kninu, otprije postoji odluka vrhovnog savjeta obrane republike srpske krajine da se za Knin gađa Zagreb", izjavio u dnevniku TV Novi Sad zapovjednik "srpske vojske krajine" general Mile Novaković.

1994.

- Premijer BiH Haris Silajdžić ocijenio da Bosanci ulovljeni u klopku opkoljenog Sarajeva nisu dovoljno pokorne žrtve da bi zadovoljili ukus Michaela Rosea, zapovjednikom UNPROFOR-a za BiH.- Kako procjenjuju britanski izvjestitelji, vojska "SRJ" je pred stečajem.

- Potkraj kolovoza ove godine u službama za zapošljavanje Republike Hrvatske zabilježeno 238.408 nezaposlenih, što je 3,2 posto manje nego u kolovozu prošle godine.

- I nakon dvadeset dana od obećanja zapovjednika 2. korpusa Armije BiH Sakiba Muhmuljina o povlačenju postrojbe "El Mudžahid" iz hrvatskog sela Podbriježe kod Zenice, mudžahedini, plaćenici iz islamskih država još uvijek su u tom selu.

1995.

- Predsjednik Tuđman primio u Zagrebu prvog zamjenika ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Igora Ivanova, koji je nakon razgovora izjavio da bi za sve strane bilo najbolje da se problem istočnog dijela Hrvatske riješi što prije, ali na način da to rješenje bude konačno.

- Prilikom odlaska iz Zagreba predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović primio u zračnoj luci zamjenika ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Igora Ivanova. Izetbegović naglasio da bi, pod uvjetom da se ukloni paljansko rukovodstvo osumnjičeno za ratne zločine, do mira moglo doći u najskorije vrijeme.

- U zajedničkoj izjavi sa sastanka predsjednika Tuđmana, Izetbegovića i Zubaka, održanog 19. rujna u Zagrebu, potvrđuje se potpora američkoj mirovnoj inicijativi i planu kontaktne skupine i potvrđuje čvrsta opredijeljenost za Washingtonski sporazum, Ustav Federacije i kasnije sporazume čiji je cilj jačanje Federacije i njezinih odnosa s Republikom Hrvatskom.

- Održana posljednja sjednica Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske u postojećem sastavu, a izbori za novih 127 zastupnika održat će se u listopadu.

- Poslije najnovijih uspjeha hrvatskih snaga u BiH, HVO nadzire oko 22 posto teritorija i položaj Hrvata u BiH nikad nije bio bolji, istaknuo predsjednik HDZ-a BiH Dario Kordić, javlja HABENA.

- kon što je specijalni izvjestitelj za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije Tadeusz Mazowiecki potkraj srpnja podnio ostavku, njegovo mjesto trebala bi ovih dana zauzeti bivša ministrica obrane Finske Elisabeth Rehn.

1996.

- Hrvatska se drži zadanih rokova mirne reintegracije, uključujući i provođenje izbora do 15. prosinca, te svršetak mandata UNTAES-a do 15. siječnja 1997. godine, rekao u Osijeku predstojnik Vladina Ureda Ivica Vrkić.

- Francusko ministarstvo vanjskih poslova službeno objavilo da će se 3. listopada u Parizu sastati predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.

Drežnik (stari grad)

Stari grad Drežnik utvrda je koja se nalazi na rubu naselja Drežnik Grad u općini Rakovica, Karlovačka županija, središnja Hrvatska.

Prema povijesnim izvorima, spominje se još 1185. godine. Kroz nekoliko sljedećih stoljeća bio je u vlasništvu više gospodara, među kojima su bili članovi obitelji Nelipića, Gisingovaca, Babonića, te od 1321. godine knezova Krčkih (kasnijih Frankopana), i to njihovog tržačkog ogranka. Tijekom 16. stoljeća taj je frankopanski kaštel bio pod stalnom prijetnjom Turaka, i ne mogavši se obraniti od nadmoćnijeg neprijatelja, godine 1592. pao je u njihove ruke. Oslobođen je tek krajem 18. stoljeća, za vrijeme austrijsko-turskog rata (1788-1791. godine), poslije dvodnevne opsade i snažne topovske vatre austrijskih carskih postrojbi na čelu kojih je bio general Daniel Peharnik-Hotković. Nakon oslobađanja utvrda je služila za vojne potrebe.

Utvrda se nalazi na litici iznad strmog kanjona rijeke Korane, i to na dijelu gdje Korana, nekoliko kilometara nakon što je nastala na Plitvičkim jezerima, naglo skreće prema istoku da bi kod Tršca tvorila današnju višekilometarsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Nalazeći se na lijevoj, sjevernoj obali Korane, Drežnik je bio sastavni dio sustava, odnosno lanca fortifikacija – kordona (pa otuda naziv Kordun za to područje) – za obranu od Turaka, koji je, između ostalih, obuhvaćao i utvrde Tržac, Furjan, Slunj i Cetingrad.

Stari je grad Drežnik nepravilnog četverokutnog oblika, kamenih zidina s dvije četverokutne i jednom okruglom kulom koja se nalazi sa sjeverne strane zdanja. Donedavno je bio skoro u potpunosti u ruševinama, ali je sada u tijeku obnova okrugle kule, koja je u cijelosti zazidana, dok pojedini ostali ruševni dijelovi utvrde i dalje iz grmlja strše u zrak.

Glavni štab Hrvatske

Glavni štab Hrvatske (u suvremenom hrvatskom nazivlju: Glavni stožer Hrvatske) je bio operativno-teritorijalni organ kojemu je namjena bila rukovoditi oružanom borbom i zapovijedati postrojbama i vojnopozadinskim ustanovama partizanskih snaga u Hrvatskoj.

Postojao je od 19. listopada 1941. do konca drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj. Mijenjao je ime tijekom rata kao i sjedište.Glavni štab Hrvatske je sudjelovao u raznim ratnim zločinima koje su tijekom ratnih sukoba počinjavale postrojbe pod njegovim zapovjedništvom - kao uostalom i sve druge postrojbe u ratnom sukobu koji je tih godina bijesnio Hrvatskom. Partizani su učestalo ubijali civile za koje se znalo ili smatralo da "surađuju s okupatorom", odvodili ih na prisilni rad, a povremeno i provodili masovna ubojstva i paleži, npr. prigodom uništenja velikog hrvatskog sela Zrin na Banovini u rujnu 1943.

Ivica Gluhak

Ivica Gluhak (Konjščina, kraj Zlatara, 1922. - Kordun, 1941.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj.

Josip Kraš

Josip Kraš (Vuglovec kraj Ivanca, 26. ožujka 1900. - Karlovac, 18. listopada 1941.), hrvatski komunist, sindikalni aktivist i narodni heroj SFRJ.

Jurašćak

Jurašćak je sa 213 metara najviši vrh južnog grebena ulančanog niskog gorja Vukomeričke gorice. S vrha puca prekrasan pogled na cijelo Pokuplje, sjeverni Kordun i Banovinu.

Kolapijani

Kolapijani (Colapiani) su pripadnici kulturne i etničke skupine koja je krajem brončanog doba i početkom željeznog doba živjela otprilike na području koje obuhvaća današnju Banovinu i Kordun te su dakle držali Posavinu u (široj) okolici Siska i protezali se u Pokuplje (o čemu svjedoči i njihovo etničko ime), a ušće Une u Savu vjerojatno je bila njihova istočna granica.

Područja oko srednjeg toka rijeke Kupe nastanjivalo je nekoliko zajednica koje su se razvijale tijekom kasnoga brončanog doba, a njihova je kultura bila obilježena vrlo snažnim utjecajem kulture polja sa žarama, odnosno one su i same bile jednim njezinim dijelom. Od

8. stoljeća pr. Kr. sve su više jačali utjecaji s juga, posebice s japodskoga područja, koji od tada imaju odlučujuću ulogu u nastajanju i razvitku novih željeznodobnih skupina poznatih pod imenom Kolapijani, jer su živjeli uz rijeku Kolapis (Colapis – kriva rijeka), tj. uz današnju Kupu.

Plinije Stariji i Ptolomej, crpeći podatke iz ranijih izvora kažu da Kolapijani nisu pripadali Keltima nego nekom južnopanonskom narodu koji je bio povezan sa Segestancima i Japodima. S dolaskom i trajnim naseljavanjem Kelta na prostore južne Panonije došlo je do prekida autohtonih tradicija i uvođenja nove, tzv. latenske kulture (nazvana po švicarskom lokalitetu La Tène). Unatoč nastanjenosti Kelta u blizini rijeke Kupe, lokalne zajednice Kolapijana uspijevaju sačuvati bitne značajke svoje materijalne i duhovne kulture. S Oserijatima i Jasima na istočnoj strani, Japodima na jugozapadnoj i Mezejima na južnoj, Kolapijani su svojevrsno panonsko »predziđe« prema svojim uvelike keltiziranim sjevernim susjedima Varcijanima.

Međutim, danas se sve više vjeruje da su i Segestanci Kolapijani. Tako Apijan spominje samo Segestance, stanovnike njihova glavnog naselja, odredivši ih inače kao Panonce (u njegovoj inačici Pajonce), Dion Kasije Kokejan i Strabon također ih nazivaju ih Panoncima, Plinije Stariji razgraničava ih s Breucima, a Ptolomej smješta »ispod« Boja, pogrešno ih imenujući (on ili njegov prepisivač) Kolanijanima. U prilog Kolapijanskom određenju grada Segestike govori i arheološka slika područja oko ušća Kupe u Savu kao i Plinijevo smještanje Kolapijana u Posavinu. Kao i u slučaju Kornakata, ne bi trebalo biti dvojbe oko poistovjećivanja Segestanaca s Kolapijanima – ime »Segestanci« odnosi se na stanovnike grada Segestike (i stoga je ojkonim) koji su inače Kolapijani. Segestance (dakle Kolapijane) Strabon smatra pravim Panoncima i prikazuje ih kao uklinjene između dva keltska bloka – istočnih Kelta Skordiska i zapadnih Kelta Tauriska.

Antički pisci Strabon, Plinije Mlađi i Herodijan o Panoniji govore vrlo nepovoljno, kao kao o šumovitoj zamočvarenoj, gorovitoj i hladnoj zemlji u kojoj ne uspijeva vinova loza, a zimi se lede rijeke. Dion Kasije Kokejan je početkom 3. stoljeća Rimskoj povijesti opisao Panoniju i Panonce riječima: Panonci vode najbjedniji život od svih ljudi. Oni, naime, nemaju sereće što se tiče tla niti podneblja,ne uzgajaju masline i ne prave vino osim u vrlo malim količinama, a i to nevaljale kakvoće, jer je zima vrlo oštra i zauzima veći dio godine, nego piju i jedu ječam i proso. Zbog svega toga smatraju se najhrabrijima od svih za koje znamo, jer su vrlo srčani i krvožedni, kao ljudi koji ne posjeduju ništa što častan život čini vrijednim.

Međutim, Kolapijani su bili nastanjeni na vrlo povoljnu položaju, između jugozapadne Panonije i Dinarskoga gorskog područja, na putovima koji vode prema sjevernom Jadranu. Uz uobičajene djelatnosti, gospodarstvo im se temeljilo na riječnom prometu, trgovini, a dijelom i na metalurgiji budući da su bili na prostoru vrlo bogatom željeznom rudom. Dostupni arheološki nalazi ukazuju da su Kolapijani znalački iskorištavali prirodne pogodnosti svoga kraja za poljoprivredu i stočarstvo, a s obzirom na guste šume i za lov.

Nažalost, izuzetno oskudna arheološka istraženost krajeva oko Kupe i općento na Banovini i Kordunu ne omogućuje cjeloviti uvid u materijalnu i duhovnu kulturu Kolapijana, iako rezultati dosadašnjih istraživanja upućuju na veliko materijalno i duhovno bogatstvo i važnost te kulturne i etničke skupine. I doista, materijalna kultura ove panonske zajednice na samome južnome rubu keltskoga svijeta pokazuje neovisnost o keltskom utjecaju, a tako i epigrafički potvrđena osobna imena momaka unovačenih u rimske postrojbe tijekom 1. stoljeća n. e.

Zanimljivo obilježje te zajednice jest relativno obilje različitih antropomorfnih i zoomorfnih terakota pronađenih na lokalitetima Belaj, Klinac grad, Kiringrad, Marić gradina kod Kutine, Sisak, Turska kosa nedaleko Topuskog itd. Na tim nalazištima, koja se vezuju uglavnom uz Kolapijane, najviše su zastupljene ljudske figurice, a od životinjskih prevladavaju prikazi konja. Takva antropomorfna i zoomorfne glinena plastika je često pronađena u blizini nekog žrtvenika ili kao grobni prilog te je očito imala određeni kultni značaj. Kolapijanski idoli svode se na prikaze božanstava, magijskih objekata, votivnih predmeta, amuleta, kultova predaka, ali i dječjih lutaka.

Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima

Kraljevina Hrvatska (također i Banska Hrvatska) došla je pod habsburšku vlast nakon rasula hrvatsko-ugarskog kraljevstva kad je 1. siječnja 1527. hrvatski sabor u Cetinu samostalno izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Već svedena na "ostatke ostataka", Kraljevina Hrvatska je mukotrpnim borbama s Osmanlijama vraćala svoj teritorij, da bi mirovnim sporazumima 1699. i 1718. izbila na današnje granice. Međutim, protivno starim obećanjima, bečki je dvor oslobođene krajeve Kraljevine Hrvatske uključivao u vojne krajine, a ne pod vlast hrvatskoga bana i sabora. Vlast Marije Terezije donosi određena poboljšanja hrvatskog položaja, ali i nove ratove. Već od kraja 18. stoljeća Hrvatska je prisiljena boriti se za svoju samobitnost prema Ugarskoj. Hrvatski narodni preporod i proces stvaranja moderne nacije kulminirali su hrvatsko-mađarskim ratom pod Jelačićevim vodstvom 1848./9., nakon kojeg su uslijedile teške godine Bachova apsolutizma. Obnovom parlamentarizma Kraljevina Hrvatska je polako gradila moderni politički život te je sklapanjem Nagodbe s Ugarskom 1868. ušla u novu državno-pravnu eru.

Krnjaja

Krnjaja (ćir.: Кљајићево, mađ.: Kerény, njem.:Kernei) je naselje u općini Sombor u Zapadnobačkom okrugu u Vojvodini.

Krnjak

Krnjak je općina u Karlovačkoj županiji, Hrvatska, južno od Karlovca.

Mir u Srijemskim Karlovcima

Mir u Srijemskim Karlovcima sklopljen je u siječnju 1699. godine, njime se Hrvatskoj vraća Slavonija sa Srijemom (osim jugoistočnoga), današnja Banovina do Une, Kordun od Korane do gornje Gline i čitava Lika i Krbava. Južni hrvatski krajevi oslobođeni su od osmanske vlasti. Novi gospodar postala je Mletačka Republika. Od tada se na zemljovidima pojavljuju kao Dalmazia Veneta, za razliku od Hercegovine koja je Dalmazia Turca.Mirom u Srijemskim Karlovcima okončan je Veliki turski rat. Tim mirom Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva je stekao cijelu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebita, te Slavoniju bez jugoistočnog Srijema. Kneževina Erdelj je združena s Ugarskom, prestavši tako biti neovisnom kneževinom. Mletačka Republika je pak dobila Knin, Sinj i Vrgorac, čime ti gradovi iz zaleđa ulaze u sklop mletačke Dalmacije.

NK Krnjak-Barilović

NK Krnjak-Barilović je nogometni klub iz Krnjaka u Karlovačkoj županiji. U sklopu kluba djeluju tri selekcije: seniori, juniori i pioniri.

Trenutačno se natječe u 2. ŽNL Karlovačkoj skupina "Jug".

Rade Janjanin

Rade Janjanin (Donje Dubrave, kraj Ogulina, 7. travnja 1919. — Kordun, svibanj 1943.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Topusko

Topusko je općina u Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji i regiji Kordun.

UNPA

UNPA je akronim od engl. United Nations Protected Areas, odnosno za Zaštićene zone Ujedinjenih naroda ("UNPA zone/područja/sektori") koje su tijekom Domovinskog rata stvorene na području Republike Hrvatske i na kojima su bile razmještene Zaštitne snage UN-a (United Nations Protection Forces – UNPROFOR). Njihova je zadaća trebala biti da ta područja demilitariziraju, tako da sve oružane snage, izuzimajući UNPROFOR, budu povučene i demobilizirane. Vojni promatrači bili bi ovlašteni nad­zirati djelovanje lokalnih policijskih snaga, štititi pojedince bilo koje nacionalnosti od svih oblika diskriminacije, te osigurati poštivanje ljudskih prava. JNA bi se povukla iz svih područja Hrvatske. UNPROFOR bi, u suradnji s humanitarnim organizacijama UN-a, osigurao siguran i miran povratak osoba raseljanih s UNPA-područja u Hrvatskoj.

Na državnom području Republike Hrvatske bile su osnovane četiri UNPA zone, nazvana Sektorima Sjever, Jug, Istok i Zapad. Područje sjeverne Dalmacije i Like organizirano je kao Sektor Jug, Banovina i Kordun u Sektor Sjever, zapadna Slavonija u Sektor Zapad, a istočna Slavonija u Sektor Istok.

Nad pojedinim područjima koja su graničila s UNPA-zonama, a u to su vrijeme bila okupirana i faktički nedostupna hrvat­skim vlastima, mirovne snage UN-a nisu imale mandat. Ta su područja znana pod nazivom "ružičaste zone". Ružičaste zone se prvi puta spominju u Izvješću glavnog tajnika UN-a, S/23844, od 24. travnja 1992., u kojemu su definirane kao "određena područja u Hrvatskoj koja trenutno kontrolira JNA, ali se nalaze izvan dogovorenih granica UNPA."

Prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 815., od 30. ožujka 1993. godine, područje UNPA zona definirano je kao integralni dio državnog područja Republike Hrvatske.Sektor Zapad reintegriran je u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske 1. i 2. svibnja 1995. u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, Sektori Jug i Sjever početkom kolovoza 1995. u operaciji Oluja, a Sektor Istok, koji je prema Erdutskom sporazumu od 12. studenoga 1995. bio pod upravom UN (UNTAES), 15. siječnja 1998.

mirnim putem.

Većeslav Holjevac

Većeslav Holjevac (Karlovac, 22. kolovoza 1917. – Zagreb, 11. srpnja 1970.) hrvatski političar, pisac i zagrebački gradonačelnik.

Vjesnik

Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Bila je također značajna izdavačka kuća, koja izdaje niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.

Vrbanja

Vrbanja je općina u Hrvatskoj. Smještena je na jugoistoku Vukovarsko-srijemske županije, u graničnom području s Republikom Srbijom. Općini Vrbanja susjedne su jedinice lokalne samouprave u sastavu Vukovarsko-srijemske županije: Općina Nijemci i Općina Drenovci. Ustrojena je 1993. godine i u svom sastavu ima tri naselja: Vrbanju, Soljane i Strošince.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.