Knjiga o Sucima

Knjiga o Sucima (heb. ספר שׁופטים Sefer Šoftim; grč. Κριταί; lat. Iudicum) naslov je sedme knjige Staroga zavjeta. U katoličkom kanonu ubraja se među Povijesne knjige, a u židovstvu među Prednje proroke. Kratica za ovu knjigu: Suci.

Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
  • Ezra
  • Treća knjiga o Makabejcima
  • Ode
  • Psalm 151
Istočno i rusko
pravoslavlje
  • Ezra
Istočno pravoslavlje
Portal: Kršćanstvo
uredi

Naziv

Hrvatski je naziv ove knjige prijevod je latinskog i grčkom naziva koji također govore o sucima. U hebrejskom jeziku riječ je izvedena iz glagola שׁפט (šafat), čije je temeljno značenje „suditi“, „presuđivati“, no ono se prenijelo i na vršenje vladarske službe, budući da su vladari imali i sudsku vlast. Na taj način, ovaj hebrejski termin označuje predvodnike, plemenske vođe, vođe naroda, o kojima i govori ova knjiga.

Struktura

Knjiga o Sucima sastoji se od tri dijela različita obujma, a to su: uvod (Suci 1,1-2,5); glavni dio (Suci 2,6-16,31); dodaci (Suci 17-21). Uvod (1,1-2,5) nema zapravo izravne veze s ostatkom knjige, nego je pogled unazad prema Knjizi o Jošui, te prikazuje osvajanje Obećane zemlje i njegove posljedice.

Glavni dio knjige (2,6-16,31) donosi niz izvještaja o sucima, to jest plemenskim i ratnim vođama naroda. Obično se razlikuje šest „velikih sudaca“ (Otniel, Ehud, Barak i Debora, Gideon, Jiftah i Samson), kojima je posvećena veća pozornost, i šest „malih sudaca“ (Šamgar, Tola i Jair, Ibsan, Elon i Abdon), koji se tek kratko spominju.

Dodaci (17-21) sadrže izvještaj o seljenju pripadnika plemena Dan i o utemenljenju svetišta u Danu (17-18), te izvještaj o ratu ostalih plemena protiv Benjamina (19-21).

Književni sastav

Book of Judges Chapter 16-3 (Bible Illustrations by Sweet Media)
Samson i Dalila.

U uvodnom dijelu knjige (1,1-2,5) postoje bitne razlike u odnosu na Jošuu, ako učinak samih osvajanja nije jednak, te se sada pokazuje da su mnoga mjesta koja bi prema prethodnoj knjizi pripadala izraelskim plemenima, zapravo ostala u vlasti starosjedioca. Razlike se objašnjavaju drugačijim porijeklom tradicije o osvajanju. Dok je tekst Knjige o Jošui većim dijelom plod sjeverne tradicije, posebice s područja plemena Efrajima, ovaj dio Knjige o Sucima nastao je pod utjecajem južne, Judine tradicije. Značajke su uvoda ponavljanja (2,11-19 i 2,6-10 uz 2,20-3,6), koja govore o višestrukim redakcijskim zahvatima.

Glavni dio knjige donosi tradicije različitih plemena o njihovim vođama i junacima, a u jednu cjelinu spojili su ih deuteronomistički uređivači, koji su knjizi dali nadasve religiozni karakter unutar teme vjere i nevjere. Tako ovi redaktori prikazuju kako su se Izraelci iznevjerili Bogu, pa su poput kazne podvrgnuti stranim tlačiteljima, no Bog im šalje osloboditelja (suca) koji ih izbavlja. Poput uvoda, i glavni dio sadrži neka ponavljanja, kao što se to dobro vidi u izvještaju o Samsonu (15,20; 16,30), pa se može zaključiti da je čitava knjiga prošla barem kroz dva uzastopna izdanja. U ovom, glavnom dijelu knjige nalazi se i Deborina pjesma (Suci 15), za koju se drži da pripada među najstarije starozavjetne tekstove.

Dodaci knjige (17-21) još nisu pridodani u doba deuteronomističke redakcije. Onamo su dodani svakako nakon povratka iz babilonskog ropstva, no temelje se na starijim predajama, vezanim uz svetišta u Danu, te Mispi i Betelu.

Sadržaj knjige

Knjiga o Sucima prikazuje period nakon Jošue do uspostave monarhije, obilježen serijom Izraelovih otpada, kao uzrocima nedaća, koji nakon kajanja završavaju tako da ih Bog spašava „podizanjem“ izbavitelja-sudaca.

Nakon Jošuine smrti, uslijed nedostatka središnje vlasti, starješine su teško mogle održati jedinstvo (Suci 17,6). Usto, Izraelci su potpuno vladali samo gorskim krajevima (Judejsko i Efrajimsko gorje i gornja Galileja) dok su dolinama i ravnicom uz Sredozemno more i dalje vladali Filistejci i kanaanski narodi. Suci su u tom razdoblju (oko 1200.-1025. pr.ne.) vodili uglavnom pojedina plemena u lokalnim ratovima. Bila je tu riječ o karizmatskim vođama koje je Bog izabrao i obdario moralnom snagom i fizičkim sposobnostima (Samson, Otinel, Ehud, Debora, Gideon...) No uslijed jačanja Amonaca na istoku (1Sam 11) i Filisejaca na zapadu (1Sam 4,1-11) koji su predstavljali preveliku opasnost za obranu na plemenskom principu, ukazala se potreba za ujedinjenjem plemena u čvršću zajednicu, te će biti stvoreno jedinstveno kraljevstvo, čime će se baviti sljedeće starozavjetne knjige.

Knjiga o Sucima i povijest

Teško je naći bilo koji izvanbiblijski izvor koji bi potvrdio događaje o kojima piše ova knjiga. I u samoj knjizi kronologija je proizvoljna, te se njome ne može služiti kao čvrstim povijesnim izvorom. Arheološki ostaci potvrđuju nastavak postojanja ponajprije filistejskih gradova, kao što su Gaza, Aškelon ili Ekron, s njihovom bogatom kulturom koja je bila pod snažnim utjecajem zapadnih krajeva. Epizodu o Debori i Baraku valja smjestiti otprilike u sredinu 12. stoljeća p. n. e., kad su se doista odigravale bitke u dolini Jizreel, nakon kojih su, zahvaljujući pobjedi, mogla biti i fizički spojena područja plemena koja su prebivala u Efrajimskom gorju i onih u Galileji.

Vanjske poveznice

Gideon - s ilustracijama i popratnim komentarom katoličkog teologa

Ostali projekti Wikimedije

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Suci (Šarić)
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Sudci
Baruh (knjiga)

Baruh ili Knjiga Baruhova je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Biblijska kratica knjige je Bar.

Baruh je jedna od deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. Ne nalazi se u Hebrejskoj Bibliji, ali se nalazi u prvim prijevodima Biblije na latinski (Vulgata) i grčki jezik (Septuaginta), svrstana u proročke knjige. Knjiga je pripisana Baruhu, prijatelju i tajniku proroka Jeremije (Jr 36,4; 45.1). On je sin Nerijin iz ugledne obitelji. Njegov brat službovao je kod židovskog kralja Zedekije. Baruh je od 605. pr. Kr., stalni pratitelj proroka Jeremije . Pisao je u njegovo ime i prenosio poruke. Spominje se više puta u Jeremijinoj knjizi. Živio je u Babilonu nakon progona Židova. Knjiga se sastoji od 5 poglavlja, a ponekad se Pismo Jeremije proroka pripisuje kao 6. poglavlje. Teme knjige su priznanje grijeha, molitva Bogu za milosrđe, razmišljanja o Mudrosti, ohrabrivanje židovskih prognanika u Babilonu. U Novom zavjetu ima nekoliko poveznica s ovom knjigom. u Rimokatoličkoj Crkvi odlomak iz Baruhove knjige (Bar 3,9-38) čita se na Veliku subotu. Crkveni oci poput sv. Tome Akvinskog i sv. Klementa Aleksandrijskog citirali su ovu knjigu u svojim djelima.

Druga knjiga o Kraljevima

Druga knjiga o Kraljevima (hebr. מלכים ב , grč. Βαζιλεων, lat. Regum II) naslov je dvanaeste knjige Staroga zavjeta prema kanonu biblijskih knjiga Katoličke Crkve, koji ovu knjigu ubraja među Povijesne knjige. Kratica za ovu knjigu je: 2 Kr.

Dvije Knjige o Kraljevima pokrivaju 400 godina izraelske povijesti: od Davidove smrti do razorenja Jeruzalema (587. pr. Kr.). Nije poznat pisac Druge knjige o Kraljevima. No pouzdano je da, poput Knjiga o Samuelu, sadrži podatke koji su sažeti iz dvorskih zapisa, a koji su suvremeni događajima koje su opisivali. Vjerojatno je prošla kroz mnoge ispravke dok nije dobila konačni oblik negdje u vrijeme progonstva u Babilonu (587. – 539. pr. Kr.).

Druga knjiga o Kraljevima nastavlja povijest dvaju izraelskih kraljevstava tamo gdje Prva knjiga o Kraljevima prestaje. Sastoji se od dva dijela: poglavlja 1 – 17 opisuju oba kraljevstva od polovice 9. st. pr. Kr. sve do poraza sjevernog Kraljevstva od Asirije i propasti Samarije 722. god. pr. Kr. Za to vrijeme prorok Elizej, Ilijin nasljednik, istupa kao Božji glasnik. Poglavlja 18 – 25 opisuju Judino kraljevstvo od pada izraelskog kraljevstva do razorenja grada Jeruzalema, što je 587. god. pr. Kr. učinio babilonski kralj Nabukodonozor II.. Obuhvaćaju vladavinu dvaju velikih kraljeva, Ezekije i Jošije.

Druga knjiga o Makabejcima

Druga knjiga o Makabejcima biblijska je knjiga, te kao i Prva knjiga o Makabejcima pripada među Deuterokanonske knjige Staroga zavjeta, dok su Treća knjiga o Makabejcima i Četvrta knjiga o Makabejcima apokrifi.

U ovoj se knjizi izričito spominje vjera u uskrsnuće mrtvih i prinošenje žrtve za oprost grijeha pokojnikâ (2Mak 12,46).

Nedovršeni članak Druga knjiga o Makabejcima koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Druga knjiga o Samuelu

Druga knjiga o Samuelu jedna je od knjiga Staroga zavjeta koja pripada deuteronomističkoj povijesti . Kratica za ovu knjigu je: 2 Sam.

Jošua (knjiga)

Jošua ili Knjiga o Jošui (heb. יהושׁע Jehošua; grč. Ἰησοῦς; lat. Iosue) naslov je šeste knjige Staroga zavjeta. U katoličkom kanonu ubraja se među Povijesne knjige, a u židovskom među Prednje proroke. Kratica za ovu knjigu: Jš.

Judita (knjiga)

Judita je jedna od knjiga Svetoga pisma, dio Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Kratica knjige je Jdt.

Ime Judita (hebr. "יְהוּדִית" Yehudit) što znači "slavljena" je ženska izvedenica imena Juda. Knjiga sadrži anakronizme, kronološka nepopudaranja, pa neki učenjaci smatraju, da se ne radi o istinitoj priči, već o alegoriji ili možda o prvoj povijesnoj noveli.

Knjiga Brojeva

Knjiga Brojeva (heb. במדבר baMidbar; grč. Ἀριθμοί; lat. Numeri) je četvrta knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Br.

Knjiga Izlaska

Knjiga Izlaska (heb. שׁמות; grč. Ἔξοδος; lat. Exodus) druga je knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Izl.

Knjiga Postanka

Knjiga Postanka (heb. בראשׁית Berešit; grč. Γένεσις; lat. Genesis) prva je knjiga Staroga zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Post.

Levitski zakonik

Levitski zakonik (heb. ויקרא vajjikra; grč. Λευϊτικόν; lat. Leviticus) je treća knjiga Starog zavjeta i Petoknjižja, kao i židovske Tore. Kratica za ovu knjigu: Lev.

Pismo Jeremije proroka

Pismo Jeremije proroka je jedan od spisa Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige.

Pismo Jeremije proroka svrstava se u deuterokanonskih knjiga, koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju katolici i pravoslavni. Katolici ovo pismo gledaju kao 6. poglavlje u Baruhovoj knjizi, a kod pravoslavnih je zasebna knjiga. Neki smatraju, da je autor prorok Jeremija, a drugi da je neki helenistički Židov iz Aleksandrije. Ne zna se točno vrijeme pisanja. Smisao pisanja je poručiti prognanim Židovima u Babilonu, da se ne klanjaju babilonskim poganskim idolima, nego samo pravome Bogu. Oni su dospjeli u Babilon, zbog grijeha protiv Boga, nakon što je babilonski kralj Nabukodonosor II. osvojio Judeju. Tamo će ostati oko 70 godina. Pisac je naglasio, da su poganski idoli od srebra i zlata nemoćni i nesposobni: "Naime oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeve; oni su nesposobni pokazati bezbožnicima znakove u nebu ni svijetliti kao mjesec. Divlje zvijeri su im nadmoćnije, one koje mogu, bježeći prema jednom zaklonu, spasiti same sebe. Dakle, na nikakav način, nama se ne čini da su to bogovi; dakle ne bojte ih se! (Bar 6, 65-67). Ovo pismo je jedno od tri deuterokanonske knjige (uz Tobiju i Knjigu Sirahovu), koje su pronađene među Kumranskim svicima s Mrtvog mora. Tekst je bio na grčkome jeziku.

Pjesma nad pjesmama

Pjesma nad pjesmama jedna je od knjiga Svetoga pisma Staroga zavjeta. Knjigu čini ciklus ljubavnih pjesama, koje imaju u glavnom obliku dijalog između zaručnice i zaručnika.

Na hebrejskom jeziku zove se: שיר השירים [Šir ha-Širim], na grčkom: Ἄσμα Ἀσμάτων (Asma Asmaton), latinskom: Canticum Canticorum), engleskom The Song of Songs, njemačkom Hohes lied, slovenskom Visoka pesem. Počinje riječima: „Salomonova Pjesma nad pjesmama”. Zbog toga neki autorstvo pripisuju židovskom kralju Salomonu. Drugi tumače stavak drugačije: „Pjesma nad pjesmama, koja je posvećena Salomonu”.

Pojedini čitatelji u Pjesmi nad pjesmama vide samo prisnu ljubavnu poeziju. Židovstvo i kršćanstvo pak u pjesmi vide i snažnu prispodobu Božje ljubavi prema ljudima odnosno Kristove ljubavi prema svojoj Crkvi (što je razlog, zašto je Pjesma nad pjesmama, dio Svetoga pisma). Bog se izravno ne spominje u pjesmi.

Jedna je od najkraćih knjiga Biblije, ima samo 117 stihova. Pripada u Mudrosne knjige Staroga zavjeta.

Bila je nadahnuće za mnoga umjetnička djela, posebno likovna. U književnosti se među ostalim, spominje u knjizi Umberta Eca: Ime ruže.

Ponovljeni zakon

Ponovljeni zakon (heb. דברים Devarim; grč. Δευτερονόμιον; lat Deuteronomium) ime je pete knjige Starog zavjeta, te posljednje knjige Petoknjižja, to jest Tore. Kratica za ovu knjigu: Pnz.

Prednji proroci

Prednji proroci ili Rani proroci nazvane su Knjiga o Jošui, Knjiga o Sucima, Prva i Druga knjiga o Samuelu, te Prva i Druga knjiga o Kraljevima, za razliku od „Potonjih proroka“ - Izaije, Jeremije, Ezekiela i dvanaest malih proroka.

Taj naziv objašnjava se tradicijom koja je sastavljanje tih knjiga pripisivala „prorocima“: Jošui knjige koja nosi njegovo ime, Samuelu Knjige o Sucima i o Samuelu, a Jeremiji o kraljevima. S obzirom na religiozno obilježje, zajedničko svim tim knjigama, naziv je sasvim opravdan; naime glavni sadržaj tih knjiga, koje obično nazivamo „povijesnima“, odnos je Izraela prema Jahvi, njegova vjernost ili nevjernost, prvenstveno nevjernost riječi Božjoj, koje su proroci navjestitelji. Proroci se doista često pojavljuju: Samuel, Gad, Natan, Ilija, Elizej, Izaija, Jeremija. Knjige o kraljevima donose povijesnu pozadinu u kojoj su djelovali proroci-pisci prije babilonskog progonstva.

Tako su te knjige povezane s onim što iza njih slijedi u Bibliji, ali isto tako i s onim što im prethodi. Po svojem sadržaju izravno se nastavljaju na Petoknjižje: u knjizi Ponovljenog zakona Jošua je određen za Mojsijeva nasljednika, a knjiga o Jošui počinje odmah poslije smrti Mojsijeve. Smatralo se kako postoji i književno jedinstvo između tih dviju skupina knjiga te se istraživalo nastavljanje „predaja“ ili „dokumenata“ Petoknjižja u knjizi Jošuinoj (pa bismo tako od Pentateuha, Petoknjižja, dobili „Heksateuh“, „Šestoknjižje“) ili čak sve do kraja Knjiga o Kraljevima. No napori da se i u knjigama o Sucima, o Samuelu i o Kraljevima otkriju predaje iz Petoknjižja nisu donijeli zadovoljavajuće rezultate. Najviše je postignuto upravo u Knjizi Jošuinoj jer se tu mogu pronaći struje više ili manje srodne jahvistu ili elohistu, ako čak nisu njihov nastavak. Međutim, utjecaj Ponovljenog zakona i njegova nauka još je uočljiviji, tako da i sami pristaše Heksateuha moraju prihvatiti deuteronomističku povijest Jošue. Te se veze s Ponovljenim zakonom nastavljaju i u sljedećim knjigama, premda u različitoj mjeri: razgranate su u Sucima, vrlo ograničene u Samuelu, prevladavajuće u Kraljevima, no svugdje su prepoznatljive. Tako je stvorena hipoteza da je Ponovljeni zakon početak velike vjerske povijesti koja se protezala sve do kraja Druge knjige o Kraljevima.

Prva knjiga o Samuelu

Prva knjiga o Samuelu (heb. ‏שׁמואל א Šmuel alef; grč. Σαμουήλ Α'; lat. I Regum) naslov je devete knjige Staroga zavjeta prema kanonu Katoličke Crkve, koji ovu knjigu ubraja među Povijesne knjige, dok je židovstvo ubraja među Prednje proroke. Kratica za ovu knjigu: 1Sam.

Samson

Samson (hebrejski: שִׁמְשׁוֹן, što znači "čovjek sunca") je biblijski lik, posljednji od sudaca starih Izraelaca spomenutih u Knjizi o Sucima u Bibliji (poglavlja 13-16). Samson se ponekad smatra izraelskom verzijom popularnog lika Bliskog istoka Herakla.

Prema biblijskom izvještaju, Bog je Samsonu dao golemu snagu da pomogne izraelskome narodu protiv neprijatelja i dopusti mu da izvrši slavna djela, kao što je brzo savladavanje lava, savladavanje cijele vojske neprijatelja samo pomoću čeljusti magarca i uništavanje filistejskoga hrama golim rukama. Međutim, kada mu je Filistejka Dalila odrezala dugu kosu, izgubio je svoju snagu. Mučitelji su ga oslijepili i prisilili na teški rad. Za osvetu, golim rukama je srušio filistejski hram, čijim rušenjem poginulo je mnogo Filistejaca, a među njima i on sam.

Prikazivan je u likovnim umjetnostima ponajviše s Dalilom (Rembrandt, Tintoretto, Rubens, Van Dyck, Liebermann, Dürer), u dramama L. Andrejeva, F. Wedekinda, romanima (Felix Salten), filmu, u operi Camilla Saint-Saënsa i Händelovu oratoriju.U nekim židovskim tradicijama, vjeruje se da je Šamson bio pokopan u Tel-Tori u Izraelu koja gleda na dolinu Sorek. Tu su dva velika nadgrobna spomenika Samsona i njegova otac Manoaha. U blizini se nalazi Manoahov oltar (Knjiga o Sucima 13,19-24). Nalazi se između gradova Zoraha i Eshtaola.

Stari zavjet

Stari zavjet - je dio Biblije kojim se podjednako služe Židovi i kršćani.

Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijelimo ih u knjige zakona, povijesne, mudrosne knjige, poeziju i proroke. Jedina razlika između protestantske i hebrejske verzije je podjela knjiga, naime hebrejski Tanakh sastoji se od 24 knjige: knjige u parovima (o Samuelu, Kraljevima te Ljetopise) smještene su u jednu knjigu (6 knjiga u 3 = -3); 12 proroka stavljeno je u jednu knjigu (-11); te su Ezra i Nehemija također u jednoj knjizi (-1).

Tel Beer Ševa

Tel Beer Ševa (hebrejski: תל באר שבע) je ruševina drevnog grada u pustinji Negev, u južnom Izraelu, istočno od modernog grada Beer Ševa i zapadno od beduinskog naselja Tel Ševa. Za njega se vjeruje da je biblijski grad Be'er Ševa koji se više puta spominje u Tanakhu kada se opisuje rasprostiranje Izraelske zemlje (Eretz Yisrael): "od Beer Ševe do Dana" (Knjiga o Sucima 20:1-3 i Prva knjiga o Samuelu 3:19-21).

Ime grada potječe od hebrejskih riječi Tel ("gradina"), Be'er ("bunar") i Ševa što može značiti "sedam" ili "prisega".

Šimun (pleme)

Šimun (heb שִׁמְעוֹן Šim'on; samaritanski hebrejski: Šem'un; grč. Συμεών i Σεμεών; eng. Tribe of Simeon) ime je za izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, bio Jakovljev sin Šimun. Pleme Šimun kasnije se asimilirano u pleme Juda.

Biblija ne donosi posebne granice plemena Šimun. Popis gradova koji su uključeni u područje Šimunovo u Knjizi Jošuinoj (Jš 19,1-9), vjerojatno predstavlja mnogo kasniju administrativnu podjelu Kraljevstva Jude. Ti se gradovi nalaze na krajnjem jugu Judinog teritorija.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.